FOKUS 68

Novoizabrani ministar vanjske trgovine Mirsad Kurtovic mogao bi se uskoro naci u zatvoru! Ovo bi mogao biti epilog insistiranja federalnog premijera Edhema Bicakcica na odgovornosti nekadasnjeg prvog covjeka Drzavne direkcije za robne rezerve, kojeg ozbiljni nalaz CAFAO tereti za nezakonitosti u radu Direkcije, koje se mjere desetinama miliona dolara. Citav slucaj je, podsjetimo, zavrsen tako sto je Kurtovic, unatoc ocekivanjima i na zaprepastenje medunarodnih predstavnika u Sarajevu, izabran na ministarski polozaj. Dobro obavijesteni izvori tvrde da je njegov izbor, i pored cinjenice da kao ministar vanjske trgovine ne govori cak ni engleski jezik, bio stvar kaprica kopredsjednika Vijeca ministara Harisa Silajdzica prema Uredu visokog predstavnika u Sarajevu.

Kada se najava o skoroj Kurtovicevoj smjeni nedavno nasla na naslovnoj stranici Avaza, odmah je bilo jasno da mu je Bicakcic u Stranci demokratske akcije vec presudio. Od Kurtoviceve sudbine interesantniji je raspored moci u vladajucoj bosnjackoj strukturi na koji ukazuje rasplet afere sa bivsim direktorom Direkcije za robne rezerve. Naime, Silajdzic nije imao moci da sprijeci Kurtovicev odlazak pod led, za razliku od Bicakcica, koji je uprkos bezobraznoj zloupotrebi polozaja, vrijednoj stotine hiljada njemackih maraka, sacuvao fotelju ministru energetike Izudinu Kapetanovicu. Zanimljivo je da je i "afera Kapetanovic" potekla sa Avazovih stranica, a podatke o Kapetanovicevim stanovima, hotelskim racunima, troskovima za sekretaricu, Bicakcic je shvatio kao napad na sebe, s obzirom da je Kapetanovic kadar federalnog premijera.

Zataskavanjem "afere Kapetanovic" i otvaranjem "afere Kurtovic" Bicakcic je pokazao Silajdzicu "ko kosi, a ko vodu nosi". Istovremeno, federalni premijer je ocitao lekciju i Avazu i njihovom neocekivanom izletu u nezavisno novinarstvo, za sto je nedavno stigla ispricnica: "Avaz je Bicakcica proglasio licem godine!"

Svake nedjelje u posljednjih nekoliko mjeseci, u kongresnoj sali hotela "Bosnia", pod pokroviteljstvom holandske firme "Vanilla" redovno se odrzavaju predavanja o "revolucionarnom pokretu" ili "ideji" sticanja sjajne zarade za kratko vrijeme. Elokventni, lijepo obuceni, sa mobitelima i portabl kompjuterima, zastupnici "Vanille": Ljerka iz Mostara, Ruzica iz Makarske, Adnan iz Sarajeva i direktor Zeljko iz Portoroza, sarmantno i uvjerljivo educiraju zainteresirane ljekare, profesore, inzinjere, sluzbenike i ostale radoznale Sarajlije koji zele napraviti "biznis" i lahko zaraditi pare.

Oni prezentiraju firmu koju je, prema njihovim rijecima, 22. decembra 1995. osnovao Daniel Doublebice, covjek koji je osmislio metod "akumulacije zlata" i tako postao milioner, te nude ugovore o kupovini "The gold programa" s kojim se "ostvaruje revolucionarna ideja", realizira "zarada uz prijateljsku saradnju i emocije". Kazu da je to posao "na kojem se ne moze izgubiti". Govore o 60.000 clanova projekta i svaki od njih je morao uplatiti minimum po petsto svicarskih franaka (pa ti vidi koja je to para), o firmi koja "kontrolira 80 jakih svjetskih kompanija" i mogucnosti provjere solventnosti "Vanille" na Internetu.

Ukljucenje u ovaj "biznis" moguce je ako kupite ugovor za petsto franaka, prodate svojim prijateljima dva ista takva ugovora, pa oni nastave prodavati svojim prijateljima po dva ugovora, sve dok se ne proda ukupno 14 ugovora. Tada vi dobijate cek na ukupno 2.500 CHF, odnosno zlato ili robu (mobitel, kompjuter itd.) u protuvrijednosti. Ako ne napravite niti jedan ugovor morate u roku od godinu dana doplatiti 2.000 "svicaraca" i tada cete u roku od 21 dan dobiti zlato ili robu iste vrijednosti. Ako se, pak, pare ne uplate, ugovor se raskida i firmi ostaje 500 CHF.

Instruktori sve ovo tako sugestivno objasnjavaju da se mnogima slusaocima cini kako su izmislili perpetuum mobile ili masinu koja sama pravi pare. U tome ih podrzava jedan sarajevski ljekar koji se kune da je za mjesec dana zaradio pet svojih plata. Usput dodaje da je za to vrijeme iz svog notesa izbrisao pola prijatelja. I upravo ta njegova recenica je odala sustinu ovog "biznisa". Istina je da u ovom biznisu zaraduju oni koji se prvi ukljuce, kao sto je milione zaradio vlasnik firme i onaj cija je to bila ideja. Ostali, ispod njega ili njih, ostaju na dnu piramide i to kao finansijeri, bez nade da ce nekom prodati ugovor. Tada prijateljstva pucaju i ljudi ostaju bez uloga. Cini se da moto Billa Jonesa - "Moralno je nedopustivo dozvoliti naivcinama da zadrze svoj novac", za neke, naivne Sarajlije, ima smisla.

U proslom broju Dana smo pisali o projektu pomoci mladim strucnjacima do 35 godina starosti, ciji je idejni tvorac predsjednik Federacije BiH Ejup Ganic. Poznavajuci doktora Ganica, izrazili smo skepsu glede ovog projekta, napisavsi da bi spisak onih koji su imali neke koristi bio najbolja legitimacija predsjednikove odlucnosti. Spisak jos nismo vidjeli, ali zato saznajemo da je Bosna dobila svog predstavnika na jednom od najprestiznijih svjetskih univerziteta. To je: Ganic (Ejupa) Emina, nastanjena u Sarajevu, u Ulici Kosevo, prva vila sa dva uniformisana policajca ispred.

Dakle, od petog septembra 1997. godine Ganic (Ejupa) Emina je student Univerziteta u Oxfordu, na Odsjeku za englesku knjizevnost i evropsku historiju. Prema tome, skepticni, sacekat cete jos malo da predsjednik Federacije, potpredsjednik SDA i predsjednik Fonda za mlade talente SDA, u opcem interesu konstitutivnih naroda, prede sa rijeci na djela i pronade drustvo za svoju kcerkicu. Uzgred, cetverogodisnje prestizno skolovanje (skolarina plus troskovi boravka plus ostali troskovi) talentovane kcerke stajat ce oko 450.000 njemackih maraka.

TV vremenske prognoze gledaocima uglavnom sluze da saznaju kakvo ih vrijeme ocekuje sutra, prekosutra... kako bi oni znali hoce li naredni dan ponijeti kisobran, odjenuti dugi kaput ili, pak, majicu kratkih rukava. Ali, sta gledalac moze ocekivati od prognozera vremena sa BHT-a kada na centralnom Dnevniku odgleda ovakvu prognozu: prognozerka Lejla Babovic trci sarajevskim ulicama i potura mikrofon preplasenim gradanima pitajuci ih vole li maglu. Kamera pokazuje nekoliko izbezumljenih pogleda gradana i onda prognozerka mijenja pitanje. Sada srece Vladimira Srebrova, pisca kojemu su cetnici u zatvoru Kula polomili vilicu, i pita ga zna li kako nastaje magla. Pisac sa polomljenom vilicom odgovara: "Znam, od isparavanja." Prognozerki je to smijesno i snimak se vraca po nekoliko puta: "...od isparavanja, od isparavanja..." Sve vrijeme u offu ide pjesma Dine Merlina Pala magla do pola Sarajeva. Doduse, na kraju priloga ona izrecitira nekakve vrijednosti temperature od proteklog dana ali ih gledalac ne cuje sto od muzike, sto od izbezumljenosti.

Jedne od sljedecih veceri prognoza izgleda ovako: prvo urednik Dnevnika najavi vremensku prognozu, koja je pravljena na snjeznoj Bjelasnici, ovim rijecima: "Ne zna se je li cisci snijeg ili djecija pamet." Poslije te najave na ekranu vidite prognozerku Babovic na Bjelasnici medu grupom djece koja se sankaju, padaju, grudvaju se. Prognozerka prilazi jednoj djevojcici i pita je: "U koji razred ides?" Djevojcica odgovara: "U osamnaesti." Babovicka zatim zasrece drugu djecu s pitanjima: koliko imaju godina, sta vole da jedu, idu li u skolu, sta rade, gdje su im mama i tata... i ponovo se vraca do djevojcice koja ide u osamnaesti razred. Sada je pita ima li momka, a djevojcica odgovara da ima komodu. Prilog se zavrsava tako sto kamera pokazuje dva djecacica, vjerovatno blizanca, koja trce za sankama i padaju.

Pa sad vi vidite sta cete ponijeti nakon takve vremenske prognoze: kisobran ili maljutku.

Formiranje multietnicke policije u Brckom je, tako je bar supervizor Robert Farrand govorio, znacilo da se situacija u gradu nerijesene sudbine polahko stabilizira. Zajednicko patroliranje Srba i Bosnjaka u uniformama MUP-a Republike Srpske zbog toga su zabiljezili skoro svi ovdasnji mediji. Na prvom su se postrojavanju okupili bitni stranci i pokoji politicki nebitan domacin. IPTF, OHR, UN, SFOR, Ejup Ganic, Mirsad Dapo, Salih Brkic i mnogi drugi su u svemu vidjeli najavu boljih posavskih dana. A onda...

Kada su policajci shvatili da ce zajednistvo imati slab finansijski efekat odlucili su se na zajednicko nedjelovanje. Sve u svemu, tridesetak brcanskih cuvara reda razlicite nacionalnosti je napustilo posao nakon sto su saznali da su oni pripadnici iskljucivo MUP-a RS i da ce ih on, a ne stranci, finansirati. Posto je policijska plata u srpskom entitetu 70 DEM, pripadnici bosnjacko-srpskih snaga su se mirno, dostojanstveno i multietnicki razisli kucama.

Adnan Dizdar, nekadasnje poznato ime iz sportskih rubrika, tokom rata je pripadao vrhu onih koje su obicno nazivali "heroji u bijelom". Ovaj vrsni hirurg u ratnom periodu je pomagao hiljadama unesrecenih, tamo gdje je bilo najpotrebnije. Nakon sto je iz rata izasao bez ikakvih materijalnih dobara, novi kriteriji ideoloske podobnosti stavili su ga na zacelje zasluznih.

O jednom od onih s vrha, o Dzemaludinu Laticu, dr. Dizdar govori u razgovoru za Svijet: "Mene su, zato sto sam u 'izmijesanom' braku, proglasili 'muslimanom seste kategorije'. Gospodin Dzemaludin Latic je zato sve dobio. A mislim da sam svom narodu, i kada to kazem, onda mislim na sve koji su krvarili ovdje, dao daleko vise nego on, koji je lutao, i ronio suze, po inostranstvu. Zato, kada vidim onaj caffe-shop u Titovoj, sretan sam, jer u njemu ima malo ljudi koji kupuju. Gradanin ga je odavno prokuzio. Ne znam kako ces ovo shvatiti, ali volio bih da mu se dogodi da mu borci, gladni borci i invalidi rata, zoljama razvale radnju!"