Bosanski barometar 68

Mirsad Ceman je nedavno upozorio javnost da je iz opusa krivicnih djela, prema Nacrtu zakona koji je ponuden, izbaceno krivicno djelo protuprirodnog bluda. Slijedeci svijetle tradicije rigidnog komunistickog rezima koji je u Bosni, za razliku od uvijek liberalne Slovenije, sankcionirao protuprirodni blud, Ceman je, strepeci nad moralnom cistotom "naseg naroda", predlozio da se izbacena odredba vrati u zakon.

Eto nama veselja. Politicarima i pravnicima jezicka preciznost nikada nije bila jaca strana. Ako oni hoce da sankcioniraju protuprirodni blud, to znaci da je bludnicenje inace dozvoljeno, samo ga treba zadrzati u granicama prirodnog. To dalje znaci precizan naputak homoseksualcima: ako vas Mirsad Ceman uhvati u nezgodnom polozaju, samo se prirodno smjeskajte i sve ce biti uredu. Ni za zivu glavu ne dozvolite da taj osmijeh bude izvjestacen, jer je to neprirodno, a sto je neprirodno to je i protuprirodno, a u tom slucaju bi vas objektivno i, nadasve, nezavisno sarajevsko sudstvo odmah moglo proslijediti u apsanu. Ceman je zivi dokaz da mi imamo visedecenijski kontinuitet vlasti. I ovi demokrati, kao i oni komunisti, ljudima radije zaviruju u krevet nego u tanjir. Cemane, bolan, daj ti nama hljeba, to je tvoj posao, a za prezervative cemo se snaci i sami.

Najocigledniji dokaz da se Sarajevo poseljacilo su nasi elektronski mediji, prije svih BHT. Vrhovni arbitri humora pa cak i opceg drustvenog ukusa na drzavnoj televiziji postali su braca Bluz, uvredljiva kombinacija nicega i nicega koja je zdravi gradanski osmijeh pretvorila u grc lica zabezeknutog cinjenicom da u svijetu humora postoje ta dva maligna tumora.

Nekadasnji vrsni novinar sarajevskog Oslobodenja Vlastimir Mijovic u svom politickom Beharu zvanom Argumenti, takoder je ugostio ovaj od humora kastrirani dvojac. Tako se i on pridruzio ruralizaciji drustvene svijesti sto se od njega ni u snu nije ocekivalo.

U svoj ovoj papazjaniji posebna je prica mobitel. To osnovno sredstvo rada novih sarajevskih predgradana reklamiraju a ko bi drugi nego braca Bluz, ta cista i nepatvorena besmislenost koja nas posredstvom elektronskih medija terorizira intenzivnije i brutalnije cak i od priucenih vehabijskih sektologa cije udruge bezrazlozno nicu po Bosni. Postoji realna opasnost da se ozbiljnim poslovnim ljudima zgadi mobitel ako ga i dalje nastave reklamirati spodoba i prispodoba. Kako smisao svoje egzistencije braca Bluz pronalaze na televizijama, ako ih televizije (barem BHT) ukinu, i oni ce kao carstvo humoristicke nekompetencije biti ugaseni. Tog dana Sarajevo ce konacno biti obasjano suncem.

Izuzme li se mucni TV duel sa Zubakom, neuspjesni "cuvar drzavnog pecata BiH" u prvom mjesecu ove godine podsjetio nas je da u njemu jos ima kuveta. Kada su ga vec mnogi otpisali kao potroseno bosansko politicko dobro, Silajdzic se u januaru odlucio na novi pocetak, situirajuci svoj politicki angazman u kontekst iznova probudenih sansi za opstanak Bosne i Hercegovine. Nakon sto je medunarodna zajednica oktroirala izbor Milorada Dodika za premijera Republike Srpske, a Federalna vlada preko Agencije za privatizaciju krenula u medijski i svaki drugi presing s ciljem opravdavanja pocetka entitetske privatizacije, Silajdzic je pred Ustavnim sudom BiH "pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti entitetskih zakona o privatizaciji preduzeca". Razlozi zbog kojih se Silajdzic odlucio na ovaj potez su opravdani: privatizacija preduzeca u dva entiteta rusi jedinstveni ekonomski sistem BiH, stvara pretpostavke za opstrukciju povratka prognanih, osiromasuje drzavu BiH cineci je prosjakom koga niko ne "zarezuje" i kojemu ce se dodjeljivati, tek, puka milostinja i vitre. Podrobna analiza koja prati Silajdzicevu "tuzbu" rezultat je i njegove netom otkrivene zainteresiranosti za misljenje drugih. Okupio je oko sebe pravne i ekonomske strucnjake, pa se pokretanje postupka pred Ustavnim sudom BiH nametnulo kao logicki proizvod timskog rada. Ovim potezom kopredsjedavajuci Vijeca ministara BiH pokusava ojacati i ingerencije svoje tzv. vlade i pretvoriti je u zbiljsku instituciju centralne vlasti. Nastojanje da se Vijece ministara prestane tretirati kao muzejski eksponat zasluzuje podrsku.

U izvjestaju za BHT iz Bruxellesa, Zekerijah Smajic je prije nekoliko dana otkrio siroj javnosti nedostupan podatak. Radi se o pismu koje je u prvoj dekadi januara na adresu Evropske unije poslao federalni premijer Edhem Bicakcic. Iako je pretenciozno kazati da je ostra kritika rada evropskog povjerenstva u Bosni, a koju je na adresu svojih terenskih birokrata uputila Evropska unija, proizvod Bicakcicevog pisma, nema nikakve sumnje kako je i ta epistola znatno utjecala na ostriji kurs evropskog povjerenika za centralnu i jugoistocnu Evropu Hansa Van den Broeka. On je cak najavio i premjestanje nekih administrativno-tehnickih poslova iz Bruxellesa u Sarajevo pa i neke kadrovske promjene unutar izaslanstva Evropske unije u Bosni. Bicakcic se, ako je vjerovati TV izvjestaju, u svom pismu pozalio na nekooperativnost evropskih kadrovika u nasoj zemlji, narocito kada je u pitanju projekat rekonstrukcije elektroenergetske mreze. Doda li se ovome i informacija da su clanovi Komiteta za budzetsku kontrolu evropskog parlamenta ostro kritikovali Visokog predstavnika zbog neefikasnosti u rekonstrukciji i obnovi BiH, onda premijerovo pismo dodatno dobija na tezini. Naime, evropski parlamentarci su ogorceni zbog nehaja, nerada i nemara evropskih sluzbenika u Sarajevu koji bi za enormno visoke place morali da rade nekoliko puta bolje. Kako je u ovome trenutku preko centralne bosanske vlade nemoguce zavrsiti bilo kakav posao, odluka Evropske unije da novcanu pomoc usmjerava direktno na entitetske, regionalne i opcinske vlade i pojedine kompanije sprijecit ce evropske sluzbenike u Bosni da svoj nerad opravdavaju nemogucnoscu postizanja bilo kakvog rjesenja sa Vijecem ministara.

Pripadnici multinacionalnih mirovnih snaga uhapsili su Gorana Jelisica, kojeg Haski tribunal tereti za zlocine genocida i zlocine protiv covjecnosti. Prosle godine, bijegom u Srbiju Jelisic je izbjegao hapsenje, ali je u cetvrtak, 22. januara ove godine uhapsen u centru Bijeljine. Za manje od 60 sekundi Jelisic je iz "carstva slobode" uskocio u "carstvo marice" sa gotovo stopostotnim sansama da tamo i ostane do kraja svog jadnog i promasenog zivota. Iako se javno hvalio da je svojom rukom ubio 175 Bosnjaka, Haski sud ga tereti za cetrnaest ubistava i dva u saucesnistvu sa Rankom Cesicem iz Brckog. Ipak, dokumentacija o Jelisicevim zlocinima je dosada najpotpunija od svih koje je prikupio Haski tribunal, sto obecava pravednu kaznu.

Sinhronizirana akcija SFOR-a, politicki odobrena od Washingtona i Bruxellesa, potvrdila je kompetentnost i profesionalizam multilateralnih vojnih snaga. Operacija hapsenja sigurno je obradovala Haski sud i tuziteljicu Arbour koji slicne akcije ocekuju i u buducnosti. Hapsenjem Gorana Jelisica od strane britanskih snaga SFOR-a suzen je i manevarski prostor francuskoj politici koja se, ako hoce da zadrzi vjerodostojnost velike sile, mora ukljuciti u operacije hapsenja haskih pitomaca. Mozda bas uhicenjem dr. Karadzica, koji jos uvijek slobodno sparta zonom odgovornosti francuskih snaga SFOR-a.

Na nedavnom zasjedanju Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, Ivan Bender je, povodom eksplozije od 18. septembra prosle godine u zapadnom Mostaru, zatrazio od Federalne vlade da poduzme mjere kako bi materijalno i politicki odgovarali oni sto su "blatili hrvatski narod iznosenjem neistina da su hrvatski ekstremisti podmetnuli eksploziv".

Treba podrzati Bendera u ovoj inicijativi. Medutim, nezgoda sa ovim ekstremnim politicarem iz Neuma je sto bi on tako razrijesio samo ovaj slucaj. Ali nevidena mostarska tragedija je nesto sto trazi da sve prethodne eksplozije i svi prethodni slucajevi budu rascisceni na isti nacin.

A kad pocnu izvinjavanja i placanja odstete zbog onoga sto je hrvatska politika uradila istocnom Mostaru i Bosnjacima, plasimo se da nema tih para i tih rijeci koji su u stanju nadoknaditi stetu i zacijeliti rane.

Uostalom, glede Heliodroma, Starog mosta, Dretelja, silovanja, klanja, protjerivanja, ima jedna vijest koja jos nije objelodanjena. Uskoro se za dvanaest osoba iz zapadnog Mostara sprema carter-let. Kako, gdje? Pa tamo.

Visoki predstavnik medunarodne zajednice u BiH ima, na nasu zalost, izuzetno niske kriterije u odredivanju vlastitih prioriteta. Umjesto da se bori za sprovodenje Dejtonskog sporazuma, za sto, uostalom, i prima platu, na jedini moguci nacin - uklanjanjem ratnih zlocinaca i insistiranjem da se isti privedu pravdi, on se sekira zbog stvari koje i nece zazivjeti sve dok su haski kandidati na slobodi. U intervjuu francuskom Le Mondu, Westendorp je na malom prostoru izvalio planinu gluposti naglasivsi da "nije najhitnija operacija protiv Radovana Karadzica, vec da se omoguci novoj vladi da funkcionira i da sprovede demokratsku i mirnu tranziciju".

Zaista nevjerovatno! Pa i polaznicima sarajevskih obdanista je jasno da se u Republici Srpskoj kljuc problema nalazi bas u glavi covjeka ruzne frizure. Karadzic na slobodi znaci i Karadzic u politici, istina iz sjene, ali sa jos uvijek ogromnim utjecajem. To jedino Westendorp ne konta. Njemu hapsenje Radovana i generala mu Ratka Mladica sada nije najhitnije. Pa i nije. Jucer je bilo najhitnije, danas je vec kasno. Ipak, treba se nadati. Mozda ce dvojac zlocinaca, nakon sto umireni srpski predstavnici prihvate jednu od tri turbo ruzne zastave nacrtane u OHR-u, sam kupiti karte i otici u Haag. Hoce garant. Zna Carlos sta radi.

Uz nuzna uproscavanja, moze se reci da je Safa za Mostar ono sto je Dapo za Brcko. Besprimjernim politickim talentom Orucevic je uspio da se izbori za jedinstveni Mostar i sada, kao gradonacelnik tog prelijepog grada, demonstrira svu raskos svog sarma i svoje prefriganosti.

Otpustanje Bosnjaka i Srba iz Aluminijumskog kombinata, nerijeseno pitanje hidroelektrana i aerodroma, spor oko benzinske pumpe u Potocima, sve je to Orucevic kandidirao kao probleme na prvoj sjednici gradske vlade Mostara i onda za sve te "nestasluke" okrivio Vladu Federacije, prozivajuci bez pardona Bicakcica i njegove resorne ministre, prije svih Izudina Kapetanovica. Mora se priznati da je upucena kritika potpuno argumentirana, jer Orucevic primjecuje da aljkavost Federalne vlade u rjesavanju pomenutih problema Mostaru zadaje grdne muke zato sto se "nerasciscene stvari na nivou Federacije kasnije opisuju kao etnicki sukobi". Na ovaj nacin Orucevic se izdigao iznad stranacke stege, jer je opaucio svoje stranacke kolege koji sjede u Federalnoj vladi, i demonstrirao odgovornost gradonacelnika spram Grada.

Safino nastojanje da se u Mostaru izbjegne karakterizacija "etnicki sukob" za ovozemaljske privredne i egzistencijalne probleme politicki je produktivno. Ako je Federacija bila talac Mostara dugo vremena, sada nije vrijeme da Mostar bude talac Federacije.

dobar potez	los potez	onako
vrlo dobar potez	grozan potez
odlican potez	katastrofalan potez

	MIRSAD CEMAN
	BHT
	HARIS SILAJDZIC
	EDHEM BICAKCIC
	SFOR
	IVAN BENDER
	CARLOS WESTENDORP
	SAFET ORUCEVIC