rema ugovoru koji su vojnici SFOR-a zaplijenili tokom kontrole u VZ "Orao", stručnjaci ovog preduzeća su se obavezali da će adaptirati postojeću opremu za testiranje performansi motora PL3-300 i P25-300 koji se koriste u zastarjelim "migovima 21". U ugovoru se navode dvije liste, jedna koja se odnosi na opremu za testiranje koju bi "Orao" trebalo da remontuje, a druga za novu opremu i instrumente koje bi trebalo poslati u Irak. Vojni zavod "Orao" se obavezao da će obezbijediti rezervne dijelove za 20 mlaznih motora, a što se tiče nove opreme, ugovorena je isporuka dijelova koji nisu stariji od 1977. godine. Dogovoreno je da SDPR "Jugoimport" organizuje obuku za 15 eksperata-kupaca iz Iraka, obezbijedi program obuke, a stručnjaci "Orla" da prenesu svoja znanja i obavljaju dodijeljene im zadatke, savjesno i vrijedno.

Iračani su ugovorom potvrdili da će platiti troškove tromjesečnog boravka stručnjaka VZ "Orao" u Iraku. Između ostalog, SFOR je došao u posjed i teksta pisma koje je predstavnik "Jugoimporta" u Iraku, Krsto Grujović, uputio iračkoj Agenciji za proizvodnju oružja a koje svjedoči o vezi VZ "Orao" sa Irakom preko SDPR "Jugoimport", tačnije o saradnji sa iračkom kompanijom "Ibn Firnos", i u kom se govori o dostavljanju i popravci motora P13-300 za "mig 21", obezbjeđenju tehničke podrške Iraku, te savjetima za skrivanje tragova o umiješanosti VZ "Orao" u trgovinu. Nakon dostavljanja dokumenata-dokaza da je embargo sa Irakom prekršen, uslijedilo je pismo komandanta SFOR-a generala Williama Warda ministru odbrane Slobodanu Biliću, koji je već potvrdio odluku o ostavci, što je njegova druga po redu ostavka u ovoj godini (prva je uslijedila poslije majske afere u vezi sa prisluškivanjem SFOR-a od strane Vazduhoplovnih snaga VRS-a i pritisaka Socijalističke partije RS-a, koja ga je delegirala kao svog predstavnika na mjesto ministra, a koji je prije par mjeseci prešao u Narodnu partiju socijalista RS).

William Ward

Ivanićevi demantiji General Ward je Bilića informisao o preliminarnim rezultatima istrage, a pismo identične sadržine upućeno je predstavnicima OHR-a, Misiji UN-a u BiH i generalnom sekretaru vojnog komiteta BiH Stjepanu Pocrnji. Notu upozorenja uputio je i State Deparment napominjući vlasti RS-a da je istraga provedena u septembru mjesecu u VZ "Orao" ruglo i tražeći odgovornost vlade koja je prodavala vojnu opremu nemilosrdnom diktatoru u permanentnom ratu sa svojim susjedima. No, vladin Biro za odnos sa javnošću nekoliko dana bavio se isključivo demantijima: od tvrdnje da premijer Mladen Ivanić nije dobio nikakvo pismo, preko optužbi da je beogradska Novinska agencija "Fonet" netačno prenijela upozorenje iz Washingtona, do objašnjenja kako Ivaniću niko nije ni pisao.

No, možda bi svijet i razumio da vlasti u RS-u nisu imale dovoljno vremena da istraže sve aspekte moguće saradnje VZ "Orao" sa Irakom da su na vrijeme objašnjeni svi aspekti enormno velikog posla kojim su se vladini "eksperti" cijeli septembar bavili tragajući za suvišnim postocima magnezijuma u Bonaqui sarajevske "Coca-cole", i otkrivanju "rude željeza" u tuzlanskoj soli. Zato kad je sve puklo, Vlada RS na svojoj vanrednoj sjednici održanoj prošle sedmice se i nije mnogo dvoumila oko zauzimanja zvaničnog stava da li je "Orao" surađivao sa Irakom ili nije: odmah je smijenila sa dužnosti direktora Zavoda Milana Pricu, načelnika uprave ratnog vojnog vazduhoplovstva i PVO generala Miljana Vlačića, koji je po liniji komandne odgovornosti odgovoran za rad VZ "Orao" i direktora Direkcije za promet vojne opreme i naoružanja Spasoja Orašanina.

Odlukom vlade najviše je bio iznenađen direktor "Orla" Milan Prica i radnici zavoda: Prica se javno začudio što ga je državna komisija imenovana za organizovanje istrage pozvala na zajednički sastanak iako je dan ranije donijela odluku ustvrdivši da je "Orao" prekršio embargo. Potom je Prica sve energično demantovao: "Nemamo nijedan ugovor sa Irakom, niti SDPR 'Jugoimport' iz Beograda. 'Orao' nije izvozio naoružanje, niti omogućio serijsku popravku motora nikome u svijetu, niti zaposleni borave u nekoj od zemalja koje su pod američkim ili embargom UN-a. Svi ugovori su predočeni Državnoj komisiji. Za sve što smo radili i izvozili imamo odgovarajuće dozvole, jer je riječ o civilnim programima. Sve je to bilo poznato Ministarstvu za ekonomske odnose sa inostranstvom do Republičke uprave carina."

Usput je Prica iskritikovao bošnjačke i probošnjački orijentirane medije da učestvuju u smišljenoj kampanji protiv VZ "Orao", napominjući da zaposleni u zavodu nemaju ista sredstva da se odbrane od napada, ali da to mogu učiniti i činit će pamteći i razumom. Pri tome je obavijestio kako se neće povući sa mjesta direktora sve dok mu vlada ne dostavi rješenje o razrješenju sa dužnosti. "Nije tragedija što sam smijenjen, ali posljedice afere i štete nanesene VZ "Orao" mogu biti nesagledive", upozorio je smijenjeni direktor sve one koji su, po njemu, kreatori puke afere, bez imalo realne podloge i argumenata.

U borbi protiv terorizma Dani su pokušali kontaktirati neka od "najzvučnijih" imena u vezi sa pričom o "Orlu": ministar u ostavci, Slobodan Bilić, rečeno nam je - službeno putuje, ali ne znadoše reći gdje (ispostavilo se da ga je oficijelni put odveo u Burmu, o kojoj smo informirani da spada u red onih zemalja koje se također nalaze pod sankcijama UN-a); u kabinetu predsjednika RS-a se ionako ništa nije moglo saznati, jer se Mirko Šarović oglasio da neće davati nikakve zvanične izjave do inauguracije u Predsjedništvu, koje valjda nije mjesto za "takve sitnice"; u Vladi RS-a ljubazna je sekretarica objašnjavala proceduru intervjuiranja ionako prezauzetih ministara, a slično "uputstvo" o zauzetosti nude i u Generalštabu VRS.

A jedno od pitanja baš je intrigantno i tek ga je površno protumačio Milan Prica: tiče se crne aktntašne visokog rukovodioca VZ "Orao" koja je zaplijenjena tokom akcije SFOR-a i u kojoj su pronađeni sporni ugovori. Prica veli da je tašna vlasništvo načelnika sektora marketinga, ne pominjući mu ime, te da su u njoj bile razne potrepštine - od bilježnica, disketa, do ponuda i ugovora, no sve "ono što izađe iz kuće" a što nije sa njegovim potpisom, "mislim na ugovore i ponude, nema nikakvu važnost". Dani saznaju da je načelnik sektora Gordan Santrač, radnik VZ "Orao" od 1992. godine, stručnjak za kompjutere koji je i prije rata imao firmu koja se bavila kompjuterskim tehnologijama. Posljednji put je boravio na području Srpskog Sarajeva, u restoranu "Kula" u Lukavici, u aprilu mjesecu ove godine, gdje se poslovno susreo sa sve većim brojem klijenata VZ "Orao".

I ministar unutrašnjih poslova Srbije Dušan Mihajlović i predsjednik Upravnog odbora SDPR "Jugoimport" izražavaju sumnju da postoji mogućnost falsifikata ugovora, što bi, napominje Mihajlović, trebao znati gospodin Santrač iz marketinga. Svakako da bi u kontekstu storije o VZ "Orao" iz Bijeljine valjalo pomenuti i ulogu smijenjenog direktora "Jugoimporta" Jovana Čekovića, rodom iz sela kod Gornjeg Milanovca, u Srbiji. On je sedamdesetih godina radio u fabrici "14. oktobar" u Kruševcu, potom je u Zagrebu završio jedan stepen Vojno-tehničke akademije, zatim i drugi, poslije čega je u Upravi artiljerije Generalštaba radio u činu kapetana, da bi završio i Višu vojnu akademiju, a 1983. godine Čeković je imenovan za pomoćnika vojnog atašea u Kairu, i predstavnika Savezne direkcije za promet i rezerve robe posebne namjene u Egiptu. Iz te zemlje on radi kao pomoćnik načelnika SDPR-a za zemlje u razvoju, a kasnije je imenovan i za načelnika. Pomoćnik generalnog direktora postao je 1994, a 15. septembra iste godine v.d. direktora "Jugoimporta". Odmah po smjeni optužio je ministra inostranih poslova SRJ Gorana Svilanovića i potpredsjednika Vlade Srbije Žarka Koraća i Nebojšu Čovića da je to njihovo "maslo", a pohvalio članove Upravnog odbora "Jugoimporta", ministra MUP-a Srbije Mihajlovića, SRJ Zorana Živkovića, saveznog premijera Dragišu Pešića i ministra odbrane Velimira Radojevića, da nisu insistirali na njegovoj smjeni, iako su svi sklopljeni ugovori morali proći njegovu kontrolu, te su, po Čekoviću, morali utvrditi i nešto sumnjivo.

SDPR "Jugoimport" mjesecima je bio izložen američkim pritiscima da dostavi na uvid sve ugovore o izvozu naoružanja u posljednjih pet godina. Da je tačna poruka američkog predsjednika Georgea Busha o neophodnosti provjere svih ugovora SDPR-a "zarad borbe protiv terorizma" i koju je Čekoviću pismeno prenio ambasador Prvoslav Davinić, ali to nije učinjeno, jer, prema Čekovićevim tvrdnjama, savezna vlada o tome nije donijela odluku.

Francuska veza Sam "Orao", prije rata moćna vojna industrija koja je posebno njegovala aranžmane sa Irakom, Iranom i drugim istočnim zemljama, sve do 1995. godine poslovao je u Rajlovcu kod Sarajeva, a u jesen su njegova postrojenja prebačena u Bijeljinu. Dislociranju u Bijeljinu upravo je "kumovao" smijenjeni direktor, dok su se u to vrijeme neprikosnoveni politički autoriteti Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik oštro suprotstavili Pricinoj odluci. Poslije izmještanja fabričkih postrojenja, "Pretis", "Tas", "Famos", "Lasta" i još mnogih iz opština koje su bile pod kontrolom VRS-a, na teritoriju takozvanog grada Srpsko Sarajevo, i "Orao" je došao na red. Prica je državnicima uspješno objasnio da na Palama, gdje je trebao biti lociran "Orao", ne postoje potrebni klimatski i prirodni uslovi za takvu vrstu industrijske proizvodnje, i mada je imao ozbiljan konflikt sa Karadžićem, rizikovao je i uz pomoć vojske premjestio "Orao" u Bijeljinu, gdje su ga, kažu, još neko vrijeme posjećivali Karadžićevi "momci", a jednom prilikom mu i zaprijetili da će ga iz zavoda izbaciti zajedno sa foteljom. Jedino objašnjenje za njegov opstanak na funkciji bio je autoritet Slobodana Miloševića, osobno zainteresovanog da "Orao" nastavi sa radom. A paljanske su tadašnje vlasti, svjedoči Izvještaj skupštine grada, bile spremne investirati šest miliona maraka u oporavak preduzeća po izmještanju iz Rajlovca.

VZ "Orao" je u Bijeljini doživio pravi procvat, o čemu svjedoče brojni ugovori sa domaćim i inostranim partnerima, te certifikat ICO 9001, koji je firmu svrstao u red preduzeća sa ostvarenim evropskim nivoom poslovanja. Prica je u prošlonedjeljnoj izjavi naglasio da su "Orao" od 1996. godine posjetili vojni atašei mnogih stranih zemalja, a u silne kontakte spada i onaj koji se odnosi na kupovinu 33 posto kapitala francuske civilne vazduhoplovne firme "MECA 31" za oko 50 hiljada eura, zaključen 2. jula ove godine između VZ "Orao" i ove francuske firme sa obavezom da "MECA 31" u obnovu proizvodnje "Orla" uloži 300.000 eura.

Nesporna je činjenica da se "Orao" od sigurne poslovne propasti spasio odlaskom u Bijeljinu, jer poznato je kako su završile i na kojim tržištima mašine i aparature dislociranih fabrika "Pretis", "Tas", "Famos" i druge, da i danas u blizini "Pretisa" u Mokrom, na poljani, godinama kisnu razni dijelovi za pogon, kao što "trune" bez posla i sam "Pretis", isti onaj kojeg je prije godinu i po dana na svečanom otvorenju na Palama eks-predsjednik Šarović nazvao "okosnicom razvoja RS-a". Evidentno je da se "Orao" uspio spasiti i od tandema Karadžić-Krajišnik, ali od samog sebe nije, a, što je još gore, u ovom slučaju ne vrijedi ona narodna "sam pao, sam se ubio", jer bi posljedice sankcija mogli snositi svi.

Arhiva Dani
281