akon što je Wolfgang Petritsch u aprilu dogovorio kozmetičke
promjene u Ustavu Republike Srpske i izmijenio i dopunio Ustav
Federacije, ustavnim promjenama pozabavio se i Paddy Ashdown
i to dan nakon izbora, u sjeni opće histerije izazvane njihovim
(ne)očekivanim rezultatima. Kao što je navedeno u Ashdownovoj
odluci o izmjenama i dopunama Ustava Federacije od 6. oktobra,
vlasti u kantonima imaju obavezu da svoje ustave usklade sa
Ustavom Federacije. Tako je, primjerice, na sjednici Vlade
Kantona Sarajevo 24. oktobra, Ministarstvo pravde predložilo
amandmane na Ustav kantona koji, da bi bili izglasani, moraju
proći i proceduru u ustavnoj komisiji. Suština ovih promjena
je usklađivanje nacionalne strukture u organima vlasti sa
nacionalnom strukturom po popisu iz 1991. godine, a prije
svega kroz formiranje kluba delegata svakog konstitutivnog
naroda u svakoj kantonalnoj skupštini u kojoj je izabran najmanje
jedan poslanik iz tog konstitutivnog naroda.
Alijansini
Srbi i Hrvati Konkretno, Skupština Kantona Sarajevo
bit će formirana od 15 poslanika SDA i po deset poslanika
SDP-a i Stranke za BiH. Kako su ispred SDA u sarajevsku kantonalnu
skupštinu izabrani samo Bošnjaci, očigledno je da će klubove
poslanika Hrvata i Srba formirati poslanici SDP-a i Stranke
za BiH. U amandmanima koji će ići na usvajanje razrađen je
mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa, iako, kako
kaže ministar pravde u Vladi Kantona Sarajevo Samir Silajdžić,
"dosadašnje iskustvo govori kako na kantonalnoj razini
nije bilo toliko zakona vezanih za vitalni nacionalni interes,
pa je ovo pitanje interesantnije za nivo Federacije".
U budućoj kantonalnoj skupštini,
svaki klub delegata konstitutivnog naroda od svojih članova
predlaže po jednog kandidata za predsjedavajućeg i dopredsjedavajućeg
skupštine. Tri kandidata iz tri naroda će se međusobno dogovoriti
o tome ko će obavljati funkciju predsjedavajućeg. Mehanizam
zaštite vitalnih nacionalnih interesa ogleda se kroz mogućnost
da ako više od jednog predsjedavajućeg i zamjenika predsjedavajućeg
skupštine tvrde da neki od zakona spada u listu vitalnih nacionalnih
interesa, za usvajanje takvog zakona potrebna je većina glasova
unutar svakog od klubova konstitutivnih naroda zastupljenih
u skupštini. Pod vitalnim nacionalnim interesima konstitutivnih
naroda podrazumijevaju se pitanja u vezi sa: ostvarivanjem
prava konstitutivnih naroda da budu adekvatno zastupljeni
u zakonodavnim, izvršnim i pravosudnim organima vlasti; identitetom
jednog konstitutivnog naroda; ustavnim amandmanima; organizacijom
organa javne vlasti; jednaka prava konstitutivnih naroda u
procesu donošenja odluka; obrazovanjem, vjeroispovijesti,
jezikom, njegovanjem kulture, tradicije i kulturnog nasljeđa;
teritorijalnom organizacijom; sistemom javnog informisanja
i druga pitanja.
Predsjedavajući skupštine
i njegovi zamjenici dužni su u roku od sedam dana odlučiti
da li neki od zakona, propisa ili akata potpada pod vitalni
nacionalni interes. Ukoliko samo jedan predsjedavajući ili
njegov zamjenik tvrdi da propisi potpadaju pod vitalne nacionalne
interese, potrebna je dvotrećinska većina odgovarajućeg kluba
konstitutivnog naroda da bi to pitanje bilo proglašeno vitalnim
za nacionalni interes. Za usvajanje propisa vezanih za to
pitanje potrebna je većina glasova unutar svakog kluba konstitutivnih
naroda, a ako se ta većina ne može postići, pitanje se prosljeđuje
Ustavnom sudu Federacije, koji donosi konačnu odluku.
U izvršnoj vlasti Sarajevskog
kantona vladu čine premijer kantona i 12 ministara, a funkcija
predsjednika kantona je, kao što je poznato, ukinuta, dok
su nadležnosti predsjednika prešle "pod kapu" premijera
kantonalne vlade. I u kantonalnoj vladi će se ostvarivati
proporcionalna zastupljenost konstitutivnih naroda i ostalih
prema popisu iz 1991. godine dok se u potpunosti ne provede
Aneks 7 Dejtonskog sporazuma. Premijera predlaže predsjedavajući
skupštine, a kandidat za premijera predlaže ministre koji,
za razliku od dosadašnje prakse, nemaju zamjenike. Vladu potvrđuje
kantonalna skupština većinom glasova, a izuzetak od ovog pravila
vrijedi u kantonima gdje je svaki od dva ili više konstitutivnih
naroda činio više od 30 posto stanovništva, što, recimo, u
Kantonu Sarajevo nije bio slučaj.
Neodređena
proporcija Ministar Silajdžić kaže kako u prijedlogu
njegovog ministarstva nije određena proporcionalna zastupljenost,
odnosno tačan broj ministara koji će biti iz reda Bošnjaka,
Srba, odnosno Hrvata, na način kako je to određeno za nivo
Federacije. To pitanje će, prema njegovom mišljenju, riješiti
ustavna komisija i ponuditi ga na usvajanje kantonalnoj skupštini.
Ta proporcionalna zastupljenost se mora odražavati i kroz
kantonalnu administraciju.
Prema ministrovim riječima,
utvrđena je i distribucija ključnih funkcija u strukturi kantonalne
vlasti i to su prvi predsjedavajući skupštine, premijer kantona,
predsjednik kantonalnog suda, predsjednik općinskog suda i
kantonalni tužilac. "Od navedenih funkcija najviše
dvije se mogu popuniti iz reda jednog od konstitutivnih naroda
ili iz reda ostalih. S obzirom da je Visoko sudsko i tužilačko
vijeće nadležno za imenovanje predsjednika sudova i tužilaca,
ono će morati voditi računa o tome da se na ove funkcije ne
imenuje više od dva kandidata iz reda istog naroda. Zadnji
izvještaj od Nezavisne pravosudne komisije predvidio je, a
to je bila i preporuka Ministarstva pravde i uprave Kantona
Sarajevo, da se Općinski sud I i Općinski sud II transformišu
u jedan sud, pa će se najvjerovatnije formirati jedan općinski
sud", dodaje Silajdžić.
Osim u sarajevskom, ustavne
promjene slijede i u ostalim kantonima. Prema izbornim rezultatima,
u skupštinama Unsko--sanskog i Goraždanskog kantona zastupljeni
su samo Bošnjaci, dok su u Zapadnohercegovačkom kantonu svi
zastupnici Hrvati. U Posavskom, Srednjobosanskom i Hercegovačko-neretvanskom
kantonu zastupljeni su Bošnjaci i Hrvati, a u ostalim kantonima
ima predstavnika sva tri konstitutivna naroda, odnosno ostalih.
Ako jedan konstitutivni narod nije zastupljen u skupštini,
prema izmjenama i dopunama ustava, mjesto dopredsjedavajućeg
skupštine ostaje upražnjeno. No, u izvršnoj vlasti i administraciji
će se "manjak" prisustva konstitutivnih naroda morati
korigovati prema popisu iz 1991. godine. Jedino ostaje pitanje
da li će se popunjavanje kantonalne administracije odvijati
tako što će u novinama izlaziti konkursi tipa: "Potrebno
lice za obavljanje poslova sekretara, uslovi: srednja stručna
sprema i srpska nacionalnost" ili "Potrebna osoba
za obavljanje posla higijeničara, uslov niža stručna sprema
i hrvatska nacionalnost po popisu iz 1991".
A prema podacima Federalnog
ministarstva za socijalna pitanja, izbjeglice i raseljena
lica, po tom popisu, u Unsko-sanskom kantonu živjelo je 71%
Bošnjaka, oko 3% Hrvata i 21% Srba, te nešto manje od 4% iz
grupe ostalih. U Posavskom kantonu najbrojniji su bili Hrvati
sa 70%, bilo je manje od 13% Bošnjaka, 12,5% Srba i oko 4,5%
ostalih. U Tuzlanskom kantonu najviše je bilo Bošnjaka, blizu
69%, Srba je manje od 13%, a Hrvati i ostali su imali po blizu
9%. I u Zeničko-dobojskom kantonu najbrojnije je bilo bošnjačko
stanovništvo sa 58,5%, potom Hrvati sa 18,5%, Srbi sa 14,7%,
a ostalih je bilo nešto iznad 8%.
Bosanskopodrinjski kanton,
po posljednjem popisu, naseljavalo je 69,5% Bošnjaka, skoro
27% Srba, 3% ostalih i manje od 0,2% Hrvata. Srednjobosanski
kanton izgubio je status "posebnog režima", dok
je bošnjačko stanovništvo ostalo najbrojnije, a bilo ga je
43,5%, nešto više od 38,5% Hrvata, dok je srpskog stanovništva
bilo manje od 12%, a ostalih 6%. U drugom bivšem "kantonu
sa posebnim režimom", Hercegovačko-neretvanskom, živjelo
je preko 40% Hrvata, oko 37% Bošnjaka, 14% Srba i manje od
8% ostalih. Zapadnohercegovački kanton je bio naseljen sa
skoro 97% Hrvata, te manje od 2% Bošnjaka, i 1% Srba i ostalih.
U Kantonu Sarajevo 1991. je registrovano najviše Bošnjaka,
manje od 51%, Srba je bilo oko 27%, ostalih oko 15% i Hrvata
7%. Konačno, u Kantonu broj 10 Hrvata je bilo preko 51%, Srba
manje od 36%, Bošnjaka oko 10% i oko 3% ostalih.
Poređenje postotaka iz
1991. i saznanja o broju povratnika u predratna mjesta boravka
u Federaciji nameću samo jedan zaključak: s obzirom na ogromnu
disproporciju sadašnje nacionalne strukture i one predratne,
nema sumnje da će u pojedinim kantonima u administraciji raditi
veći dio nekog od tri konstitutivna naroda.
Arhiva Dani
281
|
