| |
Protekle sedmice dobio
sam poziv prof. dr. Šaćira Filandre, predsjednika Preporoda,
Bošnjačke zajednice kulture, da prisustvujem susretu i razgovoru
o stanju i položaju Bošnjaka Crne Gore sa prof. dr. Šerbom
Rastoderom, profesorom historije na Filozofskom fakultetu
u Nikšiću i urednikom časopisa Almanah, i Esadom
Kočanom, novinarom i prvim urednikom nezavisnog političkog
magazina Monitor. Nažalost, neodloživim obavezama sam
bio spriječen da pozdravim goste i saslušam njihova izlaganja;
naravno, to nije razlog zbog kojeg o ovome pišem.
Naime, u oči mi je upalo
više detalja iz pisma, od kojih na neke želim ukazati ovom
prilikom (čime, nadam se, ne odajem nikakvu tajnu organizatora
razgovora). Između ostalog, u pozivu stoji: "Bošnjaci
danas žive u više prilično izoliranih i sa svojom maticom
u Bosni slabo povezanih prostora, u kojima imaju domicilna
nacionalna prava, kao što su: Crna Gora, Sandžak, Kosovo,
Beograd, R Makedonija, R Hrvatska i R Slovenija. Odbor za
zaštitu ljudskih prava Bošnjaka namjerava svakog mjeseca upriličiti
sastanak bošnjačkih intelektualaca iz jedne od tih sredina
sa jednim brojem bošnjačkih kulturnih i javnih radnika iz
Bosne i Hercegovine. Ti susreti trebaju biti u funkciji izvođenja
projekta Bijele knjige bošnjačkih prava."
Ako kao omašku po strani
ostavimo izostavljanje Srbije kao države u kojoj Bošnjaci
ne žive samo u Beogradu i u Sandžaku, zanimljivim mi se čini
prihvatanje polazišta o Bosni i Hercegovini kao matici svih
Bošnjaka sa prostora bivše Jugoslavije. Možda je moja neinformiranost
uzrok, ali ne znam da je u okviru Preporoda ili neke druge
organizacije vođena rasprava o "matici Bošnjaka".
No, ono što znam sa sigurnošću jeste da je sličan pokušaj
zaštite interesa Srba i Hrvata u Bosni i Hercegovini, koji
je početkom devedesetih godina započet u Beogradu i Zagrebu,
završio sa katastrofalnim posljedicama i po Srbe i po Hrvate
i po pripadnike drugih naroda koji sa njima žive.
Teorijsko ishodište pristupa
"matici" kao zaštitnici interesa pripadnika "matičnog
naroda" koji u "matici" ne žive, pripada klasičnim
stavovima o nacionalnim državama čije stvaranje u Evropi počinje
sa Francuskom revolucijom prije nešto više od dvije stotine
godina. Svi rušitelji Bosne i Hercegovine, kao i oni koji
ne razumiju jedinstvenost njene kompozitnosti, upravo sa ovih
pozicija ukazuju na nemogućnost njenog opstanka i održanja.
Stoga me čudi odluka odgovornih u Preporodu da svoj
opravdani interes za položaj Bošnjaka u bivšoj zajedničkoj
državi formuliraju zabrinutošću "matice". Osim toga,
Bošnjaci u svim dijelovima bivše Jugoslavije još uvijek, sa
ružnim sjećanjem, pamte "interes" za njihova prava
koji je "matica", to jest, Stranka demokratske akcije,
pokazala za njih. Posljedice njihovog vjerovanja u obećanja
stranke "muslimanskog kulturno-povijesnog kruga"
(kako je to na osnivačkim skupovima od Skoplja do Trbovlja
ponavljala spikerica Fahira Fejzić) jesu vidljive i
brojne: od toga da se Bošnjaci ne pominju ni kao nacionalna
manjina niti u jednom ustavu država nastalih na prostoru bivše
Jugoslavije, preko desetina hiljada raseljenih sandžačkih,
kosovskih i makedonskih Bošnjaka od Turske do Australije,
do toga da je "matica" na leđa svom rasutom stadu
nabacila opskurne, kriminogene ili neobrazovane "nacionalne
lidere" koji se već deceniju žilavo održavaju u sedlu,
poput Sulejmana Ugljanina, Numana Balića ili
Haruna Hadžića.
Volio bih da vjerujem da
je puka koincidencija vremensko poklapanje oživljavanja interesa
"matice" za Bošnjake van Bosne sa izbornom pobjedom
nekadašnje "stranke muslimanskog kulturno-povijesnog
kruga". Ipak, sumnju mi unosi naznaka u pozivu da će
"sastanak biti zatvorenog tipa". Iskustvo minule
decenije govori da nema sigurnijeg puta u katastrofalne posljedice
od sastanaka "zatvorenog tipa" na kojima se debatiraju
važna nacionalna pitanja. Posebno ako organizator među odabrane
primaoce poziva istovremeno uvrsti i međusobno nespojive,
ma šta ko mislio o njima, "kulturne i javne radnike"
poput Senada Pećanina i Envera Čauševića ili Zdravka
Grebe i Sakiba Mahmuljina. |
|
