Lagumdžijina danajska podrška
Silajdžiću
Za sve one koji su pratili predizbornu kampanju
Zlatka Lagumdžije, Munira Alibabića i Slobodne
Bosne, čiji glavni cilj nije bio diskreditiranje SDA, HDZ-a
i SDS-a, već kriminaliziranje Harisa Silajdžića i drugih
lidera Stranke za BiH, zbunjujuće djeluje napadna podrška koju
u javnim istupima Zlatko Lagumdžija pruža imenovanju Harisa Silajdžića
na funkciju premijera Vlade Bosne i Hercegovine. Kada je u predizbornoj
kampanji postalo očito da plan diskreditiranja Silajdžića ne daje
željene rezultate, Lagumdžija se dodatno angažirao uvjeravajući
strane diplomate (jednom prilikom i pred pet svjedoka) da je "Izetbegoviću
mjesto u Haagu, a Silajdžiću u zatvoru". Međutim, objašnjenje
ovog neočekivanog Lagumdžijinog respekta prema Silajdžiću rezultat
je nedvosmislenog stava koji je Stranka za BiH saopćila najuticajnijim
međunarodnim predstavnicima: Stranka za BiH je spremna na formiranje
vlasti na nivoima na kojima je to moguće sa SDP-om, ali ne ukoliko
na čelu socijaldemokrata ostaje Lagumdžija. Učesnici već čuvene
večere lidera raspadnute Alijanse, u rezidenciji američkog ambasadora
Bonda, svjedoče o degutantnoj servilnosti sa kojom se Lagumdžija
odnosio prema prisutnim čelnicima Stranke za BiH Safetu Haliloviću
i Berizu Belkiću, u pokušaju da preko njih umilostivi Silajdžića
za saradnju sa ostacima rasturenog SDP-a kojim manipulira nakon
raspuštanja predsjedništva stranke. Međutim, prema informacijama
iz vrha Stranke za BiH, Lagumdžijini pokušaji nisu nimalo ganuli
ni Silajdžića, ni njegove stranačke kolege. U Stranci za BiH podsjećaju
da je upravo Lagumdžija prepotentno i odlučno odbio sve predizborne
prijedloge Stranke za BiH o planiranju i realizaciji predizborne
strategije koja bi se oslanjala na kontinuitet projekta Alijanse,
sa SDP-om i Strankom za BiH kao njenim polugama. Lagumdžija je
tada govorio o 40 procenata glasova koje će osvojiti SDP, odbijajući
pritom i ponudu za dogovor o zajedničkim kandidatima za Predsjedništvo
BiH i Predsjedništvo Republike Srpske. Da je predsjednik SDP-a
prihvatio prijedlog, danas bi od ukupno devet članova predsjedništava
države i entiteta, čak osam bilo iz Alijanse. Ovako, Lagumdžiji
i nije preostalo ništa drugo nego još da pokuša da odgovornost
za sopstvene promašaje, debakl SDP-a i krah Alijanse, svali na
Silajdžića i Stranku za BiH.
Svi za Špirića
Apsolutni pobjednik na izborima
od 5. oktobra je niko drugi do Nikola Špirić!? Naime, od
poslanika biranih na svim nivoima vlasti, kontroverzni poslanik
i predstavnik desnog krila SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne
skupštine BiH dobio je 29.938 glasova. Iza njega, zahvaljajući,
naravno, i glasovima koje je dobila SDA, nalazi se Šefik Džaferović
sa 27.643, dok je među hrvatskim zastupnicima najviše glasova
prikupio Bariša Čolak - 16.721. S druge strane, apsolutni
rekorder po malom broju glasova u Skupštini BiH je poslanik Stranke
penzionera/umirovljenika Muhamed Altić sa osvojenih 500
glasova.
U Zastupničkom domu Parlamenta
Federacije "najpopularniji" je, vjerovali ili ne, Šemsudin
Mehmedović, bivši prvi policajac Zeničko-dobojskog kantona,
sa 13.839 osvojenih glasova. U Federalnom parlamentu, međutim,
još je interesantnija u javnosti već spominjana lista onih koji
su se uvukli "na mala vrata" zahvaljujući kompenzacionim
mandatima. Tu je, kao što je poznato, neprikosnoveni Nermin
Vila, poslanik ProENS-a i Stranke mladih BiH sa čak 58 glasova,
a u konkurenciji su mu Slavica Gebert iz NHI-a sa 103 glasa,
Dušanka Pećanac iz Stranke penzionera/umirovljenika sa
114 glasova, Nusret Čaušević iz GDS-a sa 128 glasova, Mirjana
Đorđević iz BOSS-a sa 165 glasova i Enes Kasumagić
iz BPS-a sa 169 glasova.
U Narodnoj skupštini Republike
Srpske neprikosnoven po broju glasova je Milorad Dodik
- sakupio ih je 23.317, a uz njega još je jedino čelnik SDS-a
Dragan Kalinić sakupio više od deset hiljada glasova, preciznije
10.167. I u parlamentu drugog entiteta bit će poslanika sa rekordno
malim brojem osvojenih glasova. Najmanje ih je sakupio Radivoje
Trbić iz stranke Mirka Banjca, svega 122, a odmah do
njega je Radovan Bobić iz SNS-a sa 155, te Darko
Jotanović iz DPS - Predrag Radić sa 209.
U kantonalnim skupštinama rekordni
broj glasova osvojio je nosilac liste SDA za Kanton Sarajevo Amor
Mašović, čak 21.386, dok su sa najmanje glasova poslanici
postali Ferid Rahman sa liste Stranke za BiH za Bosanskopodrinjski
kanton i Anto Leovac sa liste HSP-a za Posavski kanton.
Prvi je osvojio 148, a drugi 157 glasova.
Bošnjački projekat "sporog
djelovanja" (II)
Ovaj put, sad već bivši predsjedavajući
Predsje dništva BiH Beriz Belkić djelovao je brzinom svjetlosti.
Tek što je naš magazin objavio tekst o projektu oporavka "Regiona
Srebrenica" (Bošnjački projekat sporog djelovanja),
Belkić je nazvao autoricu teksta telefonom i pitao je kakve to
ona pare za Srebenicu spominje, te, precizno, poput color dopplera,
skenirao svoju personu, kazavši: "Projekat oporavka Srebrenice
nikad nije ni postojao, već samo projekat oporavka regiona, i
ja sam to znao mjesecima unaprijed. Uvijek se govorilo samo o
regionu."
"Znali ste mjesecima
prije konferencije?", iščuđavala se autorica, na što
je Belkić, koji je samo nekoliko dana pred odlazak u New York
izjavio da je za projekat oporavka regiona (Srebrenica, Bratunac
i Milići), a ne samo Srebrenice, saznao 15 dana pred konferenciju,
kazao: "Jeste, tako je bilo."
"Dvije su stvari u
kojima niste u pravu: prva je ova koju sam vam rekao, a drugo,
ne znam šta vi imate protiv Milića. Možda su vama Milići Bugarska,
ali meni nisu. Ja nisam kao vi, ja se borim za Bosnu i Hercegovinu",
branio je Mladićevu isturenu logističku ispostavu, iz koje su
još 1990. godine odaslane genocidne poruke muslimanima (Od Milića
do Bileće krstiće se i ko neće).
I još je, tri dana uoči odlaska
sa funkcije, čovjek koji se nekoć "očajnički" pitao
"je li civilizacija spremna da joj se zbog srebreničke tragedije
savjest probudi", Danima i autorici teksta poručio:
"Vi branite bošnjačku čast. Eto vam."!?
Vala baš, eto nam. I ne iznenadite
se ako jednog dana, kada, recimo, budu objavljeni stenogrami iz
Predsjedništva BiH, pročitate:
Ivanić: "Ja nemam
ništa protiv da to bude konferencija za Srebrenicu, ali mislim
da se jedan dio novca treba preusmjeriti i na Bratunac i Miliće,
jer to je, znate, jedna regija."
Belkić: "Ja sam
kao čovjek duboko dirnut tragedijom Srebrenice, ali ja, kao demokrata,
kao čovjek koji se bori za čitavu Bosnu i Hercegovinu, a ne samo
neke njene dijelove, mislim da bismo sada, da ne kažem trebali
zaobići Srebrenicu, ali haj'mo nešto novca dati i drugima. Recimo,
ja nemam ništa protiv da se dio novca dadne i Sokocu, Palama…"
Ivanić: (ne
čuje se od šuškanja papira )
60 tabloidnih minuta
Politički magazin 60 minuta, koji na
Federalnoj televiziji uređuje i vodi Bakir Hadžiomerović,
sve više se pretvara u TV tabloid pompezno najavljenih tema i
sve oskudnijih profesionalnih standarda. Brzina srozavanja profesionalnog
nivoa ovog magazina direktno je proporcionalna ambiciji nedoraslog
Hadžiomerovića da emitirane priloge i stavove svojih gostiju instrumentalizira
i iskoristi za unaprijed postavljeni cilj, koji najčešće sa istraživačkim
i nepristrasnim novinarstvom nema previše veze. Vrhunac takvih
nastojanja zabilježen je u posljednoj emisiji, kada je Hadžiomerović
višekratno pokušavao natjerati svog sugovornika američkog ambasadora
Clifforda Bonda da se ogradi od Visokog predstavnika Paddyja
Ashdowna i njegove odluke o smjeni direktora Federalne obavještajno-sigurnosne
službe Munira Alibabića. Emotivna angažovanost pri pominjanju
Visokog predstavnika jedva je skrivala njegov nagon da uz pominjanje
Ashdownovog imena doda i nešto poput "pizda li mu materina".
Nezadovoljan što od Bonda ne može dobiti potvrdu američkog protivljenja
Alibabićevoj smjeni, Hadžiomerović je nastavio razgovor mijenjajući
temu, ali je nakon toga odlučio još jednom pokušati iščupati željeni
odgovor o Alibabićevoj smjeni. No, njegov pokušaj je ispao smiješan
i samom Bondu, koji je odgovorio, ali ovaj put, za razliku od
prethodnog, rezolutnom podrškom Ashdownovoj odluci o smjeni direktora
FOSS-a. Nastavi li Hadžiomerović sa ovakvom praksom, bit će to
prvi put da jedan od rijetkih pravih pokušaja istraživačkog novinarstva
u elektronskim medijima i ostane samo - pokušaj.
Izdavaštvo i nacionalna
podobnost
"...Svi dokumenti i
normativi važni za rad Odbora povjerenika Fondacije, kao i rezultati
valorizacije projekata s prvog natječaja, bili su objavljeni u
dnevnoj štampi i putem konferencije za novinare. Odbor će i dalje
njegovati komunikaciju s javnošću, jer je cijeli ovaj projekat
novost u našim okvirima, i članovima Odbora dragocjena je svaka
meritorna primjedba, koja može pomoći da se otklone početne slabosti,
nedoumice ili propusti. S druge strane, komunikacija s javnošću
važna je i zbog anuliranja nekih neupućenih i netočnih, pa i nedobronamjernih
primjedaba, koje su se dosad čule, doduše više u obliku
usmenih glasina nego javno izrečenih stavova. Od ovih posljednjih
vrijedi notirati zapravo samo dvije. Jedna je pismo predsjednika
Bošnjačke zajednice kulture Preporod prof. dr. Šaćira Filandre,
od samo jedne rečenice, u kojoj su sadržane i dvije paušalne diskvalifikacije
(o tobožnjoj nekompetentnosti "bošnjačkog dijela" Odbora,
i o "izvanznanstvenim kriterijima u davanju potpore pojedinim
projektima") i nijedan argument. Druga je tekst u zagrebačkom
Večernjem listu ("izdanje za Bosnu i Hercegovinu", 1.10.2002.),
u kojemu se, uz divljačko nepoštovanje elementarnih činjenica,
cijeli rad Odbora proglašava - antihrvatskim! Pobijanje ovakvih
tvrdnji članovi Odbora povjerenika nalaze besmislenim, ali smatraju
veoma dobrodošlom javnu kritičku diskusiju, koja bi kroz ozbiljnu
analizu i argumentaciju objektivirala njihov rad i pomogla da
se on unaprijedi."
Ovo je dio Saopćenja za javnost
Odbora povjerenika Fondacije za izdavaštvo/nakladništvo, kojim
su se članovi odbora (graf. ing. Rešad Džindo, Gavrilo
Grahovac, Irfan Horozović, dr. Nedžad Ibrahimović,
Ivan Lovrenović, predsjednik, Miro Petrović, dr.
Ugo Vlaisavljević) oglasili povodom početka realizacije
Odluke o izboru korisnika sredstava koja je Vlada Federacije BiH
izdvojila za stimuliranje domaćeg izdavaštva. Iskustva sa sličnim
odborima u Srbiji i Hrvatskoj nagovještavala su već prije početka
rada federalnog odbora da će njegovi članovi, bez obzira kako
raspodijelili značajne ali novce daleko od potrebnih, biti izloženi
bjesomučnoj kritici. Ipak, totalno nepoznavanje kriterija za dodjelu
novca (koje niko od "kritičara" i ne pokušava argumentirano
osporiti), a još više najprizemniji nivo ličnih uvreda upućenih
članovima Odbora prevazišao je i reakcije nezadovoljnika u susjedstvu.
No, bosanska specifičnost ni u ovom slučaju nije izostala, a ogleda
se u "komitetskom" osporavanju nacionalne vjerodostojnosti
članova Odbora, baš kao da je on pravljen po kriteriju "velikih
Bošnjaka, Srba i Hrvata", a ne kompetentnih i iskusnih autora,
izdavača i eksperata.
Alijansa nije dozvolila da
se 4.200.000 dolara potroši na povratak izbjeglica
Prije nego je u maju prošle
godine i počela sa radom donatorska konferencija islamskih zemalja
za BiH u Dohi (Katar), a koja je imala za cilj osigurati sredstva
za hitan povratak izbjeglica u BiH, Alijansini megafoni su na
sve strane razglasili kako Stranka demokratske akcije radi sve
ne bi li minirala ovu konferenciju. "Ne mogu nikako da
se pomire s tim da bi Alijansa mogla poentirati kada je riječ
o povratku izbjeglica", govorio je tada jedan visoki
Alijansin dužnosnik. Međutim, kada je konferencija ipak održana,
i prvi dolari, doduše ne onoliko koliko se očekivalo, počeli stizati
na račun Islamske banke za razvoj u Jeddi, Alijansini vlastelini
su se ušutjeli. Na računu je već bilo 4.200.000 dolara (Katar
2.700.000, Kuvajt 1.000.000 dolara, Malezija 500.000 dolara),
a bh. vlasti, prije svega Vijeće ministara i državno Ministarstvo
za ljudska prava i izbjeglice, skoro godinu dana nakon konferencije
nisu uradile apsolutno ništa. A trebali su, najprije, sa Organizacijom
islamskih zemalja (OIC) potpisati sporazum o osnivanju povjerilačkog
fonda za hitni povratak izbjeglica. Nakon toga, bili su obavezni
taj fond registrirati, tj. legalizirati njegov rad, a onda - odrediti
prioritete povratka i napraviti projekte.
Tako je u BiH, odmah nakon
konferencije, OIC poslala svog izaslanika Sudanca En-Nur Swar
Eddahaba, kojeg je, prema svojim pravilima, postavila za direktora
budućeg fonda. Međutim, ovaj direktor, kojeg plaća Islamska konferencija
i čija je funkcija, zapravo, diplomatska, više od godinu dana
nije imao kome biti šef. Istovremeno, izbjeglice koje su saznale
za donirani novac, ponadale su se da će im kuće ipak jednog dana
biti popravljene, počele su se vraćati u mjesta gdje su nekad
živjeli. Ili u njihovu blizinu, dižući šatore ili drvene straćare.
Mirhunisa Zukić, predsjednica Saveza izbjeglih i raseljenih
osoba BiH, kaže da se tako pred Višegrad vratilo nekoliko familija.
Čekajući tako, dvoje povratnika je i umrlo.
Nakon toga, organizacija kojom
ona predsjedava tražila je od Vijeća ministara i Ministarstva
za ljudska prava i izbjeglice da implementira program povratka
dogovoren u Dohi. Ali, odgovora nije bilo ni za nju kao ni za
625.000 bh. izbjeglica širom svijeta i čak milion njih raseljenih
unutar zemlje. Tek je u junu ove godine Vijeće ministara sa OIC-om
potpisalo sporazum o pravnom sjedištu povjerilačkog fonda za hitni
povratak. I ništa više. Fond i dalje nije bio registriran i kao
takav nije mogao ni krenuti sa svojim radom. Pa iako OIC plaća
apsolutno sve, počevši od kirije, kancelarijskog materijala pa
do plaća onih koji tek treba da se uposle u fondu, odnosno, kao
druge "humanitarne" organizacije, sve to ne plaća iz
doniranih sredstava, fondu se nikako nije moglo naći mjesto za
sjedište.
"Ja sam više od godinu
dana hodao od jednog ministra do drugog i molio da se počne sa
implementacijom programa. Ne mogu da vjerujem da ljudi žive pod
šatorima a da niko neće da im pomogne, pa i bez obzira na to što
novac već postoji", kaže Eddahab.
On dodaje kako je formiranje
jedino ozbiljno podupirao bivši predsjedavajući Predsjedništva
Beriz Belkić, da se za to zalagala i pomoćnica ministra za
ljudska prava i izbjeglice Kadira Haračić-Šabić, dok je
Zlatko Lagumdžija uglavnom nudio lijepe riječi.
Inače, ovaj fond, za razliku
od drugih koje vode druge međunarodne organizacije, osim što od
doniranih sredstava ne troši ni centa za svoj rad, on lokalnim
vlastima prepušta i odabiranje prioriteta i izradu projekata.
"Sve je to u nadležnosti Vijeća ministara, odnosno državnog
Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice. Stav Konferencije
je jasan: mi hoćemo da pomognemo povratak svim izbjeglim građanima
BiH, bez obzira na vjeru i naciju", kaže "direktor"
Eddahab.
I tek nakon što je 14. oktobra
OIC u Sarajevo poslao svoje izaslanike (Katar, Islamska Republika
Iran, Egipat, Ujedinjeni Arapski Emirati, Turska, Generalni sekretarijat
OIC-a, Islamska banka za razvoj i Fond solidarnosti), oni su sa
Ministarstvom za ljudska prava i izbjeglice dogovorili da krenu
sa prvim projektima obnove stambenih objekata izbjeglica. Ministarstvo
je do sada "fondu u osnivanju" dostavilo pet projekata
i oni očekuju da, ukoliko im se omogući registracija na sudu,
vrlo brzo krenu sa njihovom realizacijom. A s obzirom da je zima
na pragu i da je građevinske poslove nemoguće obavljati u to doba,
fond je za sada uzeo da obnovi 44 stambena objekta na području
Zvornika i Višegrada. "Ministarstvo je napravilo projekat
i mi ćemo u početku prvo popraviti ono što je najlakše popraviti.
Mislim da je to logično, jer zašto započinjati nešto što nećemo
u ovoj sezoni uspjeti završiti. Znamo da je to mač sa dvije oštrice,
da će oni koji žive u šatoru, a kojima je kuća do temelja srušena,
biti ljuti što prvo ne rješavamo njihov problem, ali u ovom trenutku
drugačije ne možemo. Čak nećemo stavljati ni fasade, jer novac
želimo rastegnuti na što više korisnika", kaže
direktor Eddahab i ističe kako će oni projekat nastaviti na proljeće:
"Akobogda, čim nam država izda registraciju za fond."
Mirotvorci za nove
generacije
Međunarodna zajednica, tačnije
"Obrazovanje za mir, Institut za Balkan", okupila je
oko 400 nastavnika i profesora iz oba bh. entiteta u Tuzli na
trodnevnom seminaru pod nazivom "Kultura zacjeljivanja".
Ovaj program je u Bosni i Hercegovini iniciran i pokrenut prije
dvije godine od strane Internacionalnog univerziteta Landegg
iz Švicarske. Seminar je otvorio Jasmin Imamović, gradonačelnik
Tuzle, koji je u uvodnoj riječi istakao: "Mi moramo živjeti
zajedno. Ako atom razdijelite, dolazi do eksplozije."
U BiH, projekt o drugačijem viđenju nastavnih planova i programa
pokušava se u školama instalirati Kulturom mira.
"Cilj je da se stvori
nova generacija mirotvoraca. Bosanskohercegovačko društvo ima
kapacitet za takvo nešto. Iz različitosti koje ovdje postoje,
susreta velike četiri civilizacije, treba izvući jedinstveno i
zdravo bh. društvo, koje će biti primjer svima u svijetu kako
se kreira kultura mira", kaže za Dane prof. dr.
H.B. Danesh, koordinator projekta i predsjedavajući Međunarodnog
univerziteta Landegg. Prije dvije godine, srednje i osnovne
škole iz Banje Luke, Sarajeva, Travnika i Nove Bile su prve startale
sa ovim programom. Od ove godine programu su se pridružile škole
iz Mostara i Brčkog. Profesor Danesh objašnjava: "U našem
programu 'Obrazovanje za mir' historiju gledamo ne samo sa stanovišta
konflikta nego i sa stanovišta mira."
Posljednjeg dana seminara razgovaralo
se o samoj realizaciji u školama. Većina je govorila teoretski,
dok je prof. Adem Krgo iz Mostara upitao: "Kako
da govorimo o zdravim i civiliziranim kategorijama dok po bh.
gradovima još stoje spomenici Draži Mihailoviću ili ulica posvećena
Stevanu Moljeviću." Dobru organizaciju seminara je potvrdila
i Vesna Guskić, nastavnica u OŠ "Aleksa Šantić"
iz Banje Luke: "Prvi put oko 400 prosvjetara iz čitave
BiH se okupilo na jednom mjestu. Različita iskustva i viđenja
će omogućiti da nastavnici i profesori budu mirotvorci sa novim
pristupom u nastavnom planu i programu."
Certifikate o osposobljenosti
za rad u projektu "Obrazovanje za mir" je dobilo 36
nastavnika i profesora. "Jedinstvo i različitost su ne
samo budućnost BiH nego i Evrope i svijeta. Treba učiti od Evropske
unije, koja je nakon dva svjetska rata uvidjela da se može zasnivati
samo na ove dvije riječi", zaključio je dr. Danesh. Seminar
je finansirala Vlada Japana.
