Svi aktivni američki ambasadori na svijetu imaju dovoljno razloga za traženje specijalnog dodatka na plaće. Razlog leži u izuzetno teškim okolnostima obavljanja njihovih funkcija - čiji je cilj promoviranje američkih interesa - koje su stvorene još onog časa kada je u Bijelu kuću zvanično uselio njen sadašnji stanar. Promovirati, braniti i zastupati po svijet opasnu, neuračunljivu i nepredvidivu politiku administracije Busha Juniora danas je posao koji mora u ozbiljna intelektualna i moralna iskušenja dovesti i one koji to čine po službenoj dužnosti. Ako svijet preživi vladavinu ovog uskogrudnog, neinteligentnog američkog predsjednika, nema sumnje da će se Amerika i Amerikanci perioda njegove vladavine, ne samo zbog istanjenih novčanika i bankovnih računa, sjećati sa osjećanjem stida sa kojim danas gledaju na histerični makartizam pedesetih godina. Američkom ambasadoru u BiH Cliffordu Bondu svakako nije lako. Gostujući u TV emisiji 60 minuta, očito ni sam ne vjerujući svojim riječima, morao je da ustvrdi kako nezakonito i sramno izručenje "alžirske grupe" nije doprinijelo izbornom debaklu Zlatka Lagumdžije i SDP-a. S obzirom da Bond tvrdi čak suprotno, ne bi bilo loše da, na isti način na koji je "pomogao" Lagumdžiji i SDP-u, pomogne i strankama pobjednicama posljednjih izbora.

Nakon što su se u idili svečano zakleli da će služiti Bosni i Hercegovini i nikom više, članovi državnog Predsjedništva već su postigli golem uspjeh i izazvali simpatije javnosti samom činjenicom da nisu s različitih strana transporterima SFOR-a bili privođeni u zgradu Zemaljskog muzeja, kao njihovi slavni prethodnici. Za pohvalu su također i prvi koraci Sulejmana Tihića, koji je najavio zahtjev Ustavnom sudu BiH za ocjenu ustavnosti imena Republike Srpske. Jer, sve dok ta parapolitička genocidna tvorevina nosi ime samo jednog konstitutivnog naroda, nema govora o istinskoj reintegraciji bosanskohercegovačke države. Međutim, za realizaciju njegove odlučnosti zasad su tanki izgledi. Dok Republiku Srpsku trese najveća kriza u njezinoj kratkoj i neslavnoj historiji - vojna suradnja sa najvećim diktatorom današnjice Sadamom Huseinom, premijer toga entiteta Mladen Ivanić tvrdio je na početku da je Vazduhoplovni zavod "Orao" nevin, pa da je kriv i sve tako ivanićevski i kverulantski. S tim "Orlom" Sulejman Tihić će lako izići na kraj, jer će ga sankcionirati međunarodna zajednica, puno teže nego s dvoglavim orlom s ocilima, koji je dominirao u Ivanićevu kabinetu, onako multikulturalno i internacionalistički, dok je premijer manjega entiteta lukavo i demagoški Donaldu Haysu, zamjeniku Visokog predstavnika, valjda pokušavao objasniti da svaki orao i ne mora biti krvoločna životinja.

Ko o čemu - baba o uštipcima, a kardinal Puljić o trećem entitetu. "Ako želimo stabilnu i sigurnu BiH, onda će se cijela morati regionalizirati, kantonizirati ili podijeliti u županije, ili uspostaviti tri entiteta", poručuje on u Vjesniku od 30. oktobra, svjestan da se riječ Božjeg pastira daleko čuje, pogotovu glede entiteta. Danas, sedam godina od svršetka rata, suočen sa sveopćim krahom tuđmanovštine i hadezeizma kad je u pitanju "pitanje bosanskih Hrvata", uzoriti kardinal zagovara treći entitet kao "pričuvnu" opciju. Svojedobno je Vice Vukojević predlagao da se Vrhbosanska biskupija preseli u Travnik, što je onda vjerojatno bilo i moguće, a danas nije upravo zbog politike koju je provodio Zagreb, a u kojoj je prikriveno ili javno sudjelovao i sam kardinal. Danas bi njegova kardinalska stolica u slučaju trećeg entiteta morala biti postavljena puno južnije, u Posušju, Ljubuškom ili Grudama.

Prijedlog bi se vjerojatno svidio bosanskohercegovačkom HDZ-u, kao novi pokušaj "neposluha" i "samouprave", a u osnovi stavljanja definitivne tačke na povijest hrvatskog naroda u Bosni. Sad kad je tuđmanizam i politički i historijski prevaziđen, ispada da su još jedini njegovi bedemi u bosanskom HDZ-u i kardinalu jednoga naroda u nestajanju. Kardinalu, koji nije dorastao niti vremenu u kome živi, niti svojemu pastirskom poslanju.

Iako još nije najjasnije ni na koji način će učestvovati u vlasti, čelnici SDA u svojim pretkoalicionim izjavama jasno pokazuju da im je cilj nastaviti tamo gdje su stali prije dvije godine. Poziv SDA Vladi Federacije da ne prodaje strateška preduzeća u "tehničkom mandatu" može se protumačiti jedino kao parodija na njihovo tzv. reformsko opredjeljenje. Kao, zaustavite vi privatizaciju dok mi ne dođemo na vlast, pa ćemo onda mi to privatizirati jer mi to znamo. A da SDA (skupa sa svojim koalicionim partnerima iz HDZ-a) zna kako se to radi, pokazale su sve ine dobro vođene privatizacije u vrijeme SDA vlasti, od "Holiday Inna", "Europe-garni" i "Maršala", do inih preduzeća koja su obezvrijeđena i propala zahvaljujući inteligentnom pristupu i strateškom promišljanju ekonomskih eksperata Stranke demokratske akcije. Poneseni na krilima izbornog uspjeha, esdeaovci su namah zaboravili kako je "lov u mutnom", što je jedna od fraza spomenutih u vezi sa aktuelnom privatizacijom, bio upravo privatizacijski specijalitet u vrijeme njihove, Bičakčić-Čovićeve vlade. Pozadina ovog posljednjeg izleta je jasnija ukoliko se zna da je povod privatizacija državnog kapitala dobrostojeće osiguravajuće kuće "Sarajevo-osiguranje", a ponuda vrijedna oko 12 miliona maraka. Taman da utoli početnu glad vlasti žednih privatizacijskih eksperata SDA.

Eto primjera kako će prenos ovlasti sa međunarodne zajednice na bosanske vlasti biti bolan, pogotovo za one koji su u vrijeme dok su radili za međunarodne pare, bili slobodni potrošiti ih u ogromnim količinama, bez ikakvog osjećaja za stanje u kojem se nalazi država. Regulatorna agencija za komunikacije, popularna CRA, kao što je poznato, vremenom je postala stavka u budžetu institucija BiH. Za ovu godinu predviđeno je da na ime plaća za zaposlene u CRA bude potrošeno 2.250.000 maraka. No, to nije bilo dovoljno za onih 80 zaposlenih "regulatora" (27 sa visokom i četiri sa višom stručnom spremom) pa su zatražili još sitnicu od 534.000 maraka. Naravno, može se lako izračunati da je i bez dodatnog otimanja para iz državnog budžeta prosjek plaće viši od 2.300 maraka!? Odnosno, da se bude precizno, najniže plate u CRA su, prema pisanju Oslobođenja, oko 900 maraka, i nije jasno zašto bi službenici ove agencije bili plaćeni skoro pa u nivou ministara. Očito je da čelni ljudi CRA imaju jako visoko mišljenje o svojim i sposobnostima svojih potčinjenih. No, zbilja je teško prihvatiti činjenicu da izdavanje dozvola za emitovanje i telekomunikacije te kontrola dužine jezika novinara elektronskih medija zahtijevaju baš tolike prinadležnosti. Pogotovo ako se zna da budžet nije jedini izvor finansiranja CRA, nego su tu i naknade za dozvole. Ipak, Vijeće ministara je (za sada) u ovom slučaju postupilo razumno i principijelno, zahtijevajući od CRA da svoj "bjanko" zahtjev obrazloži dodatnim informacijama. Jedino je pitanje da li će se, s obzirom na međunarodni background ove agencije, u kamčenje visokih plata morati uključiti i Visoki predstavnik. Vjerovatno sa objašnjenjem da su visoke plate garant nezavisnosti i objektivnosti CRA…

Postoji nešto što se zove "Služba zajedničkih poslova organa i tijela Federacije BiH". To postdejtonsko birokratsko "nešto" gazduje zgradom Skupštine. Postoji i nešto što se zove Zemaljski muzej: da bi se muzej grijao, Služba ZPOTF BiH je ponudila "usluge grijanja po cijeni od 10.000 KM mjesečno". I tu počinje vrteška: "Ponudu nisu odobrili Federalno ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta i Kanton. Istovremeno, nikada u budžetu Zemaljskog muzeja BiH nisu namjenska sredstva bila predviđena za grijanje", žali se direktorica Đenana Buturović. Dobro, sad, ima i važnijih situacija kad nas zaboli glava od rasplitanja nadležnosti svih naših država-u-državi-bez-države. Ali jedino "kvalitetno" grijanje Zemaljski muzej je imao u vrijeme kad je trebalo podgrijavati fotelje Krajišniku, Izetbegoviću i Zubaku. A sad, taman što su mu okrečili fasadu nakon decenije raspada, treba da mraz pospješi raspad eksponata: "Ukoliko ostanemo bez grijanja, može doći do velike katastrofe kulturnog blaga BiH koje je pohranjeno u Zemaljskom muzeju", tvrdi direktorica Buturović. I šta će sada biti? Institucija od državnog značaja morat će moljakati preduzeća ne bi li jedna od silnih službi podložila kotao. A ako Unigradnja, Bosnalijek, FDS i ostali "privredni subjekti" ne odvoje "sadaku"? Nastavit ćemo galop u samozaborav.

Zaborav je već pao na tegobne nastupe fudbalske reprezentacije BiH koji su pokazali da se ne zna šta je gore: jadni igrački potencijal bosanskog fudbala ili činjenica da BiH ima selektora većih ambicija nego mogućnosti. Intermeco je, zato, iskorišten kako bi se bh. javnost još jednom uvjerila da su svi oni, skupa sa prevarenim i razočaranim navijačima, žrtve mračnog sistema utjelovljenog u čelnicima NS BiH. Kako raskrinkati kriminogeni mozak operacije uništavanja bh. reprezentativnog fudbala kad njeni akteri - ne spominjući im imena - svaki dan bombarduju javnost opravdanjima za svoje marifetluke? Tako jedan od njih ovih dana odlučno poručuje kako "kroz reprezentaciju nije prodat nijedan igrač", iako je javna tajna kako je najjači bh. tim, a donedavno i mlađe selekcije, bio pravi raj za kvazimenadžere koji su imali punu podršku odgovornih ljudi NS BiH da trguju. Naravno, kako se već radi u takvim situacijama, uz određene provizije. Ilustrativan je primjer Anela Džake, igrača Bayera iz Leverkusena, koji je uzeo njemačko državljanstvo nakon što su mu iznuđivali novac. No, ovakve i slične priče neće ništa promijeniti. Odnosno, poodavno je jasno da će i na sljedećoj sjednici tijela koje bira rukovodstvo NS BiH poslušna glasačka mašinerija, nadojena funkcijama, obećanjima ili, pak, strahom, opet izabrati zna se koga. I opet će znani brkajlija svoju epopeju pod nazivom "kako sam uveo NSBiH u FIFA-u i UEFA-u" zlorabiti kao argument protiv svih onih koji su mu ikad rekli da je vrijeme da se okonča deset najtežih godina sa njim.