Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 280

25.
Oktobar
2002.


Arhiva Dani
280



Vildana Selimbegović
vildana@bhdani.com

 


Bojim se izrežiranog kongresa

 

Glavni odbor SDP-a BiH
Kongres ide, Lagumdžija ostaje
Od časa kada su objavljeni prvi izborni rezultati, znalo se da SDP očekuje vruća sjednica Glavnog odbora: ovoj, održanoj prošle subote, prethodila je jedna prekinuta sjednica Predsjedništva, najava Nijaza Durakovića da će mandat osvojen na listi Stranke za BiH ponuditi svojoj partiji, te silne polemike hoće li Zlatko Lagumdžija dati ostavku. Već u petak se znalo da će sjednica biti zatvorena za javnost, no novinari su ipak čekali. Glasanje koje je uslijedilo ne samo da je zatvorilo vrata sale u kojoj su sem 86 članova Glavnog odbora ostali i članovi Predsjedništva i navijači iz Foruma mladih, već je i jasno dalo do znanja da je obezbijeđena potrebna većina. Nakon nešto više od 14 sati prilično mučne atmosfere, oko koje se baš sve suprotstavljene strane slažu, jedino je preciziran datum kongresa. Dogodit će se 23. novembra, sa gotovo 500 delegata, od kojih se očekuje da izaberu novo Predsjedništvo i potvrde mandat starom predsjedniku. Zlatko Lagumdžija se već izborio za povjerenje Glavnog odbora sa 67 glasova za i 11 protiv te za tim koji će organizirati kongres na čelu sa Svetozarom Pudarićem, inače šefom Izbornog štaba SDP-a BiH. Generalni sekretar stranke Miro Lazović, na sjednici Glavnog odbora SDP-a prokazan zajedno sa potpredsjednikom Glavnog odbora Sejfudinom Tokićem i potpredsjednikom SDP-a Seadom Avdićem, kao dio tima koji "predsjedniku lomi kičmu", u saopćenju je u srijedu iznio svoj jasan stav o Pudariću: optužujući ga za iznošenje tonskih zapisa upravo ove sjednice Glavnog odbora iz prostorija SDP-a, te za distribuciju Lagumdžijinog intervjua objavljenog u Jutarnjim novinama kao zvaničnog stranačkog materijala - Lazović je zatražio Pudarićevu smjenu. Tonski su zapisi, navodno, namijenjeni Lagumdžiji bliskoj Slobodnoj Bosni. I treba da posluže za pripremu delegata narednog kongresa koji, i prije no što uđu u kongresnu dvoranu, valja da znaju: Lagumdžija nema alternativu. Onako kako je ni Alijansa nije imala prije no što se raspala. Iako je na samoj sjednici Glavnog odbora tumačenje statuta kojim je obezbijeđeno brisanje Nijaza Durakovića iz evidencije partije imalo primat nad izbornim rezultatima, ostavke koje su dugogodišnji ugledni esdepeovci saopćili svojim kolegama prošle subote više su no upozoravajuće: Esad Zgodić jedini je član Glavnog odbora koji je, prije no što je izašao nakon svoje ostavke, govoreći u tri navrata, saopćio svoje zamjerke aktokratskim metodama vladanja partijom. Sejfudin Tokić, potpredsjednik Glavnog odbora, o svojoj je ostavci izvijestio kao o činu neslaganja sa metodama rada u partijskim organima; Ivo Komšić, potpredsjednik SDP-a BiH, također je dao ostavku, kao i članovi predsjedništva Tatjana Ljujić- -Mijatović, Nijaz Skenderagić, Selim Bešlagić i Bogić Bogićević. U sali u kojoj su sve vrijeme zasjedanja vikali, galamili i primitivno dobacivali iz grupe Lagumdžijine mladeži okupljene oko Mirjane Malić, zavladao je muk samo u času kada je svoju ostavku dao Bogić Bogićević

Neka kongres riješi statut

SELIM BEŠLAGIĆ (član Predsjedništva SDP-a BiH): Moja je ostavka lični, moralni čin. Iako sam bio na listi koja je prošla, odnosno dobio sam mjesto u parlamentu, smatram da ukupan izborni rezultat naprosto zahtijeva takvu reakciju. Moja je ostavka i moj osobni doprinos da naredni kongres bude izborni, te da se na samom kongresu riješe neka važna statutarna pitanja. Nisam jedini koji ovako posmatra stvari: sem mene, svoje su ostavke Glavnom odboru dali još neki članovi Predsjedništva. Što se tiče predsjednika Lagumdžije, on je na sjednici tražio i od Glavnog odbora dobio povjerenje da vodi partiju do kongresa, a vidjet ćemo šta će kongres odlučiti.

SDP je važniji od Lagumdžije

MIRO LAZOVIĆ (generalni sekretar SDP-a BiH): Sjednica Glavnog odbora je završena na način koji garantira da će se kroz demokratsku i statutarnu proceduru izabrati novo rukovodstvo SDP-a i mislim da je to dobar put da se ne nastave daljnje tenzije i podjele unutar SDP-a. Valja naglasiti da su sami izborni rezultati dovoljan razlog za prilično narušavanje autoriteta organa stranke i očekivao sam da će predsjednik, kao njen najodgovorniji čovjek, pokazati barem minimum odgovornosti za loše rezultate SDP-a i zajedno sa ostalim članovima rukovodstva govoriti i o svojoj, kao i o odgovornosti drugih. To se nije dogodilo, čak mi se čini da je predsjednik pokazao spremnost da se oslobodi svih onih koji su se usudili kritičnije analizirati izborni pad SDP-a, ne pokazujući pritom nikakvu volju da svoju odgovornost stavi pod lupu. Trenutak u kom se nalazi SDP, traži da se rukovodstvo izdigne iznad ličnih ambicija i interesa jer je SDP važniji od bilo kog pojedinca, pa makar to bio i predsjednik Lagumdžija. Međutim, ja vjerujem da u SDP-u ima snage da se pronađu najbolja rješenja: svakako će morati doći do kadrovskih promjena, ali je bitno da kongres takve odluke koje će omogućiti da SDP sačuva svoju multietničku dimenziju, obnovi svoje rukovodstvo i promijeni pojedine statutarne odredbe koje će partiju učiniti demokratičnijom i onemogućiti samovolju i autoritarno ponašanje bilo kog pojedinca. SDP-u treba predsjednik koji će biti primus inter paris i koji će znati okupiti tim i timski raditi, a ne smatrati da rukovodstvo partije postoji da bi poslušno slijedilo, pratilo i slušalo prvog čovjeka.

Zlatko je najsposobniji da vodi partiju

LJUBIŠA MARKOVIĆ (član Predsjedništva SDP-a BiH): Proteklu sjednicu smatram veoma uspješnom: prvo, uočene su neke dileme i nejasnoće oko statusa Nijaza Durakovića i pitanja ostaje li on član SDP-a, odnosno rukovodstva SDP-a; drugo, vođeni su razgovori oko rezultata izbora, i, treće, izglasana je odluka sazivanja vanrednog kongresa. Što se prelaska Nijaza Durakovića na listu kandidata Stranke za BiH tiče, to je riješeno na posredan način, uza svo uvažavanje onoga što je on u svom životu i radu učinio za SDP, no sasvim je logično njegov prelazak na listu druge stranke smatrati kao istupanje iz stranke. Mislim da je važno naglasiti da je u trenutku pravljenja listi, na sjednici Glavnog odbora, koji je trebao utvrditi liste, Nijaz Duraković bio kandidat SDP-a za listu Državnog parlamenta, a da se on izjasnio da ne može pogaziti riječ koju je dao gospodinu Silajdžiću. Dakle, on je mogao da bira i izabrao je onu listu. Kada je riječ o izbornim rezultatima, ne treba biti previše analitičan da se zaključi da je SDP ostvario rezultate daleko ispod očekivanih. Otvorena je priča o razlozima, neki su i navedeni: lično smatram da na izbore nije izašao onaj krug birača koji u principu glasaju za nas ukoliko ocijene da radimo dobro. Razlozi zbog toga leže u nama samim, a dio njih treba da riješi vanredni kongres. Dio razloga bio je i predmet rasprave na Glavnom odboru: to su neki međusobni odnosi unutar rukovodstva koji su prisutni a o kojima ne razgovaramo. Mislim da treba odvojiti neke pojmove: postoji neslaganje u medijima, no kada se napravi analiza odluka, ispostavi se da su u donošenju tih odluka učestvovali upravo oni što se s njima ne slažu. Naravno, bilo je rasprava i različitih mišljenja na sjednicama Predsjedništva, ali konačne su odluke i donošene tako da se uvaže različitosti i dođe se do odluka koje svi prihvate. Osim, naravno, kada je bila u pitanju moja smjena, tada nisu bili jedinstveni. Ako ćemo govoriti o ostavkama, onda treba reći da smo svi još na prvoj sjednici Predsjedništva svoje mandate stavili na razmatranje kongresu: naš prijedlog da vanredni kongres bira novo Predsjedništvo zbog izbornih rezultata i zbog nesaglasnosti unutar Predsjedništva jeste naše opredjeljenje da treba da se izvrši novi izbor Predsjedništva. Ako već stavite mandat na raspolaganje, čemu onda ostavka? Uostalom, neko mora voditi partiju do Kongresa, neko ga mora pripremiti, što opet ne znači da neko sada treba reći - ovi su moralni, a oni nisu! Ja, naravno, mislim da postoji odgovornost i predsjednika i članova Predsjedništva za izborni rezultat, i to nije sporno, ali je problem u komuniciranju nas unutar partije i pokušaja da se problemi riješe preko novina. Ima se osjećaj da ne odlučuje Glavni odbor, niti organi partije, već da je to sada prepušteno nekom svana. Volja Glavnog odbora je pokazala povjerenje predsjedniku i mislim da je to bolja varijanta nego da za mjesec dana postavljamo vršioca dužnosti. Moje lično mišljenje jeste da je Zlatko Lagumdžija najsposobniji čovjek u SDP-u da vodi partiju, uz potrebu da, naravno, koriguje neke svoje odnose unutar partije, i mislim da je to najbolji put da SDP vrati povjerenje birača. Mislim da je to moguće jer problemi nisu ni principijelni, ni programski, niti ključni ili bitni, već je više riječ o svakodnevnim pitanjima u komunikaciji. Uostalom, svi mi imamo neke mane. Ja Zlatka izuzetno cijenim kao čovjeka koji je pametan, zna analizirati, a i autoritet je i pojava i mislim da SDP i BiH u ovom trenutku nemaju boljeg lidera. Naravno, uz potrebu da povede više računa da i kada su ljudi istog mišljenja, shvati da ne misle isto: on je previše vjerovao u to da kada se glasa, da smo svi za to. Mi smo na ovom Glavnom odboru obaviješteni da su predstavnici SDP-a - generalni sekretar Lazović, potpredsjednik Avdić i potpredsjednik Glavnog odbora Tokić razgovarali sa američkim ambasadorom i da im je rečeno da Amerika ne podržava čovjeka, već projekat SDP-a. Moje je pitanje bilo: da li je taj razgovor obavljen na osnovu zaključka nekog organa SDP-a, koja je bila podloga te da li je sastanak održan po zahtjevu ambasadora ili po zahtjevu delegacije? Ta su pitanja ostala bez odgovora, još je na kraju bilo čudno što ja uopće pitam ko je njima rekao da imaju pravo da razgovaraju?! Naravno, ja ne sporim njima pravo da razgovaraju, ali ne može se otići u ambasadu i reći - ja sam došao ispred SDP-a. Mislim da nas je ta delegacija trebala izvijestiti, a ne da mi to saznamo od predsjednika i da nam tek onda oni objašnjavaju zašto su išli. To su te nekorektnosti koje su doprinijele našim rezultatima. Nisu to krupne stvari, ali kad se nakupe, izazivaju velike posljedice. Dakle, ja sumnjam da bi se ta ista ekipa, kada bi sutra bili predsjednici, drastičnije ponašala kada bi to bilo u pitanju. A dokaz je upravo ovaj slučaj.

Ostavkama smo kazali da nam nije do fotelja

NIJAZ SKENDERAGIĆ (član Predsjedništva SDP-a BiH): Moj čin ostavke je moralan čin sa željom da doprinesem ozdravljenju partije. Ne pada mi na pamet da mijenjam politički dres, niti se ostavkom distanciram od transformacije SDP-a. Ostavkama smo pokazali da nam nije stalo do fotelja i vlasti, nego do partije i države. Vlast je prolazna.

Kredibilitet partije se ne smije potrošiti na unutarnje razmirice. Treba se posvetiti unutarnjoj organizaciji, demokratizaciji i afirmaciji ideje socijaldemokratije. Ukinuti privatizaciju kadrovske i politike uopšte. Uspostaviti iskreniju i čvršću komunikaciju sa članstvom, radnicima, mladima, sindikatom. Ne smije se dozvoliti da bude ugrožena politička budućnost BiH. SDP mora biti mostobran rasturanju BiH (ideje o pripajanju maticama neprestano se revitaliziraju). Na kongresu ne smije biti pobjednika (personalno). Pobjednik mora biti SDP i država BiH. Naša sudbina (i SDP-a i BiH) ne smije zavisiti od pojedinaca. Trebaju nam ljudi zdravog kompromisa. Trebaju nam promjene statuta u kojima, ako ništa drugo, treba unijeti odredbe da predsjednik i generalni sekretar stranke ne mogu biti u izvršnim strukturama vlasti.

Šta smo učinili da sačuvamo svoje kadrove?

TATJANA LJUjIĆ-MIJATOVIĆ: (član Predsjedništva SDP-a BiH): Kao član Predsjedništva SDP-a smatram da moramo prihvatiti činjenicu da je SDP voljom birača sankcioniran. Mislim da je rukovodstvo partije svjesno izbornog neuspjeha, ali i odgovornosti za opstanak socijaldemokratske ideje i opstanak jedine multietničke partije na ovim prostorima. Kada je riječ o našem izbornom rezultatu, pored svih objektivnih i subjektivnih razloga, ne možemo zatvoriti oči i reći da nije bilo nekih personalnih konflikta. U ovom času treba voditi računa o ideji i jačanju partije i u tom smislu sam i dala ostavku: razmišljala sam, vjerujem kao i moje kolege, da smo doživjeli neuspjeh i da to nosi moralnu odgovornost. Smatram to prvom stepenicom ka transformaciji partije na kongresu, od kojeg očekujem da izabere novog predsjednika i Predsjedništvo i povede partiju. Rekla sam na Glavnom odboru: smatram da je neuspjehu doprinio rad i ponašanje predsjednika, članova Predsjedništva i članova Glavnog odbora. Bilo je slučajeva da se ljudi visoko kandidirani na listama SDP-a odjednom nađu na 10. mjestu, da se jednostavno skinu s lista, da se onima koji osvoje puno glasova minimizira uspjeh, a da ništa od svega toga ne dođe na dnevni red sjednica. Dalje, vijećnik sam u Starom Gradu i toliko sam puta podsjećala na obećanja koja je SDP dao malim privrednicima, insistirala na tom problemu, ali niko se na to nije obazirao. Naravno, smatram da su nam jako važne i statutarne promjene jer je dosadašnji statut mnogo doprinio ovom porazu: daje velike ingerencije predsjedniku, u kojeg smo imali povjerenje, no očekivali smo i da ga opravda. Da ne bi bilo zabuna i pogrešnih tumačenja, želim istaći da sam još na prvoj sjednici Predsjedništva nakon izbora predložila da mi svi - Predsjedništvo, dakle, i predsjednik - damo ostavke: na taj način bismo pokazali da shvaćamo svoju odgovornost. No, to se različito doživljava, a potpuno se, recimo, zanemaruje pitanje - šta partija čini da zadrži svoje kadrove. I o kakvim mi to onda odnosima govorimo?

Nema potrebe da polažem račun Markoviću

SEAD AVDIĆ: (potpredsjednik SDP-a BiH): Mislim da je korektno, kao što je postupio Eso Zgodić, kao izraz i protesta i bunta i moralne i političke odgovornosti, da i Glavni odbor ponese svoj dio odgovornosti: izuzimanje Glavnog odbora može izazvati političke špekulacije, a i sam smatram da je Glavni odbor suodgovoran u onom što se dešavalo u izbornoj kampanji i postizbornom procesu. Mislim da to ni članstvo neće s odobravanjem dočekati, ali i da će ljudi u Glavnom odboru razmisliti do kongresa o svom udjelu. Također smatram da je ohrabrujuće što se počela govoriti jedna ogoljena istina koja treba doći do naših aktivista, onih koji su se stavili u funkciju očuvanja ideje i što boljeg rezultata SDP-a. Pošto oni ne mogu biti krivi, onda su objektivno odgovorni organi SDP-a i tu se ne bi smjela abolirati odgovornost članova Glavnog odbora. Što se tiče naših kontakata sa američkim ambasadorom u BiH, gospodinom Bondom, zaista ne znam šta je tu čudno: veliki dio rukovodstva SDP-a često susreće predstavnike međunarodne zajednice, a, recimo, prije izbora, ambasador Bond je sjedio sa mnom u Tuzli i niko tada nije postavljao nikakva pitanja. Treba li napominjati da predstavnici međunarodne zajednice imaju puni legitimitet i ne moraju ni od koga tražiti odobrenje za razgovor. I da ne bi bilo zabune: nije bilo nikakvog razgovora s ciljem da se ruši Zlatko Lagumdžija - kolega Marković je svojim pitanjima to pokušao isprovocirati na sjednici Glavnog odbora, što je bila apsolutno promašena investicija. Jednostavno je: traži se argumentacija da se slamaju ljudi, da se stave pod hipoteku, da to naše članstvo čita po novinama. Uistinu nema potrebe da polažem račun Ljubiši Markoviću s kim sam razgovarao i o čemu. No, nažalost, i sama ovakva postavka stvari svjedoči kako se u protekle dvije godine jačala pozicija predsjednika SDP-a do te mjere da smo došli do jednog sasvim ogoljenog koncepta autoritarnog modela vladanja partijom. Često sam upozoravao na to ističući da SDP nije ni Zlatko, ni Nijaz, već politički odgovor za budućnost.
Nijaz Duraković, utemeljitelj brisan iz evidencije
Bojim se izrežiranog kongresa

O SJEDNICI GLAVNOG ODBORA: Sve me podsjetilo na zimu i jezu staljinizma, sam moj dolazak u subotu je bio takav. Nije mene iznenadilo što su me, mimo statuta i mimo svih demokratskih normi, brisali sa evidencije - ja sam to znao i to sam prognozirao. Povrijedio me taj ljudski odnos: kad sam ušao u predvorje sale u kojoj će se održati sjednica, prvo me je šokirao broj prisutnih, daleko veći od samog Glavnog odbora. Dakle, dovučeni su ljudi za podršku. Ostalo je već prepoznatljiv scenarij, no osjećao sam se jako usamljen, jer malo ko je od mojih drugova uopće smio prići da me pozdravi. Kao da bolujem od side, kuge i kolere zajedno. Htio sam ostati miran i čekati svoj red, a onda su glavnu tačku - analizu izbornih rezultata, zamijenili nekakvom peticijom o tumačenju statuta. To je, dakle, bila forma da se ja brišem. Za govornicu izlazi Sabrija Pojskić, jedan propali, ishrdani političar, koga sam nazvao staljinističkim metuzalemom, da tumači član 13 tog statuta, i, u maniru najgore udbaške tradicije, pronalazi bar 15 razloga zašto mene treba brisati iz evidencije. Izašao sam, a htio sam im kazati da to što sam dobio najviše glasova u mojoj izbornoj jedinici smatram pobjedom SDP-a - to su glasovi SDP-a i mojih simpatizera, i da sam spreman da taj mandat ponudim SDP-u jer uopće nije upitno da sam ostao dosljedan programu i programskoj orijentaciji SDP-a, što sam javno govorio čak i u kampanji Stranke za BiH. Niti jednu ružnu riječ nisam rekao protiv SDP-a, uvijek sam objašnjavao da se ne radi o mom odlasku iz SDP-a, već o neslaganju sa politikom koju vodi Zlatko Lagumdžija.

IMA LI PREDSJEDNIČKIH AMBICIJA: I nedavno sam poručio Lagumdžiji da se ne boji moje malenkosti: ne mislim više biti ondje gdje sam već bio, a bio sam na svim mogućim funkcijama. Ja zaista tako mislim: ima mnogo mladih ljudi sa svježijim idejama koji mogu voditi stranku. Problem je što Lagumdžija i njegov štab ne shvataju da borba za očuvanje njegove pozicije, i to po svaku cijenu, znači zapravo srozavanje ugleda SDP-a i gubljenje daljeg povjerenja kod naroda.

POGREŠNI POTEZI SDP-a BiH: Prvo, osnovno i najvažnije: SDP se mora vratiti izvornim idejama socijaldemokracije, ideji socijalne države, socijalne pravde, što, naravno, podrazumijeva pravnu državu i napore za gradnju moderne, demokratske, prosperitetne, evropski orijentirane zemlje. Upravo politici koju je kreirao i vodio Lagumdžija najviše zamjeram odustajanje od tih ideja: mi smo jedno od najsiromašnijih društava u Evropi, mislim da smo poslije Albanije najsiromašnija evropska zemlja u kojoj su gotovo izbrisane sve socijalne skale, imate pet ili sedam posto jako bogatih i paradoks da onaj srednji sloj više i ne postoji, da je više od 80 posto stanovništva u katastrofalnoj egzistencijalnoj situaciji. Više od 200.000 penzionera čeka svoju malu nafaku, samo u Federaciji je 400.000 nezaposlenih, što je najveći procenat nezaposlenosti u svijetu, imamo jednu sramnu kategoriju - ljude na čekanju, kojima je gore nego nezaposlenima, imamo tolike invalide rata. Ne bih volio biti krivo shvaćen, ali povijesna je tuga i žalost da je BiH svjetski prvak u sjedećoj odbojci. U takvoj situaciji, voditi politiku bez sluha za obespravljene i socijalno ugrožene je katastrofa: kako ćeš biti socijaldemokrata ako te je stid pomenuti radništvo i radničku klasu, ako ne znaš da su seljaci ugroženi, ako vrijeđaš borce i invalide rata? Lagumdžija hoće elitističku partiju u kojoj će vrh birokratskog aparata činiti klimoglavci, podrepaši, krpelji i oni koji su podobni samo zato što veličaju vođu. I to je bit sukoba u SDP-u.

RAZLOZI ZA LAGUMDŽIJINU OSTAVKU: Izgubio je izbore. U svim demokratskim društvima, onaj ko izgubi izbore podnosi ostavku, a Lagumdžija, koji maše imidžom evropskog demokrate, to nikako da shvati. Također, on mora shvatiti da su njegova sujeta i narcisoidnost doprinijele padu ugleda SDP-a, tako da mnogi u vicu govore da je od SDP-a napravio društvo jednog lica. Sljedeći je razlog prepoznatljivi nepotizam koji graniči sa partijskom diktaturom; od njega bi malo ko očekivao dogmatizam i neshvatanje suštine i ideje socijaldemokracije. Iznenađenje je da od jednog socijalističkog djeteta i američkog đaka, školovanog na principima moderne demokracije, očekujete jedan žestoki staljinizam u metodama, u načinu razmišljanja, u kadrovskoj politici. Njegova isključivost i žestoka netrpeljivost prema svima koji drugačije misle, ozbiljan je problem. Njegovo ponašanje na čelu Alijanse također se odrazilo na ugled partije: sjetite se samo izručenja tzv. alžirske grupe - on naprosto nije htio poštovati odluku suda, on je zarad vjerovanja da će ga međunarodna zajednica ponovno izabrati pokušao da se dodvori moćnoj Americi; on, jednostavno, nije imao sluha u mnogim stvarima. Pod njegovom se aurom izbjegavalo govoriti, kao da je to nešto skaradno, o ignoriranju bošnjačkih nacionalnih interesa, a htjeli to priznati ili ne - ipak je najveći dio biračke populacije SDP-a bošnjački. Izborna kampanja je loše vođena - to nije bila kampanja SDP-a, već Lagumdžijina: čak ni na završnom skupu u Sarajevu, gdje je red da se završna riječ da kandidatu za Predsjedništvo BiH, u ovom slučaju Aliji Behmenu, to nije mogao podnijeti. Njegova pogubna kadrovska politika je stalno nipodaštavanje i autiranje svih u SDP-u koji hoće da misle svojom glavom: od Esada Zgodića, Zlatka Dukića u Tuzli, Zije Žuljevića i ostalih u Mostaru, mnogih u Bihaću, Travniku, Sarajevu… od Bogića Bogićevića do članova Predsjedništva koji su se usudili da se drznu i kažu riječi kritike. Oni su, naprosto, kažnjavani.

O KONGRESU: Podnijet ću žalbu Glavnom odboru jer bi se moglo dogoditi da me i ne pozovu na kongres, kao što me ni na ovu sjednicu nisu pozvali. Bojim se da će i kongres biti izmanipuliran, sastavljen od kandidata njemu odanih i ovisnih, od onih koje je postavio i kojima se osladila vlast pa ne bi lako da se odreknu svojih fotelja. Bit će tijesno i neizvjesno. Ali, znam: ukoliko se ne promijeni politika, nije ni važno hoće li se mijenjati Lagumdžija. Predlažem da se otvori temeljna rasprava o programskim, strateškim pitanjima SDP-a, načinima njegovog djelovanja, da se krene od početka, pa da barem vidimo ko je u SDP-u zbog vlasti, a ko zbog budućnosti i partije i države.


Arhiva Dani
280

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh