amislimo na trenutak da je generalni direktor Federalne radio-televizije Jasmin Duraković dobro izučio zanat skandal-majstora od svog nesuđenog pozorišnog saradnika i reditelja serije Viza za budućnost, Sulejmana Kupusovića, i vještim planom FTV pretvorio u predmet interesovanja medija i javnosti raspamećene postizbornom kombinatorikom. I sve uz godišnjicu (27.10) postojanja ove kuće u eteru, taman na vrijeme da se uz jubilej privuče pažnja na hronične probleme najvećeg dijela javnog rtv sistema. Po tom planu, dakle, Duraković je prije emitiranja prve emisije u novom ciklusu političkog magazina 60 minuta Bakiru Hadžiomeroviću objasnio da je sve samo finta, sačekao da se smrači, nazvao Avaz, kao, suspendovao mladog urednika, press-službi rekao da novinare ne puštaju do Hadžiomerovića, koji je onda, kao vješto lice s ekrana, glumio kako mora intervjue davati ispred zgrade na Alipašinom Polju.

I kada su se svi zainteresirali za novi cenzorski potez, saopćeno im je da suspenzije nema, ali da FTV ima problema sa odnosom Alijanse prema njoj, da stepen naplate pretplate ne zadovoljava potrebe, da tehnička opremljenost nije nimalo bolja, bez obzira na sve obećane donacije nakon transformacije RTV BiH, da RTRS još uvijek ne ulaže u državnu televiziju, da se federalne pare, pod neizgovorenom prijetnjom, šalju novom medijskom čedu stranaca, da…

TV Dolly Da je ovakav plan uopće moguće i smisliti, a kamoli provesti u Sivom domu, ne bi, ma koliko apsurdno zvučalo, ni bilo potrebe za njim. Vješti zavjerenici i uvježbani foleri javnosti već pola svojih problema riješili bi ili barem našli način da ih učine javnim. Uostalom, da je ovako što moguće, FTV bi bila relevantna i uspješna regionalna TV kuća, kao što nije, i ne bi je kvalificirali kao dosadnu, neinventivnu i dozlaboga neprofesionalnu: taj "vještački organizam" je, zapravo, već svojim jednogodišnjim postojanjem učinio najviše moguće, a žilavijim otporom "prirodi medijske scene" nadjačao i ovcu Dolly, zadovoljavajući često svojim programskim uspjesima i njen koeficijent inteligencije.

FTV je piramida labilnih konstrukcijskih elemenata: od njenog ustroja započetog u vrijeme Carlosa Westendorpa i okončanog tek u finišu mandata Wolfganga Petritscha, preko izbora čelništva kroz neprirodne koalicije unutar kuće i na terenu podjela funkcije Alijanse (plus posve lični motiv Jasmina Durakovića da se suprotstavi protukandidatu Harisu Pašoviću), pa do uloge koju je ta kuća imala sve do prve slike programa BHTV 1 u eteru, sve je samo nastavak loše ideje o javnom rtv servisu nerazumnom kao konstrukcija današnje države.

Istina, dio krivice nikako ne mogu snositi uposlenici FTV-a. Oni se, uglavnom, nisu pitali o bitnom, a od njih se zahtijevalo da prave kvalitetan program bez ijednog značajnijeg poboljašanja materijalnog stanja ili tehničke opremljenosti. Na sve valja dodati da se nekako podrazumijevalo kako nešto što se emituje iz zgrade nekadašnje TV SA i što prave likovi poznati iz nekih boljih vremena (ali i drugog plana), naprosto, mora zadovoljavati ukuse izgrađene u zlatno doba ovdašnje televizije i, ipak, dijelom promijenjene jednodecenijskim srozavanjem "državne TV".

Kako, bez obzira na sve, ne možemo amnestirati one što su svjesno pristali biti dio naopakog projekta, odnosno izabrali statiranje po svaku cijenu, ili su, na kraju, pronašli vlastiti interes u njemu, valja podvući crtu pod prvi rođendan. Naravno, televizija je medij sofisticirane prevare, pa je i čelništvo FTV-a u prilici pohvaliti se produkcijskim uspjesima. I njih, zaista, ima. Oživio je igrani program, dokumentarna redakcija više nije u fazi vegetiranja, redakcija za kulturu, svojevremeno svedena na jednog novinara, danas, u prihvatljivoj formi, plasira skoro sve relevantne informacije iz tog svijeta, informativni program je bogatiji za dva dobra magazina (60 minuta i Paralele)…

Ko ima da plati No, svi su ti silni uspjesi, kao i televizijski medij uostalom, dobra predstava sa očajnom pozadinom. Dika igranog programa je Viza za budućnost, serija čijem scenariju manjka humora, dok režiju krasi ignoriranje čak i glumačkih promašaja zbog kojih, istina tajno, neki od najrelevantnijih ovdašnjih dramskih umjetnika kažu kako se stide u ime svojih kolega. Dokumentarnim programom i dalje gospodari urednik Šukrija Omeragić, čija je biografija zvidna, ali način rada zastario. I ne treba za takav zaključak veliko TV znanje, već samo referentna tačka: jedan od briljantnih stranih dokumentaraca koje FTV emitira. Na kraju, ponos informativnog programa, emisije 60 minuta i Paralele zavise od pomalo nerazumne upornosti autora da ih održe u životu. Mladen Marić, glavni lik prvog i jedinog ozbiljnog sukoba FTV-a sa nekom od stranih ili od stranaca stvorenih "cenzorskih institucija", svoje Paralele pravi na revolucionarnom žaru i uz pomoć prevodilaca čiji su honorari nezavidniji nego penzije u vrijeme vladavine Edhema Bičakčića. Magazin 60 minuta, pak, nastaje sa smiješnim budžetom od 800 maraka - kojim urednik Hadžiomerović nikada nije raspolagao - uz dovijanje i novinara i dobru volju tehničkog osoblja koje za bijedne plate (od PBS-a, kojem većina kamermana i tehničara pripada) pristaje pokazati kako se nekada pravila televizija.

Nastavila je, međutim, FTV baštiniti i svijetle tradicije prorežimskog novinarstva, onog kojeg su i sadašnji čelnici te kuće i njihovi strani mentori spočitavali prethodnoj garnituri, tada još žive RTV BiH. I to, čini se, kako vrijeme odmiče, u sve izrazitijoj, ali i puno lošijoj varijanti. Evo jednog od svježijih primjera: nakon što je lider Alijanse za promjene, ministar vanjskih poslova BiH, sveučilišni profesor… jednom riječju, predsjednik SDP-a BiH, napustio sjednicu predsjedništva svoje stranke jer se na vratima ukazao Nijaz Duraković, na FTV ekranima je obznanjena vijest: Nijaz Duraković prekinuo sjednicu Predsjedništva SDP-a BiH. No, da stara boljka Sivog doma nije ono što objavi koliko jeste ono što prešuti, zorno ilustrira dio monitoringa Media plana rađenog u predizbornom periodu: "Otvaranje dijela autoputa Zenica - Sarajevo udarni je događaj u emisiji 30. septembra. Tonski se pojavljuju Alija Behmen i Safet Halilović, koji ističu značaj urađenog posla."

Nesretnim gledaocima, zapravo, ne preostaje ništa drugo do da vrište i psuju kada se, vjerujući TV ekranu, upute ka Zenici obilaznicom - kako stoji na putokazu - a nikako otvorenom dionicom od 12 kilometara, kojoj, da predizborna varka bude kompletna, nedostaje i cijeli jedan most i koja, tako skockana i svečano otvorena, podrazumijeva još najmanje mjesece i mjesece posla. Istina, mašine su uklonjene i valjda će istraživači FTV-a naknadno ustanoviti hoće li se ponovno vratiti prije naredne predizborne kampanje.

No, važno je reći da ovakve obmane ne podliježu kaznama CRA, a zna se kome gode. Istine radi, ono što je kažnjivo u ovoj su kući već plaćali gledaoci: sa njihovih hiljadu maraka programski je kolegij platio svoje zadovoljstvo obračuna sa Danima, koji su povjerovali činjenicama radije nego televiziji. I plaćat će i dalje, no ne program koji gledaju, jer najnovija zakonska osmišljotina pravdanja boravka TV pretplate na računima za struju otpilike glasi: plaća se posjedovanje aparata. Ima u tom mrva pravde - gledaoci već dovoljnu cijenu plaćaju svakonoćnim samosavlađivanjem da svoj aparat ne izbace kroz prozor. Ko se prvi dosjeti načina da zanimljivim, profesionalno i odgovorno urađenim programom motivira gledaoce da halale mjesečnu pretplatu, vjerovatno će se izboriti za pravo da na TV ekrane vrati i ponekog znalca ovog posla. Jer, FTV je po mnogo čemu rijetka, ali je posve sigurno jedna i jedina TV na svijetu koja ne trpi svoje zvijezde.

Emir Hadžihafizbegović, dramski umjetnik

FTV je kukavičije jaje

Prije nego kažem nešto o radu i učinku FTV-a u zadnjih godinu dana, ne mogu a da ne spomenem činjenicu kako je FTV, u samom svom ishodištu, kukavičije jaje koje su međunarodni mentori, uz svesrdnu pomoć administrativnog katila moje domovine, Wolfganga Petritscha, poturili bosanskohercegovačkom medijskom prostoru, cementirajući tako stanje globalne podijeljenosti države BiH, koje su oni u svom nemoralnom mandatu samo kvaziharmonizirali. Ukidanje državne TV BiH, uz koketiranje i "grijehe u mraku" Visokog predstavnika, sa RS-om i tamošnjom televizijom, inverzija je i medijsko ludilo od kojeg se čestiti i pošteni ljudi koji rade u sivoj zgradi na Alipašinom još nisu davranisali. Duboko suosjećam sa svim tim ljudima koji su i prije agresije na Bosnu i Hercegovinu radili na najboljoj ex-jugoslavenskoj televiziji i koji su svojim požrtvovanjem, profesionalnošću i domoljubljem, uz Božiju pomoć i Armiju BiH, najzaslužniji da je Bosna opstala. Jeste hipotetično, ali pitanje je šta bi bilo sa međunarodno priznatom državom BiH da je TV BiH došla pod kontrolu četnika. Moja daljnja opservacija još uvijek neće obuhvatiti rad na FTV-u u posljednjih godinu dana jer morbidnost jedne Petritscheve rečenice izgovorene u studiju "A" bivše državne TV prilikom svečanog otvaranja Federalne televizije, čijem sam otužnom promoviranju prisustvovao, najbolje odslikava politički i pragmatično-tutorski projekat voštanog austrijskog diplomate sa Dedinja, skuhan sa samo jednim ciljem. Urnisanje i majoriziranje zdrave državotvornosti bosanske ideje svuda i u svako vrijeme. Dakle, dotični gospodin izgovorio je te noći doslovno sljedeće riječi: "Ovo je televizija koju treba da gledaju Bošnjaci i Hrvati." Veću sramotu, bruku i hermetiziranje medijskog prostora u Bosni i Hercegovini do te noći nije napravio niko, pa čak ni Risto Đogo i haver mu iz Gruda Šagolj Smiljko. Kako, dakle, govoriti o radu nečega što je u startu postavljeno naopako i subverzivno. Ta zajebancija i smijurija sa BHTV-om (1), to elektronsko Potemkinovo selo sa prosrpskim dnevnikom u 19 sati, iza kojeg odmah, koje li grotesknosti, ide dnevnik FTV-a, nonsens je u programskoj shemi televizijskih produkcija od Aljaske do Australije. I eto, da budem malo metaforičan, ne mogu zaista da dam svoj sud o golubaru koji svoje golubove nikad nije pustio da polete. Krletka zvana FTV u kojoj napola otvorenih vrata borave i prave program i Jasmin i Marija i Šukrija i Belmin i Midheta i Ivan i Segmedina i Mirza i Mladen i Zvonko i Pero i Halid i Doder i moj Sejo i moja Arijana, nikada ne može biti predmetom moga napada. Ja većinu tih ljudi volim i ne mislim da im je lahko. Svi oni imaju svoje porodice, svoju djecu i to je mjesto njihove egzistencije. Ja mislim da problem sa FTV-om nije dobro prepoznat: nije više sporna ni estetika Vize za budućnost, ni serijal o Adil-begu, pa ni to što nam putem FTV-a u primaće sobe zajedno sa misicama ušeta i potpisnik konclogora. Problem je u nedovoljnoj slobodi i strahu od Shearera. Problem je u postdejtonskom bošnjačkom kompromisu u raznim segmentima društvenog i političkog života koji pripadnike ovog naroda vodi u mazohizam sa nesagledivim posljedicama. Kada se u subotnjem dnevniku Federalne televizije ponovo pojavi Senad Hadžifejzović koji kao gosta u studio dovede Jasmina Durakovića, a ovaj opet kao direktor najavi nastavak serijala Svjedok genocida, koji je jednostavno skinut sa programske sheme bez ikakvog objašnjenja, spreman sam onda posuti se pepelom i reći da je sve ovo gore izgovoreno bila moja velika zabluda.

Boro Kontić, Direktor Media Centra, Sarajevo

Energija probija iz ekrana

Ja nisam pasionirani gledalac TV programa, tako da ovo što slijedi jeste više površna impresija nego ozbiljniji zaključak. Ovo kažem namjerno, jer smatram da ljudi koji stvaraju Federalnu televiziju ipak zaslužuju precizniju i na činjenicama zasnovanu analizu nego kratke pozitivno/negativne ocjene koje su u krajnjem slučaju subjektivne i podložne ličnim raspoloženjima. U cjelini mislim da je taj program dobar i da posebno vodi računa o gledateljstvu. Rukovodstvo kuće, koliko vidim, pošlo je od teze da televizija nije elitistički medij, da je okrenut prosječnom gledaocu i ovu generalnu liniju Federalna televizija, čini se, dosljedno sprovodi. Mislim da za ovo bolji dokaz od serije Viza za budućnost ne postoji. Ja nisam ljubitelj ovakvih serijala, ali razumijem da najveći dio gledateljstva uživa i ponovno stiče svoje junake, dnevne teme za razgovor, odnosno sve ono što televiziju čini moćnim medijem. Moram priznati da sam iznenađen energijom koja bukvalno "probija" kroz ekran, te da ljudi koji vode ovu televiziju pokazuju zavidan nivo želje za promjenom i uvođenjem novih programa. Ja ne očekujem previše od televizije. Imam neki svoj život u kojem su druge stvari mnogo zastupljenije, tako da aktuelni sportski prenosi i korektne vijesti sasvim ispunjavaju moje potrebe za ekranom. Dakle, u skladu sa očekivanjima, ja sam zadovoljan onim što mogu pronaći.

Slavo Kukić, predsjednik Vijeća FTV-a

Nije bilo sukoba

DANI: Gospodine Kukiću, kakva je Vaša ocjena jednogodišnjeg rada FTV-a? KUKIĆ: U prethodnih godinu dana FTV je napravila kvalitativni iskorak u odnosu na zadnjih desetak godina, prije svega u produkcijskom smislu, jer se orijentirala na domaću proizvodnju, zatim u kadrovskom smislu, jer su dovedeni mladi, neopterećeni ljudi, i u programskom smislu, jer je na dobrom putu da bude u službi javnosti, a ne instrument političkih partija i državnih struktura. Ako s vremena na vrijeme i čujete da su tamo eskalirali nekakvi unutarnji okršaji, nije to ništa specijalno, to su varnice koje se znaju pojaviti među onim koji u ovom našem svijetu vrijede za dobre novinare. DANI: Možete li prokomentirati posljednju sjednicu vijeća koje je dalo podršku nezavisnom i istraživačkom novinarstvu nakon što je direktor FTV-a suspendirao urednika i voditelja emisije 60 minuta Bakira Hadžiomerovića? KUKIĆ: Ne treba od te varnice stvarati sukob i ja mislim da niti Duraković niti Bakir to tako ne doživljavaju. Vijeće nije institucija koja se u takvoj vrsti "sukoba" svrstava na jednu ili drugu stranu. Vijeće staje iza principa i na zadnjem vijeću nije specijalno raspravljano niti o jednoj pojedinačnoj emisiji, ali vijeće je naprosto htjelo ojačati svoju opredijeljenost za slobodno, profesionalno, odgovorno, kritičko i istraživačko novinarstvo, te je zatražilo od svih radnika ove kuće da se ponašaju profesionalno i da ne nastupaju u javnosti na način koji bi mogao štetiti ugledu koji je ta kuća u zadnjih godinu dana stekla. DANI: Zašto je vijeće na predzadnjoj sjednici raspravljalo o dokumentarnom serijalu o Adilu Zulfikarpašiću? KUKIĆ: Niko se od članova vijeća o serijalu nije izjašnjavao. To, naravno, ne znači da vijeće, kad se serijal završi, neće naći za shodno da kaže svoj stav o njemu. Mi smo smatrali da je taj serijal, u vremenu u kojem je pokrenut, dosta upitan s pozicije mogućnosti da se FTV percipira kao instituciju koja se politički svrstava.

Zoran Udovičić, direktor Media plana

Apsurdi FTV-a

Imam kritičan odnos prema konceptu te mastodontske, od tri emitera sastavljene, javne radio-televizije. BiH nema ni kreativne, ni materijalne, a za sada ni tehničke resurse, da može da izdrži proizvodnju dva programa FTV-a, jedan RTRS-a, razvijajući još i javni servis. Dakle, FTV dugoročno ne može imati ni dovoljno zrelu, ni ozbiljnu kreativnu bazu, niti riješen problem finansija. Ilustracije radi, reći ću da je 1991. od 1.031.000 domaćinstava, pretplatu plaćalo 677.400 pretplatnika. Prije godinu FTV je imala 300.000 registrovanih pretplatnika, a pretplatu je plaćalo samo 100.000: skoro sedam puta je manji finansijski prihod televizije koja ima ambiciju da dostigne nivo programa kakav je imala 1991!? Nije to više pitanje ni krivice menadžmenta, to je prosto jedna naopako postavljena koncepcija koja je politički izdiktirana i ona je medijski, tehnički, tehnološki i ekonomski neizvodiva. Također, 1991, na prvom kanalu tadašnje TVSA emitovano je 23 posto programa iz vlastite produkcije, ostalo je bila vrlo snažna produkcija JRT-a. Na drugom kanalu je vlastitog programa bilo jedva 15 posto. Naša sadašnja javna RTV mora da ima 40 posto domaćeg programa po propisima CRA, odnosno da napravi duplo više programa nego TVSA, koja je imala šest puta veći prihod. Sljedeće pitanje jeste da li taj menadžment ima viziju razvoja, odnosno da li u sadašnoj FTV postoji kritična masa profesionalaca koji mogu da ostvare tu viziju razvoja? Mislim da je ta TV još prije nekoliko godina izgubila kritičnu masu profesionalaca i nije pronašla put ka uvlačenju ili izgradnji novih profesionalaca koji bi joj trebali. Možda na današnjoj TV ima 100 ili 200 ljudi od kojih je svako ponaosob dobar, ali to ne znači da su oni tim. U silnim promjenama menadžmenta mislim da se vizija razvoja te televizije izgubila. Inače, ja sam općenito kritičan prema TV programima, ali mislim da je u nekim stvarima FTV bolja nego neke druge TV stanice. To i nije neki veliki kompliment FTV-u, jer jedna takva, uslovno rečeno, nacionalna TV mora biti najbolja.

Jasmin Duraković, generalni direktor FTV-a

Tužit ću Slobodnu Bosnu

DANI: Gospodine Durakoviću, je li tačno da ste na posljednjoj sjednici Vijeća Federalne televizije ponudili ostavku, i, ako jeste, zašto? DURAKOVIĆ: Nije. Rasprave na vijeću su normalna stvar. I na prethodnoj sjednici vijeća smo imali raspravu o jednoj emisiji: riječ je o dokumentarnom serijalu o Adilu Zulfikarpašiću. Ne ulazeći u samu formu emisije, za mene je bilo zaista sporno dovođenje u pitanje tog programa na osnovu toga što su neki ljudi u vijeću mislili da na taj način utičemo na biračko tijelo!? Što se tiče situacije sa emisijom 60 minuta: meni je žao što je došlo do ovakve situacije, ali je, zaista, pretposljednja emisija 60 minuta u mnogim elementima prije svega bila neprofesionalna. Nije pozicija javne TV takva da omogućava zauzimanje bilo koje strane. Ako znamo da su printani mediji prije izbora bili prilično precizno opredijeljeni, ne mislim da samo Senad Avdić - bez obzira šta ja mislim o njegovom komentaru - može iznositi stav FTV-a drugu noć poslije izbora. DANI: Nije baš jasno ko je na kraju pobjednik: Vi, koji ste suspendovali urednika Hadžiomerovića i emisiju, ili on, nakon što je odlučeno da se 60 minuta dalje emitira i nakon što je vijeće podržalo bespristrasno i istraživačko novinarstvo? DURAKOVIĆ: Dan prije sjednice vijeća Programski kolegij FTV-a je donio zaključak da je emisija imala određenih propusta, ali da se nastavlja emitovati. Na kraju krajeva, suspenzija je trenutna mjera koja je na snazi sve dok kolegij ne donese svoje odluke. Vijeće nema ingerencije da ulazi u ovako specifična pitanja uređivačke politike. DANI: U jednom od intervjua ste izjavili da nećete dopustiti da Slobodna Bosna uređuje neki program na FTV-u. No, primjetna veza tog nedjeljnika nije odjučer, niti je ovo prvi slučaj istovjetnosti stavova magazina 60 minuta i Slobodne Bosne. Vi ste, međutim, u ranijim slučajevima stajali u zaštitu "svojih novinara"… DURAKOVIĆ: Postoji uticaj Slobodne Bosne na uređivanje te emisije, ali to, naravno, ne mora biti samo po sebi sporno, jer je normalno da kolege surađuju. No, postoji tu još nešto: vrsta novinarstva - koju je posljednjih mjeseci Slobodna Bosna najviše gajila - zasnovana na vađenju i korištenju nezvaničnih informacija tajnih policija, ne može biti način rada na TV-u. Druga je stvar što animozitet Slobodne Bosne prema FTV-u, pa čak i prema meni, proizlazi iz nekih političkih struktura koje su imale procjenu da se politička borba uoči izbora može dobiti ako se ovlada FTV-om. FTV je pokušala u ovom periodu ostati dalje od dnevne politike i ne biti u predizbornoj igri bilo koje strane u sukobu. DANI: Kada ste donijeli odluku o suspenziji Bakira Hadžiomerovića i kako je Avaz imao vijest o tome već ujutru? DURAKOVIĆ: Odluka je donesena nakon emitiranja, da bismo preduprijedili sve negativne reakcije koje su se mogle očekivati i koje su stigle. Kritičari govore o tome da su rezultati izbora katastrofalni i da je kriv narod koji je glasao, a to nije poruka koju može javna TV da emituje. A odakle sam zvao Avaz… DANI: Sasvim je nebitno. Bitno je to da ste Vi obavijestili taj dnevnik. DURAKOVIĆ: Jesam. Htio sam da zaustavim negativne reakcije. I tih reakcija je bilo mnogo više od onih pozitivnih. Pitajte ljude na centrali Televizije. DANI: Da li program koji emitira FTV zadovoljava Vaše kriterije? DURAKOVIĆ: Mi smo u zadnjih godinu dana ulagali u domaću produkciju, što je u nekim segmentima dalo rezultate i u nekim smo zadovoljni, dok u nekim nismo. FTV ima svoja dva kanala, gledanost se povećala u zadnjih godinu dana za 10 posto, radikalno smo povećali prihod od marketinga, što je direktni rezultat gledanosti programa, i sve to vrijeme finansirali PBS. U ovom trenutku imamo sve segmente programa koji su potrebni jednoj TV. Ono što je također važno reći jeste da smo mi pokrenuli igranu produkciju, o čijem kvalitetu možemo govoriti. Zatim, podržali smo produkciju tri kratka igrana filma, bili smo koproducenti filma Pjera Žalice Gori vatra, u pregovorima smo sa Srđanom Vuletićem, i, na kraju, snimili smo igranu seriju Viza za budućnost, koja nije zamišljena kao veliko umjetničko dostignuće, već kao samoodrživi projekat, i mogu reći da nakon treće epizode ta serija pokriva sama sebe. Sada imamo novi projekat: igranu seriju od 10 epizoda, sa 10 redatelja, prema pričama pisaca koji su se pojavili od polovine '80-ih naovamo. Sigurno je da na FTV-u ima dosta emisija koje nisu uopće po mom ukusu i standardu. Međutim, na kojim to TV stanicama imamo, za naše prilike, solidnu TV produkciju? BiH u mnogim programima nema tradiciju, i, naprosto, mi radimo sa materijalom kojeg imamo. Zbog toga smo i posegnuli za suradnjom sa nezavisnim kućama, tako da u posljednjih godinu dana nema producentske grupacije koja nije radila na neki način sa FTV-om. DANI: Da li je tačno da imate vlasništvo u producentskoj kući FIST, te da je Vaša supruga upravo u toj kući vodila dio kampanje za Stranku za BiH? DURAKOVIĆ: Ne. Ta firma postoji 15 godina i zna se dobro ko je vlasnik te firme. Posao koji je imala sa FTV-om - produkcija serije Pozitivna geografija - tek je jedan od poslova koje radi. Što se tiče kampanja, ta firma je i ranijih godina radila mnoge kampanje, a, koliko ja znam, to je radila i ove godine, mislim za SDP i stranku Radom za boljitak. Stranci za BiH su pružali tehničke usluge. DANI: Na osnovu čega tvrdite da je serija Viza za budućnost program prikladan javnom servisu? Odnosno, da li primjećujete političku dimenziju te serije: Srbe u Sarajevo vraćaju korumpirani Srbi, zakon provode policajci nebošnjačke nacionalnosti, kriminalci su Sandžaklije…? DURAKOVIĆ: Iz prostog razloga što je taj scenarij, koji radi Hasan Džafić, dosta dobro ispisan. Sa druge strane, TV nije imala ovaku vrstu produkcije u zadnjih 10-15 godina, a svugdje u svijetu se radi ova vrsta humorističkih serija i ne mislim da njoj nije mjesto na javnoj TV. Vidjeli ste kako je prošao projekat igrane serije Familija, koja je bila naručena od međunarodne zajednice da bi ispričala finu, politički korektnu priču o pomirenju. Jedna od draži serije Viza za budućnost jeste da ima dosta realiteta i ne mislim da tu ima išta politički nekorektno. Niti su Bošnjaci u toj seriji prikazani kao sveci. DANI: Iz jednog od Vaših odgovora zaključujem kako serijal o Adilu Zulfikarpašiću ne zadovoljava Vaše standarde u dokumentaristici, ipak, Vi ste ga zdušno branili na sjednici vijeća. Zašto? Ima li to veze sa činjenicom da je autor Šukrija Omeragić, Vaš dugogodišnji prijatelj i čovjek koji je, navodno, siva eminencija FTV-a? DURAKOVIĆ: Kad bih ja po toj logici radio, Omeragić, za kojeg se zna da je moj prijatelj, ne bi prije godinu i po dana emitirao emisiju o Senadu Pećaninu zato što Senad i ja nismo u dobrim odnosima. Šukrija Omeragić je dobio najveću moguću nagradu za dokumentarni film u Evropi. Istina, u pravu ste da ova serija ne odgovara mom autorskom senzibilitetu, ali postoji programski identitet tog autora sa jedne strane, a sa druge je činjenica da je Adil zaista jedna od najintrigantnijih osoba na Balkanu. Kada sam pristajao da budem kandidat za direktora TV-a, računao sam na neke ljude i sasvim je sigurno da nikada ne bih sam ušao u ovakav posao. Moja ideja je bila mirenje dvije stvari u kući: mladih ljudi i onih koji su stvarali ovu kuću, kao što su Šukrija Omeragić i Ivan Kordić. DANI: Za razliku od situacije kada je FTV žestoko odgovorila na kritike iz Dana, za što ste i kažnjeni od CRA, ovoga puta se uzdržavate od odgovora medijima koji su se u posljednje vrijeme bavili i FTV-om i Vama? DURAKOVIĆ: Mi ćemo odgovarati tamo gdje treba da odgovaramo, jer smatramo da trebamo zaštititi svoj integritet. Integritet kuće, a ne mene kao generalnog direktora. Kad je u pitanju Slobodna Bosna, ja ću kao građanin uraditi nešto drugo. DANI: Podnijeti sudsku tužbu? DURAKOVIĆ: Da.

Arhiva Dani
279