ko 200 radnika tuzlanskog Polihema, u kojem je prije skoro godinu dana pokrenut stečajni postupak, ušlo je u ponedjeljak 14. oktobra u krug svog (bivšeg) preduzeća. Za razliku od ranijih pokušaja, kada je takve namjere energično sprečavala policija, ovoga puta sve se dogodilo mirno. Jeste da su opet na glavnoj kapiji bile koncentrisane jake policijske snage, ali su radnici, očito po nekom prešutnom sporazumu, prošli mimo njih i u tvornički krug ušli kroz sporednu kapiju na kojoj nije bilo nikakvog obezbjeđenja.

Namjera im je da "zaposjednutu" tvornicu ne napuštaju dok nadležni organi, a prije svega stečajno vijeće Kantonalnog suda, ne ispune zahtjeve, među kojima su glavni: smjena stečajnog upravnika Mirze Mulahalilovića, povezivanje radnog staža i izmirenje plaća kojih nema godinama. Za samog stečajnog upravnika tvrde da je produžena ruka moćnika koji, kroz vještački stvorenu agoniju, žele iz tvornice otjerati radnike, i zatim raskrčmiti njezine najvitalnije dijelove.

Jedan od predvodnika nezadovoljnih radnika, Enes Tanović, objašnjava razloge ove najnovije akcije: "Nismo mogli čekati da nam oprema i mašine propadaju, da nam tvornica zarasta u šipražje i travu. Ovdje imamo nekoliko zdravih i perspektivnih pogona i ne damo nikome da od našeg znoja i decenija rada vještački pravi groblje željeza."

SDP-ova žrtva Nadležno Stečajno vijeće Kantonalnog suda u Tuzli je u parlamentarnom zasjedanju i uprkos svim pokušajima da dobijemo izjave njegovog predsjednika Alije Zvizdića i stečajnog sudije Hajrudina Halilovića, to nam nije pošlo za rukom. Kako nam rekoše radnici, posljednja nezvanična poruka Stečajnog vijeća glasi: "Pokrenut je stečajni postupak i svi radnici po Članu 57 odgovarajućeg zakona idu na biro za nezaposlene, bez prava da utiču ko će biti stečajni upravnik i s kim i kako će raditi. Zakon je jasan i nećemo dopustiti nikakva politiziranja."

Zakon jeste jasan, ali nije jasno, ako je već politizacija isključena, zašto mjesecima čelnici Vlade Tuzlanskog kantona i Federacije informišu javnost kako je ključnim zahtjevima radnika Polihema udovoljeno i da je kriza u tom kolektivu prevladana. Dobro je poznato da su čelnici SDP-a Tuzlanskog kantona centrali u Sarajevu uputili samo jedan predizborni zahtjev: "Riješite nam povezivanje radnog staža za radnike Polihema i sigurno ćemo dobiti izbore u našem kantonu."

Iako je, navodno, Federalna vlada donijela posebnu uredbu s tim u vezi, iako se kantonalni premijer Senahid Šaković na televiziji dičio tim dostignućem, sve je ostalo na praznim riječima. Polihemovim i ostalim radnicima tuzlanske industrije hemije i nemetala staž nije povezan, a i SDP je u TK-u, doduše, postigao tako mršave rezultate da će njegovo učešće u izvršnoj vlasti zavisiti od niza bolnih kompromisa. Između ostalog, valja "kleknuti" na koljena i, za SDP možda najomraženijem političkom protivniku, Mirnesu Ajanoviću.

Od 614 radnika, stečajni upravnik Mulahalilović trenutno je angažirao samo 62. Radnici su od Stečajnog vijeća, pored zahtjeva za smjenu stečajnog upravnika, tražili da se angažira dodatnih 200 radnika, kako postrojenja ne bi bila uništena i kako bi se sačuvala šansa za obnovu proizvodnje. Ali uzalud.

Gnjev gladnih Sakib Kopić, predsjednik sindikalne organizacije, to obrazlaže na sljedeći način: "Na sceni je sprega pojedinih sudskih čelnika sa mafijom koja nas gura u propast. Idu da nas po svaku cijenu unište. Režiseri su Adem Tucaković, smijenjeni direktor, i Ibrahim Morankić, bivši federalni ministar, a sada generalni direktor Soda so holdinga, u čijem okviru je bio i Polihem. Važno je istaći da je Ibrahim Morankić sedmi čovjek u privatizacijskom fondu Big. Naime, taj fond ovdje raspolaže sa 42 posto dionica i zajedno sa još nekoliko fondova ima većinsko vlasništvo od 53 posto, premda nikada nisu dobili sudsko rješenje o ulasku u posjed. A onda je na scenu stupio stečaj i pomenuti dvojac, iz pozadine, upravlja stečajnim postupkom i stečajnim upravnikom."

Za lik i djelo bivšeg direktora Tucakovića ne bira riječi ni Teufik Bajrić: "On je kreator naše propasti. Sveti nam se zato što je pod pritiskom naših protesta morao biti smijenjen. Inače, dok nam je žiroračun bio blokiran, on je preko posredničkih firmi prodavao naše robe u Srbiji. Kršio je sankcije UN-a u vrijeme dok je Srbija bombardirana. Odavde su otišle hiljade tona poliola u Simpo iz Vranja i termoelektranu na Kosovu, a sve za gotove pare. Priču zaokružuje činjenica da je Adem Tucaković član Upravnog odbora Tuzlanske banke, koja je inicirala stečaj zbog nevraćenog kredita koji je podigao baš Tucaković u vrijeme svoga direktorskog mandata."

Dok nas radnice Polihema, nakon što su očistile gomile smeća koje se u krugu taložilo mjesecima, ljubazno pozivaju na sendvič i kafu, njihove kolege navode nove detalje iz scenarija upropaštavanja tvornice. Sakib Kopić je najdirektniji: "Kad sam pomenuo spregu sudskih funkcionera sa mafijom, mislio sam na stečajne sudije Hajrudina Halilovića i posebno Envera Hogića. Zanimljivo je da Hogić nije direktno nadležan za našu tvornicu, ali on iz pozadine, u koordinaciji s Tucakovićem i Morankićem, osmišljava opstrukcije naših napora da ovo riješimo u interesu radnika i države. Kad smo, nakon našeg prvog zahtjeva za smjenu stečajnog upravnika Mirze Mulahalilovića, pred sudom čekali ishod, Ibrahim Morankić je na licu mjesta pratio razvoj situacije i očito uticao na Stečajno vijeće. Poslije negativnog odgovora žalili smo se Vrhovnom sudu Federacije, ali se to sada razvlači mjesecima. Mi ne možemo čekati godinu dana, jer naša postrojenja truhnu, a da ne govorim o ugroženosti egzistencije naših porodica."

Nezadovoljni "polihemovci" niz zamjerki upućuju na račun Federalne vlade, koja, baš kao i prethodna, nije učinila ništa da riješi one probleme koje je bilo moguće riješiti. Jedan od primjera je sudbina hotela Stela u Neumu, vrijednog 20 miliona KM, od čega polovina pripada Polihemu.

Teufik Bajrić pojašnjava: "Taj hotel niti je privatiziran, niti otkupljen, a niti je naš. Neko je iz Tuzle i Sarajeva pravio račun bez krčmara sa čelnicima Herceg-Bosne, koja je još uvijek zdrava i živa, jer da nije tako, da nije posebnih zakona te 'države', hotel bi davno bio vraćen nama. A zamislite šta bismo mogli napraviti u obnovi proizvodnje i ukupnoj sanaciji kolektiva sa deset miliona KM. Imali smo direktne razgovore i sa premijerom Federalne vlade Alijom Behmenom, iz čega nosimo protivrječne dojmove. Najprije je rekao da će onaj ko tvrdi da Polihema nema, morati da to javno kaže na televiziji. A onda sjednemo sa Enverom Kresom, direktorom Elektroprivrede, i Behmen, koji je prije toga tvrdio da Elektroprivreda mora naći razumijevanje za našu situaciju i pustiti nam struju, i pita i odgovara: 'Jelde, Kreso, da im ne možeš uključiti struju.' Dakle, isti dan obećaju da će nam riješiti goruće pitanje dugova za električnu energiju, a mi i ne stignemo u Tuzlu - oni promijene odluku. Da i ne govorimo da nam je struja znatno skuplja od one po kojoj se isporučuje mostarskom Aluminijumu i da ovi ni u čemu nisu otklonili ono što su na sva zvona zamjerali Bičakčićevoj Vladi."

Radnici tuzlanskog Polihema, poznati po najbogatijoj pobunjeničkoj tradiciji u BiH, nakon "nasilnog" ulaska u svoju tvornicu, ostaju u stanju ni rata ni mira sa nadležnim organima. Stečajno vijeće je u stalnom zasjedanju, u Kantonalnoj vladi tvrde da je Polihem trenutno u isključivoj nadležnosti sudskih organa i da se oni neće miješati u tuđi posao, a u Federalnoj vladi se definitivno ne zna ko pije, a ko plaća.

Teško je procijeniti i šta bi moglo promijeniti ovaj status quo, jer, kao što reče jedan od stotinjak policajaca koji ne znaju zašto pod opsadom drže glavnu kapiju: "Ima ovo izborno bezvlašće i poneku dobru stranu. Sada nam nema ko izdati naređenje sve i da izađu i blokiraju cestu."

Ivica Divković, komesar policije TK-a

Neće biti policijske intervencije

"Teško je upotrijebiti policijske snage protiv stotinu gladnih radnika, jer nisu to nekakvi kriminalci, već ljudi kojima je sticajem okolnosti ugrožena egzistencija. Policija ovdje ne može i ne treba rješavati problem, jer ima niz drugih nadležnih organa koji bi trebalo da agilnije rade svoj posao. Mi imamo intenzivnu i otvorenu komunikaciju s ovim ljudima. Uopće nema ni procjene za potrebu policijske akcije i jednostavno nema prostora za raspravu o tome. Oni nisu ovdje od bijesa, već grozničavo nastoje da riješe egzistencijalna pitanja. I ranije kad je dolazilo do nekih konfliktnih situacija, nije se radilo o aktivnoj policijskoj intervenciji, već o slučajevima međusobnog guranja, jer policija nije mogla dopustiti da pojedinci probiju kordon. Nije moje da ulazim u procjene na koji će se način sadašnja situacija prevazići, ali sam uvjeren da će se ovaj slučaj, uz ozbiljniji pristup svih faktora, riješiti bez policijskog učešća."

Bedemi Mirze Mulahalilovića

Teško je odgovoriti na pitanje zašto Mirza Mulahalilović, nakon višemjesečnih upornih protesta radnika, batina koje je ljetos dobio, te nakon najavljene odlučne akcije stotine radnika, i dalje ostaje na funkciji stečajnog upravnika. Naravno, u tvornici koja je trenutno "pod vlašću" radnika, bilo ga je nemoguće naći, kao i na brojnim prikupljenim telefonskim brojevima. Radnici ističu da je prije Polihema u crno zavio kalesijski Plastikal i tuzlansku Mljekaru, koji su nakon njegovih smjena doživjeli procvat. Ovdje je, očigledno, uspostavio takve "linije odbrane" da ga niko otjerati ne može. Uz zahtjev za smjenu Mulahalilovića, radnici Polihema istovremeno traže i da Stečajno vijeće za stečajnog upravnika postavi Hamdiju Muratovića. Međutim, takvo rješenje je teško očekivati, jer Stečajno vijeće Kantonalnog suda ne samo da nije podržalo iskusnog i stručnog Muratovića da zaokruži uspješno započetu sanaciju u čelićkom Frigosu, već je stečajni sudija za taj slučaj, Enver Hogić, umnogome pomogao da načelnik Čelića Sead Muminović i lokalni tajkun Zejćirović, preko fantomskog općinskog preduzeća Berivit, dokrajče propast Frigosa u korist svojih privatnih firmi.

Arhiva Dani
279