edan od šest domaćih zadataka koje je bosanskohercegovačkoj "under construction vlasti" već postavio Visoki predstavnik jeste i usvajanje državnog zakona o porezu na dodatnu vrijednost (PDV). Paddy Ashdown nije bez razloga baš ovaj zadatak uvrstio u obaveznu zadaću. Naime, BiH, otkako postoji kao samostalna država, nije uspjela uspostaviti funkcionalan i jedinstven sistem naplate poreza, pa je u njoj od svih tržišta najuspješnije uvijek bilo ono - crno.

U postratnih sedam godina BiH je promijenila već dva sistema oporezivanja i oba su polučila takve rezultate da je prošle godine, na savjetovanju u Sarajevu, jedan proizvođač duhana kazao kako je, zapravo, lakše uhapsiti Bin Ladena nego u Bosni naplatiti porez. Istovremeno, skoro da nije bilo inostranog medija koji nije izvještavao o "ekonomskom čudu" na Balkanu - zemlji iz koje se skoro ništa ne izvozi, ali se zato u nju uvozi sve, pa čak i ono što i sama ima, a usput se ta uvezena roba prodaje jeftinije od domaće.

Porez za Radovana Prvobitni sistem naplate poreza na uvezenu robu bio je zamišljen tako da se na granici, na koju ta roba uđe, odmah uz carinu plati i porez, a da poslije ta carinska ispostava novac od poreza uplati onom kantonu ili općini u kojoj je roba i završila. Istina, priznaju ekonomisti, ovaj sistem nije bio loš, ali s obzirom u kojoj se zemlji primjenjivao, nije imao šansi da uspije. Naime, kako je tada još uvijek BiH imala više od 400 divljih i tek nekoliko zvaničnih graničnih prelaza, roba se u zemlju uvozila a da se na nju nije morala platiti ni carina, niti porez. S druge strane, ako bi neko i slučajno zabasao na pravu carinu, platio bi sve dažbine, ali nikad nije bio siguran da će ta granična služba njegov novac otpremiti tamo gdje je kanio okončati prodaju robe koju je uvezao. Iz tog vremena, što se tiče graničnih prelaza u Federaciji BiH, najviše je hajra vidjela carinarnica u Doljanima, čiji službenici nisu običavali uplaćeni novac slati u mjesto gdje je rečeno da će roba biti prodana, dok je, zbog takvog običaja, najviše stradao Zeničko-dobojski kanton.

Azra Hadžiahmetović: "Samo državni zakon ima smisla"

Radeći po ovom sistemu, mnogi kantoni, pogotovo oni sa bošnjačkom većinom, nisu mogli pokriti čak ni dno svoje budžetske kase. Istovremeno poreske i carinske stope bile su znatno niže u Republici Srpskoj, pa su uvoznici, u BiH robu rado uvozili preko "srpskih granica". Osim toga, javna je tajna, pojedine carinike RS-a moglo se "podmazati" i dobiti potvrdu da si uvezao robu u znatno manjoj vrijednosti nego što ona realno i jeste. Na ovaj način direktno je bio ugrožavan federalni budžet, ali je zato budžet RS-a i tamo nekih carinika imao iz čega da se puni. A naši izvori tvrde i to da je upravo ovaj način "carinjenja" omogućio dugogodišnje finansiranje obezbjeđenja Radovana Karadžića.

Kada je i međunarodna zajednica uočila da ovaj sistem ne štima, odnosno da on sustavno uništava i ono malo jada od domaće proizvodnje, odlučila je promijeniti kajdu i BiH pripremiti na uvođenje PDV-a, odnosno na zadatak koji je prije nekoliko dana zadao Visoki predstavnik. Tako je Međunarodni monetarni fond (MMF) prije nešto više od godinu dana naložio bh. vlastima da porez na uvezenu robu više ne naplaćuje na carinama, već od krajnjeg prodavca. Međutim, varate se ako mislite da tako funkcionira famozni sistem PDV. Međunarodni monetarni fond je, zapravo, stvari još više zakomplicirao i već tada se takvom sistemu usprotivila Svjetska banka, kazavši kako će on dovesti do drastičnog pada naplate poreza. I bila je u pravu.

Kako nas je "vadio" MMF Sada su stvari izgledale ovako: uvoznici porez na robu više nisu plaćali na granicama, već su je mogli komotno bez ikakve nadoknade preprodavati, a porez je bio dužan platiti tek onaj ko je tu robu prodao posljednji, tj. za keš. I sad su kantoni ili općine bili dužni da gataju gdje je završio, recimo, neki kamion ulja, gdje gajbe piva, a gdje tegle ajvara… u kom granapu, na kojoj pijaci. Poreski službenici su bili sada dužni da traže one krajnje prodavce i od njih naplate porez. A to nimalo nije bilo lahko. Čak nije postojao niti bilo kakav sistem praćenja kretanja robe. Dakle, porez se utjerivao "metodom slučajnog uzorka", a to je značilo da bi inspektori s vremena na vrijeme zaredali od prodavnice do prodavnice i vršili kontrolu kupljene i prodate robe.

Treba li kazati da za vrijeme dok su na snazi bili i prvi i drugi sistem naplate, domaći proizvođači nikad nisu mogli izbjeći plaćanje poreza. Jednostavno, oni su tu i njima poreska inspekcija po harač dođe na noge. Tako su domaće firme dobile nelojalnu konkurenciju - uvezenu robu, na koju carina nije plaćena, i koja se stoga nerijetko prodavala po nižoj cijeni.

I upravo je ovaj "novi" MMF-ov model doveo do toga da u BiH počnu cvjetati tzv. fiktivne firme. Jer da bi neko po tom sistemu bio oslobođen plaćanja poreza na promet, bio je dužan pokazati tek fakturu firme kojoj je robu preprodao. Dakle, trebao je dokazati da nije bio krajnji prodavac, onaj koji je robu prodao za keš. A za to su fiktivne firme - one registrovane na nepostojeće ljude ili na nepostojećim adresama, bile idealno rješenje. Uskoro je ispalo da su upravo te firme bile posljednji prodavac, ali od njih, budući da su, kako im samo ime kaže, fikcija, nije bilo moguće naplatiti porez. Zbog postojanja tih "firmi", izračunala je Kancelarija za carinske i fiskalne poslove (CAFAO), kantoni u FBiH godišnje gube oko 500 miliona maraka!

Novim načinom oporezivanja, čiju je implementaciju u roku od šest mjeseci, od dana formiranja nove vlasti, naložio Visoki predstavnik, sve gore spomenuto moglo bi se vrlo lahko prevladati, a BiH dobiti "vizu za budućnost". Međutim, pitanje je šta je to PDV?

Ovo je omiljeni izvor prihoda u skoro 80 zemalja u svijetu i već je stekao tretman poreza razvijenih tržišnih ekonomija. No, prije nego ga nastavimo hvaliti, da vidimo kako ova mašina za pravljenje novca funkcionira.

Porez na dodatnu vrijednost zapravo plaća kupac, ali će prije njega porez platiti i onaj ko je robu proizveo, onaj ko ju je eventualno preradio, onaj ko ju je dobavio, onaj ko ju je preprodao. E, da ne biste pomislili kako će svako biti na gubitku a samo država na dobitku, pojasnit ćemo: Osoba A, recimo, nabavila je robu u inostranstvu i ona će prilikom uvoza u BiH, po stopi koju bude odredila država, platiti porez. Za to će dobiti i račun. Ako sad osoba A tu robu proda osobi B i osoba B će platiti porez. Ustvari, ovoj osobi neće biti uračunata cijena koju je platio njegov prethodnik, već će platiti samo razliku poreza na dodatnu vrijednost i za to će dobiti račun. Ako sad kupac B preproda robu kupcu C, stvar će se ponoviti. Kupcu C odbit će se od poreza suma koju je platio njegov prethodnik i on će platiti samo razliku. Konačno, kompletan porez platit će krajnji kupac, a sve osobe koje su u lancu bile prije njega, na osnovu računa koji su im prethodno izdati za plaćeni porez, imaju pravo na povrat novca.

Šta se ovakvim sistemom postiže?

Zlatan Hurtić, koordinator Ureda za izradu strategije razvoja BiH pri Ministarstvu vanjske trgovine i ekonomskih odnosa, odgovara: "Prvo, postiže se efikasnost u naplati jer država više neće morati trčati za poreznim obveznikom da naplati porez, već će biti obratno. Onaj ko ga plati itekako će se potruditi da svoj novac dobije natrag. Drugo, kada se uvede PDV, robe koje se izvoze bit će oslobođene plaćanja poreza, što znači da će domaća proizvodnja biti stimulirana, odnosno da će nelojalna konkurencija biti eliminirana. Doći će do uvođenja reda na tržištu, reda u ekonomiji, banke će davati više povoljnijih kredita jer će se vratiti povjerenje u domaću ekonomiju, budžeti će se puniti, a iz njih će biti lakše finansirati infrastrukturu, zdravstvo, školstvo, dakle sve ono što se inače finansira iz budžeta; prelijevanje novca iz jednog entiteta u drugi, ili iz BiH u druge zemlje, bit će zaustavljeno, zemlja će postati interesantna stranim ulagačima… Ukratko, bit će to sjajna prilika da dobijemo državni budžet i da država raspoređuje novac u entitete, a ne obratno."

Jedan ili dva Međutim, sa uvođenjem PDV-a neće baš sve ići tako glatko. Naime, već više od godinu dana, dakle od dana kada nas je MMF onim svojim famoznim sistemom oporezivanja počeo pripremati za uvođenje PDV-a, u BiH se lome koplja oko toga hoće li on biti na nivou države ili entiteta. I dok se još uvijek aktuelni premijer RS-a Mladen Ivanić kao i predsjednik SNSD-a Milorad Dodik otvoreno protive donošenju državnog zakona o PDV-u, Dani saznaju da je čak bilo i protivljenja ubiranju PDV-a na entitetskim nivoima. Naime, tvrdi naš izvor, Hrvatska demokratska zajednica zalagala se za uvođenje PDV-a na općinskim nivoima!

"To je dokaz da u BiH, kada se radi o PDV-u, postoje dva različita pristupa: jedan je ekonomski, a drugi politički. Ipak se nadam da ovaj drugi neće upropastiti ovu sjajnu ideju, jer PDV na državnom nivou znači kartu za put BiH u ekonomski napredak, kartu za ulazak u Evropsku uniju", kaže Azra Hadžiahmetović, ministrica vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

I uvođenje poreza na dodatnu vrijednost sa sobom nosi neke rizike. Naime, zbog švercovane robe, koja će vjerovatno još dugo ulaziti kroz šuplje granice, moglo bi doći do poskupljenja neke domaće. Ali, tvrde ekonomski stručnjaci, to je nikakvo zlo naspram silnog dobra koje nam PDV donosi.

Ministrica Hadžiahmetović tvrdi da je ubiranje poreza na dodatnu vrijednost najefikasnije ako je ono na državnom nivou i da ne zna za postojanje države u svijetu u kojoj se on ubire na više nivoa. Ona sumnja da će BiH moći u zadatom roku od šest mjeseci implementirati PDV, jer, kako kaže, samo za donošenje zakona, njegovo usvajanje, a potom harmonizaciju poreskih i carinskih stopa u FBiH, RS-u i Distriktu Brčko (zbog ovoga samo Carinska uprava FBiH godišnje gubi između 15 i 20 miliona maraka)… BiH treba najmanje godina dana.

"Ako bismo uspjeli usvojiti zakon na državnom nivou, to bi značilo direktno jačanje BiH kao države. U tom slučaju ona bi bila ta koja bi određivala koliko će dobiti entiteti i Distrikt Brčko", kaže ministrica Hadžiahmetović. Međutim, Milorad Dodik odbija ovu mogućnost i kaže kako bi zapravo entiteti trebali prikupljati novac i onda izdvajati jedan dio za državnu kasu.

Ipak, ministrica Hadžiahmetović se nada da će posljednju o PDV-u svakako izreći Visoki predstavnik. A, koliko nam je već poznato, zadatak što ga je zadao budućoj vlasti je jasan: usvojiti državni zakon o porezu na dodatnu vrijednost.

I, ne zaboravimo, Visoki predstavnik je od budućih vlasti zatražio da se istovremeno sa implementacijom državnog zakona o PDV-u izvrši i reforma carinskog sistema, što znači da ovaj diplomata ima vrlo ozbiljnu nakanu da od BiH pravi ozbiljnu državu.

Rezultati MMF-ove reforme

Ministarstvo finansija FBiH zabilježilo je kako su prošlogodišnji porezi na uvezenu naftu bili manji za čak stotinu miliona maraka nego godinu ranije, kada se porez naplaćivao na carinama. Iste godine, FBiH je na uvezenim cigaretama izgubila pet miliona KM, a za više od tri miliona maraka smanjena je naplata poreza na pivo i kafu.

Arhiva Dani
279