Srijeda, 2.10. Danas smo konačno ušli u "Sarajku". Iako su pregovori o ustupanju robne kuće za festival Futura 2002 trajali skoro tri mjeseca, tek smo danas potpisali ugovor s novim vlasnikom zgrade. Slika prizemlja je podsjećala na bolju prošlost: konjić na kojem smo kao djeca jahali za pet dinara, odjeljenje za dugmad, boxovi za čarape… Grupa od deset radnika počinje uklanjati inventar. Sve ide poprilično brzo, treba paziti na arhivu stare robne kuće, zapisnike sa sjednica radničkog savjeta iz jula 1986.

U isto vrijeme Đana pokušava prikupiti potrebne papire za prijavu festivala Policijskoj upravi Centar. Džeilana se javlja na više od trideset radiostanica u BiH tokom dana, a, kako je u zvaničnoj kancelariji festivala užasna gužva, za Radio Kameleon javlja se iz toaleta.

Četvrtak, 3.10. Svi najavljeni muzičari su potvrdili svoj dolazak na Futuru. Aki Nawaz malo brine o tehničkom dijelu koncerta u BKC-u, ali Edin, u mail prepisci sa inžinjerom tona Fun>Da>Mentala, rješava i posljednje nedoumice.

Imamo problem sa letom AdamaF, možda jedne od najvećih zvijezda festivala. Njegova booking agencija još ne zna odakle će Adam doletjeti u Sarajevo, iz Londona ili Strasbourga.

Pokušavam zatvoriti financijsku konstrukciju festivala - svjesna sam činjenice da svi izvođači na Futuri nastupaju po komercijalnim cijenama (osim FDM-a), ali se ipak nadam da će publika, kupujući karte za festival, pomoći da se jedan ovakav hepening realizira. Na sastanku sa Gradimirom Gojerom obećana mi je "značajna" podrška za Futuru, jer je "to ipak događaj od značaja za grad". Od Gradske uprave stiže vijest da ne žele podržati festival, a Federalno ministarstvo kulture je odobrilo pomoć od 2.000 KM za Futuru.

Petak, 4.10. Prizemlje robne kuće je očišćeno. S Arijem razgovaramo o najboljoj poziciji bine za DJ-a. Radnici prelaze u suteren, u kojem bi trebalo da bude drugi floor. Prizor koji zatiču slika je postapokalipse socijalizma: pola suterena je pod vodom, sa plafona vise natpisi o najnovijem albumu Halida Muslimovića Hej, jarane, jarane, u vodi plivaju VHS kasete filma Ajde da se volimo. Radnici počinju čistiti, do koljena u vodi, koja silazi u suteren svaki put kada pada kiša. Da bi osušili prostor, potrebno je iscrpiti vodu iz šahta na uglu Radićeve i Titove, pročepiti pet ili šest šahtova unutar "Sarajke" i uključiti pumpe. Sreća da Ado, nadzornik, ima bateriju pa osvjetljava i najmračnije kutke. Moli da sutra malo kasnije krenemo, jer radnici žele da glasaju.

Subota, 5.10. Radnici su glasali. Na posao su došli oko podneva. Makso je ušao u šaht na raskršću, izvukao pokvarenu pumpu, a ubrzo je stiglo i vozilo JP Vodovod i Kanalizacija. Ispumpali su dvije cisterne vode iz šahta. Nivo vode u suterenu "Sarajke" nije opadao. Odlučili smo ponovo pozvati Vodovod, ovoga puta poslali su tzv. Vomu, koja je uspjela otčepiti sve šahtove u suterenu. Konačno, voda se lagano povlači. Hodajući utrobom "Sarajke" otkrivamo stari i pokvareni lift koji "čuva" hektolitre vode. Ferid u šali dobacuje: "Odlično, imate i bazen na Futuri. Kad se neko od klinaca iz publike previše ugrije, evo bazena da se rashladi." Odlučujemo da sutra popravimo još jednu pumpu i pokušamo izbaciti vodu iz lifta.

Nedjelja, 6.10. Dvojica radnika su se ozbiljno razboljela, i ostali su kući. Obilazimo trafostanicu u "Sarajki" i razgovaramo s električarima kako da isključimo cijeli objekat sa napajanja strujom. Oni nude rješenje: potrebno je napraviti novi, paralelni priključak za festival; oni će ostaviti priključak u podrumu, a na nama je da kablovima razvedemo struju u suteren i prizemlje. OK, i ranije smo to radili. Pumpa koju smo postavili u lift strave ispumpala je za kratko vrijeme dvije trećine vode i crkla. Moramo ju sutra popraviti.

Ponedjeljak, 7.10. Četiri dana prije početka festivala suteren je još pod vodom. Radnici pokušavaju natjerati vodu u jedan od šahtova. Ado nakratko posuđuje svoju bateriju, i upada u šaht. Povrijedio se, ali nastavlja raditi. Počela je i prodaja ulaznica - ništa ne sluti na katastrofu.

Dolazili su električari iz jedne privatne firme i proračunali da će razvođenje kablova sa kutija koje je napravila Elektrodistribucija do tačaka na kojima će biti uključeni razglas i rasvjeta koštati oko 10.000 KM. Budžet je predvidio deset puta manje!

Utorak, 8.10. Danas sam, prema dogovoru, nazvala Gojera; rekao mi je da ga sačekam oko dva, ali sam nakon polusatnog čekanja od ovog sastanka odustala. Pokušat ću sutra. Javili su se Željko i Piksi, električari iz Skenderije, i ponudili pomoć. Konačno smo obezbijedili sigurno napajanje strujom za festival. Voda u suterenu još uvijek nadolazi, stari čuvar nam sugeriše da ne bi bilo loše ponovo pozvati cisterne. OK, ponovo su izvukli ogromnu količinu vode, i čini se da ćemo ipak Futuru dočekati na suhom.

AdamF ipak leti iz Londona, uspjeli smo rezervirati karte za njega i MC MC-ja. Proučavamo zahtjeve muzičara, koje su poslali njihovi menadžeri: FDM traži med, lješnjake i indijske orahe, te masažu dva sata prije nastupa; dZihan&Kamien žele vrhunsko vino u backstageu i svježe cvijeće u vazi; Varela pije najbolji viski.

Srijeda, 9.10. Edin kaže da sada suteren izgleda humanije i podsjeća na dobar klupski prostor. Darko nam javlja da neće moći obezbijediti svoj razglas za suteren. U užasnom smo problemu, jer alternativa tom sistemu praktično ne postoji. Edin pronalazi kompromis i osigurava solidan zvuk.

Sutra stiže Fun>Da>Mental.

Četvrtak, 10.10. Kupujemo karte za Fun>Da>Mental: nakon sarajevskog koncerta, rano ujutro putuju u Amsterdam. Čekamo ih na aerodromu, sretni su što su ponovo ovdje, pričaju nam anegdotu sa koncerta u Švedskoj, kada, zbog njihovog "egzotičnog" izgleda, u avion s njima nisu htjele da uđu dvije američke familije.

Voda u suterenu je nestala! Radnici iz firme za dezinfekciju čine posljednje napore da prostor postane stvarno ljudskiji. Đana i Džeilana organizuju prijevoz za sve muzičare koji treba da stignu sutradan. Inga pravi izvještaj o broju prodatih karata. Svi smo prezadovoljni, press-akreditacije dijelimo šakom i kapom, a prijateljima, koji nas se tek sada sjetiše, VIP propusnice. Nećemo cjepidlačiti, ipak je ovo najbolja Futura do sada.

U BKC-u je završena demontaža prvih 12 redova sjedišta. Emin i ja ostajemo do dva ujutro, s Edinom prateći montažu sound i light sistema na bini u BKC-u. Pronašli smo projektor za SCH; ostaje da nađemo poziciju za projekcije iznad glava benda, kako je Teno tražio. Ostavljamo Edina da završi posao, a ja kući provjeravam e-mail. Očekuje me razočaravajuća Tenina poruka: "Nećemo svirati." Mijenjamo raspored tonskih proba za bendove. Čini se da se plan polako počinje rušiti.

Petak, 11.10. Tenino odustajanje je početak kraja. Kiša neprestano pada, suteren je ponovo poplavljen, sada vodom koja curi iz plafona. Ari javlja da Walsh neće svirati, jer se avion kojim je letio iz Budimpešte nije mogao spustiti na Sarajevski aerodrom. Nakon sat vremena, Ari javlja: "Izgubili smo i Billyja", misleći na veliku techno zvijezdu koja je iz Beča trebala sletjeti u Sarajevo, ali se zbog nevremena morao vratiti. Emin kupuje burad, pokušavamo ih postaviti ispod mjesta gdje curi, ali rupa je ipak previše! Posjećuje nas i direktor banke, novog vlasnika "Sarajke", i pita: "Aida, ima li sve ovo smisla? Vrijedi li?" Ukvasio je skupe cipele i brzo otišao. Mokrih hlača i cipela, otišla sam na sastanak kod Gojera, u toploj kancelariji mi je saopćio da ne može dati više od 2.000 i da će isplata biti do kraja mjeseca. "Hvala, ministre, danas je Futura."

Stigao je i Edo Maajka, tačno na javni intervju u so.bi ispred velikog broja ljudi. Trčim na relaciji BKC - "Sarajka", tonska proba FDM-a je sjajna, bit će to veliki koncert. Inga još nema izvještaj o prodaji karata.

Koncert počinje, počinje i techno program u "Sarajki". Suteren sada, u mraku, izgleda kao neki supercool klub.

Subota, 12.10. Koncert u BKC-u je bio genijalan. U "Sarajki" su Ari i Box preuredili program, i, zahvaljujući njima i Avdi iz Tuzle, nije se mogao osjetiti nedolazak Walsha i Nastyja. Činilo mi se da je prva noć Future bila uspješna u svakom pogledu. Inga me s izvještajem o prodaji karata, u predvečer drugog dana festivala, brutalno razuvjerila. Prodato je premalo karata da bismo uopće pokrili troškove!! Stidljiva nada da bi nam druga večer festivala mogla spasiti život nestala je oko ponoći, kada smo vidjeli da svega nekoliko stotina posjetilaca pleše u "Sarajki". Nisam mogla izdržati, popila sam sedativ i krenula kući da spavam. U međuvremenu su pred oduševljenom publikom svirali dZihan&Kamien, The Funky Lowlives, a u suterenu Ahmad, Samed, Neso, Tahir i Borka. Probudila sam se oko tri ujutro. Kiša je i dalje padala. Požurila sam u "Sarajku", stigla na set AdamaF. Ljudi su mi čestitali, tapšali po ramenu, govorili kako je ovo najbolja Futura do sada, DJ-evi su se sjajno zabavljali. Džaba kad publika nije došla! Zašto? Ovo pitanje mi je prolazilo kroz glavu. Nisam vjerovala da su koncerti Nine Badrić i Severine u Aqui i nastup Jelene Karleuše na Relaxu uticali na broj posjetilaca Future.

Post festum Futura je bila najbolja do sada, kaže publika. Mediji pišu panegirike. Ari je zaradio upalu pluća. Organizator je financijski propao. Ostaje mi da podignem kredit da otplatim zaostale dugove. Prolaze mi kroz glavu podaci o ovogodišnjem festivalu Exit u Novom Sadu, iza kojeg su financijski stali grad, pokrajina i država. Iza Future ne želi stati niko. Novac poreskih obveznika se troši na pučke zabave, a jedan festival koji nudi moderan link sa svijetom niko ne želi u Sarajevu. I zaista, ima li sve ovo smisla? Nema!

Arhiva Dani
279