(Silovanje djevojčice: "Dijete je trudno"; Dani 278, 11. oktobar 2002, str. 42)

Pomozimo Maji

Poštovana gospođo,

Vaš članak "Dijete je trudno" me sledio i već par dana sam vrlo uznemirena zbog Majine sudbine i sudbine njenog djeteta. Šokirana sam da je Franjo toliko neadekvatno kažnjen za toliki prestup. Čini se, iz vaše priče, kao da malo ko shvata dubinu tragedije Majine porodice, Maje i njenog sina. Najgore mi je kad razmišljam o tome kako je Franjo ispričao šta se desilo i kako se ponašao poslije toga...

Ako postoje ikakve akcije za adekvatno kažnjavanje Franje ili pomoć Maji, ja bih voljela da budem uključena u njih.

Srdačno,

(Inventura u parlamentu: "Dom za trošenje"; Dani 277, 3. oktobar 2002, str. 16)

Samo sam jednom bio odsutan

Dane redovno čitam i, znajući uređivačku politiku, s pravom očekujem da objavite sljedeći tekst, bez skraćivanja.

Vašu novinarku je neko debelo obmanuo; sem toga, u tekstu su navedeni svi negativni primjeri, i neka su. Ipak, trebalo je navesti i neke pozitivne primjere, recimo, ko je prisustvovao svim sjednicama, ko je spavao u Hotelu "Palas" ne htijući trošiti novac u Hotelu "Holiday Inn". Dvije su laži posredstvom vaše novinarke iznesene u tekstu pod naslovom "Dom za trošenje".

U vrijeme pisanja teksta nisam bio član Republikanaca, istupio sam iz te stranke odmah nakon saznanja o poznatom "Sastanku političkih partija sa hrvatskim predznakom", održanom na Stupu, a kome je prisustvovao i Stjepan Kljuić. Naime, ja sam Bosanac i Hercegovac i ništa manje od toga. Ja svoj identitet ne tražim ni preko Save ni preko Drine, ni na Bosforu. Moji su direktni preci, plemeniti Knezovići, bili Bošnjani, Bošnjaci i Bosanci krstjanskog vjerozakona još 1340. godine i to i ostali do danas. Svjedok mi je "Fojnički grbovnik".

Druga laž je da sam "razgulio dok se glasa za ili protiv nekog zakona". Nisam "razgulio" kad se trebalo javno izjašnjavati na sastancima SKJ, zbog čega su me, komunjare, ne komunisti, izbacili još 1969. godine. Čak i nagluvi poslanici Predstavničkog doma Parlamenta FBiH su uvijek čuli moje glasno "za" ili "protiv", rijetko "uzdržan", prilikom glasanja i uvijek sam bio tu kad je bilo potrebno glasati.

Istini za volju, prilikom glasanja aklamacijom, neposredno prije glasanja o izboru Envera Krese za predsjedavajućeg, izveo sam dvojicu novopečenih i neiskusnih poslanika Alijanse da u holu pušimo. Kad sam, izvirujući kroz vrata, vidio da je glasanje aklamacijom završeno, pozvao sam drugare koji su sa mnom pušili, znajući da je Kreso popušio, jer nije mogao dobiti više od 70 glasova. Tada šefu kluba poslanika Stranke za BiH Safetu Haliloviću sam, ušavši u salu, rekao da sam doveo još dvojicu poslanika te da izjavi sumnju u rezultate glasanja, da se glasa pojedinačno, po prozivniku, tako da će Kreso dobiti 73 glasa. Kresina poza sa glavom u rukama dok je sjedio na mjestu za goste bila mi je satisfakcija za sve njegove postupke u službi SDA i HDZ-a prema meni u prethodnom mandatu. Ali, i tom sam prilikom, istina naknadno, prisustvovao glasanju.

Istina, dosta vremena sam odsustvovao iz sale za vrijeme neplodnih rasprava, čuvao sam svoje fizičko i mentalno zdravlje. Opasno je za mentalno zdravlje slušati sve umotvorine u dugim tiradama ponavljane sa govornice koja se ponekad pretvarala u lajaonicu sa koje se bukvalno lajalo, bez mjere i ukusa, uličarski. Nisu manje opasne po mentalno zdravlje i prozirne stranačke tirade, laži i prepucavanja koja su mamila na replike i ispravke krivih navoda. Priznajem, izbjegavao sam slušati gluposti da ne bih replicirao i ispravljao krive navode i time produžavao tok rada Doma, čije zasjedanje, samo po osnovu zavisnih, bez fiksnih troškova, košta 78 KM po minutu mlaćenja prazne slame. Svjedoci tvrdnji su brojni, navodim samo jednog - Šuhret Fazlić, koji sjedi do mene. U oba mandata sam prisustvovao svim sjednicama, osim jednoj iz zdravstvenih razloga i dijela jedne iz istih razloga, dokaze i svjedoke mogu ponuditi svakom ko sumnja. No, taj podatak nije bio interesantan da se pruži novinaru od onih koji su optuživali, ili ga je novinar, što mi je teže povjerovati, prešutio. Tek sa podacima o prisutnosti onih koji su prisustvovali svim sjednicama bio bi nepristrasna informacija čitaocima Dana, a odbijanje objave ovog teksta bi značilo pristrasnost.

S poštovanjem,

***

U tekstu nisam ništa slagala: koristila sam podatke iz evidencije o prisustvu sjednicama, kao što sam i napisala, a koju mi je na uvid dao Zastupnički dom Parlamenta FBiH.

Snježana Mulić-Bušatlija

(Nakon izbornog debakla: Ko će spašavati SDP od predsjednika: "Grobnica subotnje večeri"; Dani 278, 11. oktobar 2002, str. 16)

Nema spasioca za postojeći SDP

Kao bivši član SDP-a BiH i sudionik svih organa od općinskog nivoa do Glavnog odbora SDP BiH (prije oko dvije godine javno sam vratio člansku karticu), moj odgovor na pitanje "Ko će spašavati SDP od predsjednika" je - NIKO. Argumenti za to su sljedeći:

1. Gospodin Lagumdžija, predsjednik SDP-a BiH, već dugo vremena se potvrđuje kao jedan od rijetkih preživjelih uzoraka staljinizma na južnoevropskom prostoru.

2. Vrhunac odbojnog ponašanja gospodin Lagumdžija je pokazao svojim nastupima u predizbornoj kampanji. Umjesto da se što manje pojavljuje u javnosti i prepusti drugima da pokušaju spasiti što se spasiti moglo, svjestan svoje gubitničke pozicije, ostavljao je utisak stvorenja koje je "pobjeglo iz kaveza", što ilustrira i slika sa str.16, Dani br. 278.

3. Gospodin Lagumdžija je, opijen svojim apsolutističkim nagonom, izgubio iz vida činjenicu da iza leđa više nema gospodina Thomasa Millera, za kojeg sam svojevremeno, na partijskim sastancima, tvrdio da radi protiv napretka socijaldemokratije na našem prostoru. Ukazivao sam na činjenicu da, ukoliko su gospodin Miller i njegovi naredbodavci simpatizeri socijaldemokratije, da bi je u svojoj zemlju mogli uvesti "za 24 sata". Ali, ja sam ubijeđen da je njima bio osnovni cilj spriječiti značajniji prodor na naše prostore moderne evropske socijaldemokratije, za što im je trebao poslušan igrač, i našli su ga u gospodinu Lagumdžiji.

4. Svojevremeno sam na partijskim sastancima upozoravao da gospodin Lagumdžija svojom političkom nezrelošću, koristeći neke povoljne objektivne okolnosti za SDP BiH, ovu partiju pretvara u političku deponiju praznih konzervi, s kojima privremeno proizvodi određenu buku, ali da će se ta buka veoma brzo usmjeriti prema SDP-u BiH i njemu samom. Njegovi karijeristi su me zbog toga tretirali prolupalim razaračem partije.

5. Očekivanja jednog dijela javnosti da bi SDP BiH mogli spasiti pojedinci kao što su gospoda: Bogićević, Tokić, Avdić, Komšić i dr., po mom su nerealna, jer su oni već davno pristali na čuvanje svoje pozicije i maksimalnu poslušnost svome predsjedniku.

6. Gospodin Lagumdžija je bez granica eksploatirao djelomičnu multinacionalnost svoje partije, koja se sastoji u tome da najveći prosperitet u toj partiji imaju pojedinci, karijeristi iz svih naroda, posebno iz hrvatskog i srpskog naroda. Njima su u partiji i u ime partije redovno dostupne i "doživotno" zagarantirane funkcije i visoko plaćene dužnosti. A kakve je to posljedice izazvalo, najbolje pokazuje izborni rezultat ove partije na proteklim izborima. Biračko tijelo iz hrvatskog i srpskog naroda gotovo nije niti primijetilo da SDP BiH postoji na biračkim listićima, a biračko tijelo iz bošnjačkog naroda je kaznilo ovu partiju za sve ranije manipulacije, kada su Bošnjaci, vjerujući u ovu partiju, davali joj svoj glas, a gospodin Lagumdžija bi potom oko 50% funkcija velikodušno dodjeljivao poslušnicima iz drugih naroda. Za neke od njih vjerovatno je samo on znao da su pripadnici naroda kojeg navodno predstavljaju.

7. Najnoviji blef gospodina Lagumdžije je najavljivanje ponude ostavke Kongresu partije, a svjestan je da u toj partiji "nema muda" koja su spremna izjasniti se za prihvatanje te ostavke.

8. Moja poruka članstvu SDP-a BiH je da minimalno hiljadu karijerista, poltrona i malih diktatora, na čelu sa velikim diktatorom, proglase nepoželjnim u svojim redovima i da od nule počnu razvijati socijaldemokratiju na našim prostorima, sa jasno prepoznatljivim temeljnim komponentama takve partije: socijalnom i demokratskom.

Veliko hvala!

Nezvanični su još uvijek, ali dovoljno zastrašujući… K'o u stara dobra vremena. Samo još zastave da svežu… Dok mi trnci klize niz leđa, iskoristila bih priliku da zahvalim glasačima, neglasačima, svojim prijateljima, rodbini, Bogu i gosp. Pećaninu na tom osjećaju…

Veliko hvala, Gospodine P.! Hvala na pomoći prilikom ukrcavanja u vremeplov koji vodi ka devedesetim….

Nisu bili dovoljno dobri. Mogli su i bolje za ovih 18 mjeseci. Onaj je stvarno arogantan i narcisoidan, a i žena mu je antipatična… Ali, Gospodine P: desetkovati ih nemilice i sistematično, usred predizborne kampanje, a znajući pritom da im je JEDINI konkurent bila (i ostala) SDA, ravno je bilo prikrivenom agitiranju za ove druge…

Publika Dana, bar po mojim saznanjima, većinom je građanske orijentacije. A veliki procenat među onih 46% neglasača, pretpostavljam, pripada upravo toj publici. Onima što obrazlažu "Zašto neće glasati"…

Nakon svih napisa, opravdanih i neopravdanih kritika, katastrofalnih poteza, Aluminija, konstitutivnosti, izručivanja mudžahedina (Bože, kojeg li zlodjela) i svega što je Z. Lagumdžija uradio ili rekao, zaista ste uspjeli (a to više nije puko nagađanje) diskreditirati (da, da sami su se diskreditirali) SDP kao jedinu političku opciju na ovim prostorima iz koje se ne čuje (nikad prežaljeni) jezik mržnje. U svaki negativan tekst o SDP-u ili Lagumdžiji (a njegov lik i partiju su ovdje i ptice poistovjetile) išla je takva doza krajnje personalnog stava i emocija kakve si jedan profesionalac Vašeg kalibra ne bi smio dopustiti. I bezbroj sam se puta uzdržala da javno ne upitam, čime se to pomenuti zamjerio Vama, a ne ovom narodu… Pitala sam, umjesto toga, tajno… i dobivala svakojake informacije u koje i danas odbijam povjerovati… (Ma, znate ono - ambasador u UN-u i tome slične gluposti.)

Vjerujem da su oni koji ne izađoše na izbore, baš kao i Vi, bivši glasači SDP-a. Ni oni se, valjda, nisu mogli opredijeliti koji im je organ (želudac ili mozak) draži i koji da poslušaju; pa su poslušali onaj (niže nabrojanih) koji ih je najviše i bolio…

I eto rezultata.

Nezvaničnog istina, ali lošeg, groznog, katastrofalnog… Mrski SDP je "pao". Između dva zla izabrali smo gore… Ne pokušavam krivicu zbog lošeg provoda SDP-a na ovim izborima svaliti na Vas ili Vašu novinu, ali dio odgovornosti - moram. Znam da ste samo radili svoj posao… Ali znali ste šta radite!

I uzalud izdanje od 3.10.2002… Malo prekasno, Gospodine P.

Pozdrav,