Arhiva Dani 279 LIČNOST U FOKUSU RIJEČ U FOKUSU Alijin DAR Alžirska opomena Osnovci pod košem Mandat tehnički, a lova živa Bihać: Kad pekari štrajkuju Koalicija ili smrt

---

LIČNOST U FOKUSU
Zlatko Lagumdžija

Nespremnošću da podnese ostavku na mjesto partijskog lidera i time pokaže da ipak posjeduje minimum osjećaja političke odgovornosti za izborni debakl SDP-a, Zlatko Lagumdžija se još jednom potrudio da ne iznenadi svoje kritičare.

Spletkarenjem u sazivanju tajnog sastanka sa predsjednicima regionalnih i kantonalnih odbora stranke, te zamešeteljstvom u vođenju sastanka predsjedništva i pripremama za sjednicu Glavnog odbora i kongresa stranke, Lagumdžija je pokazao da mu nije cilj sačuvati stranku, već svoje mjesto lidera u njoj. Od ishoda njegove nakane presudno zavisi sudbina SDP-a. Postoje samo dvije alternative.

Jedna je da oni članovi SDP-a koji budu odlučivali o lideru stranke shvate da time odlučuju i o vlastitoj spremnosti da novog lidera potraže među onim svojim članovima koji stranku ne vide prvenstveno kao sredstvo za zadovoljavanje razarajućeg ego tripa Zlatka Lagumdžije.

Druga je da ostanu dosadašnja mašinerija za pokrivanje katastrofalnih promašaja u vođenju stranke dosadašnjeg lidera i razmisle o promjeni imena u Klub obožavalaca Zlatka Lagumdžije.

Sudeći po tome kako su se ponašali do sada, većini najznačajnijih članova SDP-a neće biti lako: morat će iskazati svoj stav.

Nažalost, s obzirom na važnost koju socijaldemokratska ideja ima u perspektivi izgradnje normalne, funkcionirajuće, demokratske, prosperitetne Bosne i Hercegovine, izlazak iz paralize SDP-a daleko prevazilazi unutarpartijsko pitanje. Od toga koliko će biti u stanju da prepoznaju ovu dimenziju problema vjerovatno će zavisiti i ishod Lagumdžijinog (samo)razarajućeg rata za očuvanje liderske pozicije.

---

RIJEČ U FOKUSU
The Beatles
Piše: Mile Stojić

Početkom listopada 1962. u londonskim prodavnicama ploča pojavila se singlica Love Me Do, anonimnog liverpulskog benda The Beatles. To je početak priče o jednome planetarnom mitu, o četvorici mladića koji su stekli karizmu četvorice evanđelista. Ringo, Paul, John, George, kao Marko, Ivan, Matej, Luka. Kad su se, dakle, Beatlesi prvi put pojavili, ja sam pošao u prvi razred osnovne škole, i ako se ičeg iz toga razdoblja sjećam, onda su to emisije Glasa Amerike, emitirane na radiju negdje oko devet sati navečer, sa nazalnim glasom Grge Zlatopera, i prva saznanja o mraku sovjetskoga komunizma. Negdje tokom prvih godina školovanja otac je na robusni drveni aparat RR Niš prikačio i plastificirani koferić gramofona RIZ, pa su u kuću počele redovno stizati i bakelitne ploče, najčešće sa starogradskim pjesmama, meksikanskim šlagerima i sevdalinkama. Ta primitivna muzička mašina stvarala je beskrajna prostranstva sanjarenja: čistom pamučnom krpom lagano izbrišeš ploču s obje strane, postaviš je na tanjur gramofona, potom držač igle pomjeriš ulijevo i staviš ga na ploču i već si u nekom drugom svijetu, punom magije i priviđenja.

Za Beatlese ja sam saznao nešto kasnije, krajem šezdesetih, kad su u nas počela izlaziti prva licencna izdanja u nakladi zagrebačkog Jugotona. Pjesme kao što su Hey Jude, ili Yellow Submarine otvarale su jedan drugačiji put - bila je to glazba čije riječi nismo razumjeli, ali je obuzimala čula. Pratili smo tad svi list Plavi vjesnik, koji je donosio prve slike čupavaca i sami smo ih oponašali. Beatlesi su bili internacionala razbarušenosti i odškrinuta vrata slobode, bijeg od namrgođenih pedagoga što su ukočeno stajali ispod stroge Titove slike. Početkom gimnazijskih dana pojavile su se i prve longplejke, a narodna milicija često je vršila nasilna šišanja čupavaca, otkrivši u njihovoj prevelikoj kosmatosti "dašak zapadnog vjetra". Ali, taj proces nije se više mogao zaustaviti - ploče su se širile od ruke do ruke, polagano se krzajući, da bi na koncu dobile onaj topli nebengerausch pucketanja. Nicali su potom prvi domaći bendovi s električnim gitarama, koji su svi imali urnek liverpulskih čupavaca, čak i u pluralnome nazivu: zagrebački Roboti, beogradske Elipse, sarajevski Indeksi...

Vrijeme gimnazijskoga školovanja donijelo je i prve televizijske filmove, kao što su Upomoć! ili Žuta podmornica, slike tisuća mladih u ekstazi na nekom koncertu, potom prve disko- -klubove, gdje su se te scene ponavljale na neki naš čedni način. Monotono izvijanje ispred zvučnika, praćeno snažnim ritmovima, dimom cigareta i ljutim čašicama rubinova vinjaka. Tad su došle i prve podjele, jer su istodobno s Beatlesima buktali i Rolling Stonesi, koji su bili drugi pol istog planeta. Negdje koncem gimnazijskog školovanja raspali su se Beatlesi, preselivši se u mit. Mjesecima se vrtila po sobama i na televiziji njihova pjesma Let it be, kao zadušnica jednoj mladosti. Jedina prtljaga koju sam ponio na studij, uz nešto knjiga, bile su i njihove ploče, koje sam slušao sve do početka osamdesetih, kad su mi ukradene prilikom provale u moj mladićki smještaj. Početkom devedesetih kupio sam sve njihove pjesme na kompakt diskovima i u stereo-tehnici, ali to više nije bilo to - nedostajalo mi je prilikom slušanja, valjda, ono pucketanje od izlizanosti bakelita. U prosincu 1980. podlegao je John u atentatu koji je na njega izvršio neki njegov obožavatelj u blizini Centralnog njujorškog parka, a u listopadu prošle godine George je umro od raka u jednoj bolnici u Los Angelesu.

Dok završavam ovaj tekstić, na mom kompjutorskom playeru odzvanjaju taktovi pjesme Yesterday i polagano mi vraćaju slike svijeta od jučer, svijeta bubica u glavi (engl. beetle: buba) jedne mladosti što je vjerovala u bolji svijet i ljepši život, a tragično završila u klanju i na smetljištu. Oh, I believe in yesterday. Suddenly, I'm not half the man I used to be. There's a shadow hanging over me…

---

Alžirska opomena

Dom za ljudska prava, sastavljen od međunarodnih i domaćih sudija, donio je odluku kojom se utvrđuje da su država Bosna i Hercegovina i Federacija Bosna i Hercegovina prekršile prava tzv. "alžirske grupe" prilikom njihove deportacije u Guantanamo. Time je najviša sudska institucija potvrdila ono što je i prosječno pravno pismenom građaninu BiH bilo jasno od početka: pristajanjem na ponižavajući zahtjev antiterorističke histerije aktuelne američke administracije, grubo je prekršen čitav niz domaćih i međunarodnih pravnih akata, uključujući i Ustav Bosne i Hercegovine i Evropsku konvenciju o zaštiti osnovnih ljudskih prava i sloboda (koja je i sastavni dio Ustava BiH).

Prilikom dva intervjua vođena od tada, Dani su Zlatka Lagumdžiju, čovjeka koji je presudno uticao da se Hadž Budel, Bumedien Lakdar, Mohamed Nehlea i Saber Lahmar deportiraju u Guantanamo (odabranom, prema ocjeni Amnesty Internationala, kao zatvor u kome ne važe norme ni američkog ni međunarodnog prava i čijim zarobljenicima slijedi mogućnost pogubljenja), pitali da li može mirno spavati s obzirom da na svojoj savjesti nosi živote, to jest, moguće smrti četiri čovjeka. Oba puta Lagumdžija je s lakoćom demonstrirao izlišnost naših pretpostavki o problemima sa vlastitom savjesti, odgovorivši da nema nikakvih problema sa snom. Svojim stavovima, nemanje problema sa nesanicom su iskazali i Krešimir Zubak, pravnik i ministar za ljudska prava (o, tugo jesenja!), istaknuti prvoborci Helsinškog komiteta za ljudska prava Branko Todorović, Slavo Kukić, Sead Fetahagić, Adil Kulenović i Neđo Milićević (profesor Pravnog fakulteta u Sarajevu!?), te uredništvo Alibabićeve antiterorističke Slobodne Bosne.

I šta sad, nakon odluke Doma za ljudska prava? Razloga za satisfakciju ima tek Helsinški komitet za ljudska prava BiH i časni, hrabri pojedinci, poput Srđana Dizdarevića i Žarka Papića. Oni se, u ime principa ljudskih prava i zakonitosti, nisu libili dići svoj glas protiv pravnog banditizma, rizikujući sukob sa kerberima najmoćnije vlade u svijetu, i izložiti se pogromu primitivnih medijskih uvreda orkestriranih od strane Todorovića i Kukića. Ali, ovo je isuviše malo. Četiri čovjeka, četiri ljudska bića i njihove porodice i prijatelji mogu na vrbu okačiti onaj dio odluke Doma za ljudska prava kojim se državi BiH i Federaciji BiH nalaže pružanje pravne zaštite deportiranim. Ostaje im krhka nada u uračunljivost aktuelnog stanara Bijele kuće i vjera u Božiju pomoć. Starim ili novim vlastodršcima koji se spremaju oformiti postizbornu vlast, Lagumdžijina bahatost u odlučivanju o ljudskim životima, a ne samo njegov izborni rezultat, trebala bi poslužiti i kao ozbiljna opomena. Tragedija današnje Bosne i Hercegovine ogleda se i u izrečenoj ocjeni Zije Dizdarevića, prema kojoj je izručenje "alžirske grupe" u njoj protumačeno kao "antimuslimanska gesta". Sve dok se u ovoj državi ne stvori kritična masa onih koji će u izručenju "alžirske grupe" prepoznati antiljudsku, anticivilizacijsku gestu, Bosna i Hercegovina će biti tačno ovakva kakva je sada i bit će tačno tamo gdje se nalazi sada.

---

Osnovci pod košem

Košarkaška liga za osnovce Općine Centar počela se igrati 13. oktobra u sarajevskom FIS-u. U organizaciji Općine Centar i realizaciji JP "Centar za sport i rekreaciju" odigrat će se 56 utakmica u muškoj i ženskoj konkurenciji od oktobra 2002. do maja 2003. "Želimo da izvedemo djecu iz kuća i da nisu na ulici, nego da se druže. Ovo traje već nekoliko godina zaredom i to nije nikakva novina", kaže za Dane Zakira Šero, pomoćnik načelnika za obrazovanje, kulturu, sport i informisanje u Općini Centar.

Jedan od ciljeva je otkrivanje mladih košarkaških talenata. Gospođa Šero dodaje: "Prošlih godina su dolazili značajni ljudi iz svijeta košarke kako bi vidjeli da li ima talenata koje bi mogli angažirati u klubove."

Prvo se kolo trebalo odigrati u Hastahani, nedavno otvorenom rekreativno-sportskom prostoru. Međutim, zbog kiše, igralo se u FIS-u, dok će se sve ostale utakmice igrati u Skenderiji. Prve bodove su osvojile osnovne škole "Alija Nametak", "Safvet-beg Bašagić", "Musa Ćazim Ćatić", "Hasan Kikić" i "Nafija Sarajlić".

---

Mandat tehnički, a lova živa

Nakon petooktobarskih izbora u BiH, ministri na svim nivoima vlasti su u tzv. tehničkom mandatu. To znači da će dobivati plaću sve dok se ne izaberu novi. A i kada se to desi, svaki od njih koji ne nađe novi posao imat će pravo da još čitavih šest mjeseci prima ministarsku plaću.

Kako Dani saznaju, mnogo ministara od 5. oktobra, tj. od dana kad su stupili u tzv. tehnički mandat, uopće ne dolazi na posao. U Vladi Federacije ministri odbrane i unutrašnjih poslova, naravno, moraju obavljati svoj posao, pa su Mijo Anić i Ramo Masleša u svojim kancelarijama. Međutim, za ministra pravde, Zvonku Mijana, u Ministarstvu kažu da nije na poslu.

U utorak, kada su Dani pokušali doznati gdje su svi kantonalni i federalni ministri, sa premijerom Behmenom u Visokom su bili ministri Hasan Bećirović, Besim Mehmedagić, Mujo Demirović. Sekretari(ce) ministara Ramiza Mehmedagića, Šefike Hafizović i Željka Mišanovića kazali su da su oni na službenom putu. Zamjenik ministra Tuka, kažu, trenutno nije tu, ali je na poslu. Svoje uredno prisustvo na poslu su mogli potvrditi ministri Andrija Jurković i Behija Hadžihajdarević, dok se u Ministarstvu za pitanja boraca i invalida odbrambeno- -oslobodilačkog rata niko nije javljao.

U Vladi Kantona Sarajevo pojedini ministri se već pripremaju za nove funkcije. Gradimir Gojer je izabran na novu funkciju direktora Narodnog pozorišta, pa više vremena provodi tamo nego na radnom mjestu na kojem prima ministarsku plaću. Ministra pravde i uprave Samira Silajdžića danima ne viđaju na poslu, dok za ministre Hasiba Gibanicu, Zlatka Čardakliju i Besimu Borić-Marić, kad ih tražite, uglavnom kažu kako su "na sastanku". Sead Gajević je bio zauzet, a uredno prisustvo su mogli potvrditi Zlatko Petrović, Esma Hadžagić i Edib Prašović. I dok se špekuliše o novim vladama, stari ministri, bili - ne bili na poslu, uredno dobivaju plaću. Biti ministar, pa makar i onaj tehnički, nije lako!?

---

Bihać: Kad pekari štrajkuju

Nakon što kupac, slovenska firma Citrus, po kupovini 67 posto državnog kapitala d.d. "Žitoprerada" u Bihaću, nije ispoštovao i izmirio preuzete obaveze iz kupoprodajnog ugovora, u ovom preduzeću odlučili su se za generalni štrajk. Prema kupoprodajnom ugovoru, radnici su očekivali isplatu čak 25 zarađenih ličnih dohodaka, za koje su već tužili kupca i čekaju pravovaljanu presudu. Također zahtijevaju i da im se uplate doprinosi za zdravstveno i penzijsko-invalidsko osiguranje, povezivanje radnog staža, deblokadu žiroračuna i pokretanje proizvodnje.

Sve su to, međutim, prazna obećanja. Sindikat "Žitoprerade" je, zbog svega neispunjenog, tužio Kantonalnu agenciju za privatizaciju i od kupca "Citrusa" zatražio da odmah ispuni preuzete obaveze prema radnicima. U rukovodstvu tvornice tvrde da su spremni radnicima isplatiti dvije, a za 15 dana po isporuci pšenice, još dvije zaostale plaće.

Direktor Sead Toromanović tvrdi kako je sve oko "Žitoprerade" ustvari igra bivšeg radnika i predstavnika sindikata Ilije Pašalića, koji je dobio otkaz. Toromanović ističe: "Ovdje je dugo vladao nerad i nedisciplina. Otkrili smo i osujetili kriminal. Iza naših leđa neki lobiji huškaju radnike, a na čelu sa Perom Studenom, Ilijom Pašalićem i vlasnikom privatne pekare 'Tehnopek'. Mi želimo da radimo, da pokrenemo proizvodnju i dostignemo dnevni kapacitet od 10.000 komada kruha. Kupili smo pet luksuznih automobila i tri dostavna kombija, čija se isporuka očekuje ovih dana."

U krugu tvornice izloženo je desetak mašina za koje direktor tvrdi da su sa njih otuđeni svi vitalni dijelovi, te da je i to djelo neodgovornosti i neprofesionalnog odnosa dijela zaposlenih u "Žitopreradi". Po njegovim riječima, nekom je bio cilj da mašine budu uništene, te da su nove još na paletama i stare tek nekoliko godina. Radnici u štrajku ga, međutim, demantiraju.

Omer Stupac, koji više od 20 godina radi kao majstor na održavanju mašina, ističe: "Ove mašine su stare i po 20, pa i 30 godina. Istina, s njih su skidani dijelovi, ali samo kako bi se moglo izvršiti remontiranje novih mašina, koje su ljudi u menadžmentu u međuvremenu već prodali." Štrajkači čak tvrde da je dio strojeva iz pekare spremnih za proizvodnju prodan (pa čak znaju i cijenu od 4.000 KM) "Mačvanki" iz Šapca u SRJ, znaju i registarsku oznaku kamiona kojim je prevezena (ŠA-662-87). A, navodno, za 20.000 KM u Kavadarce u Makedoniji prodana je tunelska peć sa komorom, također remontovana i spremna za proizvodnju?!

---

Koalicija ili smrt

Mirko Blagojević je 1991. godine javno obećao kako će u Sarajevo umarširati na tenku. Kao "oslobodilac". To se, nasreću, nije desilo, i danas ovaj Šešeljev radikal, predsjednik Izvršnog odbora SRS RS-a, ima puno problema sa onima sa kojima je nekad kovao ovaj plan. Njegove nekadašnje kolege iz SDS-a tako mu danas prijete smrću.

Blagojeviću je inače, kako kaže, uvijek neko prijetio, ali nikad niko tako ozbiljno kao esdeesovci. Prvo ga je, kaže, u utorak 8. oktobra, u Bijeljini susreo jedan "dobar prijatelj, koji visoko kotira u SDS-u i upozorio da bude pametan, tj. da ide u koaliciju sa SDS-om, ili će završiti kao Ljubiša Savić Mauzer ili Srđan Knežević".

Prijetnja se na tom nije završila. Sljedeću je primio tri dana poslije, nakon što je njegov stranački kolega Dragan Đurđević javno saopćio da je stav Srpske radikalne stranke čvrst, odnosno da ona neće ići u koaliciju sa SDS-om. "U devet sati uveče nazvao me je neki muškarac i rekao da sam daleko otišao, da se pazim, jer bi mi glava mogla letjeti. I on je spominjao koaliciju sa SDS-om i to kako ću, ne budem li pametan, proći kao Srđan Knežević. Nisam ni ja ostao dužan: malo sam ga poslao u p… materinu i razgovor je prekinut", kaže Blagojević. Nakon ovog poziva imao je još nekoliko sa istog broja, ali, kaže, nije htio da raspravlja.

Na pitanje zašto SDS prijeti baš njemu, a ne i, recimo, Ognjenu Tadiću, predsjedniku SRS RS-a, Blagojević kaže: "Valjda sam ja sad došao na red. SDS je prijetio Tadiću prije dvije godine. Dragan Kalinić mu je u Hotelu Bosna javno rekao da će biti likvidiran zato što narod nije pozvao da glasa za SDS."

Blagojević navedene prijetnje nije saopćio policiji niti je bilo koga prijavio. "Ja ne vjerujem policiji koja nikad nije otkrila ko je ubio Mauzera, ko Kneževića, ko je postavio paklenu napravu pod auto Željka Kopanje", kaže on i još jednom ponavlja kako se ovaj put "stvarno malo utrtio".

Međutim, Blagojević i ove prijetnje lakše podnosi otkako mu je rečeno da će, ipak, ići u Sarajevo. "Znate li da ću biti poslanik u Zastupničkom domu?", pita on ushićeno i poručuje: "Vidimo se u Sarajevu."

Na inauguralnoj sjednici. Uh.

---