Britanski liberal sa trenutnim zaposlenjem u Uredu visokog predstavnika pokazao se lukavijim nego što je izgledao netom po preuzimanju dužnosti. Odluka kojom će državni činovnici u javnim službama biti zaštićeni od smjene zbog političke nepodobnosti pogađa suštinu jednog od najvećih problema koji more ovu zemlju otkad je stekla političku neovisnost. Zapravo, Ashdownov potez je revolucionaran u onoj mjeri u kojoj će nova državna agencija za civilne službenike (a i njeni, u budućnosti osnovani, entitetski pandani) uspjeti podići nivo kvaliteta i profesionalizma državnog aparata na daleko viši nivo od postojećeg. Zato je jako bitno da je Visoki predstavnik u pojašnjenju svoje odluke naglasio kako neće štititi nesposobne i kompromitirane, a kojih je sigurno zavidan broj među hiljadama zaposlenih u državnoj administraciji na svim nivoima vlasti. Značaj Ashdownove odluke može se mjeriti jedino po tome što se promjena vlasti nakon izbora dosad automatski čitala i kao čistka u administraciji i dovođenje partijski, nacionalno, ideološki ili pak rodbinski podobnih kadrova na odabrana mjesta. Može se slobodno reći kako je ovom odlukom Ashdown udario na principe na kojima je nekada počivala vlast SDAHDZSDS, a kojih se u dovoljnoj mjeri nije oslobodila ni Alijansa. Još samo kad bi uspio staviti na provjeru sve ine komisije koje su odlučivale ili još odlučuju o prijemu podobnih kandidata preko sasvim javnih i transparentnih konkursa.

Nekadašnji načelnik općine Novo Sarajevo trebao je to i ostati. Možda ovakav stav u slučaju Željka Komšića zvuči pregrubo, ali je sada sasvim sigurno da visokomoralna ličnost poput njega nije za "visoku politiku". Na stranu i to što je funkciju ambasadora BiH u SR Jugoslaviji obavljao najbolje kako je znao, a daleko bolje i profesionalnije od plejade "diplomata" koji su protrčali kroz Ministarstvo vanjskih poslova BiH posljednjih deset godina. Komšićeva najava podnošenja ostavke pokazala je da on nije baš najbolje shvatio ni profesiju u koju je ušao ni principe funkcioniranja državne administracije, o kojima se ovih dana, slučajno, tako mnogo govori. Naime, ovaj ubijeđeni esdepeovac je rekao da će podnijeti ostavku zbog loših izbornih rezultata političke opcije kojoj pripada, odnosno jer ne želi u budućnosti provoditi politiku sa kojom se ne slaže. Prvo, kao što su mu i poručili iz centrale institucije u kojoj je zaposlen: on je ambasador BiH, a ne SDP-a. Ako je profesionalac, onda je to morao znati i prije nego što je poslan u Beograd, a ako nije, onda nije ni trebao trošiti državne pare na svoju diplomatsku edukaciju. Druga i još važnija stvar jeste to da BiH nema, ili barem u teoriji ne bi trebala imati, dvije, tri ili 45 vanjskih politika. Shodno tome, ni nove vlasti, ma kako bile napravljene, ne bi smjele voditi ništa "goru" vanjsku politiku od one koju je provodila aktuelna postava MVP-a BiH ili ona prethodna. "Gora" može biti jedino kadrovska križaljka po ambasadama, ali izgleda da će i ona, zahvaljujući novim mjerama OHR-a, ostati manje-više nepromijenjena. Komšićev moral i sposobnost je ipak trebalo iskoristiti u Bosni: možda u tom slučaju ni rezultati stranke kojoj pripada ne bi bili tako loši.

Predstavili su prve projekte "za Srebrenicu" kojim će krckati onih dvanaestak miliona dolara s ovogodišnje donatorske konferencije. Kancelariju u Srebrenici su otvorili, a sredstva (vojnički nazvana) "brze reakcije" trošit će se na jedanaest projekata nevladinih organizacija: dva su dječija obdaništa, jedno u Bratuncu, drugo u Milićima. Tu bi, po multietničkom protokolu, i povratnička djeca trebala imati mjesto. Kvaka: u Milićima ni prije rata bošnjačkog življa nije bilo previše. A obdaništa u Srebrenici čekaju neku "sporu reakciju". "O strukturi i radu organizacija čiji su projekti dobili zeleno svjetlo UNDP-a i, naravno, srebrenički novac, za sada malo ko zna, osim njihovih direktora i predsjednika upravnih odbora. Jedino je poznato da su svi odbori jednonacionalni", ističe srebrenički načelnik Hafizović. Svojedobno je, dok je UNDP krčmio daleko krupnije fondove, u jednom podrinjskom gradiću međuentitetsko sijelo predratnih jarana-pčelara smislilo projekat: "Bees for peace - Pčele za mir". Naime, skontali su da im, kad se opet sastanu, međunarodna zajednica isplati četrdesetak tisuća maraka - za primjerno vladanje. Supervizor UNDP-a iz Gane bio je oduševljen, ideja je prošla, pare skrvljene. Da li će, smije li, tako otići i bagatela za srebrenički pokolj? Jučer je odobren projekt "Medicinski program - priroda", za koji su novac dobile dvije organizacije koje vodi bračni par, ljekari iz Bratunca. Doktori srpske nacionalnosti koji su "dobrovoljno" odlučili liječiti Bošnjake-povratnike. Pa nek' neko kaže da novac nema naciju.

Nikola Špirić podsvjesno želi postati član SDS-a. Ali umjesto najlakšeg puta, dakle uzimanja članske knjižice, on putuje od Demokratske stranke za Banjaluku i Krajinu, preko Dodikovog SNSD-a do Ivanićevog PDP-a, pritom dižući u Parlamentu BiH, iz dana u dan, sve veću prašinu ne bi li ga primijetili Čavić i Kalinić i zaključili da je dovoljno srbovao da bi postao član najsrpskije srpske stranke. Najnoviji skandal koji će Špiriću donijeti nove poene u trci za članskom knjižicom SDS-a vezan je za stav kako je smještanje Suda BiH u kasarnu "Ramiz Salčin" (nekadašnja "Viktor Bubanj") sramota i veliko poniženje za srpski narod jer je tokom rata u ovoj kasarni bilo zatočeno srpsko stanovništvo. Nikada do sada ni Špirić niti jedan od zvaničnika u institucijama BiH iz RS-a nisu ponudili niti jedan dokaz u prilog svojoj tezi o ubistvima u logorima za Srbe. Vjerovatno su se iskreno nadali kako će Komisija za traženje nestalih RS, koja je prošle godine prekopala prostor oko kasarne, nešto pronaći. Nakon što rezultati potrage nisu bili očekivani, a od Paddyja Ashdowna stigla konačna odluka da će sud ipak biti smješten u zgradi kasarne "Ramiz Salčin", Špiriću ostaje da zaključi kako je Ashdown samo još jedan u nizu srbofoba čim može reći: "Moje mišljenje je da, ukoliko su zločini zaista počinjeni u kasarni 'Ramiz Salčin' tokom rata, to još više jača argumente da se u ovu zgradu smjesti institucija čija će uloga biti da štiti ljudska prava pojedinaca i da kažnjava najteža krivična djela."

"Ne budu li ispoštovani izborni rezultati, odnosno bude li nas se dovelo u poziciju koja će gubitnike proglasiti pobjednicima, onda ćemo na sceni imati revolt širih narodnih masa, građanski neposluh ili građanske nemire, ovisi kako tko kvalificira manifestiranje nezadovoljstva birača koji izgube vjeru u demokratske principe i svrsishodnost održavanja izbora." Ni desetak dana od izbora, vršilac dužnosti Ante Jelavića, odnosno aktuelni prvi čovjek HDZ-a, zaprijetio je jezikom koji se iz ove stranke nije čuo još od… propale hadezeovske avanture sa samoupravljanjem. Istina, bilo je iz partije koja baštini tuđmanovštinu kao političku ideologiju svakakvog zastrašivanja, ali činjenica da su počeli ponavljati prijetnju građanskim nemirima, dovoljan je dokaz o ozbiljnosti priče o "reformiranim nacionalnim strankama". "Samoupravljački" jezik (kojim je smijenjeni čelnik HDZ-a također prijetio pozivima na "građanski neposluh") svjedoči kako se "dlaka" malo promijenila, ali ćud definitivno nije. HDZ je dobro procijenio da će posljednje izbore, zahvaljujući prije svega slabostima svojih oponenata unutar hrvatskog biračkog korpusa, dobiti i bez čudovišnih slogana tipa "opredjeljenje ili istrebljenje" ili pak hrvatskih referenduma. Ono što čelnici ove stranke, a pogotovo v.d. Bariša Čolak, nisu shvatili jeste da jedino što mogu zaraditi poslije izbora ovakvim ucjenama jesu nove kazne, skidanje čelnika stranke ili još neizabranih poslanika sa izbornih lista. Zato, jedino što im se može savjetovati nakon zazivanja građanskih nemira jeste da i dalje vrše presing na Izbornu komisiju. Do posljednjeg Jelavića.

"Da se striktno primjenjuje Izborni zakon, BOSS bi u Parlamentu imao sedam-osam ljudi…", kazao je za Dnevni avaz član Glavnog odbora Bosanske stranke Faruk Balijagić, obrazlažući kako se "priprema teren za izbornu prevaru". Ma, ne, BOSS bi bio jedina vladajuća stranka, a svi poslanici u državnom i federalnom parlamentu bi bili bossovi. Kad bi se BOSS pitao, možda ne bi ni bilo drugih stranaka. A i što će nam druge stranke kad imamo perjanice BOSS-a Mirnesa Ajanovića i njegovog pravnog savjetnika Balijagića. Ovaj čuvar zakona u zimskom periodu je, očigledno, bolji poznavalac Izbornog zakona i od samih članova Izborne komisije. Zato će, kad BOSS preuzme vlast, milom ili silom sudskih tužbi, on vjerovatno biti novi šef Izborne komisije. E da vidimo ko će onda smjeti da nas vara sa tim kompenzacionim mandatima, kad se zna da je BOSS osvojio nevjerovatnih 2,86 posto glasova (ne računajući glasove poštom i u odsutnosti, gdje očekuju ogroman odziv od novih nekoliko stotina glasova). Da se nesumnjivo radi o izbornoj prevari, svjedoči i to što je izbornim inženjeringom Balijagić dobio samo 9.334 glasa u zemlji, te još deset nepotvrđenih, 107 u odsustvu i 48 glasova poštom do 14. oktobra, a dobro je poznato kako se radi o karizmatičnoj ličnosti i popularnom i u narodu prihvaćenom demokrati, za razliku od omraženih mu protukandidata, raznih Tihića, Silajdžića, Behmena i ostalih. Zato, ne bude li BOSS i dalje dio postizbornog cirkusa, bit će jasno da su birači prevareni, a čelnicima ove stranke ostaje jedino mala materijalna utjeha ako uspiju izbiti novčanu naknadu iz džepova (op)tuženih članova Izborne komisije. Kao kompenzacija za sve sate koje nećemo provesti slušajući kako mudro zbore sa govornice parlamenta.

U toku svog mandata na čelu Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta Mujo Demirović nije se pretjerano oznojio. A i nije imao zbog čega: nit' je šta puno radio, nit' su ga pretjerano kritikovali zbog toga. Tako je i vijest o deložaciji kolekcije djela internacionalnog projekta Ars Aevi iz Historijskog muzeja ostala bez Demirovićeve reakcije. Navodno je bolestan, a i da nije, teško da bi ponudio prihvatljivo objašnjenje za skandaloznu činjenicu da Historijskom muzeju nije plaćeno 200.000 maraka kirije za smještaj projekta Ars Aevi, a za što su svoju saglasnost svojevremeno, pored čelnika Historijskog muzeja i projekta Ars Aevi, dali i bivši ministar Fahrudin Rizvanbegović i njegova kantonalna koleginica Esma Hadžagić. Što je najtužnije, UNESCO je odobrio 450.000 maraka za preuređenje Historijskog muzeja radi očuvanja kolekcije od propadanja do momenta izgradnje Muzeja Ars Aevi, a taj će novac, ukoliko se ne iskoristi do početka naredne godine, navodno, propasti. Istina, reagirao je Demirovićev zamjenik Dubravko Lovrenović tvrdnjom da će "poduzeti sve što je u njegovoj moći da se dugovi izmire", uz opasku kako je Ars Aevi "jedan od najatraktivnijih projekata". Nažalost, previše se nakupilo iskustva sa (ne)finansiranjem drugih "atraktivnih projekata", poput Sarajevo Film Festivala ili MESS-a, da bi se Lovrenoviću tek tako povjerovalo. Možda će on i uspjeti nabaviti sredstva prije nego bude katapultiran iz fotelje voljom, po Alijansu, nepovoljnih izbornih rezultata. Problem je to što će svom i Demirovićevom nasljedniku opet ostaviti u amanet ono što je naslijedio: nepostojanje sistema, odnosno rješavanje finansiranja kulture po sistemu "pet do dvanaest", nakon puno moljakanja i ponižavanja čelnih ljudi "atraktivnih kulturnih projekata".