"Bruto društveni proizvod po stanovniku stavlja BiH 61% ispod prosjeka EU, 21% ispod svjetskog prosjeka i 19% ispod prosjeka zemalja članica Pakta stabilnosti", navodi već u proslovu Izvještaja predstavnik UNDP-a za BiH Henrik Kolstrup, ukazujući i na manje-više očekivanu činjenicu da su Slovenija i Hrvatska po 22 posto i 12 posto ispred BiH. Sam HDI (Human Development Index) ili Indeks ljudskog razvoja "dokida dominaciju novčanih pokazatelja i uvodi dodatna mjerila koja prepoznaju mogućnosti za pristup obrazovanju, zdravstvu, informiranju i drugim sektorima društvenih usluga". Nije sve u novcu, ima nešto i u… HDI za BiH je, prema proračunima, 0,718 - što je gotovo jednako svjetskom prosjeku od 0,716. To nas, biva, svrstava među zemlje "sa srednjom stopom humanog razvoja", tačno na 99 mjesto, od dostupnih 166 - tik iza Irana, ispred Jordana. Utješna vijest: skoro triput (tačno 2,8 puta) bolje živimo nego u Sijera Leoneu, zemlji koja je zalijepljena na posljednjem mjestu sa najnižim HDI-om od 0,258. "Na prvi pogled, i uzevši u obzir sadašnje okolnosti, ovo i ne izgleda tako loše", stoji u izvještaju. Duhovito, nema šta. Tamo gdje je Norveška prva, Sjedinjene Američke Države šeste, Slovenija dvadeset deveta, BiH je suvereno sedam mjesta iza Albanije, suprotno općem uvjerenju koje smo povukli iz vremena kad su Albanci služili vojsku u čizmama "rudarama", a SFRJ proizvodila mlažnjake. I tu ima "utješna": Moldavija je tek na stotinu petom mjestu. Iza nas - zasad.

"Ne može se reći da je to dobar rezultat, ali ne treba zbog toga biti pesimist". Hvala UNDP-u na majčinskoj brizi, idemo dalje. GDP per capita iz 2000. je po paritetu kupovne moći u BiH bio 65 procenata manji nego deset godina ranije: 4.370 dolara prema 10.725 dolara. "Mada je između 1990. i 2000. godine GDP opao za 65 procenata, on se ustvari između 1998. i 2001. svake godine povećavao, po ne sasvim zanemarljivom prosjeku od 3,6 posto u dolarima i 10,5 posto u KM", pojašnjava se u Izvještaju. Kvaka je, doduše, u sivoj ekonomiji: kad bi se poslovi "na crno" i siva ekonomija uračunali, GDP bi možda bio i do 20 posto veći. Moguće je i da je stvarni broj stanovnika u BiH 10-15 posto manji nego što sugeriraju zvanični podaci: no, to nećemo znati do narednog popisa.

Nije tako crno, ima sivo Raspoloživi podaci, makroekonomski pokazatelji i statistike nedvojbeno govore ono što je bjelodano: BiH je daleko od "održivog razvoja", daleko od sebe same prije deset godina. "Sa industrijskom proizvodnjom sredinom 2001. godine od 38,6 procenata, GDP u 2000. godini od 41 i GDP per capita od 47 posto od predratnih nivoa, privreda BiH ozbiljno zaostaje za većinom tranzicijskih zemalja". I da stvar bude crnja: "Nije realno da se očekuju visoke stope rasta GDP-a između 2001. i 2004. godine, pošto privatizacija i restrukturiranje vode do otpuštanja viška radne snage u preduzećima koja su sada u državnom vlasništvu". Izvještaj, naravno, detektira i korupciju, manjak direktnih stranih investicija i privatizacijske probleme. Ukupne su investicije iz inozemstva od 1994. do 2001. iznosile svega 835,4 miliona KM!

Zaposlenost, jedan od značajnijih pokazatelja, predstavljala je i jednu od najproblematičnijih oblasti analize. Sredinom 1990. godine 1.054.000 ljudi u BiH bilo je registrirano kao zaposleno. U industriji 85 posto, a 15 posto u javnom sektoru. Rez: krajem 2001. bilo je registrirano 633.860 zaposlenih - 75% u industriji i četvrtina u javnom sektoru. U industriji, oko 410.000 zaposlenih manje, no desetak hiljada više u javnom sektoru. I to su podaci koji ne obuhvataju vojsku i policiju - oko 60.000 ljudi više na platnom spisku javnog sektora. Zvanični podaci entitetskih ureda daju zbirnu brojku od 421.198 nezaposlenih!

Osim toga, UNDP se poziva na svoje ranije istraživanje za Izvještaj o mjerenju životnog standarda (LSMS), gdje se procjenjuje da više od 35 posto "zvanično" registriranih zaposlenih radi na "ekonomski neodrživim radnim mjestima", te da oko 150.000 radnika čeka zaostale plaće dva ili više mjeseci. Dok, dakle, zvanična (mimo sive ekonomije) nezaposlenost iznosi 28,1 posto, LSMS procjenjuje nezaposlenost prema ILO (International Labour Organization) standardima na relativno skromnih 16,1 posto. Nezaposlenost je, prema LSMS-u, najdrastičnija u starosnoj grupi između 19 i 24 godine (34,8 %). Procjenjuje se da gubitak državnih prihoda zbog neprijavljenih radnika iznosi oko 250 miliona KM.

Obrazovanje je jako bitan element HDI-a: veoma dobra obrazovna infrastruktura na svim razinama, na srednjem stupnju razvoja u Evropi, nešto je čime se BiH mogla pohvaliti 1990. Obuhvaćeni osnovnim obrazovanjem između visokih 96 i 98 procenata, 80 posto đaka nastavljalo je srednju školu. U 2000/2001. školskoj godini osnovci su bili "obuhvaćeni" sa 97 posto, ali se zato za srednje obrazovanje odlučilo tek 56 procenata završenih osnovaca! Koeficijent bruto obuhvaćenosti, dakle, iznosio je samo zabrinjavajućih 64,1 posto. "Vadi" nas nešto viši koeficijent pismenosti odraslih, ali smo u vrlo nepovoljnom položaju u odnosu na susjede iz Pakta za stabilnost i zemlje bivšeg SSSR-a. Posljedica: "odliv mozgova", jakako. Na stranu što vani najčešće ostaju najbolji i najbistriji bh. prognanici: od 1996. do kraja marta 2001. BiH je napustilo 92.000 mladih ljudi. Čitav jedan grad! A istraživanja UNDP-a ukazuju i na to da bi 62 posto mladih "otišlo kad bi im se pružila prilika".

Tanka opća linija Drugi dio izvještaja bavi se siromaštvom i socijalnom zaštitom, i mnogo češće je filovan normativnim frazama - od samog početka: "Porast siromaštva u BiH neosporna je činjenica." Uzroke je lakše identificirati nego razriješiti: pojava novih kategorija u stanju velike ekonomske i socijalne ugroženosti, postepeno nestajanje srednje klase, koja prelazi u niže slojeve društva ili iseljava, starenje stanovništva - kolaps privrednog sistema povezan sa tranzicijom, rat koji je trajao "paralelno sa tranzicijom", i sasvim loše ekonomsko upravljanje, "posljedica političke stagnacije u etnički podijeljenoj postdejtonskoj BiH", navodi Izvještaj. Za davanje opće slike posljedica osiromašenja na bh. domaćinstva, u Izvještaju su korištena istraživanja u sklopu UNDP-ovog Sistema ranog upozoravanja (EWS) i LSMS-a, u kome je utvrđena linija apsolutnog siromaštva u BiH "precizno proučena i izračunata". Krajnje se siromaštvo definira kao "nemogućnost osobe da sebi osigura minimalnu prehranu potrebnu za preživljavanje", tj. 2.100 kalorija na dan. Utvrđena granica, 747 KM po osobi godišnje, 2,05 KM po osobi dnevno. Dakle, 8,2 KM dnevno za četveročlanu porodicu i 249 KM za porodicu mjesečno.

LSMS izračunava i liniju "općeg siromaštva", gdje osnovu predstavlja i zadovoljavanje neprehrambenih potreba (robe i usluge). Prema ekspertima Svjetske banke, ta linija povlači se na 1.843 KM po osobi godišnje, ili 5,05 KM po osobi dnevno: na hranu otpada 40,55 posto troškova. Za domaćinstvo koje ima četiri člana riječ je o dnevnim troškovima koji iznose 20,2 KM ili mjesečnim u iznosu od 606 KM. To je čisto novčana procjena, a mogućnost domaćinstva da ove procjene zadovolji mjeri se kombinovanjem novčanih prihoda sa nenovčanim dopunama (poljoprivredni proizvodi, recimo). Tako da nivo prihoda izražen u novcu može biti prilično različit od onog što domaćinstvo iskazuje kao svoj prihod u novcu. Elem, zaključak LSMS-a je da u BiH "niko ne živi u stanju krajnjeg siromaštva", barem ne ovako striktno definiranog.

Međutim, ispod linije "općeg" siromaštva živi 19,1 posto stanovništva - 15,6 posto u FBiH, čak 24,8 posto u RS-u, da preciziramo. U EWS anketi iz decembra 2001, 9,4 posto ispitanika u FBiH i 21,8 posto ispitanika u RS-u odgovorilo je da ima problema s pokrivanjem svojih prehrambenih potreba. Ima, doduše, i porodica koje mogu "sebi priuštiti skupe stvari", po 8,7 posto u FBiH i 2,6 posto u RS-u, ili "sve što požele" - 0,8 posto u Federaciji, 0,2 posto u RS-u. Kuriozitet u određenoj mjeri predstavlja to što je sirotinja u Federaciji koncentrirana više na urbana, a u RS-u na ruralna područja, mada je u manjem entitetu, primjerice, obradive zemlje više.

Zanimljivo je i to da je Ginijev koeficijent (mjera društvenog raslojavanja po osnovu prihoda na skali od 0 do 100) u oba entiteta u porastu i skoro identičan - 26,5 u Federaciji, 26,8 u RS-u.

Izvještaj se bavi i kritičnim momentima zdravstvenog stanja i zaštite, socijalne zaštite, uz davanje mogućih smjernica reforme socijalne pomoći, zdravstva, penzijskog fonda… U oba entiteta penzije kasne mjesecima. Prosječna penzija je 110 KM u RS-u i 196,98 KM u Federaciji, dok su najniža i najviša po 117 KM i 533,64 KM u Federaciji, te 80 i 597 KM u RS-u, prema podacima za juni 2001. Penzionera/umirovljenika u BiH ima 460.928. Izbjeglice, raseljena lica i povratnici također su osjetljive socijalne kategorije. Još uvijek 613.700 izbjeglica boravi van BiH - od Daytona naovamo vratilo se 372.200 izbjeglica, od toga 342.848 na područje Federacije, u RS tek 29.345. Raseljenih je 555.700, 283.900 u Federaciji, 284.300 u RS-u i 23.500 u Distriktu Brčko.

Izvještaj, na koncu, dosta pažnje posvećuje i ravnopravnosti spolova. Prema proračunima, GDI (Gender Development Index - razvojni indeks prema spolu) u BiH je 0,707 i za nijansu slabiji od HDI-a, dakle na sramnom dnu ljestvice zemalja srednje i istočne Evrope i Pakta stabilnosti. Posljedica se kićeno naziva "feminizacija siromaštva". Uzroci: tvrdokorni patrijarhat, marginalizacija žena u politici… Da li će ovaj izvještaj biti uvod u finalizaciju projekta "BiH - zemlja trećeg svijeta" ili ono što bi trebalo da bude: još jedan utemeljen povod za triježnjenje svih "naših" političkih vrhova? Ma, do nas je… Ili barem do naših "demokratski izabranih predstavnika". Što nas je prečesto i strovalilo.

Arhiva Dani
277