DANI: Gospodine Kadiću, često se može čuti kako ovogodišnja predizborna atmosfera, ali i mogući ishod glasanja umnogome podsjećaju na 1990, kada su prethodnici sadašnjih socijaldemokrata izgubili od aktuelnih nacionalističkih stranaka?

KADIĆ: Mislim da su stvari danas ipak malo jasnije: 1990. smo imali ljevičarsku vlast, koja nije bila svjesna da gubi, i imali smo nacionaliste, koji nisu bili svjesni da dobijaju, i svi su bili iznenađeni rezultatima. Danas više niko nije iznenađen time što su u ovoj zemlji najjači nacionalisti raznih boja, od umjerenih do fašističkih, ili komunisti raznih orijentacija raspoređeni u različitim strankama. Ono što zabrinjava jeste da tri mjeseca prije izbora i domaći i međunarodni likovi stalno pričaju o potrebama ekonomskih reformi kao ključu uspjeha i budućnosti BiH, a građani u anketama kazuju kako ih opredjeljuje ekonomski napredak, ali, kako se izbori približavaju, uvijek u prvi plan ispadne nacija. Odjednom najveći ekonomski reformatori počinju da se udvaraju svojim nacionalističkim biračima, znajući da priča o porezima na dodatnu vrijednost ili smanjenju doprinosa na plaću nikoga praktično ne zanima.

DANI: Da li se iz prvog dijela Vašeg odgovora može zaključiti kako su Vaši partneri iz Alijanse svjesni mogućeg gubitka vlasti?

KADIĆ: SDP je na vlast došao na krilima potrebe za bilo kakvom promjenom, ali SDP je pokazao da nije stranka koja može napraviti potrebne promjene, jer to nije stranka slobode, vizije i ideja. SDP je samo bio najjače i najbolje organizirana alternativa u tom trenutku. No, BiH treba jedan potpuno novi politički iskorak koji se samo nazire u ovom trenutku i koji, nažalost, ne može da se probije zbog žestoke polarizacije između komunista i nacionalista.

DANI: Hoće li upravo zbog te polarizacije profitirati Stranka za Bosnu i Hercegovinu?

KADIĆ: Čini mi se da ni u toj stranci nema onog što bi se moglo nazvati historijskim iskorakom za BiH. Silajdžić i Stranka za BiH odlučuju na koju će stranu otići moć, što potvrđuje tezu da je to stranka koja je na vlasti od 1990. u kontinuitetu, samo kroz razne političke opcije. Pošteno govoreći, nije ni to lako: ponekad i sam Silajdžić bira ono što mora, a ne ono što bi želio. Bosna, inače, nakon svakih izbora ima tu dramatičnu situaciju u kojoj mora pristati na neki kompromis na koji niko prije izbora ne bi htio da pristane.

DANI: Znači li to da će Stranka za BiH biti osnova neke nove Alijanse i koje su to suštinske razlike između Silajdžićeve i Lagumdžijine partije, koje su bile dominantne u Alijansi u kojoj je bila i Vaša Liberalno demokratska stranka? Ili će ponovnom koalicijom sa SDA vratiti tu stranku na vlast?

KADIĆ: Razlika u kvalifikaciji o kojoj govorim jeste što nam je SDP u posljednjih nekoliko godina prodavao svoju multietničnost kao zaista važnu stvar, i to treba cijeniti, ali SDP je zaboravio da to nije jedina odlika ljudi u ovoj zemlji. SDP je zaboravio da su ovoj zemlji potrebne drugačije reforme i oslobođenje na bazi multietničnosti, ali da to nije kraj demokracije, nego podrazumijevajuća stvar. Što se tiče onoga što imamo sutra, mene, otvoreno govoreći, ne zabrinjava SDA, i nije me nikad zabrinjavala. Nacionalističke stranke koje su dijelile BiH zovu se SDS, HDZ i DNZ. Mene zabrinjavaju jake tendencije srpskog biračkog tijela koje Bosnu i Hercegovinu prihvata samo zato što mora. Nažalost, većina srpskih političkih stranka nastoji da, što je moguće kasnije, uradi neki posao i da ga uradi sa što je moguće manje entuzijazma i rezultata, a da što je moguće više zadržava etničkim čišćenjem i genocidom uspostavljenu, etnički čistu teritoriju RS-a. Mislim da je ova svađa između Lagumdžije i njegovih oponenata potpuno krivo projicirala političku scenu u Bosni: ispostavilo se kako je temeljni problem Bosne u dvije političke opcije u Sarajevu, a ne u dvije prisutne političke opcije iz susjedstva prema BiH.

DANI: Ne razumijem kako se zagovornik ideje liberalizma ne boji SDA, koja je već postigla rekord u neuspješnosti?

KADIĆ: Bit će tragično za BiH ukoliko se ovdje budu beskonačno smjenjivali komunizam i nacionalizam. Uvijek kada vladaju samo jedni, oni drugi su u zatvoru, proganjani, šikanirani… Dok su bili jedni na vlasti, bio je i Goli otok, i Izetbegović na robiji, Džemal Bijedić je nejasno a Hamdija Pozderac jasno ubijen, a kad su drugi došli na vlast, onda su punili jame širom BiH uglavnom Bošnjacima, onda smo imali Srebrenicu, pokušaj nasilnog dijeljenja BiH, pa su opet došli oni prvi i rekli da će zenički zatvori biti tijesni. BiH nije zaslužila da gori smjenjuju gore, već da u njoj naraste ideja slobode za svakoga. U ovom trenutku niko, srećom, neće dobiti preko 50 posto glasova. Mi, međutim, imamo nesreću da ima onih koji ne znaju politički razmišljati ako nemaju 51 posto glasova. Ja sam lider stranke koja nikada nije imala više od tri posto glasova, ali je uvijek imala stav o važnim pitanjima u političkom životu. BiH zaslužuje radikalnu reformu oslobođenu od stereotipa, od političkog revanšizma, od tajnih policijskih izvještaja, od beskonačne priče o prošlosti… U ovom trenutku teško mogu i pretpostaviti ko može da povede tu reformu, ali znam da će na nivou države BiH biti jedna vrlo složena vlada, da će i u entitetima, s obzirom na ustavne amandmane, ponovno biti vrlo složene vlade i ta se složenost možda može prevazići na samo dva načina: prvi je da Paddy Ashdown u ime međunarodne zajednice ispostavi "bijelu knjigu" neophodnih stvari koje se moraju usvojiti u određenom roku da bismo mogli da budemo normalna zemlja i postavi uslov da, ukoliko se to ne usvoji u određenom roku, on preuzima ulogu. Druga varijanta je formiranje ekspertske vlade makar na državnom nivou koja bi dobila podršku većine i povukla zemlju naprijed, ali pod ekspertskom vladom ja ne podrazumijevam masu komunističkih doktora nauka koji su doktorirali na ulozi sindikata u organizaciji udruženog rada, niti umišljena poznata imena koja nam se ovdje poturaju i koja nam određuju ekonomsku sudbinu BiH. Pod ekspertskom vladom ja podrazumijevam potpuno novu generaciju ljudi koji mogu da pobjegnu iz stereotipa i koji su svjesni da Željezara Zenica ili Energoinvest teško mogu da budu ono što su bili, i da će se ekonomska budućnost Bosne morati bazirati na firmama koje zapošljavaju između 20 i 80 ljudi, a ne 8.000 ljudi.

DANI: Nepromoviranje novih, mladih i uspješnih ljudi je jedna od većih grešaka Alijanse, u kojoj ste bili.

KADIĆ: To je greška svake politike. Svaka politika ima prilično konzerviranu stranačku strukturu. Drugo, politika se ovdje prilično uprljala, tako da dobri ljudi najčešće ne žele da se bave tim poslom. Znam i mnoge ljude koji sjajno rade svoj posao ali nikada ne bi željeli da javno preuzmu neku odgovornost, jer žele da zaštite svoju privatnost. Kada na kraju sve svedete, onda na scenu ponovo stupe oni koji se dodvoravaju svojim liderima. Nažalost, rat je spriječio prirodnu smjenu generacija i mi još uvijek nemamo na političkoj sceni tu radikalnu smjenu generacija sa potpuno novim ljudima neopterećenih prošlošću, ali ljudi koji istovremeno drže i do svoje vjere i nacije, i patriotizma, i profesije, i žele da se posvete politici na pravi način. Ne mogu reći da nema pomaka, ali oni nisu još uvijek takvi da mogu preokrenuti situaciju.

DANI: Vaša je stranka u posljednjih pet godina bila članica dvije velike i nimalo srodne koalicije. Prvo ste bili u Koaliciji za cjelovitu i demokratsku BiH, zajedno sa SDA, SBiH i nekolicinom malih stranaka, a onda u Alijansi za promjene. Zašto ste pristali na te koalicije i možete li napraviti paralelu između njih?

"SDP je zaboravio da su ovoj zemlji potrebne drugačije reforme i oslobođenje na bazi multietničnosti, ali da to nije kraj demokracije, nego podrazumijevajuća stvar"

KADIĆ: U Koaliciju CD sam ušao iz nekoliko razloga: prvo, zato što nije bilo izbora nakon što je Silajdžić odlučio da se tome priključi; drugo, da bismo Brčko izvukli iz ruku srpskih nacionalista i makar ga doveli do ovoga što je sad i da bismo otvorili pitanje povrataka izbjeglih u RS sa kakvom-takvom umjerenom vladom Milorada Dodika, koju smo podržali i koja je, bez obzira na sve, ipak otvorila neke procese u RS-u, i da bismo započeli ujedinjenje Mostara. Alijansa je imala složeniji zadatak: trebalo je jako povući prema Evropi, započeti bolnije reforme u ekonomskom, socijalnom i političkom tkivu BiH. Svaka vlast koja u ovakvoj situaciji ima mandat manji od dvije godine, platit će glavom, jer dvije godine nisu dovoljne da bi se napravio odlučniji iskorak. Problem je, međutim, u tome što Alijansa nije napravila odlučniji iskorak barem u idejama, jer je teško bilo očekivati rezultate za 18 mjeseci. Nema u ovakvom društvu ozbiljne vlasti bez četiri godine: prva godina služi za bolne reforme, druga za stabilizaciju, treća za početak napretka i četvrta za potvrdu da su bolne reforme bile potrebne. U tome je vrijednost ovih izbora: bilo koja vlast da dođe, morat će se suočiti sa onim što niti jedna do sada nije radila. Sve su se uglavnom bavile udvaranjem biračima za sljedeće izbore, a ova nova će stvarno morati da napravi reforme koje će mnoge zaboljeti, ali kojima će ipak u relativno kratkom vremenu sigurno biti bolje.

DANI: Da, Alijansa je imala malo vremena za reforme, ali dovoljno za kapitalne greške čiji je rezultat, pored nastavka naše bijede, i osjećaj poniženja kod velikog broja Bošnjaka! Slažete li se?

KADIĆ: Nažalost, svaka vlast više vodi računa o tome koga će postaviti za direktora Telecoma, Pošte, Elektroprivrede ili na čelo duhanske industrije nego o tome kako će funkcionirati ambijent za novog biznismena koji ima 20.000 maraka i ideju, a ne zna kako da osnuje preduzeće. Što se tiče muslimanskog pitanja, činjenica jeste da je Alijansa trebalo da bude dio svjetskog procesa borbe protiv terorizma, ali ono što je užasno jeste to da niko, nakon izjave Carle Del Ponte da vlasti RS-a štite ratne zločince, nije reagirao odlučnije, onako kako se reagiralo na raznorazne dojave svjetskih obavještajnih službi da je nekom građaninu BH pasoš pronađen u Afganistanu ili da ima telefonski broj ovoga ili onoga u svom notesu. Meni su mnogi zamjerili kada sam podnio ostavku u Antiterorističkom timu, a ja nisam mogao više da sjedim sa ljudima za koje Carla Del Ponte kaže da štite Radovana Karadžića. Čini mi se da mnoge ljude u ovoj zemlji još uvijek dovoljno nije zaboljela Srebrenica, i neke druge Srebrenice, i još uvijek apsolutno ne razumiju šta se desilo u Bosni. Bojim se da neki ljudi u Bosni još uvijek zločine nad Bošnjacima u toku agresije na BiH smatraju tek jednom vrstom tehničke karakteristike rata, a ne strateškom orijentacijom velikosrpskog režima. Iz plemenitih namjera da ovdje odigramo utakmice sa raznoraznim Partizanima i da se k'o raja družimo sa raznoraznim svilanovićima i đinđićima kao navodnim reformatorima, nikome izuzev liberalima - i hvala vama što ste nas sad podržali - nije na um palo i da Đinđiću kaže ono što je trebalo da se kaže kad je u pitanju zločin u Bosni - iz potreba dodvoravanja SAD-u, došli smo do osjećaja poniženja kod Bošnjaka. Nažalost, ta se stvar nastavila i u ovoj priči o Pogorelici. Čini mi se da je kod nekih ljudi ovdje u Sarajevu više pažnje zasluživala priča o tri neiseljene kuće u Bočinji nego o 8.000 planski ubijenih Bošnjaka u Srebrenici.

DANI: Sarađivali ste i imali prijazne odnose i s dvojicom najintrigantnijih lidera u BiH u posljednjih 12 godina. Možete li napraviti poređenje između Lagumdžije i Izetbegovića i reći koji Vam je, da tako kažem, ljudski bliži?

KADIĆ: Izetbegović je mnogo prirođeniji onom što se zove BiH i on je, ako se uopće mogu porediti Izetbegović i Lagumdžija - jer prvi je, ipak, historijska figura, a drugi jedan od prolaznih političara - čovjek koji je mnogo bliži priči o slobodi. Nažalost, historija 20. stoljeća na Balkanu i u Bosni je uspostavila stereotipe koji su u glavama mnogih od Izetbegovića pravili počesto negativniju ličnost nego što on sigurno jeste. Ja sam za vašu novinu, znajući da će to kad--tad biti izvučeno, za Izetbegovića rekao da je bolji od vremena u kojem je živio. Za Lagumdžiju nisam rekao ništa. Ipak mu ne treba osporiti da je bio na čelu jedne stranke i jedne države u jednom vremenu u kojem je on za 15 mjeseci svojeg mandata posjetio i SAD, i Kinu, i Argentinu, i Francusku, i Njemačku, i Rusiju, i Iran, i Britaniju, i Švedsku… Ja nisam od onih koji prošlost cijene samo po lošim bojama.

DANI: Zašto ste se kandidirali za člana Predsjedništva BiH? Ne vjerujem da niste svjesni kako nemate šansi?

KADIĆ: Kandidirao sam se za Predsjedništvo prilično nevoljko, jer moj plan je bio da pokušam 2006. godine. Možda je i to rano, s obzirom da ću tada imati 46 godina. Ali ako je Tony Blair postao premijer Velike Britanije a imao je manje godina od mene, nije nemoguće da se i ja kandidiram. Ipak, prvenstveno sam se kandidirao da bih iskoristio medijsku mogućnost da govorim o novim vrijednostima i o stvarima na koje ljudi ne obraćaju pažnju, te da, naravno, promoviram ideju liberalne demokratije kao nešto što je prirodni izraz bosanskog naroda koji je uvijek bio odvlačen u krajnost ljevice ili desnice. Ja sam htio da kažem kako mi uvozimo 90 posto jabuka u BiH; kako alpsko mlijeko ne teče niz Alpe, kako mnogi misle; kako nije svaka privatizacije pljačka i lopovluk; da ukažem na to da bi sve žene koje rode dijete trebalo da imaju jednaku naknadu države na bazi zakona o zaštiti porodice sa djecom; da ukažem da je strateški interes države da se formiraju državni centri za pomoć pri pokretanju biznisa u kojima će ovaj višak državne administracije pomagati mladim ljudima koji imaju nešto para i ideja; htio sam da ukažem na to da nije nemoguće da razmišljamo o porezu na dodatnu vrijednost, a ne o porezu na promet; da ukažem da je nama potrebna penziona reforma, a ne samo reforma penzionog fonda, gdje su se svi upleli u postojeće stanje, dok milioni maraka odlaze na austrijska životna osiguranja… Svi smo se zabavili tzv. velikim pričama, pa nam stranci govore da je ovo nesigurno tlo za investiranje, a ne postoji niti jedna evropska banka koja ovdje nije otvorila ured!? Meni često kažu: Pa, ti znaš da ćeš izgubiti. Moj odgovor je: Neko ko dobije 30 posto je izgubio, a neko ko dobije pet posto je pobijedio.

DANI: Prilično sam siguran da će LDS i naredne četiri godine bio dio vlasti, samo me zanima Vaše predviđanje u kojoj ćete koaliciji biti? Imate li, možda, kakvih informacija od svog dugogodišnjeg prijatelja, sada Visokog predstavnika za BiH, Paddyja Ashdowna?

KADIĆ: Prerano je o tome govoriti. Ono što mene zabrinjava jeste to što se poruke o neophodnom nastavku reformi upućuju Sarajevu, a zaboravlja se da je počesto mjera za reforme bilo srpsko pristajanje na reforme, a to je nedovoljno za budućnost BiH. Ono što možemo predvidjeti jeste da će početak razgovora o budućoj vladi voditi četvorka: Ivanić, Dodik, Lagumdžija i Silajdžić, plus predstavnici neke umjerenije hrvatske stranke. Sve su prilike da će ponovno odlučivati Ashdown u ime međunarodne zajednice, ili pomagati u donošenju odluka, i Silajdžić u ime bosanske zajednice.

Arhiva Dani
277