DANI: Gospodine Matiću, koliko je današnja BiH ekonomski drugačija od časa kada je Alijansa preuzela vlast?

MATIĆ: Situacija je bitno različita: stvoreni su temelji za dolazak stranih investicija, a one su jedini novac koji može pokrenuti Bosnu i Hercegovinu. Domaćeg novca za razvoj nema, domaći investitori mogu evoluciono utjecati na razvoj sa malim godišnjim ulaganjima i sa efektima koji bi bili vidljivi za nekoliko decenija. Naše je siromaštvo veliko. Čak i oni koje smatramo domaćim bogatašima, ne ulazeći u porijeklo novca, koji su za naše uslove bogati jer imaju, recimo, 10 miliona maraka, ne mogu bitnije promijeniti ukupnu sliku, jer tih 10 miliona je dovoljno za otvaranje 100 radnih mjesta, pa ako takvih bogataša ima 100, to je opet samo 10.000 radnih mjesta, a naša predratna zaposlenost od skoro milion ljudi sada je jedva na polovini. Nama fali 500.000 radnih mjesta i baš zato jedini novac koji može pokrenuti BiH značajnijim intenzitetom jeste strani novac, a BiH je strancima bila izuzetno odbojna u trenutku kad je Alijansa preuzela vlast.

DANI: Količina prepreka bila je enormno velika, no ne stiče se dojam da je u međuvremenu postignut napredak. Zašto?

MATIĆ: Prvo valja klasificirati grupe problema. Prvu čine nedostaci u našem pravnom sistemu - država mora biti moćna, brza i efikasna, ako treba, i gruba kad je u pitanju zaštita privatne imovine, a mi tu efikasnost nemamo. Zatim, (ne)efikasnost državnih službi, naročito onih koje su vezane za transakcije potrebne da se strana investicija efektuira, od izdavanja dozvola za rad, registracije, imovinskih transakcija, gruntovničkih… Vidio sam kriterije u jednoj bečkoj banci za odlazak u zemlju tranzicije: njih je 15, i jedan od tih kriterija kaže: ako gruntovnička transakcija traje dulje od tri dana, ne idi, ne investiraj. Kod nas to može trajati mjesecima, pa i godinama. Druga grupa problema vezana je za korupciju: strancima ne smeta korupcija iz moralnih razloga, već iz ekonomskih, jer ona povećava cijenu proizvoda i roba postaje manje konkurentna. Ako je roba samo za unutrašnje tržište, briga stranca što će ona na domaćem tržištu bez korupcije biti pet centi, a sa korupcijom šest - platit će naš narod i doviđenja, ali ako on mora izvoziti u susjedne zemlje, taj cent razlike čini proizvod nekonkurentnim. To Bosnu čini nezanimljivom zemljom za velike investicije regionalnog karaktera, a one zapošljavaju. Postoji i treća grupa prepreka koja nas čini neinteresantnim, to je pitanje poreza: poreski obuhvat u vrijeme dolaska Alijanse na vlast procjenjivan je na 40 posto, što znači da je siva ekonomija pokrivala 60 posto i što automatski znači da se kola lome na onih legalnih 40 posto koji su onda preopterećeni porezom - a ako su porezi visoki, stranac je sigurno obuhvaćen njima jer je on došao izvana i ne može računati da će praviti okuke. Također, tu spada još jedno mjerilo: koliko BDP-a, bruto društvenog proizvoda, troši država? Ako 60 posto BDP-a troši država, onda je to nepovoljan ambijent za investiranje; povoljan je do 35 posto. Alijansa je naslijedila zemlju sa 64 posto BDP-a usmjerenog na trošak države. Problemi su i danas tu, međutim, Alijansa je mnogo toga uradila, no najviše urađenog nije vidljivo - figurativno rečeno, Alijansa još radi na temeljima, ona je iz dubine počela jer je toliko bremenitu zemlju naslijedila od svojih prethodnika da još uvijek stvara preduvjete da dođe na nulti nivo, poslije koga stvari postaju vidljive. Baš zato bi bilo očajno da SDP izgubi vlast, to bi bila katastrofa po zemlju: počeli bismo padati sa nultog nivoa naniže, ne bi došle strane investicije, možda bi neke političke, ali one prave, sa zdravim novcem, sa zdravim programima, neće doći ukoliko se vrate na vlast nacionalne stranke.

DANI: Gospodine Matiću, SDS nije ni izašao iz vlasti, a istovremeno ni predizborna istraživanja ne pokazuju da su birači u Alijansi prepoznali snagu koja će ga u budućnosti eliminirati: kako Vi vidite poziciju nacionalnih stranaka danas?

MATIĆ: U svakom sistemu postoji inercija. Sjetite se samo koliko je vremena trebalo da se nakon prošlih izbora konstituira Alijansa: pa, Federalna vlada je sjela tek u martu. Za 15 mjeseci, ja tvrdim, Alijansa je preobratila BiH, i to u teškom vremenu. Mi smo sad, po ekonomskim pokazateljima, ili zadnja ili predzadnja zemlja u tranziciji, ali ovdje je bio rat koji je uništio 90 posto proizvodnje, doživjeli smo stravičan demografski poremećaj, i kada se tome doda negativan imidž koji su izgradile nacionalne stranke, onda se može reći da je Alijansa od BiH za kratko vrijeme napravila skoro normalnu zemlju.

DANI: Niste mi rekli kako procjenjujete nacionalne stranke danas?

MATIĆ: Republika Srpska je specifična - tamo je indoktrinacija duša i prije rata i za vrijeme rata i poslije rata još uvijek jako velika. Upravo zato mislim da je Mladen Ivanić jednostavno morao čuvati SDS na vlasti jer nije imao snage za konfrontiranje sa SDS-om na širokom frontu. Vjerujem da on sasvim sigurno intimno ima veću komponentu građanske pozicije nego nacionalističke, međutim, slušajući ga u kampanji, očigledno je zaključio da bi sa svojom građanskom pozicijom izgubio izbore i on zato prilagođava svoj nastup i retoriku biračima. HDZ se očigledno modernizira, Čovićeva retorika je sasvim drugačija, usta su mu puna BiH, međutim, HDZ je sad dobio novog relevantnog protivnika u Ivankovićima i očigledno je prilično zabrinut za svoju većinu. Neefikasnosti one prethodne vlasti na dijelu gdje su Bošnjaci većinski narod, zapravo je strašno dobar argument HDZ-u: evo ovog najnovijeg primjera sa objelodanjenim invalidninama.

DANI: Dobrica Jonjić, aktuelni zamjenik ministra za boračka pitanja, tvrdi da je riječ o iznosima koji se direktno iz Hrvatske isplaćuju na adrese korisnika.

MATIĆ: Da, to jesu hrvatske invalidnine, to je princip na kojem funkcionira njemački penzioni fond sa našim penzionerima: isplata ne ide preko našeg zavoda, nego ček iz njemačkog zavoda putuje na kućnu adresu. To su ljudi koji su u Hrvatskoj aktivno ratovali u vrijeme kad rat u BiH još nije ni počeo. I ne treba se brinuti što Hrvatska daje veće invalidnine - to je zemlja sa pet puta većim BDP-om, ona to može, i ne treba zavidjeti što to korisnici dobijaju, nego se treba sekirati što naši ovdje suviše malo dobijaju. Sve što je u Sarajevu loše, argument je HDZ-u da kaže: eto šta dobijate igranjem sa građanskom opcijom, a šta imate dok ste sa HDZ-om, jer HDZ hrvatske penzije i hrvatske invalidnine pripisuje kao svoj rezultat. Međutim, neke su stvari oni dobro sredili, nešto se ima i naučiti: školstvo zapadnog Mostara prima plaće, a istočni Mostar nije ni za maj primio i tamo se štrajkuje. Ali, u zapadnom Mostaru su osigurali da i drugi kantoni, a ne samo mostarski, participiraju u troškovima mostarskog sveučilišta. To mi u Sarajevu nismo uspjeli da napravimo: 40 posto studenata nije iz Sarajeva, a plaća ih samo Sarajevski kanton i time osuđuje sarajevske studente na totalno siromaštvo. Da ostali kantoni dotiraju Sarajevskom univerzitetu, bila bi sasvim drugačija situacija i u Sarajevu.

DANI: Gospodine Matiću, šta je onda poruka Alijanse bošnjačkom biračkom tijelu? Danas je iz zatvora izašla grupa optužena za Pogorelicu: optužnica nije podignuta a proveli su pet mjeseci u zatvoru, i peticije su pisane za njihovo puštanje; u međuvremenu su usvojeni ustavni amandmani, najblaže rečeno, nejednakog rješenja za entitete; izručena je "alžirska grupa" uprkos odluci Doma za ljudska prava, antiteroristički tim i FOSS su svojim djelovanjem ostavili dojam da ih jedino zanimaju teroristi i korupcija na onom teritoriju koji je za vrijeme rata bio pod kontrolom Armije BiH: kako to sve objasniti Bošnjacima?

MATIĆ: Čim se politika umiješa, sud i istina se povlače, to je poznata stvar. Izvještaj FOSS-a je trebao davno prije biti napravljen, ali ja ne vidim pametnih reakcija na njega - odmah je shvaćen kao napad na one koji su kupovali oružje. To nije tačno, nije u pitanju zašto se kupovalo oružje i probijao embargo, da ga nisu kupovali, ne bi nas ni bilo, nego se radi o tome zašto je dio novca otišao u privatne džepove. Ima jedna dobra stvar u svemu tome: prvi logističari na tapetu su ovi domaći, iako su i HDZ-ovi logističari isto radili, kao i SDS-ovi. No, danas je moderno ganjati Al Ka'idu, iako ima i drugih terorizama. Mene čudi što Hrvatska nije napravila svoj izvještaj o logističarima: ipak su to bili njeni novci, a ne novci zapadne Hercegovine. Hrvatska je alimentirala rat koji je vodio HVO, bilo onaj pozitivni protiv četnika, bilo negativni protiv Armije, i to su i hrvatske pare i hrvatski logističari. Svi su oni otišli u Zagreb, neki su i zastupnici u Saboru, a nikad nisu procesuirani. Smatram da je to krivo, a ne što je ovdje napravljen izvještaj. Kako neko ko je prije rata bio običan činovnik, i znamo kolika je primanja imao, može kupovati banke, avione, otvarati fabrike? Treba istraživati porijeklo imovine: u Americi i u zapadnoj Evropi je tako - ako 10 hiljada dolara odneseš u banku, moraš dati izvještaj odakle potiču te pare. Zato ja mislim da su i mediji krenuli u krivu stranu: umjesto da podrže istrage, oni pitaju zašto to nije učinio i onaj drugi - loš primjer nije primjer, treba pozitivistički gledati na akcije. Može se i ovako postaviti pitanje: šta je alternativa SDP-u? Da nam svijet okrene leđa?

DANI: Je li to argument? Koliko je SDP doprinio funkcioniranju, odnosno nefunkcioniranju Alijanse? Koliki je Lagumdžijin udio u padu popularnosti SDP-a?

MATIĆ: To što SDP nema alternative nije jedini, ali je ogroman argument: SDP teškom mukom jednu zemlju zatrovanu nacionalizmom vuče prema građanskoj opciji, a koja je jedina prihvatljiva Zapadu, bez koga smo propali. Ja samo govorim da treba gledati rezultantu, a ne trijebiti konflikte koji se pojavljuju unutar samog SDP-a. Ova zemlja neće preživjeti ako je nastave razbijati nacionalne stranke: pogledajte samo koliko je Federacija paralelizama ukinula. Istina, ostao je specifičan slučaj u Ministarstvu odbrane, jer je vojska tretirana u Dejtonskom sporazumu i taj vojni paralelizam se i neće moći ukinuti dok ne dođe do revizije Dejtonskog sporazuma jer on blokira promjene u toj oblasti. Ali, pogledajte koliko je državnih institucija profunkcioniralo - od granične službe, preko državnog suda, zavoda za standarde, mjere i patente - što je tehnička infrastruktura države, zavod za akreditaciju, napokon se uvodi red u Direkciji za civilnu i vazdušnu plovidbu, a tamo je bio skandalozan nered… Količina reda koju je Alijansa napravila je znatna i mislim da je onaj plaćeni oglas u Oslobođenju, koji Avaz odbija štampati, šta smo naslijedili a šta smo napravili, jedan vrlo dobar i inteligentan način poređenja stvari. No, to je trebalo narodu govoriti od početka: sa koje dubine se počelo da bi se došlo do vidljivih rezultata. Pazite, sada ministarske i podministarske glave lete zbog jedne aferice koja čak nije ni dokazana da je bila korupcionaška, gdje većina smatra da je u pitanju neopreznost, zbog 1,7 miliona, a prethodna je Federalna vlada oprostila 330 miliona plaćanja poreza rođačkim firmama, pa ničija glava nije odletjela. To je suštinska razlika. Zatim, treba imati u vidu da Alijansa, otkako je stupila na vlast, nikakvih donacija u budžete nije dobila, a prethodnici su to imali, pa i pored toga penzije su redovne i za 18 mjeseci isplaćeno je 20 penzija sa faktorom jedan, iako zakon kaže da, ako se ne skupi dovoljno, penzija može biti i 70% ili 80% nominale. To znači da je poreski obuhvat povećan, jer su i porezi smanjeni, a ipak se budžeti bolje pune. A sumnjati u Zlatka kao rušitelja imidža SDP-a je stvarno čudovišno. On je duša svih pozitivnih akcija, ali kod nas uspjeh mnoge nervira. Čak i njegov izvrsni osobni izgled, pamet i obrazovanje izazivaju zavist.

DANI: Vi očito nećete da odgovorite na pitanje koje su greške u samom SDP-u, odnosno u Alijansi?

MATIĆ: Niko nije savršen, a ja nisam prijatelj velikih konflikata. Rekoh da smo kao sredina nezreli, ovdje uspjeh nervira. Kad vidim šta se Zlatku radi, to je neukusno, to je čista zavist. I oni koji mu unutar SDP-a prigovaraju, naprosto neće da shvate da je on čovjek broj jedan budućnosti BiH. Nema ga ni blizu takvog. Vi znate da je i dva brata blizanca najlakše smiriti kad im kupite iste autiće, međutim, taj metod ovdje ne pije vode: svaki glasač je pojedinac i članice Alijanse se bore za pojedinačnog glasača. Otuda tolika bitka, jer njihovi zajednički i kompatibilni interesi traju samo dok su na vlasti, a kada se bore za vlast, oni su konkurencija. Sada je konkurencija žešća unutar Alijanse nego sa partijama izvan Alijanse, jer jedan nacionalizmom nezatrovani glasač će birati upravo između njih. Već je sada sigurno da će u budućoj Alijansi biti i NHI i Lijanovići, ali oni računaju na iste glasače, pa kako da ne konkuriraju jedni drugima. Posve je drugo pitanje da li se u borbi za tog glasača koriste fer metode, da se privuče pozitivom a manje blaćenjem, ali to je već pitanje manira i općeg nivoa zemlje. Mi smo još uvijek nezrela zemlja, naše su nacije nezrele nacije, počele su svoje nastajanje 100 godina poslije zapadnoevropskih.

DANI: Vidite li Harisa Silajdžića i SBiH u budućoj Alijansi?

MATIĆ: Ne mogu odgovoriti gdje ga vidim, jer ne znam šta se u njegovoj glavi krije. Po onom kako je evoluirao i koliko ga osobno poznam, o njemu imam mnogo više pozitivnih osjećanja nego drugih. Ne mogu pomisliti da će se vratiti u bilo kakvu nacionalističku poziciju: uvjeren sam da će Stranka za BiH biti u istoj poziciji u kojoj je bila i dosad - jedna od dvije najjače stranke buduće Alijanse.

DANI: A kako komentirate kandidaturu Nijaza Durakovića na listi SBiH?

MATIĆ: Nijaz je meni drag čovjek i jako ga volim, znam ga iz vremena kad nije bio toliko protivrječan: to je jedan blještavi um, čovjek raskošne logike i meni je jako žao što je on od sebe napravio konfliktnu ličnost. Žao mi je što ovo izgovaram, ali istinu ne mogu prepravljati. Ne znam interne odnose između njega i Zlatka i ne mogu suditi, no uvijek se u politici moraju praviti kompromisi. Nema potpunog čistunstva, ono nekad može donijeti više štete nego koristi i onda se za ljubav koristi, da se ne desi šteta, odstupi od čistunstva. Evo, to se vidi i u privatizaciji: idealno čistu privatizaciju je nemoguće sprovesti, apsolutno nemoguće, jer se tu potpuna pravda ne može osigurati. A ako se privatizacija ne provede, zemlja ekonomski umire: neprivatizirana privreda nema pravo na investicione kredite, bez čega nema radnih mjesta. Zato je bolje uraditi nešto što nije idealno, ali je uglavnom u redu, nego tonuti u agoniju. Sarajevu su puna usta primjera kako je loše provedena privatizacija u zapadnoj Hercegovini, ali tamo je sada posve drukčija privredna situacija i prosperitet je očigledan.

DANI: Kako biste Vi riješili problem sa Aluminijskim kombinatom?

"HDZ se očigledno modernizira, Čovićeva retorika je sasvim drugačija, usta su mu puna BiH, međutim, HDZ je sad dobio novog relevantnog protivnika u Ivankovićima i očigledno je prilično zabrinut za svoju većinu"

MATIĆ: Federalna vlada je mogla nasilno ući u Aluminij i dovesti do kolapsa proizvodnju; ja da sam odlučivao, također bih rekao: šta me briga je li čistoća u bilanci imovinskog stanja i hoće li se to riješiti danas ili za tri godine, samo neka ide proizvodnja. Oni plaćaju sve poreze, to nema veze sa vlasničkom strukturom, a taj proces raščišćavanja može trajati godinama, važno je da se proizvodnja ne ugrozi. Istina će na kraju ipak izaći na vidjelo. Ne može sve biti riješeno odjednom, ali ja opet pitam: šta je alternativa? Da se fabriciranjem slučajeva ruši Alijansa te da se vrate nacionalističke stranke? Zato ja, ustvari, zamjeram i medijima koji su dosta doprinijeli ovom svemu, jer napadati SDP je u redu, ali ako time pomažeš da dođu oni drugi na vlast koji će vratiti zemlju unazad, onda je katastrofa. Mislim da se i mediji trebaju pragmatično ponašati.

DANI: Sad zvučite kao Izetbegović.

MATIĆ: Nije mi krivo! Gospodin Izetbegović je imao sjajnih misli: ima jedna koju mu jako poštujem. On je rekao da kad bi znao da će i ona druga dvojica to uraditi, da bi odmah raspustio SDA kao nacionalnu stranku jer zna da su nacionalne stranke opasne u višenacionalnoj zemlji. Sjećate se kad je to rekao, svaka mu čast, i ja to isto mislim. Na način kako je denacificirana Njemačka poslije Drugog svjetskog rata, i Dejtonski sporazum je trebao predvidjeti mjere za denacifikaciju BiH i zabranu djelovanja nacionalnih stranaka. Ali nije, i zato će naša agonija moći biti završena samo eliminacijom tih stranaka na nježniji način - izborima. To će trajati. Ako se to ne desi, onda neka nitko ne zapomaže kako mu je, sam je izglasao svoju propast i kao nacija i kao pojedinac.

DANI: Šta ako nacionalne stranke dobiju izbore?

MATIĆ: Ne samo u ljudskom organizmu, i u društvu postoje patološke pojave. Samoubistvo, pojedinačno i kolektivno, dešava se. Šta glasači izglasaju, to će im i biti. Možda izglasaju samoubistvo svojih šansi za bolji život, i to ne samo sebi već i svojim unucima. Samo građanski koncept društva može osigurati budućnost BiH. U takvom društvu nacionalne stranke mogu postojati, ali kao marginalni korektivi. Ne kažem da treba potpuno negirati nacionalno, već se zalažem za potpuno slobodnog pojedinca čija će prava biti poštovana. U tom slučaju, on se može izjasniti i kao Hotentot. Šta hoću reći? Građanski i nacionalni koncept društva nisu u protivrječnosti ako nacionalne osjećaje ostavite za privatnost, za popodne, kada čitate lektiru, i za Božić ili Bajram, kao blagdane običaja koji nisu ni protiv koga. Ali ako ih unosite u politiku kao ono što određuje vaše ponašanje protiv drugih, ili na radno mjesto, onda zaboravite svaku nadu, jer je to put u propast.

Arhiva Dani
277