Arhiva Dani 277 LIČNOST U FOKUSU RIJEČ U FOKUSU Nenad Kecmanović: Sarajevu, s ljubavlju Ratna šteta u BiH 240 milijardi KM Sapunica zvana "Tonjenje Tuzle" Viza za deložaciju Kome Bihać vjeruje? Eksplozija nesporazuma ZEPS 2002

---

LIČNOST U FOKUSU
Biljana Plavšić

- Kako se izjašnjavate?
- Kriva sam.
- Možete li ponoviti, prevodioci nisu čuli odgovor?
- Izjašnjavam se da sam kriva.

Lagano se njišući, znatno mršavija nego što je bila kada je posljednji put viđena u javnosti, Biljana Plavšić izgovorila je možda neke od najvažnijih stvari u povijesti Haškog suda. S druge strane videomosta - čija lokacija nije objelodanjena iz sigurnosnih razloga - Plavšićeva je u pratnji jednog od svojih advokata i predstavnika tužiteljstva, odgovarajući na pitanja suca Richarda Maya, potvrdila da je riječ o "dobrovoljnom, neopozivom i informiranom priznanju". Pretres je prekinut poslije dvadesetak minuta, pošto je rasprava o izricanju kazne zakazana za sredinu decembra. Na kratkoj konferenciji za štampu nakon pretresa, njen advokat, koji je bio u sudnici prilikom promjene iskaza, pročitao je izjavu u njeno ime. "Prihvatajući odgovornost i izražavajući potpuno kajanje, gospođa Plavšić se nada da će tako ponuditi neku utjehu nevinim žrtvama - Muslimanima, Hrvatima i Srbima - rata u Bosni i Hercegovini (…) Njeno prihvatanje odgovornosti će, ona se nada, omogućiti njenom narodu da prevaziđe rat iz posljednjeg desetljeća, pomire se sa svojim susjedima i, na kraju, obnove svoje dostojanstvo kao poštovan narod."

Njen advokat dodao je još dvije stvari: prvo, nasuprot glasinama koje su se širile nakon što je nagoviješteno njeno priznanje, neće se pojaviti kao svjedok na bilo kom drugom suđenju na Haškom sudu; drugo, njeno priznanje nema nikakve veze sa presudom, štaviše, svjesna je "da se izlaže mogućnosti doživotne kazne". Neki od dugogodišnjih promatrača ipak kažu kako "vrata njenom svjedočenju nisu zatvorena": mogućnost da se ona pojavi kao svjedok, najvjerovatnije na suđenju Slobodanu Miloševiću, i dalje je u opticaju. Sve što je tužiteljstvo kazalo jeste da se ta odredba ne nalazi u sporazumu o priznanju; s druge strane, to nije nešto što bi bilo odbrana, bilo tužiteljstvo objelodanilo u ovom trenutku. No, šta je to Biljana Plavšić priznala? Na površini ne izgleda kao mnogo. Tužiteljstvo je odustalo od dvije najvažnije tačke optužnice: one za genocid i saučesništvo u genocidu, dok je ona zauzvrat priznala samo treću tačku optužnice. Drugim riječima, priznala je progone, kao zločin protiv čovječnosti. Ali, pažljivije čitanje treće tačke optužnice pruža uvid u dugačku listu priznanja; kako po svom obimu, tako i po dosegu, ona su historijska. Treća tačka optužnice ima pet stavki: prema tumačenju pravnih izvora koje su konsultirali Dani, priznanje te tačke podrazumijeva i priznanje svake pojedinačne stavke, osim ako nije eksplicitno rečeno drugačije.

Biljana Plavšić prvi je politički funkcioner bosanskih Srba koji bi pred bilo kojim sudom priznao ubistva vršena u logorima, napade na cijeli niz općina i odgovornost za rušenje sakralnih objekata. Stavka 23 optužnice, koja je dio treće tačke, stavlja sva ta ubistva u kontekst. "Snage bosanskih Srba, njihova politička i vladina tijela koja su počinila progone u općinama, poduzele su ove aktivnosti u suradnji sa snagama JNA/VJ, srpskim paravojnim jedinicama i paravojnim i dobrovoljačkim jedinicama bosanskih Srba." Priznanje ove tačke optužnice jedna je od stvari koja još uvijek podgrijava sumnje da bi se Plavšićeva ipak mogla pojaviti kao svjedok protiv Miloševića; njeno priznanje imat će dokaznu vrijednost samo ako se ona pojavi na sudu i bude podvrgnuta unakrsnom ispitivanju.

Ova priča još uvijek nije završena. Prema nekim izvorima Dana, Plavšićevu je posljednje vrijeme izjedala krivica, i, u vremenu koje je provela u Beogradu, potpuno se posvetila religiji, pred napadom savjesti. Pravo mjesto da olakša savjest je upravo Haški sud. Ali, ovo je tek prvi korak.

---

RIJEČ U FOKUSU
Šutnja
Piše: Mile Stojić

Budući da ovaj list izlazi dan uoči izborne šutnje, asocijativni govor odlučili smo zamijeniti blagim teoretiziranjem. I, eto, već smo dobili prvu definiciju: šutnja je lojalnost. Šuti i trpi, preporučuje narodna poslovica, a ako želiš sačuvati glavu na ramenima, o politici se ne izjašnjavaj.

Međutim, u političkom govoru šutnja može biti i rječitost. Jedan ovostoljetni tiranin ovako je savjetovao svoje podanike: "Ako narod puno govori - pritegni, ali ako narod šuti - popuštaj." Šutnja nije smrt jezika, ona je njegovo komprimirano stanje, negativ govora. Za vrijeme služenja vojnoga roka čuo sam i ovakvu izreku: nikad nas oni ne mogu toliko vrijeđati koliko smo mi u stanju šutjeti. Šutnja katkad može označavati i zatišje pred buru, uvod u eksploziju.

Šutnja je licemjerje. U prepunom tramvaju odrastao muškarac maltretira djevojčicu. Ljudi se zadubili u novine, neki gledaju kroz prozor. Nasilje se događa pred stotinama svjedoka, koji šute. "Nisam ništa vidio ni čuo. Pojma nemam..."

Šutnja je odobravanje. Neposredno nakon rata, na jednom književnom skupu u Grazu, uglednog srpskog pisca Aleksandra Tišmu, koji se u svojim knjigama puno bavio holokaustom u Drugom svjetskom ratu, blago sam ukorio što nije napisao koju i o suvremenom genocidu i nasilju nad Bosnom što su ga propagirale njegove kolege i izvršavali njegovi sunarodnjaci, na što je on ljutito odgovorio: "Mene to ne zanima. Kafka ni jednu rečenicu nije posvetio Prvom svjetskom ratu, ni raspadu Monarhije, mada je bio suvremenik tih događaja. Ako vas zanima krv, idite u bolnicu!"

Šutnja je zlato, kaže narodna mudrost i odmah upućuje na lonac gdje je završio pjevac što je kukuriknuo prije roka. Šutnja je javno mnijenje tiranije. Aristotelov jezik biva zamijenjen Ezopovim i sve što ljudi ne smiju reći, govore životinje. Izlaz - orwelovska farma.

U ljubavi je šutnja nešto drugo. "Zašto ste odbili poći sa mnom one večeri?", pitao je Nick, a ona je odgovorila: "A zašto ste me to pitali? Zašto me niste jednostavno poveli za ruku?" Ili: "Njena šutnja značila je jedno ogromno DA" (navodi iz herc-romana).

Ono o čemu se ne može govoriti, o tomu se mora šutjeti, pisao je austrijski filozof Ludwig Wittgenstein. Jedan znameniti vladar, o kome piše Ivo Andrić, imao je devizu da je u šutnji sigurnost i dugo se dvoumio hoće li uopće ostaviti svoje ime na mostu koji je darovao svom rodnom selu Žepi. Nakon dugog presabiranja on odlučuje da to ime nije potrebno, jer "svaka ljudska reč može da nanese zlo".

"Ostade samo deviza: u ćutanju je sigurnost. A onda ponovo podiže ruku, pa zbrisa i nju. Tako ostade most bez imena i znaka."

---

Ratna šteta u BiH
240 milijardi KM

Koliko je Bosnu i Hercegovinu koštala ideja "Velike Srbije"? Zbog urbicida, genocida, ekocida, psihocida…, na ovo pitanje nikada se neće znati pravi odgovor. Jer, zar neko zna koliko košta život?

Ipak, u više navrata do sada pokušavalo se doći do brojke koja bi mogla materijalizirati štetu koja je nanesena BiH. Još 1994. tadašnja Vlada RBiH okupila je tim eksperata koji bi izradio metodologiju procjene ratne štete. Po tom urneku, ukupna ratna šteta u BiH procijenjena je na 120 milijardi KM. No, cifra do koje je došao Duljko Hasić, istraživač Instituta za istraživanje ratnih zločina Univerziteta u Sarajevu, duplo je veća. Naime, na osnovu materijalnih dokaza koje je Hasić sakupio za područje Sarajevskog kantona, šteta nastala u toku agresije procijenjena je na 28.205.004.833 KM. Na bazi tih dokaza, koristeći naučne metode, Hasić je došao do rezultata da ona zapravo iznosi 240 milijardi KM. Ali, ni to ne daje cjelovitu sliku istine. Kao i u svakom istraživanju, i u ovom je bilo izvjesnih odstupanja.

"Kada sam zatražio od Pravoslavne crkve da mi dostave podatke o šteti nastaloj na njihovom vlasništvu, odbijen sam riječima: 'Ne vidimo svrhu vašeg istraživanja.' Sličan odgovor je bio i Jevrejske zajednice", objašnjava Hasić. Stoga, 28.320.000 KM za gubitak vjerskih institucija nije najvalidniji.

Na razorenoj privredi Sarajevskog kantona izgubilo se oko 18,5 miliona KM. Trgovina nas je koštala oko četiri miliona KM. Duga je i brojka kojom je iskazana šteta na komunalnoj infrastrukturi: iznosi čak 2.224.050.000 KM. Tu treba dodati još gasovode, elektrovode…

Kada se obračunavala šteta u sarajevskom obrazovanju, na svim nivoima, došlo se do podatka da je to koštalo 84.414.000 KM. U ovu cijenu nisu ušle granate koje su se čule prije zvona, nije odbijeno ni to što nije bilo knjiga, već samo uništene škole, biblioteke…

"Cilj svega ovoga što mi u Institutu radimo jeste da se kazne oni koji su nanijeli štetu. Neka njihova djeca i unučad materijalno plate agresorska nedjela", zaključuje Hasić.

---

Sapunica zvana "Tonjenje Tuzle"

Nedavno potapanje Rudnika soli Tušanj praćeno je nizom čudnih i pogrešnih poteza: neprofesionalnih, nemarnih, nestručnih, pa čak i kriminalnih?! Barem se takve tvrdnje mogu čuti na Katedri za energiju, sigurnost i ekologiju tla tuzlanskog fakulteta čiji profesor i šef katedre Abdulah Zlatan Bašić piše specifičan Osvrt na posljednju epizodu sapunice zvana Tonjenje Tuzle, dovodeći ovaj proces u vezu sa najnovijim slijeganjem tla i obrušavanjem zgrade Općine. Povod pismu je, kako kaže, "naglo pomjeranje tla i pojava nepredvidljivih pukotina na zgradi SO Tuzla". U pismu, između ostalog, stoji: "Ovo ima smisla povezujući činjenice iz marta i aprila 2002. godine koje su potresale Tuzlu sa skorašnjom opomenom Prirode (zgrada SO)." Postoji više uzroka pomicanja tla, tvrdi prof. Bašić i pokušava to ovako objasniti: "…tlo je ispod temelja centralnog dijela zgrade naglo propalo, te je nedostatak oslonca prouzrokovao pucanje istog. Osim toga došlo je do podizanja tla na jednom ili oba bočna temelja zgrade, te prouzrokovalo pucanje temelja na mjestu najmanje statičke određenosti, tj. u zoni stepeništa."

Potapanje jame započelo je prije sedam mjeseci. Bašić ukazuje da se pukotina na zgradi širi od krova ka temeljima, tj. njene su dimenzije na spratu manje, a u prizemlju šire, što je vidljivo na profilu kroz centralni hol i stepenište.

Akademik Enver Mandžić, član komisije koja je formirana od nadležnog Ministra vlade Tuzlanskog Kantona, postavljen je, kako navodi Bašić, kao privatno, građansko lice, a ne kao stručni predstavnik fakulteta.

Akademik Mandžić pak za Dane kaže: "Sve što je Zlatan Bašić iznio u pismu je notorna glupost. To nema nikakve veze ni sa strukom, ni tehnikom, ni naukom. U komisiji sjede kompetentni i odgovorni ljudi." No, o potapanju jame "Tušanj", tvrdi profesor Bašić, odlučio je predsjednik UO Rudnika Tušanj Mahmut Osmić. Bašić smatra da je "dodatna stručna verifikacija neophodna jer se radi o procesima visokog rizika i od interesa je svih građana, a ne samo pojedinaca okupljenih oko UO-a i nadležnog ministra". I izražava svoj strah da lokalni političari sudbinu grada i njegovih stanovnika olako prepuštaju uskoj i nereferentnoj grupi stručnjaka. No, Komisija se sad-zasad ne kani baviti sama sobom. Možda će poslije izbora.

---

Viza za deložaciju

Zastavu SDP-a i bivše Jugoslavije nosio je Emir Haračić pred izbore '90. u Stocu, čvrsto vjerujući u bratstvo i jedinstvo. "I dan-danas ispaštam zbog toga. Prvo sam u logoru Gabela pretučen, a osjećam da mi neki to još zamjeraju", kaže Emir za Dane. Od '84. je vezista u MUP-u Stoca, u ratu je bio dozapovjednik Vojne policije HVO-a, pa zamjenik komandira VP Armije BiH na Gubavici pored Mostara. Bojovnici HVO-a su ga zarobili ljeta '93. "Tukli su me, skakali na mene sa sedam metara, bacali me strujom, gasili cigare na meni...", priča Emir.

Nakon devet mjeseci provedenih po hercegovačkim logorima, vratio se policijskom poslu u Blagaju kod Mostara. "Muke nisu prestale: dobio sam posao tzv. policijski - čuvao sam ribu na ribnjaku", ironično tvrdi Haračić. Nakon rata ponovo je u MUP-u Hercegovačko-neretvanskog kantona.

U Stolac se vraća sa porodicom augusta 2000. Kuća je devastirana, krov prokišnjava, nema prozora, pločica, parketa. Emir priča: "Od tada do danas obilazim humanitarne organizacije ne bi li mi obnovili kuću, jer sa svojom malom i neredovnom plaćom ne mogu."

Prvo ga je odbio DRC, zatim HELP, pa i UMCOR. Nakon odbijanja, Emir piše žalbu UMCOR-u, a oni mu objašnjavaju kako se kuća ne može renovirati zbog deložacije. "On u policiji radi kao vezista, nije u uniformi, što je jedan od prioriteta UMCOR-a. Mi smo od 70 prijavljenih za obnovu kuća morali odabrati 14, koliko je predviđeno za Stolac. Službeno nije odbijen, nego je na čekanju", kaže za Dane UMCOR-ova službenica Šejla Mahinić. Naime, Emirova porodica je privremeno koristila prostor napuštene kuće u kojoj je stanovao putar, a objekat je u vlasništvu Hercegovina puteva. "Kako niko nije podnio zahtjev za povrat imovine, ja nisam ni mogao dobiti deložaciju, ali ja još od 2000. tamo ne živim, niti imam namjeru", objašnjava policajac Haračić. I moli za deložaciju kako bi dobio sredstva za obnovu kuće. Ko bi rekao da i toga u BiH ima?

---

Kome Bihać vjeruje?

Kako pokazuju rezultati ankete Savjeta za javno mnijenje, provedene u svih osam općina Unsko-sanskog kantona, od 1.600 anketiranih na izbore misli izaći 55,66% građana, ne želi 22,26%, a neodlučnih je 18,18%. Izbornoj komisiji ne vjeruje čak 63,33% građana, a vjeruje njih 32,27%. Na pitanje da li mediji objektivno prenose predizbornu kampanju, čak 60,78% misli da to ne čine, a 34,5% pozitivno ocjenjuje rad medija. Za koga glasati, pitanje je na koje su odgovori izgledali ovako: za sposobne se opredjeljuje 52,74%, za podobne 11,03%, za objektivne 9,12%, a za "nepotrošene političare", dakle nove kandidate, glasalo bi 22,26%. Ako se u predizborne svrhe koristi i vjera, 64,80% anketiranih građana to ne odobrava. Građani također misle da ih političari pred izbore kupuju ponekim radnim mjestom: 46,11% upitanih tvrde da se ogroman novac troši na predizborne kampanje, a ubijeđeni su i da privatna imovina političkih kandidata utiče na poziciju na listi.

---

Eksplozija nesporazuma

Nikakve "eksplozije stočnih zaraznih bolesti" u Federaciji BiH, kako su to nedavno najavile neke ovdašnje dnevne novine, nema, niti se uskoro očekuje takva nepogoda. Na Veterinarskom fakultetu u Sarajevu tvrde da se radi o čistoj dezinformaciji. Profesor dr. Šemso Pašić, šef Katedre za mikrobiologiju i imunologiju, kaže kako je ova dezinformacija plod pogrešnog tumačenja zaključaka okruglog stola o aktuelnim gljivičnim oboljenjima kod životinja, od strane nekih novinara: "Nije bilo govora ni o kakvoj eksploziji bolesti, već o tome da i životinje, a i ljudi, nakon dugogodišnjeg primanja istih antibiotika postaju na njih imuni, pa se dešava da dobiju neku bolest kojoj se ni u snu nisu nadali."

Napominjući da se zbog ovakvog dezinformiranja, zapravo, u drugi plan guraju puno važniji problemi kao što je maćehinski odnos federalnih vlasti prema Veterinarskom fakultetu, prof. dr. Pašić ističe da Federacija vapi za Institutom za veterinarstvo, koji bi, onda, olakšao Fakultetu rad.

Federalno ministarstvo za poljoprivredu, vodoprivredu i veterinarstvo nema običaj konsultirati stručnjake, jada se dr. Pašić, kada se donose zakoni i drugi propisi koji reguliraju oblast veterinarstva. Međutim, u samom ministarstvu, od pomoćnice ministra za veterinarstvo Nade Rajković, saznajemo kako se, zapravo, radi o još većem "nesporazumu". Naime, i sama doktor veterine, gospođa Rajković ističe da je federalni Zakon o veterinarstvu donesen prije dvije godine uz punu suradnju Veterinarskog fakulteta, odnosno njegovog tadašnjeg dekana, dr. Hadžiomerovića, te tvrdi kako zaposleni na ovom fakultetu "još uvijek žive u socijalizmu": "Veterinarski fakultet svoje usluge naplaćuje i nije dužno federalno ministarstvo da mu bilo šta plati. Osim toga, taj fakultet je u nadležnosti kantona i on mora neki novac izdvajati za njega. A ako, recimo, fakultet vrši neke laboratorijske pretrage za nekog uvoznika stoke, onda im on to plaća i mi sa tim nemamo ništa."

No, ni gospođa Rajković ne očekuje nikakvu eksploziju zaraznih bolesti, ali i naglašava kako je upravo Ministarstvo zaslužno što je tako: prvi je put, nakon dugog vremena, sektoru za veterinarstvo pripalo 1.550.000 KM iz budžeta, dok je za dijagnosticiranje već potrošeno 900.000 KM. "Sredstva koja je osiguralo ovo ministarstvo u proteklom mandatnom periodu veća su nego za posljednjih 15 godina ukupno", kaže Nada Rajković. "Fakultet mnoge poslove, zapravo, dobija od nas. Međutim, mislim da je problem u tome što su oni sada shvatili da ovo ministarstvo ima neke pare, pa hoće da dođu do njih", objašnjava dr. Rajković i pokazuje Program kontrole zdravlja životinja kojeg je u oktobru prošle godine ministarstvu dostavio Veterinarski fakultet i za njegovu realizaciju tražio 3.280.792 KM. "Možda bismo našli sredstva za ovaj program, ali kad bi on valjao. Međutim, u tom programu oni samo prepričavaju kako se manifestira i liječi koja bolest. Žao mi je, ali ja ni Vladi, niti stranim donatorima takav program ne mogu pokazati", kaže Nada Rajković. Ona ima zamjerki i na rad nekih lokalnih veterinarskih stanica i Zavoda za veterinarstvo, pa kaže kako su Tuzlanskom kantonu u ovoj godini dali 200.000 KM za suzbijanje bjesnila i bruceloze, a da su oni prijavili tek 15 bijesnih lisica. "Neki dan kažu kako sad imaju 27 bijesnih lisica. Pa što to bjesnilo nisu spriječili sa onih 200.000? Ne možemo ponovo davati pare za istu bolest", kaže već pomalo iznervirana dr. Rajković i poziva "ljude od struke" da , prije nego se desi još kakva eksplozija, bar pročitaju zakone i propise.

---

ZEPS 2002

Već osam godina, na osam sa jamskih manifestacija (dvije u ratnim uslovima), organizatori BH Generalnog sajma ZEPS (Zenički privredni susreti) bilježe rekorde: na ZEPS-u je ukupno gostovalo 3.310 izlagača iz 29 zemalja i oko 600.000 posjetilaca, a samo je prošle godine 70.000 ljudi za sedam dana posjetilo 17.000 kvadratnih metara izložbenog prostora. Ove godine su organizatori (DD Poslovni sistem RMK) odlučili da postave nove rekorde: na sajmu je 540 izlagača iz 23 zemlje, a oko 60 posto učesnika je iz BiH. Visoki predstavnik Paddy Ashdown otvorio je Sajam ocjenjujući takav omjer domaćih i stranih izlagača kao ohrabrenje. Potom se suglasio s izlagačima kako je poticaj domaćoj proizvodnji prvi prioritet svake politike u BiH, koja i dalje daleko više uvozi nego što izvozi. Na 9. ZEPS-u nastupa 21 firma iz susjedne Republike Hrvatske u organizaciji Hrvatske gospodarske komore. Samo tvrtke iz Karlovca su u prvih sedam mjeseci ove godine izvezle u BiH robu u vrijednosti 11 miliona američkih dolara, dok je uvoz iz BiH bio šest puta manji. "BiH je jedina zemlja s kojom imamo apsolutni trgovinski suficit, a sajam u Zenici je prilika da uz tri karlovačke tvrtke koje izravno nastupaju, poslovni krug prošire i druge izvozno orijentirane tvrtke", rekao je predsjednik Županijske komore Karlovac Zlatko Kuzman.

Jedan od najvećih problema bosanske privrede jeste izostajanje modernog pakovanja proizvoda: stoga je najprijatnije iznenađenje ovogodišnjeg Sajma posjeta hali 4, u kojoj je izložba WOM-a, "malog ali perspektivnog preduzeća" za ulazak u "svijet modernog pakovanja". WOM predstavlja različita hrvatska, slovenačka, austrijska i druga preduzeća, čekajući na vrijeme kada će bosanski proizvođači potražiti pomoć industrijskih dizajnera. Zeničanin Mile Srdanović, industrijski dizajner koji je oblikovao vizuelne identitete ZEPS-a, ali i preduzeća "Selecte", zatim pakovanje "Ritterove" kafe ili tešanjske "Oaze", predstavlja dobar primjer: prodaja "Ritterove" kafe porasla je za 15 posto u pakovanjima koje je dizajnirao. Štand "Civitasa", izdavača Dana, i dalje jedine novine predstavljene na ZEPS-u, u Hali je D, zajedno sa izlagačima iz informatičke i grafičke industrije. U tradicionalno dobroj saradnji Dana i ZEPS-a, na sajmu su predstavljena redovna izdanja, izdavačka djelatnost i posebni projekti našeg časopisa.

---