"Sadašnja bezbjednosna situacija u BiH predstavlja otvorenu uvredu građanskoj sigurnosti i vladavini prava kojoj treba da teži ova zemlja", konstatovano je tokom susreta predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Beriza Belkića i prvog zamjenika Visokog predstavnika u BiH Donalda Haysa. To se desilo u četvrtak. Međutim, već u petak, situacija se znatno poboljšala. Naime, nakon sjednice Predsjedništva BiH, Živko Radišić je saopćio novinarima kako je bezbjednosna situacija u BiH "relativno stabilna"!? No, trojka koja za nekoliko dana prestaje biti kolektivni šef države nije se zaustavila na ovoj ocjeni. "Opšta procjena Predsjedništva je da je situacija u BiH trenutno stabilnija nego u većini zemalja u okruženju, pa i zemalja u tranziciji", mada je Radišić dramatično upozorio da opasnost od kriminala u BiH "poprima transnacionalne dimenzije". Šta se to desilo od četvrtka do petka, teško je procjenjivati, ali je očigledno da je postojećem sastavu Predsjedništva već istekao rok trajanja. Kontradiktorne ocjene o jednoj tako očiglednoj stvari kakva je opća bezbjednosna situacija u državi samo su dodatni faktor sluđivanja predizbornom kampanjom ionako sluđenih stanovnika ove zemlje. To što su njih trojica u koliziji sami sa sobom nije ništa u poređenju sa činjenicom da smatraju kako je ova zemlja sigurnija od zemalja u tranziciji. Kojih? Možda Mađarske? Ili Poljske? Slovenije? Ili neke druge od zemalja koje će uskoro dobiti članstvo u Evropskoj uniji između ostalog i zbog stvari zbog kojih BiH još zadugo neće. Recimo, poštovanja privatnih prava građana i uređenog sistema koji štiti njihovu bezbjednost.

Udarna "pesnica" Srpske demokratske stranke Srbin Dragan Čavić odgovorio je srpskom kandidatu Dodikovih Nezavisnih socijaldemokrata Milanu Jeliću na srpske optužbe koje je on iznio na račun dosadašnjeg srpskog vladanja SDS-a i Srbina Čavića. Učinio je to u banjalučkim Nezavisnim novinama, gdje je nabrojao sve svoje srpske zasluge za srpsku Republiku Srpsku, uključujući i sportske. Tako Srbin Čavić piše: "Što se tiče mog učešća u sportskim manifestacijama, ne negiram da sam otvarao razne sportske manifestacije, između ostalih i fudbalske mečeve Borac - Jugoslavija, Borac - Crvena zvezda, Borac - Partizan, Borac - Vojvodina, kao predsjednik Organizacionog odbora za proslavu 75 godina postojanja FK Borac Banja Luka, i na svim ovim, koje Milan Jelić tretira kao bez značaja, sportskim događajima, on je bio gost." Međutim, o kakvom se srpskom "sportskom" entuzijasti radi svjedoči tek zaključak pasusa o "sportskim" zaslugama: "Moj rad u sportu nije imao posljedicu kao rad Jelića. On je fudbalsku ligu RS-a uveo u jedinstvenu bh. ligu." Eto, zahvaljujući srpskom Jelićevom "zločinu", trebinjski Leotar je nakon skoro desetak kola jedinstvene lige na čelu tabele. A zahvaljujući tome što ga je Srbin Čavić "raskrinkao", on će najvjerovatnije srpski pobijediti na predstojećim izborima. "Srpski logično", što bi rekao Mladen Ivanić, Srbin.

Šef Misije OSCE-a u BiH kazao je kako podržava rad Izborne komisije BiH i nakon greške na glasačkom listiću za predsjednika i potpredsjednika RS-a koja je rezultirala gubitkom 300.000 maraka zbog štampanja novih listića. Robert Beecroft je poručio kako novac nije uzalud potrošen: "Umjesto da ih kritiziramo, trebamo im čestitati što su uočili problem i ispravili ga." Nema sumnje, američki diplomata ima zaista visoko mišljenje o sebi čim je kao međunarodni član Izborne komisije bezrezervno, u trećem licu, čestitao samom sebi i ovom tijelu za jednu od većih predizbornih gluposti. Rukovodeći se Beecroftovom logikom, Lidiju Korać i njene službenike treba još i nagraditi, kupiti im kakav srebreni sat ili im dati povišicu zbog pravovremene reakcije. Moglo je i gore, mogli su protraćiti i tri miliona ili na glasačke listiće zaista odštampati kandidate Tinu Turner ili Davida Beckhama, kao u njihovih reklamnim materijalima. Možda bi po Beecroftu trebalo čestitati i svim tvorcima inih afera u BiH koje su kasnije "ispravljene" njihovom zaslugom. Možda je upravo to recept uspjeha za one koji će doći na vlast poslije 5. oktobra: neprofesionalno i aljkavo uraditi posao za koji su plaćeni, a onda brže-bolje uočiti vlastitu grešku i pokorno zamoliti predstavnike međunarodne zajednice da je isprave parama njihovih poreskih obveznika, pa na kraju još dobiti i javnu pohvalu.

Negdje u ovo doba prije tri godine, a i prije dvije, a bogami i prošle godine, čelnici BH Gasa i partnerske im firme Energoinvesta shvate da dolazi zima. Doduše, ne treba im zamjeriti, jer, teoretski, u ovo doba godine tek stiže jesen, pa, teoretski, još ne treba biti hladno, niti građanima Sarajeva i ostalih gradova BiH treba plin za grijanje. Ipak, uravnoteženje vanjskih temperatura sa njihovim koeficijentom inteligencije je znak da treba trknuti malo do Rusije ne bi li otpočeli novu rundu pregovora sa Gazeksportom, glavnim snabdjevačem plinom tržišta BiH. E, ove godine su dogovorili kako će plina biti do 1. decembra! Sad, problem je što je taj vražiji 1. decembar tek na početku zime pa nema nikakvih mogućnosti da građani koji se griju na plin prežive do proljeća. Zapravo, mogli bi ako bi se naoštrile sjekire i krenulo u sječu u ratu sačuvanog fonda drveća u parkovima, što i nije najciviliziranije rješenje. Ali šta uraditi kad Rusi stalno zatežu i traže tih 104,8 miliona dolara duga napravljenog upravo u ratu? "Ratni dug još nije riješen. O tome brigu vodi Ministarstvo spoljne trgovine i ekonomskih odnosa u Vijeću ministara BiH sa Ministarstvom finansija Ruske Federacije… Prema našoj procjeni, rješenje bi se trebalo iznaći do kraja ove godine", rekao je Duško Marković, rukovodilac odjeljenja službe za naftu, gas i hemiju u Energoinvestu. U martu 2001, dakle prošle godine. Tada je kružila i informacija da će dug biti isplaćen sredstvima koja BiH bude inkasirala u procesu sukcesije imovine bivše Jugoslavije. U međuvremenu, dio sredstava je došao, pa ako već Rusima ništa nije plaćeno, mogle bi se barem sjekire kupiti…

Kada Mirko Galić, generalni direktor HRT-a, ne bi osigurao prijenos utakmice između engleskog Fulhama i Hajduka, kontra sebe bi imao više ujedinjenih Hrvata nego što ih na svojoj strani ima uznik u mirovini Janko Bobetko. Kada bi prva dama RTS-a, kojim slučajem, rekla da toj televiziji nisu interesantna Partizanova evropska gostovanja, mogla bi ili kapitulirati pred konkurencijom ili računati da će Labusovi i Koštunicini glasači dio međusobnog nepodnošenja zajednički usmjeriti na nju. A kada televizijskim prostorom gospodare Jasmin Duraković, Marija Topić-Crnoja, Drago Marić i Lazar Petrović, onda je sve moguće i da se ništa ne desi. Nakon što su u utorak u 20 sati, dakle u najbolje vrijeme, u konkurenciji sa utakmicom Lige prvaka Duraković & Crnoja ponudili film Ljubiše Samardžića o "duhovnom otporu" Beograđana NATO bombardovanju (uzgred, ne zna se šta je tu jadnije: bombardovanje, otpor ili film) i time pokazali da ovoj javnoj kući ne samo da ne treba dati pravo na prodaju reklamnog prostora nego ni mogućnost ubiranja pretplate (bezobrazno je, naime, pretplatnike istovremeno i uskraćivati za bolji program i ponižavati ih pričom o nekakvom košu u gradu u kojem je Šešelj, umjesto u zatvoru, kandidat za predsjednika), stigla je vijest da ni njihova FTV ni ono jada od BHTV-a neće prenositi uzvratni susret kupa UEFA između Željezničara i španske Malage. Razlog: nema se para. E, dobro, ako nema za Želju, a ne može biti jer se rastalilo sa Samardžićem, onda treba iskoristiti ono što se ima. Mogli bi, recimo, u studiju upriličiti trening tokom kojeg bi Duraković centrirao Samardžiću, a ovaj voleje ispaljivao Mariji Topić. Uz komentar Lazara Petrovića i pod pokroviteljstvom Drage Marića.

Sudsko vijeće kojim je predsjedavao sudac Ivan Majher raspravilo je i presudilo: zahtjev žitelja Kotorskog usvaja se u cijelosti! Podsjetimo: srpske vlasti u Kotorskom, naselju u okolini Doboja, uprkos propisima Ureda visokog predstavnika, za proteklih nekoliko godina podijelile su izbjeglicama nastanjenim tamo oko 800 dunuma zemlje, inače u bošnjačkom vlasništvu, a na njihovim placevima već je izgrađeno 400 kuća. Sad je, međutim, dobojski sud utvrdio da su dodjela zemljišta srpskim izbjeglicama u Kotorskom na lokaciji "Trnova polja I i II", kao i ugovori između Opštine Doboj i Zemljoradničke zadruge "Bosnakop" ništavni (riječ je o zadruzi koja je prvobitno uzurpirala zemljište da bi ga "poklonila" Opštini). Presuda propisuje da će opština, zadruga i 126 srpskih izbjeglica tužitelju - Bošnjacima Kotorskog, morati predati zemljište na kome su započeli gradnju. "Opština Doboj, njeni rukovodioci i službenici, srpskim izbjeglicama nanijeli su veliku štetu, pa se zbog toga obavezuje da im izvrši nadoknadu i obezbjeđenje alternativnog smještaja u roku od petnaest dana po pravosnažnosti Presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja", kaže sudija Majher. Odluka na koju se predugo čekalo. No, pokazuje da ima neke nade u priču o neovisnosti sudstva u BiH. I bar djelomično, makar i prekasno, ublažava efekte svih kerefeka srpskih vlasti Doboja i RS-a u pokušajima da ovu otimačinu zabašure.

Gavrilo Grahovac, Irfan Horozović, Ugo Vlaisavljević, Nedžad Ibrahimović, Miro Petrović, Rešad Džindo i Ivan Lovrenović. Ovo je sedmorka koja čini Odbor povjerenika Fondacije za izdavaštvo/nakladništvo i koja stoji iza akcije koja bi bila dobrodošla i u državama u kojima čitanje nije endemska bolest, a pisanje posao za mazohiste. Fondacija je, naime, podijelila milion i po maraka za autore i izdavače, promocije knjiga, prevode i časopise za čije tržišno poslovanje, prosto, nema ni para ni publike. Za četiri mjeseca otkako faktički radi fondacija, sedam povjerenika je izabralo 103 od 400 prijava za konkurs i tako već svojom prvom akcijom obogatilo književnu scenu Bosne i Hercegovine. Bez puno pompe, uz jasne kriterije i svijest da je autorski rad ovdje fascinantno potcijenjen, a prevodilačka djelatnost u debelom zaostatku čak i za bliskim susjedima, navedena sedmorka je pokazala svu svrsishodnost ove fondacije, preko koje je država po prvi put na efikasan i moderan način pomogla izdavaštvo, djelatnost čiji je puki opstanak već godinama stvar - čuda. Pred Fondacijom je sada još jedna godina tokom koje će moći računati na budžetske pare i tokom koje ćemo dobiti još stotinjak vrijednih izdanja. I samo da sve ne završi tužno, bosanski. Plan je, naime, da se Fondacija nakon dvije godine prestane finansirati od države a da, naravno, ne prestane raditi. A hoće li? Sudeći po povjerenicima - nije nemoguće.