edan od ključnih protagonista ideje o velikoj Srbiji, čovjek koji je "iscrtao" njenu granicu na potezu Karlobag - Karlovac - Ogulin - Virovi tica, ulazi u finiš trke za izbor predsjednika Srbije ovjenčan oreolom aktuelizovane haške optužnice: protiv Vojislava Šešelja se, obznanio je ovih dana zamjenik haškog tužitelja Graham Blewitt, vodi istraga zbog "učešća u zajedničkom zločinačkom poduhvatu". Predsjednički kandidat ekstremno desne Srpske radikalne stranke za izbore koji će se održati 29. septembra se, po slovu takozvane hrvatske i bosanske optužnice protiv Slobodana Miloševića pred Međunarodnim tribunalom za ratne zločine u Haagu, objavljene oktobra 2000. godine, tereti za nasilno protjerivanje hrvatskog i drugog nesrpskog stanovništva. Zločinački poduhvat o kojem traju istražne radnje realizovan je tokom 1991. i 1992. godine, a među ostalim učesnicima su bivši članovi Predsjedništva SFRJ Borislav Jović i Branko Kostić, komandant ozloglašene falange "Crvene beretke" Franko Simatović Frenki, generali nekadašnje Jugoslovenske narodne armije Blagoje Adžić, Veljko Kadijević i Aleksandar Vasiljević, Željko Ražnatović Arkan, bivši šef Službe državne bezbednosti Srbije Jovica Stanišić, tadašnji crnogorski predsjednik Momir Bulatović.

Predsudski podnesak Haškog tribunala ukazuje da je Šešelj učestvovao u "nasilnom uklanjanju Hrvata i Muslimana sa teritorija Hrvatske i Bosne i Hercegovine koje je trebalo da postanu dio nove države pod dominacijom Srba". U obje optužnice tvrdi se da je Šešelj regrutovao i obezbjeđivao značajnu pomoć dobrovoljcima poznatijim kao "četnici" i "šešeljevci" koji su počinili zločine, a "otvoreno je zagovarao i ohrabrivao stvaranje velike Srbije i aktivno učestvovao u širenju ratne propagande i međunacionalne mržnje".

Aktuelizovanje priče o istrazi protiv Šešelja dolazi u vrijeme obznanjivanja respektabilnih predizbornih istraživanja javnog mnijenja u Srbiji koja govore o munjevitom rastu rejtinga radikalskog lidera, od četiri odsto početkom maja, do 12 procenata krajem avgusta ove godine. Po tim sondažama, Šešelj je treći čovjek predsjedničke trke, ali analitičari odbacuju njegov ulazak u drugi krug, budući da ključni takmaci, aktuelni predsjednik Savezne Republike Jugoslavije Vojislav Koštunica i potpredsjednik Savezne vlade Miroljub Labus, iza kojeg stoji veliki dio vladajuće koalicije DOS, imaju 25, odnosno 24 odsto biračkog tijela na svojoj strani.

Glavni lik naše priče, pak, podsjeća da je tražio holandsku vizu ne bi li se domogao Haaga (potvrđeno da je tražio, ali nije je dobio) i vidio ima li tamo ponešto o njemu; sve pripisuje Koštuničinom izbornom štabu (novinaru Aleksandru Tijaniću) i obećava da će se odazvati eventualnom pozivu iz Haaga.

U predsudskom postupku Tužilaštvo Tribunala podsjeća na Šešeljeve riječi da su njegove paravojne jedinice "naoružavali MUP Srbije i JNA", odnosno da su se oni borili "pod integrisanom komandom JNA". Neki od ključnih momenata optužnica su masovno ubistvo Hrvata u selu Voćin u istočnoj Slavoniji koje je Šešelj lično obišao. Postrojbama radikalskog lidera pripisuje se da su učestvovale u borbama u Bijeljini, Zvorniku i Sarajevu.

"Šešelj je bio jedan od najozloglašenijih propagandista i redovno je davao ekstremne podstrekačke izjave protiv nesrba", naglašava Tužilaštvo. Podnesak apostrofira i "usklađenu akciju paravojnih formacija i policijskih snaga" na protjerivanju hrvatskog stanovništva iz vojvođanskog sela Hrtkovci.

O nekim navodima haške optužnice najbolje govore citati, ratnohuškački biseri bivšeg potpredsjednika Vlade Srbije i gradonačelnika Zemuna: "Četničko oružje je trijumfovalo 2. maja 1991. godine, u Borovu Selu. Ni 15 ustaša nije dovoljno da savlada jednog srpskog četnika", rekao je Šešelj beogradskom Studiju B nakon jednog od incidenata koji su potpalili ratni požar. Vezu sa JNA i vlastima u Srbiji možda najbolje dokumentuje Šešeljeva izjava kragujevačkim Pogledima iz decembra 1991. godine: "Ako formiramo srpsku vojsku, ona ne bi mogla da se bori van granica današnje Srbije, ili bi Srbija bila proglašena za agresora. Tada bi se čitav svet okrenuo protiv Srbije, intervenisale bi Ujedinjene nacije i mi bismo ovaj rat izgubili. Nama je, dakle, potrebna Jugoslovenska narodna armija!"

"Tamo gde su srpski radikali - tamo su srpske zemlje!", slogan je pod kojem je, uz podršku Slobodana Miloševića, Vojislav Šešelj munjevito uletio na političku scenu Srbije, podstičući nacionalšovinizam i ksenofobiju. To nije ostalo bez rezultata, od 96.000 glasova osvojenih na prvim višestranačkim izborima 1990, došao je do podrške 1,7 miliona birača 1997. godine (izgubio je od sadašnjeg predsjednika Milana Milutinovića ). U više navrata, uključujući i sve ratove diljem bivše Jugoslavije, Šešelj je Miloševiću poslužio za fašistički obračun sa neistomišljenicima i ljudima drugih nacionalnosti. Sa ekrana državne televizije pročitaće 1992. godine nesrpska imena novinara, spisak koji je poslužio za njihov progon, a obračun sa nepoćudnim novinarima nastavlja 1998. kao jedan od autora Zakona o informisanju koji je astronomskim kaznama disciplinovao medije.

Ni antiratnim organizacijama, "drugoj Srbiji", nije ostao dužan, kao potpredsjednik samozvane "vlade narodnog jedinstva" znakovito brani Srbiju od NATO-a: "Možda ne možemo da dohvatimo svaki NATO avion, ali ćemo ščepati one koji su nam pri ruci, pripadnike raznih izdajničkih organizacija, kao što su Beogradski krug, Žene u crnom, Građanski savez. Ako dođe do bombardovanja, Srbi će prilično stradati, ali Albanaca na Kosovu i Metohiji više neće biti!", nagovještava neposredno pred NATO intervenciju u SR Jugoslaviji Vojislav Šešelj.

Šešelj je rođen 1954. godine u Sarajevu, gdje je završio Pravni fakultet; doktorirao je sa 24 godine tezom "Politička suština militarizma i fašizma" i bio najmlađi doktor nauka u bivšoj SFR Jugoslaviji. Političku karijeru počinje u Savezu komunista Jugoslavije; 1984. prvi put je uhapšen zbog verbalnog delikta i osuđen je na osam godina zatvora, zbog neobjavljenog odgovora na novinsku anketu sa pitanjem "Šta da se radi" (u Zenici je odležao 22 mjeseca). Postao je miljenik tadašnje srpske nacionalšovinističke opozicije okupljene oko Dobrice Ćosića, ali i čitavog progresivnog dijela tadašnjeg jugoslovenskog društva koje je ustalo u odbranu čovjeka koji robija zbog novinskog napisa.

Završnicu predsjedničke trke Šešelj obilježava obećanjima da će uhapsiti srbijanskog premijera Zorana Đinđića i svog konkurenta Miroljuba Labusa, povezujući ih sa organizovanim kriminalom, odnosno propašću privrede. Obećava obračun sa mafijom i uglavnom se kloni izleta u šovinizam, budući da to po svim istraživanjima nije profitabilna priča. Nije, međutim, odolio pred sljedbenicima u Novom Pazaru - "podsjetio" je Bošnjake da su "Srbi muslimanske veroispovesti".

Treći čovjek, dakle, nema šansi, Srbija se, naglašavaju analitičari, zaustavila na "podnošljivih i evropskih" petnaestak odsto podrške birača ekstremnoj desnici (sačekajmo, ipak, rezultate izbora). Suština priče je, međutim, da ni za šta što je učinio u posljednjoj deceniji prošlog vijeka nije odgovarao, ukoliko ne računamo zatvorske kazne zbog nereda na javnom mjestu (htio je glogovim kocem da probode pokojnog Tita u Kući cvijeća, 1990. i mnogo se junačio u Gnjilanu 1994. godine).

Eno ga, obilazi Srbiju.

Došlo do Haaga, ovdje nema ko.

Arhiva Dani
275