DANI: Gospodine Bueb, pripreme za treće Evropske književne susrete su u završnoj fazi. Možemo li znati po čemu će se ovogodišnja manifestacija razlikovati od prošlogodišnjeg događaja, koji je bio izuzetno uspješan?

BUEB: Najprije, ovogodišnji će susreti trajati četiri dana, a prošli su trajali čak devet. Uglavnom zbog materijalnih razloga, ali možda nije ni potrebno da govorimo o tom finansijskom dijelu. Bitno je da pokušavamo četvrte Evropske književne susrete organizirati za proljeće naredne godine. Pravljenje dvije tako obimne manifestacije u samo šest ili sedam mjeseci je gotovo nemoguće, pa ćemo i zbog toga sada imati manje gostiju nego prošle godine. Suštinski se, međutim, ništa neće mijenjati: cilj je da se od Sarajeva kao jedne od evropskih prijestolnica učini mjesto velikog godišnjeg okupljanja pisaca i da ovaj grad postane tačka susreta Evropljana i ljudi iz cijelog svijeta. Očigledno da je sve to veoma ambiciozno, ali do sada imamo razloga da budemo zadovoljni. Ono što ove godine radimo je kraće, ali je istovremeno i bogatije: sada dajemo više mjesta filmu i fotografiji; naravno, nastavljamo sa susretima književnih prevodilaca. Mogli ste uočiti da su prvi susreti već nekako urodili plodom, prevodioci sa južnoslavenskih jezika iz mnogih evropskih zemalja su se sastali sa mladim književnicima čija su djela, zahvaljujući nama, prevedena u Francuskoj, Njemačkoj, Španiji…

DANI: Koja će spisateljska imena obilježiti predstojeće susrete, te kakvi su programi planirani?

BUEB: Svake godine imamo drugi naslov manifestacije. Prošle godine je bio: Kultura, zajednički jezik Evrope? Ne možemo pobjeći tim vodiljama u ime Sarajeva i Evrope, uvijek se ponovo vraćamo na Evropu i nije to slučajno. Ove godine smo pronašli nešto što na francuskom dobro zvuči: Evropa: Sarajevski vijek. Postoji puno ulaza u taj naziv, a može se pročitati i želja svih nas da Sarajevo jako brzo počne pripadati u potpunosti Evropi. Bez obzira na naziv, ipak ne možemo govoriti o postojanju precizne teme susreta. Razgovarat će se o književnosti, na programu su i neke političke debate koje će biti jako zanimljive - recimo, između Jorgea Sempruna i Bernard-Henria Levya; zatim će biti govora o tome u kakvom svijetu živimo nakon 11. septembra; pozvali smo jednog velikog intelektualca i pisca iz Palestine, direktora tamošnje prestižne revije, koji je uz to i pisac i prevodilac; također će biti predstavljena grupa opozicionara iz Srbije, u kojoj je Latinka Perović, zatim Olivera Milosavljević i knjiga Srpska strana rata, Vidosav Stevanović će ponovo doći i predstaviti se sa svojim novim romanom; proslavit ćemo 70. rođendan Predraga Matvejevića, biti malo i u toj književnoj aktuelnosti sa jednim francuskim piscem koji se zove Olivier Roland, koji je napisao jednu izvrsnu knjigu; tu je mladi češki pisac Pavel Hak koji će predstaviti svoj roman Snajper. Dolazi i marokanski pisac Tahir Ben Jelloun, čije je djelo veoma obimno. On je nedavno napisao jednu malu knjigu koja se zove Rasizam objašnjen djeci - to je zapravo otvoreno pismo njegovoj kćerki, a posljednje što je objavio jeste Islam objašnjen djeci. U toj knjizi on priča priču poslanika Muhammeda, ali govori i o tome šta univerzalna kultura duguje Arapima. Knjiga je, kako je rekao, namijenjena obrazovanju djece, ali je također napisana za odrasle koji žele da shvate arapski svijet. To je mali historijski udžbenik napisan u jednom jednostavnom svjetovnom duhu, i ja bih, recimo, želio da se on sastane sa djecom i da o svemu tome razgovaraju. Na otvorenju susreta upriličit ćemo omaž Izetu Sarajliću, koji je bio sa nama od početka. Predstavit ćemo projekat rekonstrukcije Starog mosta. Enki Bilal će doći da kumuje jednoj novoj izdavačkoj kući, a izdanje njegovog albuma je jedna od posljedica susreta: to je prvo legalno Bilalovo izdanje u regiji. Na ulici ćete moći sresti Jean-Luca Godarda; Danis Tanović će dodijeliti nagradu za najbolji scenarij na našem konkursu na koji je pristigao veliki broj radova. Zatim, predstavit ćemo i posljednju knjigu Dževada Karahasana, čiji je, da ne zaboravim, govor na otvaranju Berlinskog festivala bio jako zamijećen. Među nama će biti i nekoliko najvećih ratnih reportera na svijetu, osobito bih izdvojio Laurenta Van Der Stockta, koji je za nas priredio izložbu. On godinama nije pravio izložbe; bio je tu prije sedam dana (razgovor vođen 17. septembra; op.ur.) i odlučio je da napravi izložbu koja će se zvati Mostar septembar, na kojoj će biti snimci načinjeni tokom jedne od najžešćih mostarskih bitaka. Mislim da će ta izložba napraviti puno buke. Inače, Van Der Stockt je bio ranjen u Mostaru, prije toga u Vukovaru, a izgubio je nogu u Ramallahu u Palestini.

DANI: Kakav je status Evropskih književnih susreta van Bosne i Hercegovine, u zemljama u kojima žive pisci koji dolaze, te kako ovaj projekat Francuskog kulturnog centra André Malraux kotira u Vašoj domovini?

BUEB: Kada je nedavno francuski ministar vanjskih poslova došao u Sarajevo, govorio je i o susretima. Izdavačka kuća Gallimard iz Pariza je objavila zbirku tekstova 22 književnika koji su učestvovali na prošlim susretima. Tu je, recimo, posljednji tekst Izeta Sarajlića, te tekstovi Šalamuna, Schneidera, Sidrana, Stevanovića… To su tekstovi o gradu, zapažanja zanimljiva za one koji otkrivaju Sarajevo i za one koji poznaju grad. Ova knjiga je predstavljena prije četiri dana u Parizu, a promociji je prisustvovalo 200 ljudi.

DANI: Imamo, dakle, dovoljno razloga da vjerujemo kako je percepcija ovih susreta izvanredna izvan Bosne i Hercegovine. No, šta je sa ovim prostorom?

BUEB: Ovi susreti nisu nešto što bi se moglo nazvati narodnom manifestacijom. Možda to mogu postati, možda i trebaju, ali je veliki posao ljude navesti na čitanje, stvoriti im želju da se sastanu sa piscima, da razgovaraju, da se na sceni pojavljuju kontradiktorna mišljenja. Demokracija i jeste debata. Ja bih volio da postoji više zemalja čiji pisci učestvuju u radu Evropskih književnih susreta i nadam se da će i do toga doći. Ove godine su tu Španci, Talijani, Danci, Alžirci, Marokanci, Britanci, Rumuni, Hrvati, Srbi… Ne može se to magičnim štapićem postići, ali treba nastaviti raditi.

DANI: Nije to samo pitanje čitalačke publike nego i pisaca. Senadin Musabegović je, iskoristivši na pozitivan način susrete, došao do prevoda knjige Odrastanje domovine na francuski jezik. S druge strane, priličan broj bosanskih pisaca sebi dopušta luksuz da ne bude tu tokom gostovanja prevodilaca, izdavača, kritičara...

BUEB: Tim bolje.

DANI: Možda za same susrete, ali ne za našu književnost.

BUEB: Što se tiče Senadina, pozvan je u SAD i meni je žao što nije i ove godine ovdje. Sidran također ide u Ameriku, čuo sam da je i Marko Vešović pozvan u Englesku… Šteta, no ima i drugih. Za nas je to šteta, ali je također dobro da oni na jedan način postaju ambasadori vaše zemlje i vašeg jezika u svijetu, pa ne mogu svi uvijek ni biti na susretima. Što se tiče grada Sarajeva, postoji jedna velika promjena: i gradska uprava i Ministarstvo kulture i sporta Kantona i Federalno ministarstvo kulture i obrazovanja su se obavezali da nam pomognu i žele da nam odsad daju svoju pomoć. To je dobar znak: prošle godine se nismo mogli čak ni sastati sa pojedinim ljudima.

DANI: Zanimljivo je da Evropski književni susreti sve više prostora daju filmu, stripu ili fotografiji?

BUEB: Ove godine ćemo prikazati nekoliko pravih dragulja: recimo, novu verziju filma Play Time Jacquesa Tatija, koji je prvi put nakon što je tako obnovljen, prikazan na Kanskom festivalu. Svake godine imate na Kanskom festivalu jedan od takvih filmova: prošle godine je to bila duža verzija Apokalipse, a ove godine remek-djelo Tatija sa izvanrednim pogledom na moderno društvo. Pronašli smo jedan veoma lijep film o Sarajevu koji je snimljen 1945. u jednom malom francuskom gradu koji liči pomalo na Sarajevu. To je priča o ženi Franje Ferdinanda, Sofiji, a ubistvo je kraj filma. Zahvaljujući Jean-Luc Godardu, čiji je sin također sjajan filmski autor, možda ćemo imati priliku pokazati film Historija novinarstva u vrijeme rata, sniman u Sarajevu. Problem je što taj film traje četiri sata i teško da ćemo ga uspjeti prevesti, ali ako ne stignemo, prikazat ćemo ga poslije susreta. I sve će se dešavati u Domu policije upravo zbog toga da bi se ljudi mogli na margini susreta nalaziti sa drugim učesnicima i razgovarati.

DANI: Je li moguće odvojiti političku poziciju pisca od njegova stvaralaštva? Nije rijedak slučaj da ljudi sa slabijim darom, ali poštenijim odnosom prema svakodnevnici profitiraju, a u sjeni, što možda jeste pošteno, ali za literaturu i kontraproduktivno, ostaju talenti pogrešnih nazora.

BUEB: Veliki nestaju jedan za drugim. Postoje izvrsni pisci koji su gadovi; može se, znači, biti veliki pisac i istinski gad, kao što je Celan. S druge strane su veliki pisci i veliki intelektualci poput Sempruna ili Fuentesa. Pitanje je da li su Nada ili Ljudska sudbina od Andréa Malrauxa samo politički romani ili i izvanredna književnost koja govori o svom vremenu? Marcel Proust, koji nikad nije izašao iz svoje sobe, napisao je najveće političke romane u svom vremenu. Ja čitam samo velike pisce, druge i ne poznajem, a i nema velikih nepoznatih, dok "mali" poznati ne izlaze iz svojih kvartova. Samo velike knjige žive.

DANI: Razgovarali smo prije nekih godinu dana i tada Vas je jako brinuo nizak nivo kulture čitanja, pogotovo među mladima. Vi ste insider u Sarajevu, poznajete društvene tokove, pratite politička zbivanja… Je li se nešto promijenilo od tada?

BUEB: Današnja Bosna i Hercegovina ne čini ništa da bi mladi mogli barem sanjati da će im jednog dana biti dobro u ovoj zemlji. Ovdje se stvarno nema o čemu sanjati. Kada vidim jednog velikog sarajevskog profesora, bivšeg ambasadora koji je dobro predstavljao svoju zemlju, kako gleda ovaj stol kao što dijete gleda izlog, kazujući da nema novaca da kupi dvoje ili troje novine sedmično, dok je prije rata sedmično kupovao petnaest-dvadeset novina, to je tužno. Vaše ministarstvo kulture ima tu određenu odgovornost: književna politika već godinama ne postoji. Ako Buybook nestane, šta će se ovdje dogoditi? A Buybook je troje mladih ljudi koji rade i koji su sami - to je jedina živa knjižara u gradu. S te tačke gledišta nije se ništa promijenilo: uvijek isti dolaze kod nas da posude knjigu. Knjiga je preskupa i treba vršiti pritisak na ministarstvo da se to promijeni. Šta sam vidio da se promijenilo? Još uvijek je isti stres kod mladih, niko od političara im ne daje ni mrvicu nade, odnosno ne stvara im uopće sliku o ugodnijoj budućnosti. Fasade su nove, a iza njih imate duhove i to se nastavlja.

Arhiva Dani
275