ako se očekivalo da će raskid sa starim režimom biti radikalniji i brži, Miloševićevi saradnici na političkoj sceni Srbije imaju poziciju legitimne opozicije kao da nemaju nikakvu odgovornost za uništavanje zemlje. Poslije Vojislava Koštunice i njegove Demokratske stranke Srbije, naglo uvećane nakon oktobarske pobjede prilaskom Miloševićevih vjernika, socijalisti i radikali su najoštriji kritičari politike reformske vlade Srbije Zorana Đinđića. Glavna poruka nacional-patriotskog bloka lansirana još prije godinu dana - da građani ne žive bolje, naišla je na dobar prijem kod velikog broja nezadovoljnika koji imaju ozbiljne probleme s preživljavanjem, a koji nikada nisu bili pretjerano skloni zapadnim vrijednostima.

Posebnu uznemirenost izaziva obnovljena upotreba Miloševićeve retorike i sve agresivniji nastupi desničara koji govore jezikom mržnje i promovišu upravo ono što je Srbiju i uvuklo u četiri rata, izolovalo od svijeta i uništilo je. Već je početak kampanje ukazao na njihovu bliskost s Vojislavom Koštunicom, koga podržavaju u predsjedničkoj kampanji, a neki se odriču u njegovu korist najavljene kandidature, poput Velimira Ilića, gradonačelnika Čačka.

Najprljavija kampanja do sada Od same najave kandidature, Koštunica se obrušio na Vladu Srbije i Zorana Đinđića, iako on ne učestvuje u izbornoj kampanji. Optužbe da Đinđić ima veze s mafijom stare su više od godinu dana, kada je i došlo do podjele u vladajućoj koaliciji DOS, koja je nepovratno udaljila jugoslavenskog predsjednika i srbijanskog premijera. Toliko traje i opstrukcija Demokratske stranke Srbije u parlamentu Srbije, čime je ojačana destruktivna aktivnost opozicije, kojoj je jedini cilj onemogućavanje donošenja zakona. Najviše mašte u tome pokazao je Vojislav Šešelj, koga je obezbjeđenje više puta iznosilo iz sale u kojoj se održavaju sjednice, jer nije htio da prihvati odluke poslaničke većine.

Ostvaruje se prijetnja da će ova kampanja biti "prljavija od svih do sada", kako je najavio Velimir Ilić, koji je za Miroljuba Labusa rekao da "nije Srbin", jer kakvo je to prezime, dodajući da je Labus zapravo - Jevrejin. Na tome insistira i nacional-patriotska štampa, pod uticajem snažnog bosanskog lobija u Beogradu.

Izborni štab Miroljuba Labusa zaigrao je na Koštuničinu neodlučnost i sporost. Jugoslavenski predsjednik odgovara agresivnom retorikom koja sve više podsjeća na Miloševićevu. Među posljednjim Koštuničinim izjavama je i ta da svi ministri i savjetnici u Đinđićevoj vladi koji su došli iz inostranstva (njih osam) treba da se vrate tamo gdje su bili. A upravo zbog tog dijela premijerovog tima mnogi ističu da je ta ekipa, koja je sa Zapada donijela znanje i radne navike i postigla početne rezultate, nešto najbolje što se Srbiji desilo u posljednjih dvadeset godina.

Protiv Vlade Srbije usmjerena su i izborna obećanja ostalih kandidata, izuzev Labusa, naravno, koji obećavaju ono što i nije u nadležnosti predsjednika republike - raspisivanje novih parlamentarnih izbora. Ekonomski analitičari poput Stojana Stamenkovića, međutim, upozoravaju da bi svaki izbori opasno ugrozili reforme, jer svaka kampanja bar za šest mjeseci skreće pažnju na druga pitanja i to predstavlja ogromnu štetu, naročito kada je zemlja u ovakvom položaju u kakvom je Srbija.

Bata i vještica Na listi za izbor predsjednika Srbije nalazi se jedanaest kandidata, od kojih se tri uzimaju kao relevantni: Vojislav Koštunica, kandidat Demokratske stranke Srbije (DSS), Miroljub Labus, kandidat grupe građana, i Vojislav Šešelj, kandidat Srpske radikalne stranke (SRS). Podijeljena Socijalistička partija Srbije, koja pokazuje ozbiljne znake raspadanja, izlazi sa dvojicom kandidata - Batom Živojinovićem i Branislavom Ivkovićem, a obojica kao najvećeg protivnika doživljavaju Miru Marković, zbog podrške Slobodana Miloševića, koju je usmjerila na lidera radikala Vojislava Šešelja.

Raskid socijalista sa Miloševićevom suprugom postao je otvoren (Živojinović: "Ona je crvena veštica"), ali ne i sa njim, jer mu arogancija i brutalnost koje pokazuje u Haškom tribunalu podižu popularnost kod kuće pa se smatra da će njegova podrška izabranom kandidatu donijeti značajan broj glasova. Kao "zanimljivi" kandidati mogli bi se posmatrati Borislav Pelević, lider Arkanove Stranke srpskog jedinstva (SSJ), Vuk Drašković, lider Srpskog pokreta obnove, i Nebojša Pavković, penzionisani načelnik generalštaba Vojske Jugoslavije i glavni vojskovođa u vrijeme NATO bombardovanja.

Analitičari su veliku nadu polagali upravo u Miroljuba Labusa, potpredsjednika savezne vlade, profesora Ekonomskog fakulteta u Beogradu i člana reformskog tima Đinđić-Labus-Đelić-Dinkić-Pitić . On je pokazao veliko znanje i izuzetnu vještinu u pregovorima sa međunarodnim ekonomskim institucijama i smatra se da je najviše zaslužan što je SR Jugoslaviji otpisano 66 odsto ili tri i po milijarde duga u Međunarodnom monetarnom fondu i Svjetskoj banci, dok pregovori sa Londonskim klubom još traju.

Labus je nekompromitovan, ima ugled ozbiljnog i odgovornog čovjeka, koji može donijeti veliku korist timu u kome radi, a u kampanji šalje nedvosmislene poruke da će se boriti za evropsku Srbiju, za nova radna mjesta, bolji život, za vraćanja samopouzdanja Srbiji. Na sve grubosti i uvrede odgovara umjereno, pozivajući protivničkog kandidata na TV duel u kome bi objasnili biračima svoje stavove. Koštunica, međutim, ne prihvata takvo sučeljavanje, koje nije predviđeno ni pravilima predstavljanja kandidata.

Međutim, Labus, kao jedini kandidat koji može da pokaže konkretne rezultate svog rada, biračima, za razliku od ostalih kandidata, nije pokazao da ima harizmu i da može da okupi mase, što je bio samo jedan od razloga stagniranja njegovog rejtinga. Možda je mnogo ozbiljniji propust što se na izborima pojavio kao kandidat grupe građana, iako je i član Demokratske stranke i član Grupe 17 Plus. Dobio je zatraženu podršku DOS-a, ali ključna Demokratska stranka, koja ima najjaču infrastrukturu u Srbiji i veliko iskustvo u organizovanju izbora na terenu ne učestvuje u Labusovoj kampanji. To se tumači kao nedostatak saglasnosti o zajedničkom cilju između Labusa, Đinđića i Mlađana Dinkića, kao lidera Grupe 17 Plus.

Šešelj na vagi Najnovija istraživanja, pak, pokazuju da umjereno raste popularnost Vojislava Koštunice i Vojislava Šešelja, pa se govori i o tome da li će se u Srbiji ponoviti francuski slučaj, kada se nacija okupila oko Chiraca da bi se suprotstavila Le Pennu. Analitičari čak procjenjuju da je namjera Koštuničinih savjetnika da na isti način ostvare nacionalno jedinstvo, iako je Šešelj još vrlo daleko od toga da ugrozi jačeg kandidata.

Prema posljednjim mjerenjima agencije Strateški marketing, za Koštunicu se odlučilo 25 odsto ispitanih, za Labusa 24, a za Šešelja 13,4 odsto. Zanimljivo je, međutim, da se za Šešelja samo prije tri mjeseca izjasnilo oko tri odsto!?

Šešeljev sve viši rejting pravi veliku prednost za Vojislava Koštunicu kada je riječ o drugom krugu izbora, koji je važan, jer pored Koštunice, Labusa i Šešelja određeni rejting imaju i Borislav Pelević i Vuk Drašković, čiji će se veliki broj glasova preliti na Koštunicu ili neće izaći. Vrlo malo od tih glasova je u ovom trenutku raspoloženo da glasa za Labusa, tako da oni iz te jednakosti, sa vođstvom Koštunice u prvom krugu, prelaze u veoma ubjedljivo vođstvo Koštunice u drugom krugu.

U varijanti Koštunica-Šešelj, ili Labus-Šešelj događa se druga priča pravljenja antišešeljevske koalicije i odjednom skače onaj kandidat koji je protiv Šešelja više, bez obzira što se na osnovu drugih analiza ne može otkriti i zašto.

Nedavna izjava Vojislava Šešelja da će, ukoliko pobijedi na izborima, uvesti vanredno stanje u zemlji, nedvosmisleno pokazuje ono što posmatrači srbijanskih političkih prilika već dobro znaju: ekstremna desnica koja se okuplja oko njega ne mari za demokratske elemente u svom djelovanju. Osnova njene izborne platforme je otpor prema Zapadu, a računa na birače kod kojih su ksenofobična osjećanja najjača i koji toleranciju ne drže za vrlinu. Loše ekonomske prilike, težak socijalni položaj ogromnog dijela stanovništva i velike frustracije mogli bi biti izvorište dodatnog porasta popularnosti ovog političara.

Ispitivanja, također, pokazuju da će najveći problem biti apstinencija birača, koja prijeti da izbor predsjednika ne bude ni obavljen ukoliko na izbore ne izađe polovina biračkog tijela, koje iznosi sedam miliona. Prema podacima Labusovog izbornog štaba, apstinenti vuku čak 32 odsto biračkog tijela. Problem je tim veći ako se imaju u vidu najave iz DOS-a da će neke stranke možda bojkotovati izbore. Špekuliše se čak i informacijom da će se i Labus povući, mada on to demantuje. U slučaju da se ne izabere predsjednik, vršilac dužnosti postaje predsjednik parlamenta, a to je osoba iz Đinđićevog dijela DOS-a. Za Srbiju bi to značilo novi talas sukoba i duži nestabilan period u političkom životu.

Koliko je težak Koštunica Konačno, ostaje pitanje koliko su važni naredni predsjednički izbori i zbog čega Vojislav Koštunica neobavljenog posla oko preuređenja novih odnosa sa Crnom Gorom želi da pređe na položaj predsjednika Srbije?

Diplomatski izvori u Beogradu navode da je Koštunici savjetovano da se ne kandiduje, upravo zbog započetih reformi o kojima se međunarodne institucije mnogo pohvalnije izražavaju nego domaći činioci. I zaista je mnogo vremena prošlo prije nego što je donio odluku, ali očigledno nije mogao da izdrži pritisak svoje stranke, koja po svaku cijenu želi da kapitalizuje njegovu popularnost, uvjerena da će tako mnogo lakše srušiti Đinđićevu vladu.

Analitičar Vladimir Goati ocjenjuje da ovi izbori, prvi poslije Miloševićeve

smjene predstavljaju test snage stranaka učesnika kampanje i u tome je njihov primarni značaj. Sem toga, oni otvaraju proces novog profilisanja političke scene Srbije. "Za razliku od istočnoevropskih zemalja gdje je formirana dvopolna politička scena, u Srbiji će ona biti tropolna: reformske stranke okupljene oko Zorana Đinđića, nacionalne, koje imaju i elemente demokratskog, oko Vojislava Koštunice, i stranke koje se zalažu za restauraciju sistema iz Miloševićevog vremena - socijalisti i radikali." No, i u tom novom profilisanju dominantna su desničarska uvjerenja i veliki broj desnih strana, dok je lijevi pol sasvim prazan.

Rezultati narednih predsjedničkih izbora poslužit će kao osnova za pravljenje strategije strankama za naredne parlamentarne izbore. Zato neki ljudi iz Đinđićevog okruženja povremeno ističu da nije važno ko će biti izabran, već da je bitno da utvrde koliko je "Koštunica težak".

Arhiva Dani
275