LIČNOST
U FOKUSU
Sulejman Tihić
Sulejman
Tihić, predsjednik SDA i kandidat
ove stranke za Predsjedništvo BiH, pokazuje izuzetnu političku
visprenost u ovim predizbornim danima. Nakon što je Visoki predstavnik,
ponukan Tihićevim zahtjevom za poništavanjem izbora sudaca Ustavnog
suda BiH iz Republike Srpske, poništio tu proceduru i vratio je
na prethodni postupak, predsjednik SDA, valjda i na krilima ove
političke i pravne pobjede, otišao je i korak dalje. U Travniku,
na predizbornom skupu SDA, "noćna mora" Narodne Skupštine
Republike Srpske obećao je biračima "da na prvim sljedećim
izborima više neće biti entiteta koji se zove Republika Srpska".
Žešće političke izjave s ove strane Bosne i Hercegovine nije bilo
od Silajdžićevog slogana Za BiH bez entiteta - kojim
je SBiH na prethodnim izborima dobila neočekivano velik broj glasova.
Tihić
će, ako ga OSCE ne suspendira zbog antidejtonske izjave (a neće,
jer bi onda ova međunarodna organizacija morala isključiti iz
izbora i set srpskih političkih stranaka rojalističkog, četničkog
i rojalističko-četničkog usmjerenja), možda imati priliku da kroz
političku borbu u sljedećem ciklusu vlasti realizira svoj cilj.
To, naravno, podrazumijeva da u sljedeće četiri godine, ma ko
da dođe na vlast u BiH i entitetima, stvori političke pretpostavke
za tranziciju BiH u pravcu nesegregacijske i slobodne države,
pa da tek na takvim osnovama neko poput Tihića može kroz pravne
procedure pokušati nemoguće - transformaciju najkomplikovanije
svjetske države u pristojnu ljudsku zajednicu.
Neosporno
je da predsjednički kandidat SDA Republiku Srpsku ima u malom
prstu i malo mu se kada potkrala greška bilo u političkoj, bilo
u pravnoj vivisekciji manjeg bosanskohercegovačkog entiteta. Zato
su odmah po odašiljanju njegove izjave o odlasku RS-a u vječna
lovišta, srpski političari iz Republike Srpske žestoko odgovorili,
tražeći od Tihića da se maltene izvini zbog svoje futurističke
izjave. Ali šamački advokatna to ni ne pomišlja, jer svoju političku
namjeru i želju crpi iz ustavnih amandmana koji, u određenoj mjeri,
omogućuju da se Republika Srpska i lingvistički i politički transformira.
No,
za razliku od RS pitanja, u federalnim pitanjima Tihić
upada iz greške u grešku. On potencira bosnocentričnost SDA, a
od takvog političkog predznaka te stranke nema ništa. To je čista
bošnjačka stranka, koja kao političke probleme Alijanse potencira
one koji uopće ne postoje. SDA, pa tako i Tihić, uvjeravaju nas
da samo sa Strankom demokratske akcije Bošnjaci mogu biti Evropljani
i muslimani, sa svojim tradicionalnim i kulturnim vrijednostima,
a da sa SDP-om i njegovim satelitima Bošnjaci moraju biti licemjeri.
Bezveze, tako nepolitično, tako provincijski, tako netihićevski.
Ili se, možda, varamo.
Ipak,
kada se promatra ukupni politički angažman Sulejmana Tihića i
kao poslanika i kao predsjednika Stranke i kao kandidata za državno
predsjedništvo, opći dojam o ovom konkretnom, vrijednom, i operativnom
političaru je povoljan. Šteta možda što je u SDA, ali nekada ne
izabere čovjek stranku, već stranka izabere čovjeka.
RIJEČ
U FOKUSU
Kinoteka
Piše: Mile Stojić
Prije
točno pola stoljeća, u Beogradu je osnovana Jugoslavenska kinoteka
- institucija koja je svim ljubiteljima sedme umjetnosti u bivšoj
državi ostala kao neka vrsta kovčega lijepih uspomena. Jedanaest
godina kasnije u Sarajevu je osnovan njezin odjel pod nazivom
Dvorana jugoslavenske kinoteke. Sala se nalazila u jednom podrumu
u Alipašinoj ulici, u prostoriji koja je nekada služila za dozrijevanje
pivskoga kvasca.
Prvo
prikazano djelo, svjedoče ljetopisci, u sarajevskoj Kinoteci bijaše
Griffithov film Rađanje jedne nacije iz 1915. godine.
Potom su uslijedile projekcije sovjetskih herojskih filmova socrealističke
škole, ali i čuveni Bal na vodi s Ester Williams
u glavnoj ulozi, potom Flemingov spektakl Prohujalo
sa vihorom. Ovdje je prvi put bila prikazana i najpopularnija
melodrama svih vremena Casablanca, sa Humpreyem Bogartom
i Ingrid Bergmann u glavnim ulogama, koja se u podrumu
kinoteke vrtjela mjesecima.
Riječ
kinoteka (franc. cinematheque: filmski arhiv, mjesto gdje
se pohranjuje filmski materijal osjetljiv i sklon brzom propadanju);
mi smo preuzeli francuski naziv, mada većina država slične institucije
naziva Film Archiv, koje uz police s klasificiranim filmskim rolnama
obično imaju i jednu (manju) dvoranu za nekomercijalno prikazivanje
filmova, s ciljem istraživanja i širenja filmske kulture, nacionalnih
kulturnih dobara i kulturnog identiteta..
Sarajevska
Kinoteka tokom sedamdesetih postala je jednim od središta kulturnog
života grada. U jednom svom davnom intervjuu Emir Kusturica
je izjavio da je upravo u njoj shvatio i naučio školu filma. Cijela
sarajevska filmska škola počinjala je ovdje, dok nije došlo vrijeme
videa, koje je demokratiziralo, ali i i bitno osiromašilo reprodukciju
filmske umjetnosti. Odlukom Skupštine R BiH, ratne 1994. godine,
formira se Kinoteka Bosne i Hercegovine koja "nasljeđuje"
salu Jugoslavenske kinoteke i filmski arhiv Arhiva BiH. Po prvi
put Kinoteka BiH djeluje kao institucija pod čijom su ingerencijom
tri odjela: arhivski, prikazivački i obrazovno-istraživački.
Kakvo
je stanje danas? Rukovoditelj Kinoteke Vesko Kadić povjerio
nam je da u posljednje tri godine Kinoteka BiH za svoje programske
djelatnosti nije dobila ni krajcara. A organizirala je, unatoč
zastarjeloj tehnici, retrospektivu filmova Mirze Idrizovića,
potom specijalne projekcije (književnost, historija, sociologija),
a ima namjeru od ove godine organizirati i internacionalni festival.
Više
smo puta na ovom mjestu pisali da su država njezine institucije.
"Slučaj" Kinoteke samo potvrđuje po tisućiti put naš
nemar prema vlastitoj državi i njezinoj kulturnoj baštini.
| Vakcina koja je uzdrmala
BiH |
Niko u
Federaciji BiH više nije siguran smiju li djeca, dobi između četiri
i šest mjeseci, biti cijepljena protiv tetanusa, difterije i velikog
kašlja, vakcinom zvanom diteper, a koju je ove godine Federalno
ministarstvo zdravlja nabavilo preko UNICEF-a. I dok javnost strahuje
i nagađa je li spomenuta vakcina uzrok padanja u komu jednog sarajevskog
mališana, te može li ona prouzročiti u budućnosti sterilitet kod
onih koji budu njome cijepljeni, kako se već priča, u UNICEF-u BiH
uopće ne vide razloga za bilo kakvu paniku.
"Shvatam
roditelje i njihov strah za svoju djecu, ali odgovorno tvrdim da
su vakcine diteper koje smo mi nabavili od australijske firme
CSL Limited, preko naše centrale u Kopenhagenu, ispravne, tj. da
su prošle sve testove Svjetske zdravstvene organizacije",
rekla nam je Erna Ribar, portparol UNICEF-a za BiH. Od nje
smo doznali i to da je ove godine, nakon što su entitetska ministarstva
UNICEF-u dostavila broj djece koja podliježu imunizaciji protiv
navedene tri bolesti, od CSL Limiteda naručeno 190.000 doza diteper
vakcine. Gospođa Ribar istakla je i to da "sporne" vakcine
nisu donirane u sklopu projekta GAVI (Globalni savez za cjepiva
i imunizaciju), kako su pisali neki mediji, ali i izjavljivali neki
predstavnici Ministarstva za zdravstvo Federacije BiH, već su donacija
UNICEF-a, koji je najveći nabavljač vakcina u svijetu.
"Ovdje
se pojavilo tako puno dezinformacija i napravljena je takva konfuzija
oko čitave ove stvari da se ne zna ko pije a ko plaća",
kaže Erna Ribar. Po njenom mišljenju, nema mjesta optuživanjima
bilo koga, a ponajmanje UNICEF-a, pogotovo stoga što nije dokazano
da je bilo koje dijete oboljelo zato što je primilo vakcinu diteper.
Dr. Željko
Mišanović, federalni ministar zdravstva, međutim, kazao nam
je da su nalazi oboljelog sarajevskog dječaka poslati na analizu
u Ljubljanu. "Pošto mi u BiH nemamo institut za imunologiju,
nismo u stanju ispitati ni vakcine o kojima je riječ, a niti dokazati
da li je to dijete oboljelo zato što je primilo diteper vakcinu",
rekao je federalni ministar.
A kako
na prostoru bivše Jugoslavije institute za imunologiju imaju Hrvatska,
Slovenija i Srbija, ministru Mišanoviću postavili smo pitanje zašto
se na jedan od tih instituta ne pošalje sporna vakcina na provjeru,
na šta je on odgovorio: "Evo, ja sam već nekoliko dana u
Kopenhagenu na redovnom sastanku Svjetske zdravstvene organizacije
i UNICEF-a, i najveći stručnjaci iz tih organizacija uvjeravaju
nas da su vakcine koje smo dobili u BiH certificirane i da nema
razloga da ih ponovo provjeravamo. Jedan od stručnjaka WHO-a, prof.
Wan Dan, danas se na pitanje da li vakcine diteper izazivaju
sterilitet, slatko nasmijao i rekao da je to van pameti. Međutim,
ja ne znam kakvi će biti nalazi oboljelog djeteta i kad se vratim
u Sarajevo znat ću šta ćemo dalje činiti."
I dok ministar
Mišanović tvrdi kako zahtjev za ponovnu analizu već certificirane
vakcine, kakav je slučaj sa pomenutom diteper vakcinom, mora
zatražiti Svjetska zdravstvena organizacija, u UNICEF-u za BiH su
nam rekli da zapravo Ministarstvo zdravlja treba Svjetskoj zdravstvenoj
organizaciji uputiti zamolbu da se to uradi!?
A kako
su neki ljekari u Federaciji BiH već u opticaj pustili priču da
se radi o "eksperimentu" i to na djeci koja žive u kantonima
sa većinskim bošnjačkim stanovništvom i samo u Federaciji BiH, a
ne i u Republici Srpskoj, i ministra Mišanovića i portparola UNICEF-a
pitali smo kakva su njihova saznanja o tome. "Znam za te
priče i danas se o tome govorilo u Kopenhagenu. Ali, budite sigurni
da smo mi istovremeno nabavili vakcine za oba entiteta i da se one
u Republici Srpskoj djeci daju bez ikakvih problema", rekao
je ministar Mišanović. I gospođa Ribar je dala sličan odgovor: "UNICEF
je nabavio vakcine za čitavu BiH, osim toga, Republika Srpska je
tražila i od UNICEF-a dobila više vakcina od Federacije."
Dani
saznaju i to da je RS već izvršila provjeru vakcina diteper
na Torlak Institutu u Beogradu i da je tamo dokazano da su sve ispravne.
Ovaj postupak vlasti Republike Srpske federalni ministar Mišanović
ovako je objasnio: "Republika Srpska je u ratu imala slučaj
kada su neka djeca oboljela zbog nekih vakcina i od tada ona redovno
vrši kontrolu svih vakcina."
Kako to
da Republika Srpska može samostalno izvršiti naknadnu analizu vakcina,
a kada se radi o Federaciji BiH, onda odluku o tome mora donositi
Svjetska zdravstvena organizacija? Na ovo je ministar Mišanović
kazao kako je kontrola kvaliteta zapravo posao Zavoda za epidemiologiju,
ali da on u te stvari "neće da se miješa"!
Od ministra
Mišanovića saznali smo i to da je Federalna vlada odlučila da vakcine
dobijene od UNICEF-a povuče iz upotrebe i da iz budžeta izdvoji
sredstva kojima će kupiti nove, ali ovaj put tzv. acelularne, koje
su puno, puno skuplje. Pa, zar nije logično i jeftinije da se prvo
analiziraju vakcine koje je već nabavio UNICEF, pa tek, ako se utvrdi
da su ove neispravne, kupe nove?, pitali smo federalnog ministra
zdravlja, na što nam je on odgovorio: "Je l' tako, niste
više u dilemi, već u trilemi?" i poručio: "U ponedjeljak
ću biti u Sarajevu, tada ću imati i nalaze oboljelog djeteta i mnoge
stvari bit će jasnije. Do tada ne bih špekulirao."
|
Austrijska sila
Jedna od pet najjačih banaka u Evropi, Bank
Austria Creditanstalt, koja kao dio HVB Grupe pokriva tržište
centralne i istočne Evrope, otvorila je 12. septembra svoju podružnicu
u Bosni i Hercegovini. Banka će raditi pod nazivom HVB Banka Bosne
i Hercegovine. Svoje poslovanje u Bosni ovaj austrijski bankarski
gigant počinje sa 15 miliona maraka kapitala, a predviđanja kazuju
kako će se već do kraja ove godine sredstva udvostručiti. Već
do kraja naredne godine, HVB Banka planira otvaranje svojih filijala
u Mostaru i Banjoj Luci. Do tada će raditi samo ona sarajevska,
reprezentativna i ekskluzivna, čak i po svojoj lokaciji. Austrijanci
su, naime, u srcu pješačke zone Sarajeva, u Ferhadiji.
Oslobođen pa optužen
Enaam Arnaout, direktor
Benevolence International Foundationa (BIF), oslobođen je optužbe
za laganje pod zakletvom iz formalnih razloga, ali je i dalje
zadržan u zatvoru u Chicagu. Sudija Federalnog suda u Chicagu
Joan B. Gottschall je na 22 stranice svog mišljenja, objavljenog
14. septembra ove godine, odbacila prethodnu optužbu protiv Arnaouta,
ali je svega par sati kasnije tužilac podnio novu tužbu za opstrukciju
pravde i davanje lažnih izjava.
Arnaout je, kao direktor BIF-a,
26. marta potpisao jednu izjavu u građanskoj parnici ove humanitarne
organizacije protiv američke vlade, tvrdeći da "BIF nikada
nije osiguravao pomoć ili podršku za ljude ili organizacije poznate
po nasilnom angažmanu, terorističkim aktivnostima ili vojnim operacijama
bilo koje prirode". Krajem aprila su FBI i tužilac optužili
Arnaouta da je u ovoj izjavi lagao pod zakletvom. Tvrdnje o povezanosti
BIF-a sa osumnjičenim teroristima, grupama i vojnim aktivnostima
temelje se velikim dijelom na dokazima prikupljenim tokom pretresa
ureda BIF-a u Bosni i Hercegovini 19. marta ove godine. Sada je
sutkinja Gottschall, citirajući jednu presudu Vrhovnog suda staru
23 godine, presudila da se optužba za krivokletstvo ne može temeljiti
na pisanoj izjavi koja je data tokom nekog sudskog postupka. Dok
je tužilac predavao nove optužbe, Arnaoutov advokat Joseph
J. Duffy je tražio desetodnevno odgađanje procesa. Sutkinja
je odredila petak kao krajnji rok za obje strane da podnesu svoje
prijedloge za nastavak procesa. U međuvremenu, Arnaout je ostao
u zatvoru. Njegove kolege iz BIF-a su nakon saslušanja pred sutkinjom
Gottschall izjavljivale da je on "politički zatvorenik".
Caise Hassan, koji
se u izjavi za Chicago Tribune predstavio kao član Odbora
BIF-a, žalio se da nikome nije bilo dozvoljeno da posjeti Arnaouta
u zatvoru otkako je uhapšen krajem aprila, a sutkinja Gottschal
je, nakon svega, izjavila: "Ja ne znam šta se ovdje dešava."
Prvo pojavljivanje Arnaouta pred sudom zbog novih prekvalifikovanih
optužbi očekuje se u drugoj polovini ove sedmice.
Vilajet s evropskom perspektivom
U nedjelju 11. septembra, i
onda kada je već opće mjesto međunarodne politike postala konstatacija
da se Bushova administracija ne želi baviti Balkanom, američki
Kongres donio je preciznu i po budućnost Bosne izuzetno važnu
rezoluciju kojom potvrđuje svoju dalju podršku BiH, istovremeno
najavljujući novu strategiju tzv. agresivne implementacije Dejtonskog
mirovnog sporazuma. Rezoluciju o Bosni i Hercegovini Kongresu
je predložio njujorški kongresmen Benjamin A. Gilman na
zasjedanju, istakavši da je desetogodišnjica bosanske nezavisnosti
podsjetnik da "Amerika mora nastaviti napore na podsticanju
sigurnosti, primjeni zakona, ekonomskog razvoja i privođenju ratnih
zločinaca pravdi".
Tvrdnju da se Bosna u Washingtonu
tretira isključivo kao leglo terorista, još uvijek beznadežan
slučaj i ekonomsko bezdno, kongresmen Gilman direktno je opovrgao:
"Moramo nastaviti pružati Bosni sigurnosni kišobran ispod
kog se demokratija i slobodno tržište mogu razviti i procvjetati.
Naš cilj je da nastavimo pomagati da se čitav Balkan razvije u
region stabilnih demokratija koje će u potpunosti participirati
u euroatlantskim integracijama. Stabilna Bosna - cjelovita, slobodna
i integrirana u Evropu, zahtijevat će dalju podršku i svaku vrstu
pomoći SAD-a, naročito sada kada su tri bosanska konstitutivna
naroda i ostali shvatili da njihova politička budućnost leži u
jakoj, nezavisnoj i u potpunosti funkcionirajućoj Bosni koja zaslužuje
našu pohvalu i podršku."
Rezolucija snažno podržava
bosansku težnju da postane članicom Partnerstva za mir i afirmira
značaj što bržeg ispunjavanja uvjeta za kreiranje ujedinjene vojne
komande oružanih snaga u BiH, podupire povratak izbjeglica, mir,
stabilnost i prosperitet u regionu te saradnju sa Tribunalom u
Haagu. Izglasavajući rezoluciju, Kongres je Bosni čestitao desetogodišnjicu
nezavisnosti i sasvim precizno se izjasnio da stoji iza suvereniteta,
pravnog kontinuiteta i teritorijalnog integriteta BiH u njenim
međunarodno priznatim granicama. "Imajući u vidu činjenicu
da su ljudi i vlasti u BiH pokazali da dijele demokratske vrijednosti
međunarodne zajednice i odgovornosti koje one nose", kako
stoji u rezoluciji, Bosni je odato i priznanje za aktivan doprinos
stabilnosti u jugoistočnoj Evropi.
Drugi značajan poen na posljednjih
mjeseci izuzetno uzavrelom međunarodnom terenu BiH je dobila na
sjednici Generalne skupštine UN-a nakon istupa bosanskog ministra
vanjskih poslova Zlatka Lagumdžije. Vidno odstupajući od
tradicija traljave bosanske minderbeg-diplomacije, Lagumdžijino
vještim paralelama podvučeno istupanje rezultiralo je salutiranjem
novom imidžu BiH. Bosanski ministar upozorio je da se u vrijeme
dešavanja Iraka, Bliskog istoka i Kašmira nikako ne smije zaboraviti
da će Balkan biti dobra vijest u mjeri u kojoj se dodatnim naporima
investira u dovršavanje posla njegovog potpunog integriranja u
evropske demokratske strukture i vrijednosti.
Ministar Lagumdžija nijansirano
je potencirao da nije tačno da je Bosna "ničija zemlja"
i da će ciljeve lakše postići onoga dana kada ratni zločinci budu
privedeni pravdi. I ma koliko stvari jadno izgledale usred bosanske
predizborne kampanje, u prijestonici svjetske diplomatije uvjerljivo
je predstavljena zemlja koja je pregurala fazu u kojoj je bila
objektom napora međunarodne zajednice i postala partnerom u procesu
izgradnje ekonomski i institucionalno samoodržive BiH.
"Ako četiri miliona
ljudi - muslimana, kršćana, pravoslavaca, Jevreja i ostalih, koji
su tokom historije živjeli u toleranciji, iako ne uvijek i u demokratskom
okruženju, ne može živjeti u demokratskom i otvorenom društvu
usred Evrope, kako će to nakon 11. septembra biti moguće za šest
milijardi ljudi na planeti", provukao je Lagumdžija bosansku
poentu onima koji je nisu shvatili od prve.
Sličan govor o šansama prosperitetne
Bosne s perspektivama u EU ministar vanjskih poslova imao je i
pred predstavnicima bosanskih organizacija u dijaspori. Nakon
bezmalo četverosatnog susreta, dobar broj članova Bosanske zajednice
u New Yorku bio je iznenađen što ministrov govor nije obilovao
jamama i kamama i što zaključne tačke u vidu iskanja pare za obnovu
"poharane, jadne zemljice Bosne" uopće nije bilo.
"Kakav je ovo ministar
- niti kuka, niti poslije govorancije organizira dernek, niti
nam za to išće para", pitao je začuđeno jedan od prisutnih
dopisnicu Dana iz New Yorka.
Daleko od predizbornog gliba,
Bosna je pred Kongresom i pred Generalnom skupštinom UN-a i pred
svojim, još uvijek, državljanima predstavljena kao civilizirana
zemlja koja traži saradnju i podršku, a ne milostinju i sažaljenje.
Ovaj put potpuno je izostao utisak o "vilajetu kome selameta
nema". I, kad bi se sudilo emotivno, a ne po teoriji, zakonima
i odnosima moći, vrednijim od priznanja američkog Kongresa i Generalne
skupštine UN-a, doima se fakat da je možda po prvi put neki od
Bosanaca poželio da se vrati u zemlju iz koje je izbjegao - ne
u poharani vilajet, nego u zemlju koju optimistična projekcija
smješta među članice EU u relativno bliskoj budućnosti. Bilo bi
tek patetično da nije sramotno što u jeku bosanske predizborne
kampanje u tu evropsku budućnost Bosne vjeruje, i za nju se bori,
više američkih kongresmena nego bosanskih parlamentaraca.
Hljeba, igara i krvi
"Uz puno uvažavanje pritisaka kojima
si izložen zbog predizborne kampanje, ne mogu da razumijem što,
umjesto da se baviš događajima u Sarajevu nakon utakmice reprezentacija
BiH i SRJ, ili 'spontanim' iskazivanjem 'dobrodošlice' predsjedavajućem
Vijeća ministara i Srbima u Ustikolinu, Ti u proslavljanju svjetskog
trijumfa jugoslavenskih košarkaša vidiš ozbiljnu prijetnju povratku
izbjeglica i raseljenih lica u RS", kori drugarski-toplo-kolegijalno
premijer RS-a Mladen Ivanić svog federalnog parnjaka Aliju
Behmena
Pa evo, možemo priložiti jednu kvazisatiričnu
viziju "crne petorke" srbijanskog basketa, porijeklom
izvorno iz SRJ. Vlade Divac i Dejan Bodiroga s vatrenim,
Peđa Stojaković i Marko Jarić s žladnim oružjem,
i Milan Gurović žnako. Čak i bez Draže Mihailovića
na bicepsu. Samo crtež, pomalo duhovit, čak? "O iracionalnosti
se radi: voleti zemlju između dva koša nije isto što i živeti
u zemlji u kojoj je svaka trica savršen povod za klanje",
zapisao je Pero Luković u Feral Tribuneu, a
valjda i Ivanić razumije. Kad mu se lijepo objasni.
|