rvi poslijeratni izbori koje organizira Izborna komisija BiH neće biti, barem kada je riječ o načinu glasanja, nimalo jednostavniji od onih održanih pod pokroviteljstvom OSCE-a i Privremene izborne komisije. Naime, 5. oktobra glasat će se na dva načina: kroz većinski sistem i sistem proporcionalne zastupljenosti sa otvorenim listama kandidata. I za jedan i za drugi sistem vrijedi banalna napomena koju slušamo od 1996. godine: glasanje se vrši upisivanjem znaka "X" u kvadratić pored imena kandidata ili političke partije ili koalicije.

Većinski i proporcionalni sistem Većinski sistem glasanja, kako koncizno objašnjavaju informativno-propagandni materijali Izborne komisije, primjenjivat će se kod glasanja za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine te za predsjednika i potpredsjednika Republike Srpske. Kod glasanja za članove Predsjedništva BiH, kandidati iz reda bošnjačkog i hrvatskog naroda naći će se na istom glasačkom listiću. Glasački listić će biti ispravan jedino ukoliko se glasa za samo jednog kandidata iz reda jednog naroda. Na listiću za izbor predsjednika i potpredsjednika RS-a naći će se kandidati iz sva tri konstitutivna naroda, a listić će biti ispravan ukoliko se glasa za samo jednog kandidata iz jednog naroda.

Sistem "otvorenih lista" primjenjivat će se kod glasanja za:

a) Predstavnički dom Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine,
b) Predstavnički dom Parlamenta Federacije BiH,
c) Narodnu skupštinu Republike Srpske,
d) Skupštine svih deset kantona,
e) Općinsko vijeće Žepče.

Kod glasanja po sistemu "otvorenih lista" birač ima tri mogućnosti:

1. da glasa upisivanjem znaka "X" u kvadratić pored imena jedne političke stranke ili koalicije ili nezavisnog kandidata,
2. da glasa upisivanjem znaka "X" u kvadratić pored imena jedne političke stranke ili koalicije ili nezavisnog kandidata i da glasa za onoliko kandidata na kandidatskoj listi te stranke ili koalicije za koliko želi,
3. da glasa upisivanjem znaka "X" u kvadratić pored imena onoliko kandidata za koliko želi glasati na kandidatskoj listi jedne političke stranke ili koalicije.

Šta to znači u konkretnim slučajevima? Primjera radi, ukoliko birač upiše znak "X" u kvadratić pored imena Socijaldemokratske partije (ili bilo koje druge), on će glasati za tu stranku i sve kandidate na listi po redoslijedu koji je prijavila sama stranka (opcija 1.). Ako bi, teoretski, svi birači ovako glasali, to bi značilo da će skupštinske klupe biti popunjavane po redoslijedu koji je napravila stranka do onog broja koji procentualno odgovara broju glasova koje će stranka osvojiti na izborima.

Birač može glasati i za SDP (ili bilo koju drugu stranku) i za pojedine kandidate ove stranke, praveći na taj način "svoj" redoslijed na listi ove stranke (opcija 2.). U tom slučaju može se desiti, kao što je bio slučaj kod pojedinih stranaka na izborima 2000. godine, da prvi na listi dobije manje glasova nego kandidati koji su iza njega.

Konačno, birač može glasati samo za neke od kandidata na listi, pa tako, primjerice, birači mogu glasati za Nijaza Durakovića kao prvog na listi Stranke za BiH za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH a da na taj način ujedno glasaju i za Stranku za BiH, mada nisu upisali kvadratić pored imena ove stranke (opcija 3.).

Prilikom glasanja birač ne smije upisivati znak "X" pored imena više stranaka, koalicija ili nezavisnih kandidata jer će listić biti nevažeći. Isto tako, birač ne smije upisivati znak "X" pored imena više kandidata na listama različitih političkih stranaka, koalicija ili nezavisnih kandidata. To, primjera radi, znači da je nemoguće na listama za isti nivo vlasti glasati i za Nijaza Durakovića i za SDP ili i za Zlatka Lagumdžiju i za SDA.

Dansko iskustvo Sistem "otvorenih lista" primjenjivan je prvi put prilikom izbora 2000. godine. Dok je važio sistem "zatvorenih lista", važio je redoslijed kandidata na listi koji je stranka ili koalicija utvrdila. Sada se taj redoslijed uspostavlja prema broju osvojenih glasova. To znači da stranka može staviti jednog kandidata na prvo mjesto ("nosilac liste"), a drugog na peto ili deseto mjesto na listi i da ovaj kandidat ipak dobije više glasova nego prvi ili drugi ili svi koji su na listi ispred njega. "Prednost otvorenih lista je u tome što je kandidat otvoren biraču i uspostavlja se bolja veza između kandidata i birača. Kandidat, a poslije izbora izabrani dužnosnik, čini se odgovornim prema biraču, a ne samo prema političkoj stranci", kaže Hilmo Pašić, član Izborne komisije Bosne i Hercegovine.

On ističe da se sistem "otvorenih lista" koristi i u svijetu, navodeći primjer Danske. "Prenoseći iskustva koja sam stekao prilikom boravka u toj zemlji 1998. godine, u Privremenoj izbornoj komisiji sam se zalagao da se taj sistem uvede i u BiH, ali je tada rečeno da je to previše komplikovan sistem. Međutim, ovaj sistem je prihvaćen za izbore 2000. godine, a sada je ugrađen i u Izborni zakon."

Ukratko, sistem otvorenih lista uopće nije komplikovan: radi se ponajprije o pružanju mogućnosti biračima da svoj glas daju određenim ljudima unutar neke političke stranke. Ali zato postoji nešto što je, bukvalno rečeno, "viša matematika" u izbornom procesu. Radi se o postizbornom procesu izračunavanja broja skupštinskih fotelja koje će dobiti stranke ili nezavisni kandidati a kojim se, srećom, ne moraju baviti birači, nego Izborna komisija. Unutar tog procesa posebno interesantan i maglovit je način kako se izračunavaju tzv. kompenzacioni mandati.

U svakoj izbornoj jedinici mandati se raspodjeljuju tako što se za svaku političku stranku i koaliciju ukupan broj važećih glasova koje je stranka ili koalicija osvojila dijeli sa 1, 3, 5, 7, 9, 11 i tako redom sve dok je to potrebno za raspodjelu mandata. Brojevi koji se dobijaju ovom serijom dijeljenja su "količnici". Broj glasova za nezavisnog kandidata je količnik tog kandidata. Količnici se redaju od najvećeg do najmanjeg, a mandati se dijele od najvećeg do najmanjeg. Ova matematika, osim toga, dobija na značaju i kod dodjele kompenzacionih mandata.

Treba naglasiti da je Izborni zakon kao novinu utvrdio "izborni prag" kod dodjele mandata. Tako nijedna politička stranka, koalicija, lista nezavisnih kandidata ili nezavisni kandidat ne mogu sudjelovati u raspodjeli mandata ako ne osvoje više od tri posto od ukupnog broja važećih glasačkih listića. Ako stranka prođe ovaj prag, mandati koje stranačka lista dobije se raspoređuju među kandidatima sa liste koji su dobili najmanje pet posto od ukupnog broja glasova koje je dobila lista. Mandati se dodjeljuju redoslijedom od najvećeg do najmanjeg broja glasova. Ako je lista dobila još mandata, a preostali kandidati su dobili manje od pet posto glasova liste, raspodjela se vrši prema njihovom redoslijedu na listi. Konačno, ako je stranačka lista dobila više glasova nego što ima kandidata koji bi popunili dodijeljena mjesta, mandat se prenosi na kandidatsku listu te stranke u drugoj izbornoj jedinici.

Kada se izvrši ova raspodjela, ostaju "kompenzacione fotelje". Svaka stranka ili koalicija je bila dužna podnijeti Izbornoj komisiji BiH i kandidatsku listu za kompenzacione mandate. Ova lista sadrži samo imena kandidata koji se već nalaze na redovnim kandidatskim listama i ona se ne štampa na glasačkim listićima. Primjera radi, u Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH, Predstavnički dom Parlamenta Federacije i Narodnu skupštinu RS, kao što je poznato, biraju se kandidati iz višečlanih izbornih jedinica. Tako se kod izbora za Parlamentarnu skupštinu BiH kandidati biraju iz pet izbornih jedinica iz Federacije i tri iz Republike Srpske. Primjerice, Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH sastoji se od 42 člana, od kojih se 28 bira iz Federacije, a 14 iz Republike Srpske. Od 28 članova iz Federacije, 21 poslanik se bira iz višečlanih izbornih jedinica, a sedam poslanika dobijaju tzv. kompenzacione mandate. Od 14 članova koji se biraju sa teritorije RS-a, devet ih se bira iz izbornih jedinica, dok će pet poslanika biti izabrano kroz sistem kompenzacionih mandata.

Maglovita teorija Kada se okonča proces glasanja, u svakoj izbornoj jedinici se mandati raspoređuju proporcionalno između stranaka, koalicija i nezavisnih kandidata. Kada se zbroje mandati koje su osvojile liste u svim izbornim jedinicama, rezultati na nivou Federacije i Republike Srpske možda neće biti proporcionalni. Da bi se izvršila korekcija i pravilno rasporedile poslaničke fotelje, uključuju se famozni kompenzacioni mandati u čijoj raspodjeli mogu učestvovati samo političke stranke i koalicije. Prvo se raspodijeli ukupan broj mandata za određeni zakonodavni organ (Parlament BiH, Parlament Federacije ili Narodnu skupštinu RS) koji se dodjeljuju na teritoriji entiteta, umanjen, naravno, za broj skupštinskih mandata koji su osvojili nezavisni kandidati. "Od broja mandata koje je dobila kandidatska lista političke stranke ili koalicije oduzima se broj mandata koje je ta politička stranka ili koalicija osvojila. Preostali broj je broj kompenzacijskih mandata koje dobija kandidatska lista", objašnjava Hilmo Pašić. Prema njegovim riječima, kompenzacioni mandati dodjeljuju se jedan po jedan kandidatima koji nisu izabrani sa liste kompenzacionih mandata te političke stranke ili koalicije, od vrha liste pa sve dok mandati ne budu raspoređeni ili se lista ne iscrpi.

Naravno, sve je to teorija koja će izgledati pomalo nejasno dok se ne bude govorilo o konkretnim brojkama glasova koje su dobile pojedine stranke, koalicije ili nezavisni kandidati. Uostalom, izračunavanje koja stranka ili koalicija će dobiti koliko kompenzacionih mandata i ne treba stvarati glavobolju biračima, jer oni ionako pretjerano nemaju veze sa višom postizbornom matematikom. Bitnije je napomenuti da kompenzacioni mandati mogu služiti kao neka vrsta "rezervne opcije" za one stranačke kandidate koji bi u skladu sa vlastitim i(li) stranačkim interesima, po svaku cijenu, trebali ući u parlament i postati dio vlasti nakon 5. oktobra.

Arhiva Dani
272