vjedoci koje je pozvala Republika Srpska gotovo su uvjerili međunarodnog arbitra Diarmuida P. Sheridana da je Dobrinja "sveta srpska zemlja" koja ne smije pripasti nikom drugom. U zemljišnoj knjizi na koju su se srpski svjedoci 2001. godine pozivali pred irskim sucem, doista piše da zemlja na kojoj je sarajevsko naselje Dobrinja sagrađeno - pripada nasljednicima Gojka Radonje.

"Kako su svjedoci stalno spočitavali da je Dobrinja 'najsrpskiji' dio Sarajeva, nisam mogao više šutjeti. Pokazao sam i arbitru, a i objelodanio u javnosti, dokumenta u kojima jasno piše da je ta zemlja do 1934. oduzeta, bez naknade, sinovima Abdulaha Semiza i data Gojku Radonji", prisjeća se Ramiz Mehmedagić, federalni ministar prostornog uređenja i okoliša.

Turski vakat Historijat vlasnika ove zemlje ispisan na stranicama zemljišne knjige završava se sa Gojkovim sinom Mirkom Radonjom, koji ju je, naravno, naslijedio od oca. Ali, šezdesetih godina "država" je isplatila Radonjama zemlju i sagradila zgrade. No, u zemljišnim knjigama koje se "čuvaju" u sudu, država se kao vlasnik ne evidentira. U istim ćitabima, naselja Dobrinja ili Alipašino Polje još uvijek su livada. Pa ipak, pri rješavanju jednog od najvećih postdejtonskih sporova, zemljišna knjiga, neažurna kakva jeste, pomogla je da se "rasvijetli" povijest tog lokaliteta.

Pošto su se kod entitetskog razmeđavanja ovi i oni pozivali na djedove, argumenti za i protiv pronašli su se upravo u knjigama čije su stranice ispisivane i iscrtavane u vrijeme vladavine Austro-Ugarske monarhije na ovim prostorima.

Zbog ovog, sličnih i gorih slučajeva, nedavno se Federalno ministarstvo pravde pozabavilo rješavanjem upisa prava vlasništva na nekretnine. Predložen je, naime, Nacrt zakona o zemljišnim knjigama. Iako pravo vlasništva nad nekretninom, koje evropska Konvencija o ljudskim pravima tretira kao "osnovno ljudsko pravo", ono kod nas putuje od kulta do stuba srama i opet kulta, i tako zadnjih stotinjak godina. Zato donošenje ovog zakona nije nimalo jednostavno; što zbog poslovične balkanske aljkavosti, što zbog reformi, ratova, pljački, otimačina, katkad u nepredvidivom slijedu…

Prvi su vlasništvo ovdašnjeg življa evidentirali Turci. Kod njih se vlasništvo nad kućom dokazivalo takozvanim tapijama. Kada je Austro- -Ugarska došla, prvo su snimili BiH. Onda su uveli zemljišne knjige, u koje su prve upise izvršili 1886. godine. Sve je to bilo fino osmišljeno, a u praksi primjenjivo. Svaki pojedinac je svoju nekretninu mogao dokazati izvatkom iz gruntovnice, koja se, opet, nalazila u sudu. Kraljevina Jugoslavija je preuzela ovaj zakon. Kada su kralja zamijenili komunisti, vlasništvo se stavilo na "stub srama". Katastar, mada u to vrijeme nije bilo zakona koji bi to regulirao, počinje evidentirati posjede. Istine radi, treba napomenuti da su još tokom Drugog svjetskog rata zemljišne knjige u mnogim općinama u BiH izgorjele, tako da to što je evidentirao katastar, u mnogim je slučajevima skoro jedini dokaz o vlasništvu nekretnine.

Posljedica katastra bila je da se "izvaci" u sudu ne mijenjaju i po osamdesetak godina. Zbog toga sada imamo dosta slučajeva tipa Dobrinje, gdje je država vlasnik onoga što je u posjedu Radonja. Po tome opet, zgrada na Dobrinji - nema?! Rezultat istog je i što nema pola Konjica, ili nekog drugog grada u Federaciji BiH.

Čija je zemlja "Kada je donesen, 1984, Zakon o premjeru, katastru i nekretninama bio je idealan. Njime se trebalo ažurirati pitanje vlasničke evidencije. Pošto je bila dominantna državna svojina, naravno da je i država imala interes da svoje vlasništvo uredi", objašnjava Mehmedagić, napominjući da je pomenuti zakon trebao biti proveden do 2001. godine. Ali, agresija na BiH 1992. godine učinila je da se štošta prolongira. Iznimka nije bio ni Zakon o premjeru i katastru nekretnina. Kasnije, zbog tranzicije u društvu, taj "idealni" zakon nije bio najadekvatniji u praktičnoj primjeni.

Stoga, kada je došao vakat da uvjet za napredak bude "pospremanje vlastitog nereda", počelo se pričati o zakonima koji bi regulirali vlasništvo. Tako se prije tri godine pojavila inicijativa da se pitanje vlasništva rješava zakonski. Namjera je bila, a i sada je, da se time uspostavi čista vlasnička evidencija, koja bi se vodila u sudu, kako ne bi bilo zabune je l' nešto državno ili "onog čoj'ka"!

Stranci su tada "preporučili" da je krajnji rok za zakonsko rješavanje ovog pitanja 2000. godina. Bješe to Bičakčićevo vrijeme, kada je pomenuto slovo zakona ovjereno i verificirano jedino žučnim raspravama u Federalnom parlamentu. I problem je ostavljen za one koji su došli poslije: Alijansu. Ovi, opet, potkraj mandata uzeli su da riješe slučaj vlasništva. Federalno ministarstvo pravde je prije dva mjeseca pred Parlamentom Federacije BiH izložilo Nacrt zakona o zemljišnim knjigama. Tada je, nakon što je zaključena nužnost što bržeg usvajanja, ali i dopuna, preporučeno da se javna rasprava sprovede u svih deset kantona. No, na Vladi, u Parlamentu te kantonima najviše primjedbi na predloženi nacrt imali su geometri.

"Oni žele da se vrati nešto što je staro 120 godina, a to je zemljišna knjiga. Umjesto da sačekaju da se završi proces koji smo davno započeli: implementacija Zakona o katastru, koja bi bila urađena do 2006. godine", kazao je inspektor Federalnog geodetskog zavoda Miroslav Musa.

Razlika između katastra i zemljišne knjige je velika. Dok se u zemljišnoj knjizi evidentira posjed i vlasništvo, u katastru se evidentira samo posjed. S obzirom na stanje vlasničke evidencije koje smo već ilustrirali, ni jedno ni drugo kod nas nije bilo sjajno! Za osamnaest godina, koliko se, naime, provodi Zakon o katastru, osim što je potrošeno na njegovu implementaciju oko 700 miliona KM (ovaj podatak je iznio federalni ministar pravde Zvonko Mijan na Parlamentu FBiH), uspio se realizirati samo u tri općine. U preostalim općinama posao je urađen samo u određenom procentu.

"Reformom zemljišnoknjižnog prava težimo da se i porez nepokretnosti snizi sa 15 na tri do pet posto, da se riješi problem bespravne gradnje koja decenijama kod nas cvjeta, stane u kraj fiktivnim firmama, dobije pravo na hipoteku…", priča pomoćnik federalnog ministra pravde Džemaludin Mutapčić.

Inače, Mutapčić učestvuje u radu ekipe domaćih stručnjaka koji skupa sa predstavnicima njemačke organizacije GTZ rade na ovom zakonu. Kao predstavnik predlagača ovog nacrta zakona, Mutapčić je dva mjeseca učestvovao u javnim raspravama na kojima su učešće uzeli pravnici i geometri. Tu su pravnici ukazivali geometrima na prednostima zemljišne knjige, a geometri - katastra. To bi se moglo reći i ovako: pravnici su razlagali zakon, a geometri sugerirali na dobre i loše strane njegove praktične primjene. Naprimjer: prvobitno nacrt zakona nije podrazumijevao da zemljišna knjiga bude javna. Na to su ukazali geometri pravnicima. Dalje, oni su sugerirali da je "previđeno" pitanje etažnog vlasništva. Geometri su predvidjeli da bi time svi vlasnici stanova, kada bi došlo do rušenja zgrade, ostali bi bez prava na parcelu.

"Sutra da se sruši kuća, vi možete na ulicu. Tako je to zamislio, i pokušao da nam nametne, taj njemački GTZ. Koji su tu interesi, ja ne znam", komentira Miroslav Musa. On nadalje obrazlaže da "brzina" kojom pokušava da se donose ovaj zakon naruku ide samo stranim investitorima, koji treba da otkupe strateške firme u BiH. Pritom se zapitao: "Šta je sa narodom?"

Pomoćnik federalnog ministra pravde potvrdio je Musine navode da se "previdjelo" pitanje etažnog vlasništva. Ipak, Mutapčić je također istakao da će Knjiga položenih ugovora (otkup stanova je u njoj evidentiran) biti na snazi sve dok se ne nađe drugo rješenje.

Lakši kredit Predsjednik Općinskog suda I Sarajevo Jasmin Jahjaefendić smatra da bi se reguliranjem pitanja vlasništva posjeda, navedenim zakonom u nadležnosti suda, garantirala zaštita osnovnih ljudskih prava, kao što je pravo nad vlasništvom. Druga pozitivna stavka zakona, tumači Jahjaefendić, omogućila bi približavanje svjetskim ekonomskim tokovima, jer zakon podrazumijeva i pravo na hipoteku. Ilustracije radi: dok sada za podizanje kredita trebate, ovisno o iznosu, od dva do pet žiranata, nekada biste mogli kredit "podići" internetom, stavljajući hipoteku na nekretninu koju posjedujete. To je, naravno, praksa koja se primjenjuje u svijetu.

"Stalo bi se u kraj i fiktivnim firmama. Jer, kada bi neko htio registrirati firmu, prvo se provjere njegove nekretnine. Stoga, ukoliko ne plati poreze ili bilo šta drugo, stavlja mu se teret na objekat", rekao je predsjednik Općinskog suda I Jahjaefendić.

Helem, taj zakon nam je neophodan. Za sada će ga njegov predlagač - Federalno ministarstvo pravde, sa izmjenama iznijeti ponovo pred vladu većeg entiteta, pa na Parlament…

No, zakon o zemljišnoj knjizi ne može samostalno funkcionirati. Dok u susjednoj Hrvatskoj Zakon o zemljišnoj knjizi ima oko 230 podzakonskih akata, kod nas ih je u nacrtu ovog zakona svega osamdesetak. Ne treba biti pravnik kako bi se razlika uočila. Mutapčić veli: "Dopunit ćemo mi to provedbenim propisima."

Ovaj zakon, naime, bez drugih u paketu ne bi puno promijenio. Federalni ministar za prostorno uređenje i planiranje Ramiz Mehmedagić tvrdi da se pitanje evidentiranja vlasništva treba riješiti u paketu sa zakonom o vlasništvu, restituciji, onda građevinskom zemljištu…

"Kako sredstva koja su uložena ne bi propala, smatram da Zakon o premjeru i katastru ne treba staviti van snage, već do kraja izvršiti evidenciju katastra, pa tek onda uspostaviti i evidenciju vlasništva", ustvrdio je Mehmedagić. Upozorio je da posebno treba biti oprezan kada je riječ o promjenama koje su se dešavale u periodu od 1991. do danas. Jer, u najvećem dijelu BiH, vlasničke promjene su vršene nasilnim putem.

Arhiva Dani
272