| |
Sva tragikomedija
"prijateljske utakmice" fudbalskih reprezentacija
BiH i Jugoslavije imala je, priznajem, najjači efekat na pojačanje
moje višegodišnje fascinacije predsjednikom ovdašnjeg nogometnog
saveza Jusufom Pušinom, koji je nedavno proslavio prvu
deceniju funkcije na čelu najvažnijeg sportskog saveza u BiH.
Pušina pripada onom tipu
jal' političara, jal' "sportskih radnika", jal'
policajaca koji bi se, kad bi ovdje nekim slučajem kakva japanska
partija došla na vlast, već naredno jutro probudili sa kosim
očima. Jednom izbačen u kadrovsku orbitu bošnjačke politike,
nema toga što ne bi učinio da u njoj ostane vječno. Kad je
bivši pozornik dobio priliku da ga ministar policije osobno
šalje po kifle, bilo je degutantno gledati njegovo udvorništvo.
Dan nakon smjene Alije Delimustafića nije imao nikakvih
problema da ga toliko ocrnjuje da je to bilo pomalo neugodno
slušati i onima koji su Delimustafića smijenili. U vrijeme
dok je nacionalna fudbalska selekcija jedini put u svojoj
historiji, po atmosferi i rezultatima, ličila na jednu ozbiljnu
državnu reprezentaciju, pod vodstvom Fuada Muzurovića,
samo što selektora nije ispraćao u krevet. Kada je iz SDA
stigao nalog za njegovu smjenu i ustoličavanje Džemaludina
Mušovića, pred novinarima je Muzuroviću odbrusio da mu
se mora obraćati sa "Vi". Kad su kadrovske kriterije
podobnih Bošnjaka određivali Omer Behmen i njegovi
indijanci, spakovao je kofere i zapucao na hadž. "Što
je sigurno - sigurno", njegova je deviza, pa je i svetu
muslimansku dužnost odlaska u Mekku ponovio još jednom - nek'
se nađe, svakako nije o vlastitom trošku. Kad je SDA izgubila
vlast, naš pametni junak je otkrio Građansko-demokratsku stranku
Ibre Spahića, dovoljnu da ima partijsku pozadinu i
dovoljno nebitnu da bi zbog partijskog članstva izgubio savjetničko
mjesto u Predsjedništvu. Boraveći dokon godinama u zgradi
Predsjedništva, shvatio je da i Haris Silajdžić voli
udvorice. Bacio se na posao koji najbolje zna i - hop! - evo
ga danas kao Silajdžićev kandidat za šefa državne obavještajne
službe.
Istovremeno, sa općim međunarodnim
trendom pomirenja "zaraćenih strana", Pušina je
skontao da ne bi bilo loše "pribilježiti se" i OHR-u:
e, tako je došlo do prošlonedjeljne "prijateljske"
blamaže Bosne i Hercegovine. Ono što četnicima nije pošlo
za rukom ni nakon tri i po godine zločinačkog ubijanja Sarajeva
- da na Koševu zapjevaju "Od Topole...", kliču Draži,
Radovanu i Arkanu, a sve pod zaštitom (o Bože, zar i to može?)
- sarajevske policije, postalo je java. "Živeo Pušina!"
Zahvaljujući ideji
tako genijalnog uma o organizaciji "prijateljskog meča"
sa re prezentacijom Jugoslavije, hiljade svjet skih medija
prenijelo je izvještaje zapadnih agencija o utakmici, poput
ovog u kojem stoji: "Grupice navijača pokušavale su da
provociraju jedni druge, pri čemu su jugoslavenski navijači
skandirali imena lidera bosanskih Srba optuženih za ratne
zločine, Radovana Karadžića i Ratka Mladića, a Muslimani su
uzvraćali sa 'Allahu ekber' (Bog je veliki). Razmjena uvreda
(podvukao S.P.) zaprijetila je da će se pretvoriti u ozbiljan
sukob poslije meča, ali je to onemogućila lokalna policija."
Zahvaljujući Pušini, Izvršni
odbor Međunarodnog olimpijskog komiteta imao je lakši zadatak
prilikom aktuelnog odlučivanja kojim Sarajevo nije pripušteno
u krug zvaničnih kandidata za organizaciju Olimpijskih igara
2010. godine. Potrudio se Pušina da svojim "kolegama",
poput Platinija i Beckenbauera, olakša dilemu
o njihovom stavu kada se uskoro bude odlučivalo i o domaćinu
Evropskog prvenstva u fudbalu, za koje su se kandidirale BiH
i Hrvatska. O "kolateralnoj šteti" projekta kojim
je Pušina sebe vjerovatno već vidio u najužem krugu kandidata
za Nobelovu nagradu za mir - rasulu u reprezentaciji, predizbornom
navođenju vode na mlin nacionalnih stranaka, položaju bošnjačkih
povratnika u Republiku Srpsku... i ne vrijedi raspravljati.
Stoga je jedino pravo pitanje:
zaista, postoji li način da se ukine Pušina? Osobno sumnjam,
jer nikako ne bih potcijenio spretnost čovjeka (kojem godinama
ne smeta konsenzus svih fudbalskih navijača od Bihaća do Orašja
po pitanju njegovog prezimena i bliže porodice) da se i nakon
prošlonedjeljne utakmice dočeka na noge. |
|
