("Zašto je reis protiv
Bošnjaka"; Dani 270, 16.
august 2002, str. 16)

Reis je bio u pravu

S obzirom da je u našem kolokvijalnom jeziku i kulturi javnog komuniciranja persiranje znak lijepog odgoja i pristojnosti, i ja ću Vas, gospođo Selimbegović, samo iz tih razloga ovako oslovljavati. Iz tih razloga poštedit ću Vas i grubih riječi, iako sam ubijeđen da Vi tu poštedu niste zaslužili. A to ubjeđenje su učvrstili Vaši zadnji napisi, što je razlog mog obraćanja Vama.

Nekadašnji komunisti u svojim atacima na Islamsku zajednicu nisu ni blizu onoga što ste Vi napisali falsifikujući lik i djelo reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. Cerića. Vi biste vrlo rado zabranili reisu-l-ulemi dr. Ceriću da javno govori o stanju zajednice i stvarima i problemima u društvu. Ne zaboravite da ono što reisu-l-ulema dr. Mustafa Cerić javno i glasno govori, stotine hiljada Bošnjaka šapuće (uz ponekog političara koji još nije toliko isprepadan da bi prestao šaputati). To što mu imputirate da je zahvaljujući njegovim reagovanjima kod istražne sutkinje Jasminke Putice dozrela i bolest i odluka da da ostavku na tu poziciju, jednostavno nije tačno jer se istražna sutkinja Jasminka Putica izjasnila o razlozima ostavke. A čak i da je njegova izjava i imala uticaja na ostavku, to bi moglo značiti samo jedno - a to je da je bio u pravu. Još bih Vas podsjetio da reisu-l-ulema nije kročio u BiH, nego se u njoj rodio, školovao, radio i na kraju je branio kad joj je najteže bilo i kad joj je najpotrebniji bio.

To što reisu-l-ulemu poistovjećujete i upoređujete sa Kačavendom, sa razlikom u nijansama, čak ni u metodi u najmanju ruku je oholo i bahato. Na Vašu žalost, reisu-l-ulema sigurno jeste neupitni vođa Bošnjaka i to nije njegova puka želja - to je želja Bošnjaka, bezvakatnamaždžija, deda, nana, sufija, "vehabija", intelektualaca, pa i onih koji ne ulaze u džamiju ali je negdje u srcu kriju. Ustvari, Vi ste ovoga svjesni i to i jeste problem i razlog što ste se namjerili da najveću instituciju i rijetko nekompromitiranu ličnost u Bošnjaka pokušate okaljati i srušiti. Reisu-l-ulema je uvijek bio uz Bošnjake, bodrio ih kad je trebalo i kritikovao kad je bilo neophodno, kao što je bio slučaj sa svinjetinom, što Vi vrlo dobro znate, samo prešućujete, i konstruišete kako Vam odgovara.

A što se tiče tzv. mješovitih brakova, on je samo bio obavezan iznijeti islamski stav, s obzirom da je najveći autoritet u tom smislu, osim ako ne umišljate da je trebalo konsultirati Vas i Vama slične islamologe.

A to što su Bošnjaci bili ranjeni i mrtvi u gradovima gdje su bili većina, ustvari potvrđujete da ih nije spasila ni svinjetina ni miješani brakovi. Samo što je reisu-l-ulema, za razliku od Vas, bio toga svjestan i tada i sada, i to ga je boljelo jer on Bošnjake osjeća kao što vršika (najviša grana) osjeća stablo i korijenje. Vi mu još lažno na osnovu poluizjava i konstrukcija pripisujete da je dopustio (dozvolio) alkoholiziranje, čak i Vi vrlo dobro znate da niti je dopustio a niti to on može učiniti ni kao smrtnik, ni kao efendija, ni kao reisu-l-ulema, ali, eto, Vama se to uklapa. A to što ste Vašim pisanjem izvrijeđali Bošnjake, a nimalo niste ocrnili reisu-l-ulemu dr. Mustafu Cerića, to Vama na obraz, kojeg je dosta toga pokrilo. Ipak vjerujem da se razlikujete od kolege iz SB kojeg branite, nadam se samo iz profesionalne solidarnosti.

(Reagiranje: "Dobre
namjere Hrvatskog
telekoma"; Dani 270, 16.
august 2002, str. 43)

Šteta Hrvatskog telekoma

Poštovani gospodine Jurleka,

Razumljivo mi je Vaše reagiranje u funkciji direktora Korporativnih komunikacija Hrvatskog telekoma Zagreb povodom mog teksta kojim sam pokušao dati skromnu podršku nastojanjima predsjednika Upravnog odbora HPT-a Mostar, gosp. Slave Kukića, na zaštiti ekonomskih interesa građana Bosne i Hercegovine. Iako ste na početku Vašeg pisma naveli da ja ili gospodin Kukić iznosimo netačne i neistinite podatke, Vašu optužbu niste poduprli nijednim argumentom. Štaviše: i sami priznajete da je HT d.d. Zagreb izgubio sve sudske sporove u Bosni i Hercegovini. I sada, umjesto poštivanja sudskih odluka ove zemlje, Vi njenim građanima pokušavate prodati bajke o tome da su nastojanja Vaše kompanije motivirana koristima bh. građana. Ono što većinskom, njemačkom vlasniku Hrvatskog telekoma, razumljivo, nije pošlo za rukom u Hrvatskoj, pokušavate realizirati ovdje: za sitniš dobiti licencu mobilne telefonije, koja je hrvatskoj državi plaćena stotinama miliona maraka.

Gospodine Jurleka, Vi mora da ste mnogobrojne viceve o Bosancima preozbiljno shvatili. Zbog toga Vam zahvaljujem na komplimentu da sam svojim tekstom o navedenoj temi nanio štete Hrvatskom telekomu u ovom poslu.

S poštovanjem,

Senad Pećanin