orveška je za život najbolja zemlja na svijetu. Kaže se to u netom publikovanom godišnjem Izvještaju UNDP-a o ljudskom razvoju, koji joj je istu titulu dodijelio i prošle godine. Iza Norveške je Švedska, onda Kanada, Belgija i Australija. Istraživanje je pokazalo i to da najviši dohodak po glavi stanovnika ne mora da znači i najbolje životne uvjete i tako opovrglo one što tvrde da je u Americi "sve najbolje". Naime, SAD imaju najviši dohodak (34.000 dolara) po glavi stanovnika, ali ipak nisu "raj na zemlji" i na UNDP-ovoj tabeli su se našle tek na šestom mjestu, ispred jednog Islanda.

Uočljivo je kako politička moć i državne institucije, formalne i neformalne, nacionalne i međunarode, oblikuju ljudski progres ili pak njegov nazadak. Zemlje su rangirane na osnovu statističkih podataka nekoliko desetina relevantnih svjetskih agencija i instituta koji su u svakoj mjerili životni vijek, smrtnost novorođenčadi, dohodak po glavi stanovnika, pismenost, efikasnost vlade, slobodu medija, građanske i ljudske slobode, odgovornost države, političku stabilnost i odsustvo nasilja, zakonitost i vladavinu prava, te stepen korupcije u pojedinim zemljama. Njemačka se tako, naprimjer, dvije godine zaredom našla na 17. mjestu.

Na začelju ove tabele, koja zorno svjedoči o raskošnom bogatstvu na jednoj i stravičnom siromaštvu na drugoj strani, nije bilo nikakvih promjena, niti ih se, ruku na srce, očekivalo. Tamo su zakovani Burkina Faso, Mozambik, Burundi, Nigerija i, opet posljednji, Sijera Leone.

Siromaštvo i autoritativna vlast UNDP je u ovom istraživanju na 173 zemlje, za koje je imao najveći broj dostupnih podataka, kombinirao brojne indikatore. Sve skupa na kraju je pokazalo da su ljudi u istočnoj Evropi i bivšem Sovjetskom Savezu, kao i u 24 zemlje Afrike danas siromašniji i umiru ranije nego prije 10, 20 pa čak i 30 godina.

Ovaj izvještaj na cijele 292 gusto kucane stranice u detalje opisuje uglavnom sumorno stanje planete na kojoj živimo i kako ljudsko siromaštvo svuda pokazuje izuzetno visok stepen korelacije s autoritativnom vlašću i oružanim konfliktima.

Glavni trendovi zabilježeni u ovom izvještaju svjedoče da, po svoj prilici, glavni ciljevi UN-ove Milenijumske deklaracije, od kojih je jedan iskorjenjivanje gladi i ekstremnog siromaštva, neće biti ispunjeni u roku. Stručnjaci UNDP-a ukazuju da, ukoliko bi se nastavilo sadašnjim tempom borbe protiv gladi u svijetu, planeti bi trebalo 130 godina da je iskorijeni.

No, kataklizmičnim brojkama nije kraj. Do kraja 2000. godine skoro 22 miliona ljudi umrlo je od AIDS-a, više od 40 miliona danas je HIV pozitivno, a 90 posto od broja zaraženih živi u zemljama u razvoju. I ne, još nije kraj: svakoga dana 30.000 djece umire od bolesti koje bi se prevencijom mogle spriječiti.

Nepismenost i dva genocida u 20. vijeku Najgorim mjestima za život čine se zemlje s podacima koji slijede: širom svijeta ima 100 miliona "nestalih" žena, onih koje bi bile žive da nije prakse selektivnog ubijanja novorođenčadi, zapuštanja ženske djece i abortusa počinjenih zbog spola djeteta. Statistika samo potvrđuje svjedočenje koje je teško zaboraviti, ono koje je dao siromah iz jedne arapske zemlje koji nema para da liječi oboje djece i odlučuje kupiti lijekove samo za ovo muško. Kako zaboraviti svjedočanstvo čovjeka kome je bolesna žena i koji bez griže savjesti kaže: "Ona je stalno bolesna. Ne isplati se njoj kupovati lijekove. Čime ću sina nahraniti?!"

Danas, u 21. vijeku, 113 miliona djece školskog uzrasta ne ide u školu i 97 posto takve djece živi u zemljama u razvoju. Cijelih 60 posto od tog broja su djevojčice. Od 854 miliona nepismenih u svijetu, 544 miliona su žene.

U UNDP-ov izvještaj za 2002. uvrštena su i dva genocida u 20. vijeku: 200.000 ubijenih u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. i 500.000 ubijenih u Ruandi u samo jednoj, 1994. godini. Koliko je Zemlja postala nesretno mjesto za život govori i to da je pretkraj dvadesetog vijeka broj izbjeglica i raseljenih osoba porastao za 50 posto.

Parlamenti bez žena Raport UNDP-a gotovo svakim svojim slovom upućuje na to kako ekonomski, politički i tehnološki napredak nikada nije bio veći, ali istovremeno i nepravedniji. Istina, danas ima više demokratskih zemalja nego što ih je ikada do sada bilo, ali su one "na različite načine demokratske".

Očekivalo se i to da će 11. septembar na neki način ujediniti svijet i da će se iskreno krenuti u eru globalne vladavine, ali se, po svoj prilici, krenulo upravo suprotnim smjerom - ka slabljenju globalnih institucija, Međunarodnog krivičnog suda (ICC-a) naprimjer, čime je međunarodno pravo učinjeno smiješnim, umanjen značaj ljudskih prava, a pojačana socijalna fragmentacija u svijetu.

Samo u 82 zemlje, u kojima živi 57 posto svjetskog stanovništva, živi se u punoj demokratiji. Od novoproglašenih demokratskih zemalja, a ima ih 81, samo 47 zaista ima demokratsko uređenje. Ukupno 61 zemlja (38 posto svjetske populacije) još uvijek nema slobodu medija, a cijelih 106 zemalja još uvijek svom stanovništvu uskraćuje osnovne građanske i političke slobode. U samo 14 posto parlamenata na svijetu, i to u donjim domovima, ima žena!

Jedino Bono pritišće svjetske moćnike da pomognu planeti, jedino on odlazi u Afriku i radi u kampovima Crvenog krsta

Pravila jakih Tvrdi se da su ovako sumornoj slici svijeta umnogome doprinijela pravila međunarodne trgovine. I ovaj izvještaj potvrđuje da su ta pravila radila protiv interesa zemalja u razvoju, a zadržala protekcionizam razvijenih. Tarife industrijski najrazvijenijih zemalja na uvoz iz zemalja u razvoju četiri su puta veće nego tarife na uvoz iz ostalih razvijenih zemalja.

Svjetska trgovinska organizacija, istina, i dan-danas funkcionira po sistemu "jedna zemlja jedan glas", ali ključne odluke donose se isključivo u tzv. "zelenoj sobi" u prisustvu jedino predstavnika ekonomski najjačih zemalja. Izvještaj potvrđuje kako još uvijek direktori koji u Svjetskoj banci zastupaju SAD, Francusku, Njemačku, Japan, Rusku Federaciju, Saudijsku Arabiju i Veliku Britaniju imaju 46 posto glasačkog prava u toj najjačoj svjetskoj finansijskoj instituciji, a, prema slovu njenog Statuta, predsjednik Banke uvijek mora biti Amerikanac. Pobrojane zemlje i dalje imaju 48 posto glasačkog prava u Međunarodnom monetarnom fondu. Jedina razlika je što u MMF-u direktor mora biti iz jedne od zemalja EU.

Danas pet posto stanovništva najbogatijih zemalja ima prihod 114 puta veći od istog procenta stanovništva u najsiromašnijim zemljama svijeta. Oko 75 posto korisnika interneta živi u najbogatijim zemljama OECD-a, a ne treba zaboraviti da u njima živi tek 14 posto svjetske populacije. Od ovih 75 procenata, 164 miliona korisnika interneta živi u SAD-u. Istovremeno, imunizacija djece u Africi pala je ispod 50 posto.

Borba za najskuplja radna mjesta Kud je krenuo svijet i kakvih sve demokratija ima, svjedoče i činjenice da su 1980. američki predsjednički kandidati u kampanji potrošili 92 miliona dolara, dok su se ti troškovi u kampanji 2000. popeli na cijela 343 miliona dolara. Uključujući i novac koji su u predsjedničke izbore utrošile političke stranke, dolazi se do cifre od više od milijardu dolara.

A ima i svježijih primjera. Novi je gradonačelnik New Yorka Michael Bloomberg, da bi to postao, utrošio 74 miliona dolara, a njegov glavni oponent 17 miliona! I ko sad može tvrditi da političari nisu i da sve više neće biti pod uticajem biznisa. Poznato je da za osvajanje ova dva najskuplja radna mjesta u najbogatijoj zemlji svijeta korporacije nikada nisu štedjele novaca, i ko sad, kad za izbore treba sve više para, smije poreći da političari sve više neće biti podređeni upravo korporacijskim interesima. Izvještaj ukazuje na ovu opasnost, ali i to da ovaj trend nisu izbjegli, niti će moći izbjeći, ni mediji.

Najveći dio svijeta, pokazuje ovaj raport, gladan je i elementarno siromašan. Oficijelna, dominantna svjetska politika ne ukazuje da će u skorije vrijeme stvari na ovom planu uspjeti promijeniti. Loše je bilo i osamdesetih, ali su tada oči svijeta bile uprte u Afriku, naprimjer. Najveće svjetske zvijezde, između ostalog, bile su angažirane i pjevale su za pomoć gladnima, podsjećajući čovječanstvo da od svojih političara mora tražiti bolji svijet jer "mi smo svijet". Danas ovo radi još samo Bono. Jedino lider U2 pritišće svjetske moćnike da pomognu planeti, jedino on sa suprugom odlazi u Afriku i radi u kampovima Crvenog krsta i valjda je jedini muzičar koji može govoriti studentima Harvarda. Njegovi vršnjaci danas su otišli reklamirati Jaguar, mlađe zvijezde maskote su Pepsija, i niko nije zabrinut za sudbinu čovječanstva. Važne su jedino najnovije metode estetske hirurgije.

Ako je nekome nakon svega ovoga to važno, izvještaj je izdao Oxford University Press i to na tzv. acid free, recikliranom papiru, koristeći na soji baziranu tintu.

Gdje je Bosna na ljestvici ljudskog razvoja?

Na listi za život najboljih zemalja, bivša sestrinska republika Slovenija je na 29. mjestu, s bruto nacionalnim dohotkom po glavi stanovnika od 17.367 dolara i životnim vijekom od 75,5 godina, dok je Hrvatska, pak, u najnovijem Izvještaju o ljudskom razvoju, zabilježila nacionalni dohodak od 8.091 dolar po glavi stanovnika i spustila se dva mjesta niže u poređenju s nalazima iz prethodne godine i sada je na 48. mjestu. Niže rangirana je Makedonija, koja je 2001. bila na 60., a sada je na 65. mjestu. Poređenja radi, mjerenje ljudskog razvoja Tursku je smjestilo na 85, Albaniju na 92, a Pakistan na 138. mjesto. Kako je živjeti u Bosni i Hercegovini, iz ovoga se izvještaja ne može saznati jer Bosne na listi za život najboljih i najgorih zemalja svijeta ove godine uopće nema. Po svemu sudeći, mnogi od traženih indikatora u Bosni nisu bili mjerljivi pa su kolone ostale prazne, a te kolone danas su prazne najčešće još u slučaju Afganistana, Iraka, Libije i Jugoslavije. Godine 1998. indeks ljudskog razvoja (HDI - Human Development Index) za BiH bio je znatno niži od bugarskog, rumunskog, hrvatskog i makedonskog, ali znatno viši od albanskog, naprimjer. Jedini podatak koji se u svjetskim statistikama čvrsto drži jeste da 60 posto bosanskog stanovništva živi u siromaštvu i da je bruto nacionalni dohodak još uvijek ispod polovine predratnog. CIA pak procjenjuje da je bruto nacionalni dohodak po glavi stanovnika u Bosni 1.700 dolara i publikovala je to u vrijeme kada navodi da je bosanski ministar vanjskih poslova Zlatko Lagumdžija, što ukazuje da podatak nije naročito star.

Arhiva Dani
268