o bi bio sretniji od mene da ovaj tekst mogu započeti time kako sam vozački ispit položila iz prve. Istina, poligon i jesam. Ali sam zato na gradsku izlazila tri puta: prvi put sam zgazila pješaka (nagazila na trotoar), drugi put sam komisiji djelovala nesigurno (štreberka, kakva jesam, nakon što su me oborili, dobila sam temperaturu i sedam dana bila bolesna), a treći mi je put bilo, da izvinite, svejedno. I položila sam.

Također bih bila presretna kada bih sada barem mogla reći kako u ovih pet godina, koliko sam ponosni vlasnik vozačke dozvole, nisam imala niti jedan sudar. I opet - ne mogu. Jer sam ih imala tri. Prvi put sam se ja zabila u Golfa II i napravila minimalnu štetu (50 KM) njemu, te razbila oba prednja svjetla (300 KM) sebi. Drugi put se zabilo u mene a da dinara od toga nisam vidjela, a treći put me je sačekao ponosni vlasnik Mercedesa i ulubio mi (a zatim o svom trošku i ispravio) suvozačeva vrata.

Do sada sam platila nekoliko kazni zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, jednu zbog razgovora na mobitel, jednu zbog oduzimanja prednosti i umalo jednu zbog pogrešnog parkiranja (izvuklo me to što sam bila u devetom mjesecu trudnoće). Znam provjeriti ulje, promijeniti gumu, a dok sam vozila peglicu, znala sam otkloniti svaki kvar kod kojeg nije uključena zamjena dijelova.

Ali sam i žena.

A to znači da ne gledam u semafor, već u retrovizor, i to ne radi saobraćaja, već radi popravke šminke i frizure, da ne pratim saobraćajne znakove, da vozim presporo, da sam nesigurna, da ne znam da parkiram i da mi je bolje za šporetom nego za volanom. Jer, automobil je valjda jedino mjesto na svijetu u kojem riječ "žena" izgovorena od strane muškarca može da se svrsta u red onih kočijaških psovki. Prije svega, to je njihova igračka - oni su Ga izumili, oni Ga proizvode, oni Ga dizajniraju, oni Ga njeguju kad je bolestan, oni uživaju u Njegovom predenju na cesti…

A onda i to da Njegova veličina i brzina jednoj ženi ne može nikada da znači toliko koliko jednom muškarcu. Razlog je jednostavan: žena nema organ koji valja kompenzirati. On (mislim, auto) je njihov ponos i nama tu mjesta nema, osim na suvozačevom mjestu. Ili na reklamama za automobile, na kojima se pored brzine, kubika, pouzdanosti i potrošnje redovno u kadru valja i neka polugola žena koja najčešće nije uključena u cijenu dodatne opreme. I jadna li je majka svakoj onoj koja se ne uklapa u zadati stereotip.

Mrzim stereotipe.

Da budem sasvim otvorena, nikada mi nije palo na pamet da činjenicu što nikada nemam prednost, pa čak ni onda kada je po svim pravilima vožnje imam, objasnim time što sam žena za volanom. Objašnjavala sam je (filozofski) time da je saobraćaj kao život i da se za prednost valja izboriti. Niti sam primjećivala poglede iz susjednih automobila zaustavljenih na semaforu za čijim su upravljačima ponosno sjedili muškarci. Jednostavno, nisam zagovornica femino-verzije o globalnoj muškoj zavjeri i to me nikada nije ni zanimalo. Jednako kako me nije zanimalo to da iako u garažu parkiram od prve, neko uvijek trubi iza mene. Shvatala sam to kao moralnu podršku. Ah, moje naivnosti!

Sve do ovog ljeta.

A onda se desilo da nekoliko puta budem prva ispred semafora i da, slučajno, prođem rukom kroz kosu. Redovna reakcija muškarca iza mene bila je glasno, uporno i dugo - tuuuuu! I sad, da sam ja prava Žena, pomislila bih da je ovaj zvučni signal kompliment mojoj kosi, figuri i ostalom. Međutim, niti sam prava Žena, a pride su na zadnjem staklu najčešće zalijepljeni tabanići moje kćerke, pa čisto sumnjam da se mladac u Golfu GTI pali na dugokose koke sa djecom.

Ne. Ispitujući ovu zanimljivu pojavu na slučajnom uzorku od tridesetak vozača raznih tipova automobila svih uzrasta i samo jedne spolne skupine, shvatila sam kako muškarac za volanom očekuje da je ova nevina gesta samo uvod u nastavak radnji koje će uključivati kompletno friziranje, šminku, manikir i pedikir i kako ga hvata lijepa strava od činjenice da već pri prvoj sekundi žutog neće poletjeti ka svom cilju brzinom od 180 na sat. Šta god taj cilj bio.

Uz odgovarajuće naučno ime (SŽKPPKK - sindrom žene koja prolazi prstima kroz kosu), ovaj strah se može uvesti u moderne knjige psihologije za vozače. Kao što bi se moglo primijetiti i to da nijednoj ženi činjenica da muškarac kopa nos antenom od mobitela nije poticaj da ga sličnim zvučnim signalom upozori da slučajno istom spravom ne istraži i očisti i druge otvore na svome tijelu. Bar ne na semaforu. Ne - žena strpljivo čeka.

"Stav kako su žene lošiji vozači je čista predrasuda", kaže psiholog Čedo Novaković, koji tvrdi i to da se, ako ćemo govoriti o psihološkom profilu, ženama za volanom može više vjerovati nego muškarcima. "Dva su razloga koja potkrepljuju ovu tvrdnju: prvi je taj što su žene senzibilnije, a drugi, i još važniji, jeste taj što žene manje uživaju u alkoholu i rjeđe sjedaju za volan pod dejstvom alkohola ili droge", kaže Novaković.

Dakle, radi se o čistom balkanitisu, u kojem je žena vezana za kuću, a muškarac za muške stvari kakvi su i automobili. "Sve je to stvar kulturoloških predrasuda koje su zajedničke cijelom balkanskom prostoru i tiču se opšteg položaja žene u našem društvu", tvrdi Novaković.

A stav je da je žena smotana. I tu ne pomaže što statistike pokazuju kako su žene rjeđe učesnici u fatalnim saobraćajnim nezgodama, kako rjeđe plaćaju kazne radi prebrze vožnje, češće koriste sigurnosni pojas i kako manje krše saobraćane propise. Istraživanje sprovedeno među proizvođačima i autodilerima pokazuje kako žene, kada kupuju auto, najveću pažnju poklanjaju njegovoj pouzdanosti, trajnosti, broju mjesta, sigurnosti i zapremini gepeka, dok muškarce zanima brzina, karoserija i potrošnja. Žene su češći kupci automobila sa pogonom na sva četiri točka, dok se industrija sportskih automobila pouzda (s pravom) u muške kupce, koji su 80-procentni konzumenti brzih dvosjeda.

"Žene su okrenute manjim automobilima naše linije", kaže šef salona Hyundaija Emir Fetahović, koji priznaje da su češći kupci automobila u ovom salonu ipak muškarci. "Žene traže boju, dizajn, izgled, ali i sigurnost, i kupci su automobila manje kubikaže. Hit za muškarce je novi cupe, dok su žene okrenute našim damskim automobilima Atosu i Acentu", kaže Fetahović, dodajući kako je za žene istovremeno više važna sigurnost automobila.

Moguće je da je ovo razlog činjenice da su se u osiguravajućem društvu The Admiral Insurance Service Diamond Car odlučili na marketinšku kampanju koja prikazuje muškarca kako boji kosu uz natpis: "Neki muškarci pokušat će sve da bi došli do jeftinijeg osiguranja. Ali Diamond osigurava samo žene jer su bolji vozači." Braneći ovu svoju tvrdnju od razularenih muškaraca, Diamond je pokazao podatke po kojima je u proteklih deset godina u svim osiguravajućim društvima zabilježeno kako muškarci češće traže naplate polica, dok žene imaju mnogo manje sudara.

Da je to istina i samo istina, potvrdio mi je i saobraćajac kojeg sam tokom istraživačkog rada na tekstu (dajući vozačku i saobraćajnu) pitala da li zaustavlja više žena ili muškaraca. "Vi ste mi danas prva", odgovorio je poslovno pišući kaznu. A koliko ste ih zaustavili? "Jedno. Vas." Hvala, popravit ću.

"Žene više poštuju saobraćajne propise", kaže Edin, instruktor vožnje u auto-školi Elan, i dodaje kako bi radije dao vozačku dozvolu ženi nego muškarcu sa istim nivoom znanja. "Istina je da žene uzimaju više časova vožnje, ali je razlog u tome što one žele biti sigurne na polaganju vozačkog. Muškarci se možda bolje snalaze i sigurniji su, ali ne i brži. Najveća mana ženske vožnje je plašljivost. Jednom kada se to prevaziđe, žene su izuzetno disciplinovani i dobri vozači", kaže instruktor vožnje i dodaje da je omjer kandidata koji trenutno uzimaju časove 40 naprema 60 u korist muškaraca.

Moja prijateljica vozi pet godina. I nikada nije prošla kroz crveno svjetlo. Razlog leži u jednostavnoj činjenici - njen muž joj svaki (ali, svaki) put kada se približava semaforu, kaže: "Dušo, crveno." Ne, ona nije daltonista. Ona je žena. I to vrlo strpljiva žena. Dobro poznajem jednu manje tolerantnu osobu ženskog spola koja bi nakon tri puta takvog upozorenja stala na proširenju i rekla: "Dušo, dalje ćeš taksijem." Ili GRAS-om. I čak i tada bi mu se moglo dogoditi da ga provoza žena. Jer je u Sarajevu čak 20 registrovanih vozačica tramvaja koje kruže na svim tramvajskim relacijama.

Na kraju, tvrtka DaimlerChrysler ispitivala je rad moždane aktivnosti vozača za vrijeme vožnje. I bila iznenađena rezultatom. Pokazalo se da mozak vozača za upravljačem automobila gotovo uopće ne radi. Zanimljivo. To umnogome objašnjava zašto je vožnja muški posao.

Dušo, crveno!

Oni nas tako vide

Alen (34): Mislim da tu nema neke generalizacije. Postoje žene koje voze dobro i koje voze loše. Isto kao i muškarci. Činjenica je da je vožnja "muški" posao kod nas, pa valjda otud i netrpeljivost prema ženama koje voze. Mnogo manje mi smetaju žene vozači od vozača GTI ili TDI koji ionako razvaljene ulice koriste kao trkališta. Oni što turiraju pored tebe na semaforu jesu istinska opasnost na putu. Ne žene. Edin (27): Ne znam šta je gore: žena ispred mene ili žena iza mene u koloni. Potpuno su nepredvidive, nemaš pojma kad će im pasti na pamet da skrenu, ne znaju za šta služi žmigavac, prespore su i nemaju pojma ko ima prednost na raskrsnici. Najgore je kada trebaju da se uključe u saobraćaj. Žena čeka dok nema auta na vidiku. I ako si iza nje, ili ti je čekati ili ti je trubiti. Priznajem da ima žena koje voze dobro, ali su pravo rijetke. Amir (36): O ženama vozačima mislim sve najgore - prvo, radi nesigurnosti i straha. Znam masu žena koje su položile vozački i uopšte ne voze jer se boje sjesti za volan. Generalno su žene slabi vozači. Masa žena će u nekoj kritičnoj situaciji pustiti volan. I onda ti misli i za sebe i za nju. Ne volim da me vozi žena jer se osjećam nesigurno i probijem pod na suvozačevom mjestu kočeći. Dejan (45): Kad vidim kolonu od petnaest auta koja stoji bez ikakavog vidljivog razloga, znam da je na početku kolone žena. I u većini slučajeva sam u pravu. Ne mislim da voze loše, ali voze sporo, što nije uvijek i najsigurnije. Osim toga, pravila nalažu da se sporiji auti moraju skloniti van saobraćaja jer se ne smije praviti kolona. To, naravno, ne važi za spore žene. Emir (27): Ja ne vozim, ali moram reći kako sam se uvijek osjećao sigurnije kad bi me vozila žena. Razlog je vrlo jednostavan: znam da nijednoj ženi neće pasti na pamet da se trka sa drugom ženom ili muškarcem koji voze ista kola, neće turirati na semaforima, neće rizikovati, neće se glupirati i neće joj pasti na pamet da probija neke glupe rekorde vožnje. Moja je deviza: bitno je da se stigne, a nije bitno da se bude najbrži.

Arhiva Dani
268