| |
Skidam
kapu pred Slavom Kukićem zbog onoga što radi kao predsjednik
Upravnog odbora HPT-a Mostar!
Evo o čemu se radi: privremena
upraviteljica Hercegovačke banke Tobi Robinson, koristeći
autoritet i ingerencije Ureda visokog predstavnika iz kojeg
dolazi, vrši ogroman pritisak na HPT Mostar da otkupi 4,48%
dionica "Eroneta" koje su Jelavić i njegovi
kriminalci svojevremeno nezakonito oteli i prenijeli u vlasništvo
"Croherca". Njena drskost tu ne prestaje: ona ignoriše
Agenciju za privatizaciju FBiH, koja je naložila "Crohercu"
(kao i "Hercegovina osiguranju" i "Alpini comerc",
sve privatnim preduzećima koja su u vlasništvu kriminalne
vrhuške HDZ-a) da zbog nezakonitog prijenosa kapitala vrate
dionice HPT-u Mostar.
Šta je pozadina "čudnog"
ponašanja gospođe Robinson? Ako bi gospodin Kukić i HPT Mostar
podlegli njenom pritisku, u tom slučaju bi HPT Mostar ušao
u "Eronet" sa 4,48 % vlasništva i "Eronet"
bi u strukturi svoga imao i jedan dio državnog kapitala. Time
bi bili ispunjeni uslovi da "Eronet" traži licencu
za treću GSM mrežu, bez raspisivanja tendera za tu mrežu.
Time bi, praktično, postao treći operater s većinskim privatnim
kapitalom. Kakve su posljedice ovog zamešeteljstva Robinsonove
vrlo precizno objašnjava gospodin Kukić: "U 'Eronetu'
u ovom momentu Hrvatski telekom iz Zagreba ima 49 posto dionica,
dok, opet, u njemu Deutsche Telecom ima kontrolni paket. Onda
bi, zapravo, za sitnu lovu Deutsche Telecom ušao na bh. tržište
i u tom slučaju Deutsche Telecom ne bi imao nikakve potrebe
da se bori niti za druge mobilne operatere, niti za fiksnu
telefoniju. On će naprosto razviti mobilnu telefoniju, a mobilna
telefonija je trend i na taj način bi se vrijednost fiksne
telefonije, koja se sada procjenjuje na cirka dvije i po do
tri milijarde KM, za nekoliko puta smanjila. Drugim riječima,
ako bih ja prihvatio takvu igru, radio bih protiv vlastite
zemlje, a to što Tobi Robinson radi, ne mogu tumačiti nikako
drugačije nego da ona, zbog stjecaja okolnosti u kojima se
našla, nastupa u funkciji isturenog eksponenta međunarodnog
kapitala."
Posljednjom citiranom
konstatacijom Slavo Kukić je pogodio samu srž problema koji
Bosnu i Hercegovinu očekuje u predstojećoj prodaji preostalih
najvrednijih dijelova "obiteljskog srebra", to jest
u prodaji strancima telekomunikacijskih i elektroprivrednih
sistema. O čemu se radi, dovoljno je vidjeti na primjeru "Aluminija".
I bivši i sadašnji Visoki predstavnik, te francuski, njemački
i švicarski ambasadori u našoj zemlji "ubiše se"
od verbalnog zalaganja za vladavinu prava i izgradnju pravne
države. Ali, samo do one granice u kojoj se kriminalni interesi
Mije Brajkovića poklapaju sa interesima moćnih njemačkih,
austrijskih i švicarskih kompanija. Dodaju li se ovome nekompetentnost
Alije Behmena i privatni interesi Zlatka Lagumdžije,
dobija se ekonomski još jadnija država koja je svoje rijetke
i najdragocjenije resurse rasprodala kao nijedna tranzicijska
zemlja u Evropi.
Za razliku od afere sa
"alžirskom grupom", u kojoj je Slavo Kukić ostao
skoro usamljen, za Bosnu i Hercegovinu bi bilo pogubno da
se to dogodi i ovog puta, te da Tobi Robinson, "visoka
predstavnica interesa Deutsche Telecoma", uspije u svojim
nakanama.
|
|
