|
Arhiva Dani
268

("460 minuta genocida";
Dani 267, 26. juli, str. 40) |
Luković
ne zna istoriju i geografiju
U autorskom tekstu 460 minuta
genocida Pera Luković u Danima odgovara na tada
još neobjavljeno pismo-reagovanje Verana Matića u Feralu.
Ili nije mogao da sačeka sledeći broj Ferala ili mu je
bilo neophodno da loptu prebaci u susedno dvorište. Objavljivanje
ovakvog autorskog priloga polemičkog karaktera, izvan svakog konteksta,
donosi sa sobom niz loših namera i u negativnom svetlu prikazuje
rad B92.
Pomenuti tekst Pere Lukovića
ne bi zasluživao nikakvu reakciju da je objavljen, recimo, u bečkom
Standardu ili New York Timesu, naprosto zato što
su "činjenice" kojima barata Pera Luković prilično irelevantne
za to podneblje. Građani Bosne i Hercegovine su svakako, s mnogo
razloga, i te kako osetljivi na ove stvari - zbog njih i pišem
ovo pismo.
Pođimo od "najtežih"
tvrdnji Pere Lukovića:
Kad Pera Luković piše o Srebrenici
- odnosno o "prošlosti žrtve" - on kao da ništa ne zna
o istoriji četničkih progona Muslimana u Drugom svetskom ratu.
Da malo zna istoriju, a i geografiju, znao bi i to kako su se
najgori zločini - pogotovo oni u Istočnoj Bosni - već jednom odigrali.
Zbog toga je i te kako potrebno poznavati istoriju i četničke,
i ustaške, i svake druge fašističke ideologije na našem tlu. Da
li B92 na taj način pokušava da relativizuje zločine, neka čitaoci
Dana prosude sami.
B92 nema nameru da bude "nekakav
faktor pomirenja" time što će javnost suočavati sa različitim
stavovima i idejama. Upravo je to način da se što veći broj ljudi
suoči sa prošlošću. Uostalom, zar upravo TV B92 ne prenosi suđenje
Slobodanu Miloševiću i redovno izveštavao o suđenju generalu
Krstiću?
Neistinita je tvrdnja Pere
Lukovića da su B92 ili nezavisni mediji u Srbiji (namerno se pravi
relativizacija) dobili 32 miliona dolara pomoći. Sa sličnim propagandnim
pričama isticali su se svojevremeno i Goran Matić i Vojislav
Šešelj. Ali, s druge strane, donatori koji podržavaju B92
u svakom trenutku znaju na šta je utrošen svaki cent od donacija.
Zgrada koju renoviramo da bismo
okupili sve programe i aktivnosti sa pet različitih lokacija nije
kupljena, već je iznajmljena. (U ovom trenutku se TV program radi
u 16 kvadratnih metara studijskog prostora a B92 funkcioniše na
pet lokacija u gradu.)
Likovi koje pominje Pera Luković
pojavljivali su se u emisijama koje su na programu svake druge
nedelje. Emisije su krajnje kolažnog tipa - i svako ko ih vidi
lako može da zaključi da su "likovi" ne samo u manjini
nego su i izloženi otvorenom podsmehu. I sam Pera Luković je nastupao
u jednoj ovakvoj emisiji. I taj svoj nastup iskoristio je da napadne
i ismeje neke od "likova".
Potpuna je neistina da je TV
B92 posvetio svega "460 minuta genocidu". Emisije o
zločinima, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Hrvatskoj, u
Srbiji i na Kosovu, na programu su svake nedelje - ponedeljkom
od 20 časova - i traju 120 minuta. Osim toga, prilozi o tome objavljuju
se i u redovnim informativnim emisijama, što je prilično teško
sabrati. O radio emisijama Katarza i Peščanik nije
potrebno ni govoriti ni meriti njihovu minutažu. I prilično je
neukusno sve to upoređivati sa prenosima NBA lige. Ponavljam,
svakodnevno se emituje uživo prenos suđenja Slobodanu Miloševiću.
B92 danas nastoji da kreira
i ozbiljne i popularne programe - programe u kojima ćemo imati
snage za ozbiljno suočavanje sa prošlošću i one koji našoj kući
daju kredibilitet kada su u pitanju informativni sadržaji - ali
nastoji i da ostvari uticaj na publiku. Ne mislim kao cinični
komentator Večernjih novosti iz broja od nedelje kada kaže
"Što promakne Karli del Ponte, dočeka B92", ali sam
ubeđen da je B92 u samom vrhu kada su u pitanju institucije koje
se bave suočavanjem sa prošlošću u čitavom regionu.
|
Veran Matić, direktor
Radija B92, Beograd
|
| (Fokus:
"Male munje i
veliki interes"; Dani 267,
26. juli, str. 12;) |
Zašto smo vas tužili
U zadnjem broju vašeg nezavisnog
magazina, u članku pod nazivom Male munje i veliki interes objavljeno
je više netačnih informacija, koje, radi objektivnog informisanja
vaših čitatelja, a što je, vjerujemo, credo lista Dani, tražimo
da demantujete. Naime, autor članka, vjerovatno neovlašteno i u
žurbi ostvarujući uvid u sudsku registraciju "CIPOS 007"d.o.o,
ne primjećuje da sa danom 06.12.2001. godine (a ne majem ove godine)
prestaje ovlaštenje za zastupanje Alibabić Muniru, do tada
na dužnosti poslovnog savjetnika u "CIPOS 007"d.o.o. bez
ograničenja ovlaštenja a sa danom 07.03.2002. godine na osnovu Ugovora
o istupanju od 18.02.2002 godine vrši se i sudski upis istupanja
starog osnivača i pristupanje novih te povećanje osnovnog kapitala
društva.
Ovo su činjenice koje ste, da
ste htjeli, mogli dobiti u sjedištu našeg društva a ne da plasirate
apsolutno netačne informacije koje srozavaju ugled najbolje novine
u Bosni i Hercegovini, doduše iz očito davne 1993. godine. Plasiranim
dezinformacijama ste našem društvu nanijeli finansijsku štetu i
ujedno oklevetali bivšeg vlasnika, čime ste nas primorali na podnošenje
tužbe nadležnom sudu u Sarajevu.
|
|
Mihajlo Pavlović, direktor
društva, Sarajevo
|
|
|
Ispravka
U magazinu Dani
broj 267, od 26. jula 2002. godine, u tekstu Profaksaj mi
tu web stranicu
potkrala se greška u interpretaciji
izjave gosp. Isana Selimovića, direktora firme QSS, gdje je navedeno
da se na tender Elektroprivrede prijavilo 40 firmi iz BiH. U pitanju
je bio tender OHR-a. Ista ispravka važi i za dio izjave gosp. Selimovića
koja se odnosi na odluku da QSS-ove proizvode počne prodavati na
hrvatskom tržištu "jer je na tenderu u Elektroprivredi uvidio
koliko je QSS-ov program bolji od programa koji je ponudila firma
iz Hrvatske
", gdje se također radi o tenderu OHR-a. Izvinjavamo
se svima kojima je ova greška nanijela bilo kakvu štetu.
|
Redakcija
|
|
("Veliki rezultati se
prave u malim
sredinama"; Dani 265,
12. juli, str. 46) |
Rukometaš s automatom
Poštovani Abaze Arslanagiću,
drago mi je što si se vratio u BiH i da ćeš svojim iskustvom pomoći
razvoju rukometa u BiH. Dobro se sjećam tvojih odličnih odbrana
na rukometnom turniru u Doboju koji se održavao prije rata u ljetnim
mjesecima. Pošto se dobro poznaješ sa rukometašem Đorđem Lavrnićem,
želio bih da ga pitaš zašto je u ljeto 1992. godine sa svojim saradnicima
iznosio stvari iz napuštenih stanova i kuća Bošnjaka i Hrvata? Možda
da ih sačuva od lopova i da im preda kad se vrate kući!? Iz svog
stana u Šestoj proleterskoj ulici vidio sam dičnog junaka kako se
kreće sa automatom i učestvuje u važnom poslu. Isto bih te zamolio
da pitaš svog prijatelja zašto je išao po muslimanskim i hrvatskim
stanovima, popisivao ukućane i utvrđivao koliko ih ima još u Doboju?
Sjećam se dotičnog "rukometaša" kada je mom bolesnom ocu,
koji je ležao u krevetu, preporučio da odmah ustane da ne bi dobio
još injekcija. Molio bih te da ga što prije vidiš i pitaš za njegovo
učestvovanje u ratu u Doboju u periodu 1992-1995. Na kraju da ti
kažem da sam u Doboju bio do 1995, kad sam protjeran preko Ozrena.
|
Dobojlija
(ime i adresa
poznati redakciji)
|
|
(Bosanski barometar:
"Gojer ima cijenu"; Dani
261, 14. juni, str. 6) |
Čeka se još samo Interpol
U rubrici Bosanski barometar
se pojavio i tekst vezan za naše motive u vezi sa vakcinisanjem
djece protiv hepatitisa B. Gledano iz ugla novinarskog zanata, za
ocjenu autora teksta se može reći da je brzopleta, neutemeljena
i bez istraživačkog pristupa. Naime, u Opštinskom tužilaštvu 1 u
Sarajevu, nakon urađene provjere od strane MUP-a KS, očekuje se
samo izvještaj Interpola kako bi se procijenila mogućnost podizanja
optužnice protiv prof. Puvačića, glavnog epidemiologa Federacije
BiH, i mogućih sudionika u bezrazložnom vakcinisanju djece protiv
hepatitisa B.
Gledano ljudski, vrlo me je neugodno
iznenadila količina nezdravih i negativnih emocija koje izbijaju
iz svakog reda pomenutog teksta. Takve emocije su prepreka objektivnog
procjenjivanja drugih osoba, pogotovo ako sebi dozvolimo zaključivanje
o njima a da ih nikada nismo niti sreli niti sa njima razgovarali.
Gledano profesionalno, iz teksta
je vrlo vidljiv psihološki mehanizam "prenosa" Vašeg novinara,
odnosno pripisivanje negativnih osobina drugima projektovanjem negativnog
iz sebe. Samo hoću da kažem da realno sagledavanje stvarnosti počinje
od realne samopercepcije, prepoznajući svoje frustracije i ostale
kočnice kognitivnog funkcionisanja.
|
| Jagoda
Savić, direktorica
SOS telefona, Sarajevo
|
Arhiva Dani
268
|