Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 268

02.
August
2002.


Arhiva Dani
268


 


("460 minuta genocida";
Dani 267, 26. juli, str. 40
)

Luković ne zna istoriju i geografiju

U autorskom tekstu 460 minuta genocida Pera Luković u Danima odgovara na tada još neobjavljeno pismo-reagovanje Verana Matića u Feralu. Ili nije mogao da sačeka sledeći broj Ferala ili mu je bilo neophodno da loptu prebaci u susedno dvorište. Objavljivanje ovakvog autorskog priloga polemičkog karaktera, izvan svakog konteksta, donosi sa sobom niz loših namera i u negativnom svetlu prikazuje rad B92.

Pomenuti tekst Pere Lukovića ne bi zasluživao nikakvu reakciju da je objavljen, recimo, u bečkom Standardu ili New York Timesu, naprosto zato što su "činjenice" kojima barata Pera Luković prilično irelevantne za to podneblje. Građani Bosne i Hercegovine su svakako, s mnogo razloga, i te kako osetljivi na ove stvari - zbog njih i pišem ovo pismo.

Pođimo od "najtežih" tvrdnji Pere Lukovića:

Kad Pera Luković piše o Srebrenici - odnosno o "prošlosti žrtve" - on kao da ništa ne zna o istoriji četničkih progona Muslimana u Drugom svetskom ratu. Da malo zna istoriju, a i geografiju, znao bi i to kako su se najgori zločini - pogotovo oni u Istočnoj Bosni - već jednom odigrali. Zbog toga je i te kako potrebno poznavati istoriju i četničke, i ustaške, i svake druge fašističke ideologije na našem tlu. Da li B92 na taj način pokušava da relativizuje zločine, neka čitaoci Dana prosude sami.

B92 nema nameru da bude "nekakav faktor pomirenja" time što će javnost suočavati sa različitim stavovima i idejama. Upravo je to način da se što veći broj ljudi suoči sa prošlošću. Uostalom, zar upravo TV B92 ne prenosi suđenje Slobodanu Miloševiću i redovno izveštavao o suđenju generalu Krstiću?

Neistinita je tvrdnja Pere Lukovića da su B92 ili nezavisni mediji u Srbiji (namerno se pravi relativizacija) dobili 32 miliona dolara pomoći. Sa sličnim propagandnim pričama isticali su se svojevremeno i Goran Matić i Vojislav Šešelj. Ali, s druge strane, donatori koji podržavaju B92 u svakom trenutku znaju na šta je utrošen svaki cent od donacija.

Zgrada koju renoviramo da bismo okupili sve programe i aktivnosti sa pet različitih lokacija nije kupljena, već je iznajmljena. (U ovom trenutku se TV program radi u 16 kvadratnih metara studijskog prostora a B92 funkcioniše na pet lokacija u gradu.)

Likovi koje pominje Pera Luković pojavljivali su se u emisijama koje su na programu svake druge nedelje. Emisije su krajnje kolažnog tipa - i svako ko ih vidi lako može da zaključi da su "likovi" ne samo u manjini nego su i izloženi otvorenom podsmehu. I sam Pera Luković je nastupao u jednoj ovakvoj emisiji. I taj svoj nastup iskoristio je da napadne i ismeje neke od "likova".

Potpuna je neistina da je TV B92 posvetio svega "460 minuta genocidu". Emisije o zločinima, ne samo u Bosni i Hercegovini nego i u Hrvatskoj, u Srbiji i na Kosovu, na programu su svake nedelje - ponedeljkom od 20 časova - i traju 120 minuta. Osim toga, prilozi o tome objavljuju se i u redovnim informativnim emisijama, što je prilično teško sabrati. O radio emisijama Katarza i Peščanik nije potrebno ni govoriti ni meriti njihovu minutažu. I prilično je neukusno sve to upoređivati sa prenosima NBA lige. Ponavljam, svakodnevno se emituje uživo prenos suđenja Slobodanu Miloševiću.

B92 danas nastoji da kreira i ozbiljne i popularne programe - programe u kojima ćemo imati snage za ozbiljno suočavanje sa prošlošću i one koji našoj kući daju kredibilitet kada su u pitanju informativni sadržaji - ali nastoji i da ostvari uticaj na publiku. Ne mislim kao cinični komentator Večernjih novosti iz broja od nedelje kada kaže "Što promakne Karli del Ponte, dočeka B92", ali sam ubeđen da je B92 u samom vrhu kada su u pitanju institucije koje se bave suočavanjem sa prošlošću u čitavom regionu.


Veran Matić, direktor
Radija B92, Beograd

(Fokus: "Male munje i
veliki interes"; Dani 267,
26. juli, str. 12;
)

Zašto smo vas tužili

U zadnjem broju vašeg nezavisnog magazina, u članku pod nazivom Male munje i veliki interes objavljeno je više netačnih informacija, koje, radi objektivnog informisanja vaših čitatelja, a što je, vjerujemo, credo lista Dani, tražimo da demantujete. Naime, autor članka, vjerovatno neovlašteno i u žurbi ostvarujući uvid u sudsku registraciju "CIPOS 007"d.o.o, ne primjećuje da sa danom 06.12.2001. godine (a ne majem ove godine) prestaje ovlaštenje za zastupanje Alibabić Muniru, do tada na dužnosti poslovnog savjetnika u "CIPOS 007"d.o.o. bez ograničenja ovlaštenja a sa danom 07.03.2002. godine na osnovu Ugovora o istupanju od 18.02.2002 godine vrši se i sudski upis istupanja starog osnivača i pristupanje novih te povećanje osnovnog kapitala društva.

Ovo su činjenice koje ste, da ste htjeli, mogli dobiti u sjedištu našeg društva a ne da plasirate apsolutno netačne informacije koje srozavaju ugled najbolje novine u Bosni i Hercegovini, doduše iz očito davne 1993. godine. Plasiranim dezinformacijama ste našem društvu nanijeli finansijsku štetu i ujedno oklevetali bivšeg vlasnika, čime ste nas primorali na podnošenje tužbe nadležnom sudu u Sarajevu.


Mihajlo Pavlović, direktor
društva, Sarajevo


 

Ispravka

U magazinu Dani broj 267, od 26. jula 2002. godine, u tekstu Profaksaj mi tu web stranicu… potkrala se greška u interpretaciji izjave gosp. Isana Selimovića, direktora firme QSS, gdje je navedeno da se na tender Elektroprivrede prijavilo 40 firmi iz BiH. U pitanju je bio tender OHR-a. Ista ispravka važi i za dio izjave gosp. Selimovića koja se odnosi na odluku da QSS-ove proizvode počne prodavati na hrvatskom tržištu "jer je na tenderu u Elektroprivredi uvidio koliko je QSS-ov program bolji od programa koji je ponudila firma iz Hrvatske…", gdje se također radi o tenderu OHR-a. Izvinjavamo se svima kojima je ova greška nanijela bilo kakvu štetu.


Redakcija

("Veliki rezultati se
prave u malim
sredinama"; Dani 265,
12. juli, str. 46
)

Rukometaš s automatom

Poštovani Abaze Arslanagiću, drago mi je što si se vratio u BiH i da ćeš svojim iskustvom pomoći razvoju rukometa u BiH. Dobro se sjećam tvojih odličnih odbrana na rukometnom turniru u Doboju koji se održavao prije rata u ljetnim mjesecima. Pošto se dobro poznaješ sa rukometašem Đorđem Lavrnićem, želio bih da ga pitaš zašto je u ljeto 1992. godine sa svojim saradnicima iznosio stvari iz napuštenih stanova i kuća Bošnjaka i Hrvata? Možda da ih sačuva od lopova i da im preda kad se vrate kući!? Iz svog stana u Šestoj proleterskoj ulici vidio sam dičnog junaka kako se kreće sa automatom i učestvuje u važnom poslu. Isto bih te zamolio da pitaš svog prijatelja zašto je išao po muslimanskim i hrvatskim stanovima, popisivao ukućane i utvrđivao koliko ih ima još u Doboju? Sjećam se dotičnog "rukometaša" kada je mom bolesnom ocu, koji je ležao u krevetu, preporučio da odmah ustane da ne bi dobio još injekcija. Molio bih te da ga što prije vidiš i pitaš za njegovo učestvovanje u ratu u Doboju u periodu 1992-1995. Na kraju da ti kažem da sam u Doboju bio do 1995, kad sam protjeran preko Ozrena.


Dobojlija (ime i adresa
poznati redakciji)

(Bosanski barometar:
"Gojer ima cijenu"; Dani
261, 14. juni, str. 6
)

Čeka se još samo Interpol

U rubrici Bosanski barometar se pojavio i tekst vezan za naše motive u vezi sa vakcinisanjem djece protiv hepatitisa B. Gledano iz ugla novinarskog zanata, za ocjenu autora teksta se može reći da je brzopleta, neutemeljena i bez istraživačkog pristupa. Naime, u Opštinskom tužilaštvu 1 u Sarajevu, nakon urađene provjere od strane MUP-a KS, očekuje se samo izvještaj Interpola kako bi se procijenila mogućnost podizanja optužnice protiv prof. Puvačića, glavnog epidemiologa Federacije BiH, i mogućih sudionika u bezrazložnom vakcinisanju djece protiv hepatitisa B.

Gledano ljudski, vrlo me je neugodno iznenadila količina nezdravih i negativnih emocija koje izbijaju iz svakog reda pomenutog teksta. Takve emocije su prepreka objektivnog procjenjivanja drugih osoba, pogotovo ako sebi dozvolimo zaključivanje o njima a da ih nikada nismo niti sreli niti sa njima razgovarali.

Gledano profesionalno, iz teksta je vrlo vidljiv psihološki mehanizam "prenosa" Vašeg novinara, odnosno pripisivanje negativnih osobina drugima projektovanjem negativnog iz sebe. Samo hoću da kažem da realno sagledavanje stvarnosti počinje od realne samopercepcije, prepoznajući svoje frustracije i ostale kočnice kognitivnog funkcionisanja.


Jagoda Savić, direktorica
SOS telefona, Sarajevo



Arhiva Dani
268

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh