Arhiva Dani 268 LIČNOST U FOKUSU RIJEČ U FOKUSU 700 miliona razloga Tužbi i igara Nestalo 190 buradi farmaceutskog otpada! Lilićevi dokazi za tužbu BiH protiv SRJ Žena na puškometu

---

LIČNOST U FOKUSU
Fikret Abdić

Fikret Abdić bi bolje prošao u Haagu. Sa trenutnom kaznenom politikom u Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju, vjerovatno bi dobio od sedam do deset godina, pet bi već proveo u pritvoru do kraja suđenja i izašao bi na slobodu nakon dvije trećine izdržane kazne. I koju god kaznu da bi dobio, zatvorski uslovi bi sigurno bili bolji od onih koji ga čekaju u nekom od hrvatskih zatvora, gdje će provesti narednih dvadeset godina. Fikret Abdić osuđen je pred Županijskim sudom u Karlovcu na dvadeset godina zatvora, nakon što je proglašen krivim za ratne zločine i zločine protiv civilnog stanovništva. Odluka koju je donijela predsjednica Sudskog vijeća Jasminka Jerinić-Mušnjak, okončala je jednu kontroverznu i živopisnu političku karijeru; ovom presudom, kao da su svoj prirodan i logičan kraj doživjele i njegove ideje. A, još polovinom juna ove godine, opsjenar kakav jeste, Fikret Abdić vjerovao je da će u narednom mandatu on biti bošnjački član Predsjedništva BiH.

Fikret Abdić je u središte pažnje javnosti bivše zemlje došao u drugoj polovini osamdesetih godina kada je optužen za puštanje u promet "mjenica bez pokrića"; već sa oreolom "žrtvenog jarca", Fikret Abdić se nakon osnivanja SDA pridružio toj stranci i istaknuo svoju kandidaturu za "muslimanskog" člana Predsjedništva SR BiH. Njegova, ionako vrtoglava, karijera dobija potpuno novi zamah sa otvorenim ulaskom u politiku: na prvim višestranačkim izborima osvojio je najveći broj glasova, ali je, poštujući stranačku stegu, mjesto "prvog među prvima" ustupio predsjedniku stranke, Aliji Izetbegoviću. To će ostati opće mjesto njegovih vajkanja nakon definitivnog razlaza sa tada već predsjednikom Predsjedništva BiH; Abdićeva politička tumaranja poprimaju nepredvidljiv i divlji kurs kada se početkom septembra 1992. vratio u Veliku Kladušu, mjesto u kojem je vladao sa nedodirljivošću Boga.

Osnivajući Autonomnu pokrajinu Zapadna Bosna, otvoreno šurujući sa Radovanom Karadžićem i Matom Bobanom, pristajući na to da bude iskorišten od Miloševićeve i Tuđmanove propagande kao "umjereni musliman" za razliku od fanatika iz Sarajeva, Abdić je krenuo putem bez povratka. Nakon što je Peti korpus ABiH jednom skršio otpor njegove Narodne odbrane, on traži podršku od tadašnjeg predsjednika RSK, Milana Martića. I dobija je, još jednom se slavodobitno vraćajući u Veliku Kladušu. Kraj autonomne pokrajine uslijedio je u ljeto 1995, kada poražen odlazi u Hrvatsku i stavlja se pod zaštitu Franje Tuđmana. Više javno tužiteljstvo u Bihaću podiglo je protiv njega optužnicu još 1995; Hrvatska je dugo odbijala da ga izruči, da bi na koncu preuzela predmet. Fikret Abdić optužen je i osuđen za smrt 121 civila i trojice ratnih zarobljenika, odnosno ranjavanje 400 civila. Petnaest godina nakon što je prvi put otišao u zatvor, Abdić je napravio puni krug ponovo se vraćajući iza rešetaka. Sijući u međuvremenu haos svuda okolo.

---

RIJEČ U FOKUSU
Kloaka
Piše: Mile Stojić

U uvali Lapad pored Dubrovnika, gdje provodim godišnji odmor, svako jutro svratim do prodavnice "Tisak" i poberem naramak novina. Ako ne dođem ranije, sarajevskih novina teško da ću naći, jer su Bosanci, uprkos svemu, ostali najbrojniji gosti na plažama južnog Jadrana. Novine nam ne daju da se ni trenutak odmorimo, da se bar časak udaljimo iz naše depresivne stvarnosti, držeći nas i na ljetovanju u toj virtualnoj kloaki, čiji se smrad osjeća i na daljinu od stotinu kilometara.

Iz hrpe novinskog papira, koja se nagomilala pokraj moga uzglavlja, prepisujem samo nekoliko tipičnih naslova i karakterizacija: Demonstracija baliluka, Ministar Zlaja - kradljivac namještaja: Kleptoman ili drumski razbojnik, Umjesto ministru - Arifović referiše Avazu, Zlatko Lagumdžija ima tri stana i patološki je lažov, Senad Avdić ima perspektivu da glumi tuku, Metilj kao eminencija zahodske duhovnosti, Gojer politički mračnjak...

Ne da mi se više prepisivati jer se i sam već osjećam uprljano. Zahuktalost izborne kampanje ponovno ne potvrđuje privrženost ovdašnje elite političkim idejama, već njenu moralnu obogaljenost i intelektualnu mizeriju. Ne pada mi na pamet izdvajati novinare kao glavne krivce, jer oni su, ponajvećim dijelom, bili i ostali tek transmisija političkih i intelektualnih kapaciteta našeg društva. Moraju i oni hraniti svoju djecu.

Međutim, pitam se kako ti naši autoriteti i intelektualni lumeni postanu moralno senzibilni naročito u trenucima predizbornog iskušenja, kako ih tek u vremenima formatiranja izbornih lista najednom zaboli patriotizam. Građaninu pokornom i biraču nakon ove pećinske halabuke i pjene na novinskim stupcima najjednostavnije je sve poslati u materinu i apstinirati od glasanja. Fabrikanti beznađa postigli su svoj cilj, jer njihova je filozofija u devizi nek crkne komšiji krava, a moja je ionako crkla.

Iz Gutenbergove, preselili smo polako u galaksiju Krste Cicvarića. Valja što prije oblatiti i uprljati dokazane osvjedočene bosanskohercegovačke rodoljube i pokazati da je ovo društvo skupina razbojnika i hulja, bez izuzetka. Stoga je u našem žurnalizmu najtipičniji i najčešći novinski žanr - kloaka (lat. cloaca maxima - kanal za odvoženje nečistoća u starom Rimu, kanalizacija, nečisnica. "Leglo prljavštine i smrada, smrdljiva gadarija" - Krleža).

Naš tip: ako želite da u miru provedete barem nekoliko dana zasluženog odmora, za majku Božju, ne kupujte novine. Ili, ako ih već morate uzeti, činite to s dva prsta i sa začepljenim nosom. Jer, odista dokaz moralne degradacije i potpune propasti i pada jednoga društva pokazuju (ponovo Krleža) "novine koje smrde kao provincijski nužnici".

---

Tužbi i igara

Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj je, pored sjedeće odbojke, razvijen još jedan sport - malverzacije i nepoštivanje pravne države. Šteta što ovaj sport nikad neće postati olimpijski, jer bi BiH sigurno osvojila medalju. No, u ovakav olimpijski tim bi bilo teško ući, jer je konkurencija žestoka. A kandidata ima i u samom Olimpijskom komitetu (OK), najvažnijoj sportskoj instituciji u BiH.

Jedan od najjačih kandidata sigurno je generalni sekretar Sejdalija Mustafić, bivši generalni sekretar Predsjedništva BiH, akter afere nestanka ili uništenja zapisnika i deset stenograma sa sjednica ratnog Predsjedništva BiH, ali i finansijskih potresa unutar OK BiH. Mustafić je, podsjećanja radi, nakon sumnji da je umiješan u kriminalne radnje, bio suspendiran iz OK BiH, ali ga je sud ponovno vratio na posao. Interesantno je to da su u Olimpijskom komitetu na sjednici 19. maja ove godine odlučili da pokrenu tužbu protiv Mustafića kako bi se ispitale sve sumnje. Međutim, na posljednjoj sjednici Izvršnog odbora OK 4. jula došlo je do potpunog obrata: istu tužbu IO OK je gotovo jednoglasno zaustavio. Protiv stopiranja je, naime, bio samo zamjenik predsjednika Ahmed Karabegović, dok je Nađa Avdibašić bila suzdržana.

"Ja stišćem zube i ne želim ništa izjavljivati do 28. augusta, kada MOK odlučuje ko će biti gradovi kandidati za Zimske olimpijske igre 2010. Ja ću nakon toga odmah sutradan javno progovoriti. Ne želim da se po Sarajevu priča kako je Karabegović zasmetao kandidaturi Sarajeva", kategoričan je Karabegović, objašnjavajući zašto ne želi komentarisati odustajanje od tužbe protiv Mustafića.

Dragan Vikić, član Izvršnog odbora, kaže da je Ljiljanko Naletilić, jedan od trojice čelnika OK, pokrenuo tužbu, a onda je odjednom on bio za to da se ona stopira: "Klima se naglo promijenila nakon 19. maja. Nakon što je Mustafić podigao kontraoptužnice protiv vodećih ljudi u OK, odjednom se došlo na ideju da se kaznena prijava stopira. Ja namjerno nisam bio protiv, jer mi je dosta izigravati bijelu vranu", dodaje Vikić. Tužba nije podnesena, a Mustafić i dalje obnaša funkciju generalnog sekretara. Ljiljanko Naletilić, zamjenik predsjednika OK, odbio je u telefonskom razgovoru za Dane dati bilo kakvu izjavu, pravdajući se time da "nije najkompetentniji" i činjenicom da je na godišnjem odmoru. Ovaj slučaj ostao je bez komentara i Zdravka Rađenovića, predsjednika OK, koji nije bio dostupan ni na jednom od svoja dva telefona. Tako će Mustafić, izgleda, ostati vječiti generalni sekretar bez šanse da javnost konačno sazna nešto o njegovoj ulozi u finansijskim operacijama unutar OK, ali i svemu što potresa krovnu sportsku asocijaciju u BiH.

---

Ekskluzivno
Nestalo 190 buradi farmaceutskog otpada!

Više od četiri godine u samome središtu Bihaća, u dvorištu Tvornice namještaja "Šipad-Bina", bilo je smješteno 390 buradi punih opasnog farmaceutskog otpada!? Radnici i danas s gađenjem pričaju kako im se nije moglo prići, zbog smrada koji se oko njih širio. No, smrad je misteriozno nestao prije godinu i po dana. Nedavno se otkrilo i gdje sada smrdi: u Bosanskom Petrovcu, kamo je u najvećoj tajnosti izmješten.

U Ministarstvu za urbanizam, odgovorni čovjek za čvrsti otpad Adnan Ćehajić tvrdi da premještanje buradi nije sporno, jer je medicinski otpad dobro osiguran i ne može ugroziti okolinu. Zanimljivo je da se krajem prošle godine ovo kantonalno ministarstvo, posredstvom firme Bosna Oil Service Company iz Sarajeva, pokušalo riješiti farmaceutskog otpada, ali burad su i danas tamo gdje su bila prije 18 mjeseci. U petrovačkom Domu zdravlja smještena su tri bureta neupotrebljivih lijekova i to onih koji su nakon rata preko humanitarnih organizacija stizali u ovu ustanovu. Najveći broj buradi je, međutim, u vojnom skladištu u Bosanskom Petrovcu, u koji ulaz zabranjuju pripadnici Petog korpusa Vojske Federacije, isti oni koji su krajem prošle godine tražili da se otpad izmjesti iz njihovih objekata.

Kako sada stvari stoje, brigu o otpadu preuzet će Federalno ministarstvo odbrane, odnosno odjeljenje odbrane u ovoj općini, od kojeg su, zbog kadrovskih problema, brigu preuzeli pripadnici Policijske uprave Bosanski Petrovac.

I tu se pojavljuje novi problem: po riječima načelnika PU Bosanski Petrovac Šere Družića, u vojnom skladištu je oko 200 buradi. Dakle, fali još 190!? Zvanično, niko ne zna gdje su. Nezvanično se, međutim, može saznati da je jedan dio zakopan negdje na Grmeču. Farmaceutski otpad se uništava specijalnim i vrlo skupim metodama. Od kojih više košta jedino neuništavanje onoga što je napravljeno da liječi, a završilo kao mogući uzročnik opasnih bolesti.

---

Lilićevi dokazi za tužbu BiH protiv SRJ

Računica je jako jednostavna: sve što Zoran Lilić bude kazao u svom svjedočenju na suđenju Slobodanu Miloševiću moći će biti korišteno kao dokaz u tužbi koju je BiH pokrenula protiv SRJ pred Međunarodnim sudom pravde. Taj motiv, naime, stoji iza odlaska Vladimira Đerića, savjetnika jugoslavenskog ministra vanjskih poslova, u Haag i zahtjeva jugoslavenske vlade da bivši jugoslavenski predsjednik svjedoči na pretresu zatvorenom za javnost. Iako je to manje-više poznato, Dani su ekskluzivno dobili na uvid zapisnik sa sudskog pretresa posvećenog jugoslavenskom zahtjevu, koji je bio zatvoren za javnost.

Jugoslavenska vlada se u svom zahtjevu poziva na presedan iz predmeta Blaškiću, kada je pod istim uvjetima svjedočio umirovljeni visoki oficir jedne zapadnoevropske vojske. Za razliku od samog Zorana Lilića, koji želi da svjedoči u javnosti, ali traži imunitet od progona u Jugoslaviji, aktualna vlada, u tobožnjoj zaštiti "nacionalnih interesa", traži da svjedočenje bude zatvoreno za javnost i da zapisnik sa tog pretresa nikada ne bude objelodanjen i da tokom svjedočenja u sudnici budu prisutni službenici jugoslavenskih vlasti. Đerić je pred sudom rekao da su savezne vlasti oslobodile Lilića čuvanja državne tajne kada je riječ o Kosovu, ali ne i kada je riječ o Hrvatskoj i BiH. Naime, rekao je on, njegovo svjedočenje u ta dva predmeta pokrenut će "ozbiljna pitanja u vezi sa nacionalnom sigurnošću i dostojanstvom države". On je dalje naveo da je Lilić, koji je bio savezni predsjednik od 1993. do 1997, u tom svojstvu predsjedavao i Vrhovnom savjetu odbrane, tijelu koje je, po Ustavu SRJ, kolektivni vrhovni komandant, upoznat sa "raznim informacijama vitalnim za nacionalnu sigurnost". "Držimo da bi objelodanjivanje tih informacija na otvorenom pretresu ugrozilo nacionalne interese Jugoslavije", rekao je Đerić. "Gospodin Lilić je kao predsjednik Jugoslavije bio upoznat sa informacijama u vezi sa vitalnim obavještajnim i sigurnosnim operacijama raznih službi bezbjednosti, kao i mrežama i načinom rada ovih službi i njihovih mreža u zemlji i inostranstvu", ilustrirao je on razloge za zahtjev svoje vlade. To je tim važnije, naveo je on, što bi otkrivanje tih informacija utjecalo na odnose Jugoslavije sa drugim zemljama.

Situacija jeste jedinstvena u tom smislu što će se u sudnici naći dva bivša šefa države, jedan u ulozi optuženog, a drugi u ulozi svjedoka. Pošto se optuženi brani, strahuju jugoslavenske vlasti, pitanja koja će postavljati odnosit će se na druge suverene države (čitaj: Bosna i Hercegovina i Hrvatska), kao i međunarodne organizacije. U tom slučaju, rekao je Đerić, nije sasvim sigurno da bi sudsko vijeće uspjelo kontrolirati situaciju u sudnici i spriječiti otkrivanje informacija koje Jugoslaveni žele zadržati u tajnosti.

Tužiteljstvo se tome usprotivilo tvrdeći da, prema Pravilniku o postupku i dokazima suda, "treća stranka" ne može postaviti ovakav zahtjev sudu; štaviše, ovakav zahtjev nema presedana, tim prije što razlozi jugoslavenske vlade nemaju izravne veze sa suđenjem Miloševiću po bosanskoj i hrvatskoj optužnici. Sudac Patrick Robinson je, u raspravi sa jugoslavenskim izaslanikom, zatražio od njega da definira pojam "dostojanstva države", koji je ovaj odredio "nacionalnim interesom"; Robinson, koji je od trojice sudaca jedini profesor prava, rekao je da bi pozitivna odluka suda o ovom zahtjevu imala dalekosežne posljedice; bio bi to presedan koji bi iskoristile sve ostale zemlje, neraspoložene za suradnju bilo sa ovim, bilo sa Međunarodnim krivičnim sudom.

Da stvar bude potpuno smiješna, sam Milošević usprotivio se svjedočenju u zatvorenoj sjednici. On je, u samo nekoliko minuta, koliko je imao na raspolaganju, kazao kako u Lilićevoj izjavi, koju je već dobio, nema nikakvih državnih tajni. Drugo, rekao je on, nikada nije postojao nikakav plan čije bi objelodanjivanje moglo "narušiti naše odnose sa drugim zemljama". Treće, nastavio je Milošević, zahuktavajući se za još jedan politički govor, dodajući kako je on bio predsjednik zemlje duže od Lilića, pa ipak ne zna ništa o nekakvoj obavještajnoj mreži, niti tajne službe šefovima država objelodanjuju imena svojih operativaca. "I čini mi se da se vlada koja se ovdje poziva na koncept dostojanstva i suvereniteta stalno ponižava", zaključio je on prije nego što je Richard May stigao da ga prekine.

Kako stvari trenutno stoje sa bosanskom vanjskom politikom, jedina nada da će Lilić ipak svjedočiti na javnom pretresu je - Milošević.

---

Žena na puškometu

Izbor Željke Antunović za ministricu obrane Hrvatske vijest je godine na Balkanu. Činjenica da za šefa najmuškijeg ministarstva dolazi žena, u Hrvatskoj je izazvala politički zemljotres neslućenog intenziteta - u zemlji čiji se najčuveniji predsjednik često volio slikati u vojničkoj uniformi, kormilo vojske preuzima osoba koja nikada uniformu nije obukla, niti to ima namjeru. Krhka Antunovićka je elegantnim korakom ušla u kabinet gvozdenog Gojka Šuška, koji je sam sebe zvao ministrom rata i to uistinu i bio, zapahnuvši fotelje s vonjem žestoke hercegovačke škije nježnim Chanel-miomirisima. Hrvatska politička desnica Antunovićkino imenovanje već je okrstila "rušenjem ugleda i autoriteta Hrvatske vojske", jer sama činjenica da jedna žena rukovodi oružanom silom, zagovornicima hrvatskoga militarizma navlači krv na oči. U simboličkoj ravnini gledano, to resorno imenovanje predstavlja kraj Tuđmanova mita o Hrvatskoj kao regionalnoj vojnoj sili, jer pristaše toga mita samu tu silu preziru zbog činjenice da je na njenom čelu jedna suknja, jedna "p....", kako je za sve ljude ženskoga spola na Balkanu omiljeni sinonim.

U političkoj ravnini, pak, misija Željke Antunović neće biti nimalo laka - dolazeći na čelo vojnog ministarstva direktno iz civilnoga miljea, ona će, pored spomenutih "mentalitetskih" prepreka biti suočena i sa MORH-om kao centrom najvećega ratnog kriminala, jer će komandirati ljudima optuženim za najstrašnije ratne zločine (Norac, Gotovina), džinovske lopovluke i malverzacije (Zagorac, Korade), seksualno nasilništvo i bezbrojne druge neprocesuirane kriminalne slučajeve.

Budući da je njezin pokojni prethodnik Šušak u ministarstvo uveo gotovo sve članove svoje uže i šire obitelji (supruga Đurđa mu je bila dugogodišnji kadrovski sekretar i savjetnik), Antunovićka će se morati suočiti i s najvećim nepotizmom u sveukupnoj hrvatskoj povijesti, s gomilom nesposobnjaka koji godinama ugodno žive od velikih odvajanja za vojni budžet. Ona će, tvrde vojni analitičari, morati otpustiti i gotovo trećinu vojnih namještenika, napraviti tisuće invalidskih i prvoboračkih revizija - u jednu riječ, vojsku jedne personalne diktature transformirati u modernu europsku armiju, kompatibilnu NATO-standardima.

Suviše tereta, reklo bi se, za krhka ženska pleća, pogotovo u zemlji gdje je jedan drugi saborski zastupnik za parlamentarnom govornicom izrekao da žene nisu stvorene za mudraca, već za madraca. Međutim, upravo zbog svega toga Željka Antunović nam izgleda kao idealan ministar - kao građansko lice, izvan bilo kakve interesne koterije, ona će se moći držati slova zakona i principa i, ako bude imala dovoljno odlučnosti i strpljenja, možda upravo kao vojna ministrica ući u noviju hrvatsku historiju.

---