Sedmoj muslimanskoj su bila dva Esada Bektaša: jedan, Esad (Esima) Bektaš, demobilisan je odmah poslije rata, a drugi, Esad (Esfendijara) Bektaš, početkom aprila ove godine. Prvog je čekalo radno mjesto u zeničkoj željezari, ali posla ni plate nije bilo. Nema ih ni danas. U ostatku nekadašnje željezare jedan uposlenik radi, a dva su na čekanju. Prvi demobilisani Esad Bektaš je sve do danas na čekanju. Drugi Esad Bektaš se sam prijavio kada su vlasti proljetos pozvale na demobilizaciju 10 hiljada vojnika. Bektaši su sa Počulice kod Viteza. Tokom rata oko 150 Bektaša je prošlo kroz Sedmu muslimansku vitešku brigadu. Bila je prvo jedna četa na Počulicama, zatim im je matična jedinica bila 325. brigada, pa su bili u Sedmoj, pa u 37. muslimanskoj… Kapetan Elis Bektaš se razdužio iz centra Žunovnica i otišao vani, a kapetan Esad (Esfendijara) Bektaš se razdužio 10. aprila u kasarni Sedme muslimanske u zeničkom naselju Bilmišće i narednog mjeseca postao knjigovođa u jednoj privatnoj firmi. Halalio im je taj mjesec dana što je bio bez posla i tih deset dana što je radio bez plate. Kada pogleda oko sebe, vidi da je jedan od rijetkih sretnika među osam stotina vojnika Sedme mehanizovane koji su u aprilu napustili kasarne u Zenici i Travniku. "Možda je do sada najviše deset ljudi našlo novi posao, a osamsto nas je prije tri mjeseca izašlo iz kasarne", kaže Esad Bektaš.

Obećana ostavka Sa sobom su ponijeli i ugovore u kojima je pisalo da će do 30. juna dobiti otpremnine u iznosu od po 10 hiljada maraka. "Da su rekli da idemo i bez para, mi bismo otišli", objašnjavao je jedan od demobilisanih vojnika policajcu na magistralnoj cesti M-17 kod Zenice drugog vrelog julskog podneva. Policajac je samo slegao ramenima. I oni rade iako plate primaju sa dva do tri mjeseca kašnjenja. U ugovoru za demobilisane vojnike je pisalo da ako ne dobiju otpremnine nakon tri mjeseca, na njih će čekati njihova radna mjesta u kasarnama. I bivši vojnici su se uplašili. Prvog jula nije bilo otpremnina, a vojska je unutar kasarne već sve promijenila. Od njihovog izlaska iz čizama ukinute su čitave brigade i prištapske jedinice. Znali su da zakon predviđa otkaz ako se uposlenik ne javi tri dana na posao. U strahu da ne ostanu i bez otpremnina i bez posla, 1. jula su došli pred kasarnu na Bilmišću. Pred kapijom je bilo više od 200 ljudi.

"Gledali smo ih preko zatvorene kapije i mislili da se to nama, koji smo još u uniformi, može dogoditi već u septembru. Pa, oni su naše kolege. Do prije tri mjeseca smo bili zajedno, u istom kolektivu. Ministarstvo odbrane nam nije dalo nikakve instrukcije šta da uradimo, mada je sav pritisak bio na nama. To nije bilo fer, ali naše je da slušamo. Mi smo još vojnici. Srećom, naređeno je da se kapija otvori i ljudi puste unutra. Ponuđena im je mogućnost da se do isplate otpremnina svakodnevno javljaju na posao kojeg nema. Mi koji smo ostali u kasarni razumijemo strahove svojih demobilisanih kolega. Nama se sve to može dogoditi već na jesen", kaže jedan aktivni oficir Vojske Federacije, pod uslovom anonimnosti. "Tražili smo pravno tumačenje da li su naši ugovori još na snazi ili su nevažeći. Nismo ga mogli dobiti", kaže jedan od pregovarača.

Demobilisani su se, nakon razgovora u kasarni, razišli na različite lokacije u gradu. Jedan od učesnika pregovora kaže kako više nisu nikome vjerovali: Ferid Buljubašić, zamjenik ministra odbrane, uvjeravao ih je preko telefona da su pare već uplaćene. Demobilisani vojnici su takve najave isplate čuli već više puta. Svaki put kada bi otišli u zeničku filijalu Central-profit banke, rečeno im je da pare još nisu "legle". Neki su počeli da vjeruju kako moćnici u vlasti ili bankama obrću njihov novac. Drugi su prenosili priče da se otpremnina može dobiti ako pravoj osobi obećaš da će dobiti tvojih dva posto. Povjerenje među bivšim saborcima je izgubljeno. "Pitao bih ministra Miju Anića da li je njemu isto 30. juni i 3. juli? On je govorio da će podnijeti ostavku ako otpremnina ne bude do 30. juna. Mislim da su možda sve ovo i napravile njegove kolege iz Vlade, da bi ga prisilile na ostavku. Mi njima i služimo samo za takve igre. Političari ne vode računa o našim interesima, nego o svojim. Anić je trebalo da podnese ostavku iz istog razloga kao što je i Grabovcu rečeno da podnese ostavku. Da li Anić misli da njegova funkcija vrijedi više nego strah hiljada ljudi koji su tri dana sa svojim porodicama čekali šta će se sada dogoditi; hoće li ostati i bez posla i bez para!?", kaže jedan od demobilisanih vojnika u Zenici.

Politika među demonstrantima Hiljade ljudi u ovom gradu sa strahom gleda prema predstojećoj jeseni. Već 1. septembra ističe rok do kojeg bi trebao konačno biti poznat broj viška radnika u ovdašnjoj željezari. Pitanje je jedino koliko hiljada ljudi će početkom jeseni morati da razdvoji svoju ličnu sudbinu od sudbine svog dosadašnjeg kolektiva. "Svi će oni na biro, i demobilisani vojnici i prekobrojni radnici. To će biti direktni udar na kasu zdravstvenog osiguranja. Već sada se za hiljade ovih ljudi samo obračunavaju doprinosi za zdravstvo, ali se ne uplaćuju. To nije zakonito, ali ako bi se ove firme prisilile da plate doprinose, bez posla bi ostalo još više ljudi. Zdravstvenu zaštitu hiljada porodica morat će preuzeti država. Para će biti sve manje, a prekobrojnih u zdravstvenim, pa u obrazovnim i svim drugim državnim ustanovama i preduzećima sve više", predviđa sumornu sliku predstojeće zeničke jeseni jedan visoko rangirani kantonalni političar, ogorčen što u isto vrijeme beskrajno traju unutarstranačke i međustranačke borbe za vlast, dok niti jedan političar ili stranka ne vodi računa o stvarnim interesima ljudi. "Ljudi su ih izabrali da se bave budućnošću, a oni su se zakopali u prošlost", kaže Bektaš. Vojni izvori vjeruju da je politika imala svoj udio u protestima i sukobima sa policijom. "Među demonstrantima su primijećeni i oni koji su ranije demobilisani. Za političke stranke je ovo bio važan slučaj u njihovim predizbornim obračunima i vjerujem da su se političari neodgovorno poigrali socijalnim ogorčenjem ljudi", kažu ovi vojni izvori.

Sljedećeg jutra, 2. jula, dio demobilisanih vojnika je iz kasarne ponovo krenuo da uhvati red pred bankom, a dio je otišao u zeničko odjeljenje Ministarstva odbrane. Para nije bilo. "Ja sam morao da se vratim na posao u novu firmu i ne znam šta se dalje događalo", kaže Esad Bektaš. Kasarna Sedme muslimanske nalazi se samo stotinjak metara, na lijevu stranu, od ulaza u Zenicu sa magistralnog puta M-17 iz pravca Sarajeva. Demobilisani vojnici su proveli sat vremena sjedeći na putu. Policija je pokušavala da uvjeri protestante da se sklone sa puta kako bi se saobraćaj neometano nastavio. "Mi nismo civili, mi smo vojnici!", uzvikivao je jedan od protestanata. Jedni su vikali da je sve ovo prevara, izdaja, sramota, a drugi su se ljutili na kolege što uopće pričaju sa policajcima kad znaju šta je policijski zadatak. Svako je pričao svoju priču, a policajci su samo slijegali ramenima, moleći vojnike u civilu da napuste cestu. Znaju i policajci da se sve više priča kako i policajaca ima previše i da to država neće moći da izdržava. U ime Ministarstva odbrane, vojnicima-civilima se obratio bivši pukovnik Haso Ribo, ali je napravio jednu grešku u kratkom govoru. Rekao je da bi isplata trebala početi u jedan sat i pozvao vojnike da uhvate red. Vojnici-civili više nisu vjerovali. Uzaludno je Mirsad Ibraković ispravljao Ribinu grešku, ponavljajući da će isplata početi u 13 sati.

Policijski šefovi su kasnije napisali da je jedan broj demobilisanih vojnika prihvatio ovu sugestiju i uputio se pred banku, dok je većina ostala na putu M-17, sjedeći na cijeloj širini puta. Naređena je deblokada potiskivanjem mase sa magistralnog puta Sarajevo - Zenica na lokalni put Perin Han - Zenica. Komandir specijalne policijske jedinice je tri puta ponavljao naredbu demobilisanim vojnicima da odmah i bezuslovno napuste put. Demobilisani vojnici su ostali da sjede na cesti. U policijskom žargonu, takvo sjedenje se kvalifikuje kao - pasivni otpor.

"Odbij! Odbij! Odbij!", uzvikivali su specijalci krećući se kratkim korakom, sa dugim palicama i štitovima, pod punom zaštitnom opremom. Potiskivanje mase nije uspjelo. Vojnici su prešli iz pasivnog u aktivni otpor - iz sjedenja "u guranje policajaca, udarajući ih rukama i nogama". Policajci su nastavili sa potiskivanjem: "Odbij! Odbij! Odbij!" Službeni izvještaj tvrdi da nije bilo vidljivo da su bilo kome nanesene ozbiljne povrede od upotrijebljenih sredstava prinude. Iz grupe je privedeno 17 lica, protiv kojih je podnesen zahtjev za pokretanje prekršajnog postupka: Edina Imamović (43), Nedžad Jašarević (32), Esnaf Šiljak (30), Sabahudin Tarahija (34), Nihad Kobilica (39), Elvir Omerdić (28), Muhamed Valentić (25), Vezir Efendić (37), Selvedin Pašalić (27), Mevludin Duvnjak (34), Mirsad Šehović (41), Mehmedalija Oruč (30), Muamer Alihodžić (38), Nermin Oruč (27), Hilmo Bećirović (31), Suad Purić (36), Džemil Alispahić (34) i Selim Mujezinović (34).

Preostali protestanti su se povukli na lokalnu ulicu, a potom pred kapiju kasarne. Jedan među njima vikao je ogorčeno, ali ubrzavajući korak dalje od palica: "Eto, to je naša država!" Prije par godina socijalni protesti u Zenici su održavani pod parolom da je simbolički "pet do dvanaest". Tako su sindikalisti uobičajeno poručivali vlastima da je krajnji trenutak da se nešto poduzme. U međuvremenu, podne je prošlo i specijalci su krenuli po naredbi. Deblokada puta je stvarno i simbolički izvršena u 12,05 sati. Policijski i politički šefovi su ocijenili da je policija "sredstva prinude upotrijebila u skladu sa načelima i procedurama demokratskog rada policije".

Jedan general, dva brigadira… Na biro za nezaposlene je, uz konačno isplaćenu otpremninu, stiglo osam stotina ljudi iz Zenice i Travnika, pripadnika Sedme mehanizovane. Na prostoru Federacije, Ugovor o sporazumnom raskidu radnog odnosa potpisala su 9.402 pripadnika VF BiH i Ministarstva odbrane. Od toga je 6.366 pripadnika bošnjačke, a 3.036 pripadnika hrvatske komponente. Sredinom juna svojih 10.000 primilo je 6.978 vojnika, prvog i drugog jula još 2.424. Istina, 22 Bošnjaka, koji su naknadno potpisali ovaj Ugovor, dobili su otpremninu umanjenu za plaću i doprinose iz aprila - jer su instrukcije MMF-a bile striktno vezane za martovski rok. No, osmero demobiliziranih su, valja i to reći, greškom države dobili cijelu sumu od 10.000 bez umanjenja aprilske plaće i reagirali kako i doliči ljiljanima - odmah po prijemu novca, vratili su preplaćeni višak: Senad Šuman, Aziz Mičivoda, Senad Halilović, Mujo Papračanin, Ifeta Džambić-Kišić, Redžep Pita, Muzafer Peljto i Mujo Čaušević. U Ministarstvu odbrane ističu važnost podatka da su demobilizirani - dobrovoljci. Među njima i jedan brigadni general, Nedžad Ajnadžić, dvojica brigadira - Zijo Brzina i Tahir Granić, te trojica pukovnika - Ekrem Karabegović, Enes Zukanović i Džemal Jukan. No, najveći dio demobiliziranih je srednje stručne spreme.

Sami vojnici malo vjeruju u uspješnu prekvalifikaciju i radnu reintegraciju. "Svi ovi ljudi su bili godinama, većina deceniju, u uniformi. Tako dugim boravkom u uniformi čovjek potpuno gubi individualnost. On ne razmišlja sam za sebe, nego kroz kolektiv. Sada mu je odjednom data sloboda da razmišlja beskrajno slobodno, i ljudi jednostavno ne znaju šta će sa sobom", kaže Esad Bektaš. Demobilisani vojnici kažu kako je većina u anketama navodila kao mogućnost novog zapošljavanja neku poljoprivrednu djelatnost. "Uglavnom su te želje bile vezane za rad na zemlji, mada većina tih ljudi živi u stanovima. Ministarstvo je napravilo smiješne upute ljudima, savjetujući ih kako da izaberu i gdje da kupe traktore, a to su uglavnom bezemljaši. Neće ti ljudi ni uzgajati pčele niti čuvati ovce. Ovih deset hiljada odlazi uglavnom na dugove i kredite koje ti ljudi imaju", kaže jedan od obrazovanijih demobilisanih oficira. Prema njegovim tvrdnjama, demobilizacijom nisu ispunjeni postavljeni ciljevi: "Koga oni lažu da će sa takvom vojskom u NATO? Sada je vojska samo još starija i nepismenija! Zašto će nam ovakva vojska uopće? Kada je toliki trošak, neka je skroz raspuste. Nismo imali vojsku ni '92, pa smo sami vrlo brzo formirali Sedmu muslimansku brigadu. Naši ljudi bi to opet uradili ako im zatreba vojska. Sada ljudima treba naći pravi posao!", kaže ovaj oficir u Zenici, upoznat sa desetogodišnjim historijatom Sedme.

Bivši kapetan i sadašnji knjigovođa Esad Bektaš je odavno napravio svoj plan ulaganja dobijenih 10.000 maraka. Kao dugogodišnji radnik željezare dobio je stan u toku rata, nakon što je jedan penzioner vratio ključeve dobrovoljno "radi odlaska u inostranstvo". Poslije rata, pravo na povrat stana je priznato kćerki tog penzionera, tako da je kapetan Bektaš zajedno sa ženom i troje djece morao da napusti stan. Podigao je stambene kredite, koje sada treba vraćati. Otpremninu je namijenio za vraćanje ovih kredita. "Ja se više ne bih mogao da vratim pod onaj pritisak, u sve te silne transformacije, u sve te brige zbog statusa, zbog neriješenih a zakonom priznatih prava za putovanje na posao, regres, topli obrok, odvojeni život; u sva ta prava koja jedan mjesec imaš, a drugi nemaš. Ja sam čovjek praktičar i moje je da vodim knjige", kaže Esad Bektaš, vraćajući se za računar svoje nove firme. Bio je pomoćnik komandanta i oficir, sada je - knjigovođa.

Ferid Buljubašić, zamjenik ministra odbrane FBiH

Privilegija ili….?

"Ne treba živjeti u zabludi: netom demobilizirani su, ako se to može reći, privilegirani samo tako što su ovaj novac dobili u komadu. Od potpisa profesionalnih ugovora, zakon nalaže otpremninu, no treba imati u vidu da su profesionalni ugovori potpisivani tek od 1997. Nakon toga, vojnici su otpušteni po Madridskoj deklaraciji '99 godine i trebalo je to uraditi 2000, međutim, prethodna vlast to nije učinila, nego je sačekala nas. Svi koje smo mi otpustili po Madridskoj deklaraciji koristili su zakonske propise i primali tri, šest, devet ili dvanaest mjeseci ono što im je pripadalo. Ovom načinu isplate prišlo se iz više razloga, no najvažniji je prilika da ljudi, ako hoće, pokrenu neku aktivnost. Generalno: oni koji su imali više radnog staža, ako bi sve sabrali, oštećeni su, a oni koji su imali manje - nešto su preplaćeni. Iz istog razloga, dakle, mogućnosti zapošljavanja ne samo sada demobiliziranih nego i ranije, nastao je Vodič - OSCE i SFOR su prihvatili našu ideju, a sada već mogu reći da je potražnja za njim velika. Mi smo prikupili podatke za Vodič, a prije neki dan je okončan konkurs za web stranicu na kojoj će biti podaci iz Vodiča, ali i oni koji još pristižu. Sam Vodič na oko 200 stranica nudi uistinu veliki broj informacija za one koji traže posao, koji su zainteresirani da se uključe u neki program ili da traže kreditora. U prvom dijelu su adrese svih institucija, od Federacije preko Kantona i agencija koje mogu imati informaciju bitnu za zaposlenje, u drugom dijelu su krediti, iznosi kredita, periodi, uslovi otplate, kamate, ali i imena osoba koje znaju više o tim kreditima, a u trećem su projekti i programi koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom - i oni koji kreditiraju, i oni koji obučavaju, i oni koji već imaju projekte. Također ima poseban dio vezan za obuku i doškolovavanje. U izradi Vodiča imali smo problema u prikupljanju informacija, no sada, kada se Vodič masovno koristi, došli smo u situaciju da nam nude i programe i informacije. Zato valja reći da je Vodič tek inicijalni materijal, a da će programi i informacije koje pristižu i koji ga praktično dopunjuju zajedno s njim biti na našoj web stranici. Također valja naglasiti da Vodič, iako štampan zbog demobiliziranih vojnika, zapravo može služiti svima, kako onim bez posla, tako i onim zainteresiranim za neku vrst dopunskog zanimanja."

Inspekcija OSCE-a

Isplata otpremnina odvijala se konstantno pod budnim okom međunarodne zajednice u BiH i to iz više razloga: najvažnijim se, pak, čini onaj o konačnom smanjenju broja angažiranih u obje komponente Vojske Federacije i Ministarstvu odbrane. U ovom času ukupno je 13.200 ostalih vojnika, a brojke "B komponente" su i manje od planom predviđenih pa valja očekivati prijem potrebnih kadrova uz planiranje onih koji su već na školovanju izvan BiH - u SAD-u, Maleziji, Turskoj. "B komponenta", ipak, i dalje ima višak oficirskog kadra. Kada je o "H komponenti" riječ, još uvijek je dovoljno daleko od predviđenih cifara, ali i od kasarni - javna je tajna da prostori predviđeni za bojovnike zjape prazni, iako plaće redovno putuju na prave adrese. Među dobrovoljnim primaocima otpremnina nema niti jednog generala Hrvata, a izvori Dana tvrde da je i međunarodnim zvaničnicima u BiH više no jasno da se i ovdje treba pokrenuti svojevrsna oficirska čistka. Svaki dan očekuje se ulazak Finansijske policije u Ministarstvo odbrane, a OSCE--ova inspekcija koja je nadzirala isplatu otpremnina - po našim izvorima - rad "B komponente" ocijenila je temeljitim i nadasve kvalitetnim. U jednom je trenutku bilo došlo do zabune, no nju su napravili dvojnici. Naime, VF BiH napustili su Senaid (Mustafe) Ramić, Nedžad (Hasiba) Hodžić, Mujo (Asima) Halilović i Samir (Asima) Dedić, dok su na svojim poslovima ostali Senaid (Hasiba) Ramić, Nedžad (Ibrahima) Hodžić, Mujo (Selima) Halilović i Samir (Zahida) Dedić.

Arhiva Dani
265