e znam objasniti svoje zadovoljstvo pri iščitavanju biografija, onih nekoliko rečenica na kraju knjige, ko jima se jezikom dokumenta opisuje život pisca. U dje tinjstvu, u doba kada mi je Čitanka bila najdraža knjiga, sve biografije su završavale sa "živi i radi u…". Možda upravo zbog te rečenice, doživljavao sam to štivo kao kakvu stvarnu bajku u kojoj junaku nije dopušteno da umre. Jedina razlika je bila u tome da je junak iz klasične bajke ostajao da "i danas živi sa svojom princezom", dok je pisac bio osuđen na "rad". I tako, u mašti osmogodišnjaka, izmiješale su se slike iz priča o zmajevima sa onima iz biografija dječijih pisaca. Još dugo na pomen riječi "pisac" zamišljao sam starca sa bijelom bradom, nalik na čarobnjaka Merlina, kako u visokoj kuli tvrđave na vrhu brda - radi…piše.

Danas, čitanje biografija me podsjeća na šetnju grobljem. Neću i ne umijem objasniti to svoje osjećanje, znam samo da me "dokumenti" privlače, i plaše istodobno, više no nespretni spisateljski pokušaji da se literatura stvara tek uz pomoć onog što naivno nazivamo inspiracijom.

Prije dvije godine bio sam član žirija (a "članstva" se bojim možda i više nego vjerovanja u inspiraciju), i moj jedini zadatak bio je iščitavanje nekolicine kratkih priča. Mladi autori, kojima je osim godina bila zajednička i vezanost za sintagmu "ovi prostori", napisali su radove u kojima su nevješto imitirali uglađeni stil najdražeg im nobelovca, citirali rečenice iz školske lektire (crvenom olovkom podvučene pasuse pisaca iz Čitanke) i, pretjerano vjerujući u maštu, ispisivali tuđe, a ne svoje priče. Na sreću, uz svaki od radova bila je pridodata i kratka biografija autora.

Unaprijed zadata forma prisilila je mlade spisatelje da maštu zamijene činjenicama, inspiraciju koncentracijom, te da na taj način ispišu prve redove mogućeg zanimljivog štiva.

BIOGRAFIJA PRVA: "M.S. Rođen sam u Ljubljani, 13.7.1978. godine. Gimnaziju završio u Somboru, a potom studirao u Zagrebu i Sarajevu. Početkom rata bio sam teško ranjen, pa sa obitelji prebačen u Zagreb. Nakon dvogodišnjeg liječenja preselio u Zadar. Objavljivao poeziju i kratke priče u hrvatskim književnim časopisima, prevodio sa češkog jezika. Od 1996. godine živim u Mostaru."

BIOGRAFIJA DRUGA: "B.I. Rođen sam 2.6.1980. u Beogradu. Nakon dječijih čarolija i uvijek manjka pelena u obdaništu 'Bambi', nastavih školovanje u O.Š. 'Mladost', pa u XI beogradskoj gimnaziji. Moja zimovanja često su završavala u Sarajevu, da bi se uzajamna ljubav ovjekovječila već 1999. godine. Maturirao sam u Drugoj gimnaziji. Trenutno sam student Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu."

BIOGRAFIJA TREĆA: "A.L. Rođen 24.9.1974. u Sarajevu, živio u Livnu i Makarskoj. Od jeseni 1993. živi u Hamburgu. Osnovnu školu i Informatičku gimnaziju završava u Livnu; sredinom 80-ih pohađa i Nižu muzičku školu i Školu stranih jezika u Livnu. Godine 1993. upisuje studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu. Od proljeća 1996. studira na Univerzitetu u Hamburgu - Odsjek južnoslavenskih književnosti i studij povijesti Mediterana i Jugoistočne Evrope. Prevodilačkim aktivnostima bavi se intenzivnije od 1998, najprije kao prevodilac na Institutu za jezike i ekonomiju, te od 1999. i kao prevodilac pri Ministarstvu rada, zdravlja i socijalnih poslova u Hamburgu za bosanski/hrvatski/srpski jezik, čime se bavi i danas. Sredinom 80-ih objavljuje prve pjesme u školskim novinama Poletarac (Livno) i Male novine (Sarajevo), te učestvuje na nekoliko Smotri učeničkog stvaralaštva TITOVIM STAZAMA REVOLUCIJE."

BIOGRAFIJA ČETVRTA: "N.B. Rođena 12.5.1974. u Sarajevu. Prva četiri razreda osnovne škole završila u Zenici, ostale u Sarajevu. Prva dva razreda srednje škole završila u Sarajevu (I gimnazija), ostale u Herceg Novom, prevodilački smjer. Upisala književnost u Beogradu, na prvoj godini prekinula studij; udala se i živjela u Trebinju tri godine. Razvela se, vratila u Sarajevo. Danas živi i studira u Sarajevu. Ima mamu koja živi u Trebinju, tatu koji radi i živi na relaciji Sarajevo - Trebinje, sestru koja studira u Grčkoj i momka koji živi s njom, N."

BIOGRAFIJA PETA: "I.P. Rođen sam 12.4.1973. godine u Bosanskom Novom. Osnovnu školu završio u Sarajevu (O.Š. 'Boriša Kovačević'). Potom se upisao u I gimnaziju, kulturološki smjer. Godine 1989, na konkursu radija Ozon iz Beograda, nagrađen za kratku eksperimentalnu priču Knez Bolkonski ne zna plesati. Godine 1990. započeo studij književnosti na Filozofskom fakultetu u Sarajevu, te nakon izbijanja rata u Bosni i Hercegovini prekinuo studiranje. Bio pripadnik Armije BiH. Godine 1995. odlazim u Ženevu, Švicarska. Zajedno sa nekolicinom prijatelja pokrećem časopis Remacher. Pišem eseje i kratke priče."

BIOGRAFIJA ŠESTA: "B.Š. Rođen sam 4.11.1980. godine u Zvorniku, BiH. Do kraja 1990. godine sam živio u Prištini, današnja SR Jugoslavija, gdje sam završio prva tri i otpočeo četvrti razred osnovne škole. Ovaj sam onda završio u Petrinji, kuda sam se sa roditeljima i bratom preselio. Nakon izbijanja rata u Hrvatskoj, vratili smo se u Zvornik, gdje smo naizmjenično živjeli kod očevih i majčinih roditelja. U septembru 1991. godine sam tamo krenuo u peti razred, koji, međutim, nikad nisam završio. U aprilu 1992. godine, početkom četničkog genocida u istočnoj Bosni, bježim sa majkom i bratom preko Beograda u Republiku Sloveniju. Otac je ostao u Bosni i cijelo vrijeme se borio u Armiji BiH. U izbjegličkom domu u Desklama, gdje sam išao u šesti razred samoorganizovane škole ('od izbjeglica - za izbjeglice'), proveli smo nešto više od godine dana, a zatim smo, u julu 1993. godine, prešli u Saveznu Republiku Njemačku. U Nürnbergu smo ostali sve do septembra 1997. Za to vrijeme, nakon promjene više škola, završio sam sedmi, osmi, deveti i deseti razred tamošnje ADAM - KRAFTZ - REALSCHULE. Po povratku u BiH nastanili smo se, ponovo zajedno sa ocem, u ulici Džemala Bijedića u Sarajevu. Tu sam završio treći i četvrti razred Druge gimnazije, da bih se u septembru 1999. upisao kao redovan student na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu. Iako se to iz navedenih informacija vjerovatno ne da naslutiti, pisanje mi je već dugo vremena velika strast i način da se u neuravnoteženim situacijama svog života smirim i opustim. Počeo sam pisati sa trinaest-četrnaest godina. U to doba smo bili u Njemačkoj, i tada mi je bilo znatno lakše pisati na njemačkom nego na našem jeziku. U međuvremenu se to ponovo obrnulo."

I tako redom, sedma, osma… jedanaesta… devetnaesta, dvadeseta… dvadeset i peta… pedeseta biografija. Bezbroj pokušaja da se prepriča vlastiti život, nacrta mapa puteva na kojima, poštujući tek pravila "geografije nesreće", jedno do drugog stoje Sarajevo, Ženeva, Nürnberg, Modriča, Mostar, Zagreb, Pag, London, Zvornik, Ljubljana, Tešanj, Lisabon, Rijeka, Bihać, Pariz, Osijek, Kladanj, Zenica, Beograd, Hamburg, Livno, Petrinja, Trebinje, Prag… Materijal za knjigu koja bi se, naivno i tačno, mogla nazvati Enciklopedijom živih, a bila bi, čini se, podjednako zanimljiva za književne teoretičare i istoričare.

U hiljadama ovakvih biografija, ispisanih ili ne, otisnut je prilično jasan trag balkansko-fosilnog ostatka iz kojeg je, uz malo truda (čuda je već previše), moguće čitati i razumijevati istoriju ovog dijela svijeta. Ako ništa i ne shvatimo, što je vjerovatno, bar nam ostaje zadovoljstvo zbog činjenice da smo živjeli u zemlji koja nam je omogućila da svoje biografije ispisujemo kao dobri Borgesovi učenici (ili likovi?). Isuviše lijeni da pišemo memoare, za koje Danilo Kiš reče da su "poslednja vrsta koja daje privid objektivnosti", okrenuli smo se ka kraćoj formi - biografiji. Ako nam i to dosadi, još uvijek imamo mogućnost da napišemo vlastite epitafe. Tada će, nadam se, postati vidljivijom veza između čitanja biografija i šetnje grobljem.

Arhiva Dani
265