bijednoj pozorišnoj produkciji kakva bosanskohercegovačka jeste iz godine u godinu, svaka premijera komada koji svojim sadržajem, glumačkim i rediteljskim radom ne vrijeđa samu instituciju teatra, predstavlja malu revoluciju. A kada se još oko jednog klasičnog teksta okupi tridesetak ljudi, kada se dva mjeseca krvavo radi, kada produkcija ne miriše po bijedi (što sa siromaštvom nema veze; bijeda je ovdje, češće, stanje duha), pa još kada se u centru prijestolnice sprema rediteljski povratak jednog od najznačajnijih teatarskih ljudi u Bosni, onda se već sada, nekih dvadesetak dana prije premijere Shakespeareovog Romea i Julije u režiji Harisa Pašovića, može govoriti o pozorišnom događaju ove, 2002. godine.

Iako postoji niz zanimljivih detalja vezanih već za same pripreme Romea i Julije, svakako najvažniji dio ove priče jeste Pašovićev come back. Vlasnik zavidne biografije, laureat niza pozorišnih nagrada, osamdesetih godina prošlog vijeka je bio, uz Vitu Taufera, Slobodana Unkovskog, Ljubišu Ristića, Dušana Jovanovića, Dejana Mijača, Tomaža Pandura i Paola Magellija, jedna od pozorišnih zvijezda (barem) bivše Jugoslavije, a zatim, po dolasku u opkoljeno Sarajevo, i direktor Internacionalnog teatarskog festivala MESS. Od 1996. godine u pozorište je ulazio samo kao gledalac, da bi se predstavom u produkciji MESS-a i Baščaršijskih noći, poslu vratio postavljajući Shakespearea.

Generacija za čudo "Drama o Romeu i Juliji kao da je napisana sada. Ohrabrujuće je kada vidiš da je prije više od 400 godina Shakespeare, u suštinskom smislu, naravno, dao gotovo bukvalan opis naše situacije, jer to dokazuje da ti problemi nisu samo naši i u ovom vremenu. Istovremeno, to je i obeshrabrujuće, pošto se za četiri vijeka, uprkos svim promjenama koje su se dogodile, uprkos svjetskim ratovima, čovječanstvo nije bitno pomjerilo u pozitivnom smislu. Kad dvoje mladih ljudi koji se vole stradaju jer su njihove porodice u ratu, onda je to svijet koji mora da se zapita, a mi živimo, nažalost, u takvom svijetu", kaže Pašović dok razgovaramo u ranim jutarnjim satima, jedinom dijelu dana u kojem ne radi sa glumcima, biranim na audiciji, što ne bi vrijedilo spominjati da se ne radi o uobičajenoj pojavi svugdje sem ovdje. I da na istoj toj audiciji Pašović nije otkrio - čudo u Bosni.

"Meni je žao što komad nema više uloga, pošto je fascinantno to kako se pojavila nova, zanimljiva i snažna glumačka generacija koja obuhvata nekoliko godišta. Takvo što se rijetko dešava: poznajem situaciju i u teatru i uopće među glumcima u bivšoj Jugoslaviji i ovo što imamo je sigurno sada najjača glumačka generacija u regiji. Kao što su se prije 20-ak godina pojavili veliki glumci u Beogradu, od Mikija Manojlovića do Branislava Lečića i drugih, odnosno u Zagrebu, od Ene Begović do Alme Price, tako sada mi imamo jednu snažnu generaciju. To se vidi i kroz ovu predstavu, ali i kroz predstave koje se rade. Nedavno je izvedena predstava Pukovnik Ptica Dine Mustafića, u kojoj igraju mnogi od ljudi o kojima govorimo. Neki su igrali i kod Danisa Tanovića u filmu o 11. septembru, zatim u Remakeu, a evo sad će igrati i kod Pjera Žalice, pa kod Srđana Vuletića… Paradoksalno je da se u jednoj siromašnoj zemlji sa neorganizovanom kulturom, pojavljuje izvanredna ekipa glumaca i redatelja i drugih saradnika u predstavi."

Svi ti novi likovi, međutim, radeći Romea i Juliju, prolaze proces koji reditelj smatra uobičajenim, a koji je zapravo potpuno drugačiji od onoga što se često primjenjuje u pripremama za ovdašnje predstave. Kondicioni treninzi, vježbe snage, savladavanje borilačkih vještina, saradnja sa specijalnim policijskim snagama, dio su "učenja uloga" za futurističko predstavljanje najznačajnijeg dramskog pisca ikada. Šta to tačno znači, znat će se krajem jula, kada je predviđena premijera i to na sasvim neuobičajenom mjestu. "Mi smo izabrali da igramo ispred parlamenta na Trgu BiH. To je mjesto, prvo vizuelno, potpuna slika savremenog svijeta: u pola vizure je jedan obnovljeni urbani pejzaž sa Holiday Innom i dva Unisova nebodera, a druga polovina vizure je srušeni neboder. Tu se prelamaju vremena, moderno sa socijalističkim, a, uza sve, taj dio gdje ćemo mi igrati ima oblik antičke scene. U cjelini, to je pejzaž modernog svijeta: pola je srušeno, a pola nije, tako da se čeka hoće li se ova druga polovina obnoviti ili će se ova druga polovina srušiti. Naravno, i to je mjesto na kojem je počeo rat."

All Stars Producentsko-rediteljski plan je da Pašovićeva postavka Romea i Julije postane tradicionalnom predstavom Baščaršijskih noći, na način na koji je Hamlet obilježje Dubrovačkih ljetnih igara. To je, vjerovatno, i najbolji način da se svakog ljeta aktuelizira projekat oko kojeg je okupljen ne samo veliki glumački ansambl sa fascinantnim generacijskim razlikama - najstariji je, naime, Zoran Bečić (1939), a najmlađi Vučen Bjelac, student druge godine Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu - nego i ljudi koji, inače, ne pripadaju pozorištu, ali se u njemu, izgleda, dobro snalaze. Poput, recimo, jazz pijaniste Ede Bosnića, koautora muzike za Romea i Juliju, čiji je saradnik na istom poslu od mjesta radnje udaljen stotinama kilometara: frontman Plavog orkestra Saša Lošić svoje radove za isti komad u Bosnu šalje e-mailom.

Ostatak tima čine: dizajnerska grupa Trio, koja se potpisuje kao autor plakata za Romea i Juliju, Šejla Kamerić-Sijerčić kao art-direktor, triling djevojaka zanimljivog imena Kao pao shu, čije će kostime glumci nositi, te žena čiji učinak Pašović posebno naglašava: prevoditeljica Senada Kreso iskoristila je postojeće prevode Shakespearea i originalni tekst za prilagođavanje stihova svakodnevnom živom jeziku, i to tako da rezultat njenog rada reditelj naziva novim prevodom.

Pašovićevu režiju u godinama kada velike predstave nisu bile incidenti krasila su zanimljiva rješenja, višestruka upotreba glumaca i izbor nespecifičnih mjesta igranja. Sve to, oživjet će opet u jednom, sasvim drugačijem vremenu, i nakon iskustva koje za život nije dobro, ali za umjetnost jeste. Iskustva tragedije u kojoj su stari bili prinuđeni ostati vitalni, a mladi morali postati zreli. Energija takvog spoja jedan je od pokretača spektakularnog povratka u budućnost sredine čija je bijeda obrnuto proporcionalna broju njenih kvalitetnih ljudi.

Senada Kreso, prevoditeljica

Drama ubojitih metafora

DANI: Gospođice Kreso, kako je došlo do Vašeg angažmana u pripremama Romea i Julije i kako komentirate to što Vaš rad neki već nazivaju novim prevodom Shakespearea? KRESO: Nisam ja intervenirala na Shakespeareovoj drami, nego na jednom od postojećih, i najboljih prevoda drame na srpski jezik. Haris Pašović me zamolio da napravim jednu moderniju, manje arhaičnu verziju, drugačiju od onih sa obaveznim rimama koje nekad nemaju smisla, oduzimaju suštinu tekstu, a dodaju melodičnost. Romeo i Julija koji se nas tiču moraju da imaju moderan jezik, tako da sam ja adaptirala postojeći prevod. Mogla sam poći i dužim putem: uzeti original pa iščitavati sve dok ne dođem do istog rezultata. Romeo i Julija, kao i većina Shakespeareovih drama, jesu poetični, ali ne u ovom jezičkom smislu, nego u svojoj suštini. On je pjesnik metafore, ali te metafore nisu nategnute po metru i po rimi, nego su teške, moćne i ubojite. DANI: U predstavi će se govoriti svakodnevnim jezikom. Da li ste imali priliku prisustvovati probama i vidjeti kako Vaša adaptacija funkcionira na sceni? KRESO: Nisam još. Haris je imao ideju da ja sudjelujem na probama i tako nastavim proces dorade ove verzije prevoda. Pretpostavljam da ću u jednom trenutku otići i pridružiti im se da čujem to. Za sada je dovoljno to što se oni u hodu dogovaraju oko nekih malih poboljšanja.

Romeo iz Veselih cvjetova i Julija iz Visokog

Ermin Bravo i Džana Pinjo su Romeo i Julija. I to pravi pravcati. Apsolvent i studentica prve godine Akademije scenskih umjetnosti u Sarajevu igrat će nesretne ljubavnike Williama Shakespearea u drami koju režira Haris Pašović. Bravo, koji je bh. publici postao poznat nakon predstave Noževi u kokoškama Kamernog teatra 55, priča kako je sve zapravo počelo u obdaništu "Veseli cvjetovi". Onda je želio biti slikar, ali je postao glumac. I Džana je išla u obdanište u rodnom Visokom, ali je Akademiju upisala radi dramske sekcije u srednjoj školi. Na činjenicu da je nakon dva semestra školovanja za zvanje diplomirane glumice prvo igrala u filmu Danisa Tanovića, a sada glavnu ulogu u pozorišnoj predstavi našeg najvećeg reditelja (što je još pošlo za rukom samo Senadu Bašiću, koji je kao brucoš igrao Hamleta kod Pašovića), gleda kao na čistu sreću. I ništa više. Cijela priča o ljubavi pomjera zadate klišee: on dole, ona na balkonu. Ovo je moderna ljubavna priča u kojoj se puca (ali nema DiCaprija) i u kojoj ni Romeo ni Julija nisu samo mlađahni zaljubljeni par. Već? "Mislim da će publika doživjeti šok", kaže Bravo. Hoće li biti šok nakon tolikih uloga vratiti se studentskom životu? "Ne. S tim što sam već sada toliko toga naučila da ne mogu ni pretpostaviti šta će biti do kraja", kaže Džana, koja tvrdi da nije osjetila rediteljsku tiraniju: "Sa Harisom je sve dogovor. Ali je u isto vrijeme nekompromisan kada je u pitanju fizička kondicija i spremnost da se radi." (V. Seksan)

21 glumac bez godišnjeg

Nenavikla na velike podjele, sarajevska će se pozorišna publika prijatno iznenaditi. Prvo činjenicom da postoji reditelj u stanju okupiti na jedno mjesto dvadeset i jednog glumca, a i činjenicom da većinu nisu nikada ranije imali priliku gledati, osim na ispitnim predstavama ASU. Tako će se na platou ispred Skupštine naći u istoj predstavi predstavnici svih glumačkih generacija: Zoran Bečić, Nermin Tulić, Emir Hadžihafizbegović, Sabina Bambur, Tatjana Šoić, Aleksandar Seksan, Semir Krivić, Izudin Bajrović, Minka Muftić i Vanesa Glođo igrat će sa onima koji su u protekloj sezoni ostvarili svoje prve veće uloge (Ermin Bravo i Ermin Sijamija), ali i onima koji tek dolaze. Za glumce kakvi su Džana Pinjo, Nancy Abdalsakhi, Lana Barić, Slaven Vidak, Alen Muratović, Robert Krajnović, Vučen Bjelac, Oriana Kunčić i Jelena Kordić bh. publika će sigurno tek čuti. I to, ako je suditi po probama, mnogo toga dobrog. Mlada ekipa, koja pretežno još uvijek živi studentskim životom, ili je tek na vidno mjesto izložila diplomu, sigurno je jedna od velikih prednosti ove predstave. Svi oni žele raditi i vole svoj posao - toliko da rade od jutra do sutra u ljetnim mjesecima. Imaju li glumci godišnji odmor? (V. Seksan)

Arhiva Dani
265