DANI: Molim Vas, gospodine Pašiću, objasnite nam šta je antraks?

PAŠIĆ: Antraks je oboljenje životinja i ljudi koje uzrokuje bakterija Bacillus anthracis. Često je vjerovanje u narodu da je to oboljenje samo životinja. Međutim, istina je da od antraksa obolijevaju i ljudi, a kod životinja se češće javlja samo stoga što su one izloženije uzroku, tj. sporama antraksa, koje se nalaze u sijenu, travi i sl. Antraksu su naročito podložni farmeri, veterinari, radnici u industriji kože, radnici u mesnicama i oni koji rade na preradi mliječnih proizvoda. Bacillus anthracis je bakterija koja je slična brojnim drugim bakterijama koje se nalaze svugdje u prirodi, naročito u biljnom materijalu, i nje najviše ima tamo gdje su česte poplave i gdje ima podzemnih voda, koje ih i prenose. Dakle, voda prenosi spore antraksa, a one mogu u takvom obliku decenijama ostati vitalne. To je konzervirani oblik bakterije, koja se razvija onda kada dođe u organizam životinja ili ljudi. Tada spore isklijaju u bakterije.

DANI: Možete li nam objasniti zbog čega su spore antraksa dobar agens za biološki rat, odnosno za biološki terorizam?

PAŠIĆ: To je dobar agens zato što ga odlikuje sve ono što je nepovoljno za čovjeka. Dok je u vanjskoj sredini, on se nalazi u obliku vitalne spore, ali kada dospije u organizam, onda isklijava u vegetativni oblik, s tim da formira imunološku kapsulu koja ga štiti od odbrambenih snaga čovjeka. Zapravo, ta kapsula štiti bakteriju od prve odbrambene linije organizma u kojem se nalazi. Pošto se ta prva odbrambena linija organizma više ne može aktivirati, onda zakazuju i ostali mehanizmi. Zato životinje, nakon što dođu u dodir sa sporama antraksa, brzo umiru, a to se dešava i sa ljudima ako se na vrijeme bolest ne dijagnosticira i ne liječi. Ne zove naš narod bezveze ovu bolest crnim prištom ili prostrelom. Naime, farmer samo nađe životinju uginulu a da prije toga i ne zna da je bila bolesna.

DANI: Znači li to da nema manifestnih simptoma kod životinja?

PAŠIĆ: Radi se o tome da životinja dobije trovanje krvi i ona za nekoliko sati umre. A pošto farmeri obično drže velika grla stoke, onda oni nisu u svakom trenutku u mogućnosti da nadgledaju svaku životinju ponaosob. Zato se i dešava da ne primijete da je neka od njih bolesna.

DANI: Kako se antraks manifestira kod ljudi?

PAŠIĆ: Kod čovjeka se mogu javiti tri vrste oboljenja od antraksa: kožni, plućni i crijevni oblik. Prvi se dobija povredom kože i kontaktom sa sporama antraksa. Na koži se pojavljuje oteknuće i ovaj oblik antraksa je najlakše liječiti jer je najlakše prepoznatljiv. To je lokalna upala i liječi se antibioticima. Plućna forma dobija se udisanjem prašine sa sporama, a crijevna onda kada - molim vas, ovo podvucite - neko nesavjestan proda ili dadne nekom meso životinje koja je bila zaražena. Plućna i crijevna forma antraksa teže su prepoznatljive jer se manifestiraju kao bilo koje druge infekcije. I, ako se ne poduzmu hitne mjere, ako se bolest na vrijeme ne dijagnosticira, čovjek zaražen sporama antraksa umire. Inače, postoje vrlo efikasna sredstva za izlječenje od antraksa. Doduše, moram dodati, antraks se vremenom adaptira na pojedina sredstva zaštite (kao što su bili penicilinski preparati), tj. pojave se sojevi koji su otporni na taj lijek, i vremenom on nema dejstvo koje je prije imao.

DANI: Da li je antraks više prisutan u BiH nego u drugim državama?

PAŠIĆ: Nije, ali BiH jeste zemlja gdje je lakše oboljeti od antraksa zato što je preventiva apsolutno marginalizirana. Za vrijeme one države, sva grla stoke bila su preventivno, prije izlaska na proljetnu ili jesenju pašu, vakcinisana protiv antraksa. Danas toga nema. Mi ovo pitanje nemamo riješeno na nivou države. U ovoj državi ne postoji ni veterinarski institut, a čim toga nema, nema ni one stavke u budžetu, a to znači da nema ni obaveze države prema nama. Sve ovo što se radi oko antraksa, moram reći da je to samo dobra volja kolega veterinara, to je pitanje njihove svijesti i savjesti. Prošle godine, kada je bila ona afera sa sporama antraksa, dobili smo petnaestak koverata na pregled. Naravno da smo mi to pregledali, ali nama nikad niko nije platio naš rad. Inače, svaka takva laboratorijska obrada košta oko 200 KM. Nasreću, ni u jednoj pošiljci nije bilo spora antraksa, bila je to soda bikarbona, brašno, malter… Također, prošle godine sam bio član Antiterorističkog tima i to kao stručnjak za antraks, a Veterinarski fakultet je proglašen kao referentna ustanova BiH za tu bolest; međutim, ja nikad nisam dobio nikakav papir na kojem stoji koje su moje obaveze, a koje su obaveze države prema meni, a kamoli šta drugo. Ja sam dva puta bio na sastanku tog tima i ja više ne idem.

DANI: Imate li podatke koliko je od završetka rata pa do danas u BiH oboljelo ljudi i životinja od antraksa i koja područja su po tom pitanju krizna?

PAŠIĆ: Potencijalna područja za pojavu antraksa su sva ona gdje je veća fluktuacija podzemnih voda i gdje su česte poplave. Kada se antraks pojavi u nekom području, ono se izolira, i to je tzv. distrikt. Kod nas su to danas Tuzla i Sanski Most, a donedavno je bilo i Visoko. Međutim, nikad se ne zna gdje se spore vodom mogu premjestiti, pa tako ovi "distrikti" lako sele s jednog mjesta na drugo. Inače, ja se sjećam da je prije rata jedan čovjek iz Žepča umro od antraksa. I tada se, moram kazati, bivša država na noge digla, bilo je to vanredno stanje. Što se tiče perioda poslije rata, znam da je nedavno od antraksa umro jedan čovjek iz Gračanice i uginule su tri životinje - dvije u Tuzli i jedna prije neki dan kod Sanskog Mosta. Ono što je bitno ovdje istaći jeste to da ljudi sami moraju više voditi računa, moraju imati svijest o ovoj bolesti i svijest o tome da se mogu zaštititi od nje. Zato želim da kažem ljudima koji sumnjaju da im je stoka oboljela ili oni sami, da ne rade ništa prije nego se obrate veterinaru ili ljekaru. Nažalost, ljudi kod nas sami vrše neku preventivu - uglavnom kolju te životinje i onda i sebi i drugima čine medvjeđu uslugu, jer ih dovode u situaciju da se zaraze. Bolje je i posuditi pa stoku vakcinisati nego živjeti u nadi da joj se neće ništa desiti.

Sanski Most

Smrt donirane krave

Nakon što je otkriven prvi slučaj oboljenja od antraksa, ili bolesti u narodu poznatije kao crni prišt, u selu Poljak Sasina u općini Sanski Most, Ministarstvo poljoprivrede, Veterinarski zavod i Zavod za javno zdravstvo Unsko-sanskog kantona poduzeli su sve da se spriječi širenje zaraze. Formiran je krizni štab i, kako je istaknuto, ne postoji opasnost od širenja epidemije. Sanski Most će zbog preventivnih razloga biti narednih godina proglašen distriktom, na kojem postoji potencijalno žarište. To znači da će u narednih dvadeset godina biti pooštrene mjere vakcinacije životinja koje najviše i obolijevaju od antraksa, zatim će biti pojačana kontrola u klaonicama pošto se i ljudi mogu zaraziti jedući meso životinja koje su bile oboljele od ove bolesti. A opasnost od takvog oblika zaraze itekako postoji jer je Unsko-sanski kanton poznat po divljim klaonicama; njih 90 posto ne radi prema sanitarnim propisima. Da bi se izvršila vakcinacija na ovom području, potrebno je izdvojiti 130.000 KM, što iznosi 10 KM po grlu. Vlasnici stoke, uglavnom povratnici, ne mogu izdvojiti ova sredstva, pogotovo kada imaju više grla. Stoga je Krizni štab odlučio da im se ova naknada smanji na pet KM po grlu, a od Federacije BiH se traži da na račun Kantonalnog ministarstva poljoprivrede prebaci 130.000 KM. Ujedno će se hitno uspostaviti kontakti s veterinarskim službama u Republici Srpskoj, jer je ovo područje uza samu granicu dva entiteta, kako bi se i na tom području mogla izvršiti vakcinacija. Prema izjavama mr. Sanjina Halimovića, direktora Veterinarske stanice Sanski Most, i kantonalnog veterinarskog inspektora Fuada Bašića, poduzete su sve mjere za zaštitu od ove opake bolesti: dezinficirano je cijelo područje, a u toku je vakcinacija životinja. Stanovništvu je preporučeno korištenje antibiotika u narednom periodu. Kako Dani saznaju, zbog obilnih padavina i poplava koje su zabilježene posljednjih mjeseci, naplavinama je moglo doći do širenja spora antraksa. Inače, krava koja je uginula od antraksa bila je donirana. A kako je dovoljno vrlo kratko vrijeme od unosa spora antraksa da životinja ugine, tako se smatra da nije došlo do zaraze članova porodice Ivice Šalića. Ipak, da bi sumnja bila otklonjena, porodica će biti podvrgnuta medicinskim pretragama. (G. Čataković)

Zenica

Uobičajena mišija groznica

Iako je proteklih mjeseci u nekoliko navrata područje Zenice i njene okoline opisivano kao centar opasnih bolesti, tamošnji liječnici kažu da zdravstveno stanje stanovništva nije posebno pogoršano u talasu ljetnih epidemija. Epidemiolozi su registrovali pet slučajeva mišije groznice u udaljenim seoskim područjima zeničke općine, a odranije postoje područja na kojima je registrovana pojava antraksa. Epidemiolog dr. Salih Tandir, načelnik higijensko-epidemiološke službe Doma zdravlja Zenica, i ministar zdravlja Zeničko-dobojskog kantona dr. Tarik Kapidžić ponavljaju upozorenje stanovništvu da je ključni način za sprečavanje epidemija čuvanje vlastite i opće higijene. Dr. Tandir kaže da gradsko stanovništvo više poštuje upozorenja, ali traži da se i drugi zvaničnici, osim medicinara, uključe u uvjeravanje seoskog stanovništva da je održanje higijene najbolji način prevencije bolesti. Inače, zdravstveni djelatnici u Zenici vjeruju da su upozorenja na opasnost od epidemija korisna, jer podižu nivo educiranosti i svijesti o opasnostima ljetnih epidemija, ali da istovremeno preuveličavaju opasnost. "Problem je u tome što narod ne sluša upozorenja. Deratizacije neće otkloniti problem ako narod ne brine o higijeni. Sa povećanjem broja miševa, raste broj bolesnih. To se ponavlja svake četiri godine. Antraks imamo uvijek tamo gdje je puno stoke, ali se s tim opasnostima može živjeti ako se vodi računa o pravilima. Ljeto je uvijek epidemiološki opasno, ali sada jednostavno nema posebnog pogoršanja zdravlja", kažu u Zenici. (E. Hećimović)

Arhiva Dani
265