JEFF KOONS: Ako je vjerovati top-listama koje su nedavno sastavile aukcijske kuće - umjetnost je ekstremno isplativa. Naravno, ne svima, ali Jeffu Koonsu, u svakom slučaju, jeste. Čovjek koji je 1990. na Venecijanskom bijenalu izazvao zgražavanje javnosti slikama koje prikazuju njega i njegovu buduću suprugu, parlamentarku Cicciolinu, usred snošaja, i čije su dvije slike na istom bijenalu uništene nožem od strane pobjesnjelog posjetitelja, svoja djela prodaje po cijeni od 5.100.000 dolara.

Američki umjetnik koji je završio Maryland Institute College of Art u Baltimoreu, da bi kasnije radio kao broker na Wall Streetu, proslavio se tokom osamdesetih godina. Koons je skulpturama koje su predstavljale gumenog zeca na napuhavanje (kakav se u Sarajevu može kupiti u kineskim dućanima za oko tri marke), postavljenog na ogledalo, zadivio svijet. Kritičari su govorili o "braku dječije naivnosti sa seksualnim metaforama i komercijalizmom". Tako je rođen kralj kiča.

Igra je nastavljena replikama na usisivače, koji su farbani fluorescentnim bojama i koji su dočekani od kritike kao povrat pop arta, da bi početkom devedesetih počeo njegov savez sa Ilonom Staller Cicciolinom, iz kojeg je nastao ciklus Made in Heaven (Načinjeno u raju). Slike i skulpture izlivene u plastici na kojima su prikazane različite faze koitusa, na kraju su dovele do medijski najeksploatisanijeg braka. Isti takav bio je i razvod, te borba za starateljstvo nad sinom Ludwigom, koja se vodila istom žestinom i na sudu i u medijima. Na kraju je sina dobila talijanska političarka i porno glumica, dok je umjetniku ostalo da mu posveti svoj rad Lips (Usne), prikazan na bijenalu u Edinburghu.

Koonsova skulptura Michaela Jacksona sa njegovim ljubimcem šimpanzom Bubblesom (Mjehurićem) prodata je za četiri miliona dolara, a vaza Puppy (Psić), ispunjena sa 17.000 različitih sezonskih cvjetova, bila je izložena ispred Rockefellerovog centra u New Yorku.

MAURIZIO CATTELAN: "Nema ničeg profanog u skulpturi La Nona Ora, koja prikazuje Ivana Pavla II kako pada pogođen meteorom. Umjetnik Maurizio Cattelan istinski je katolik, a djelo je stvorio u renesansnoj tradiciji prikaza svetaca u trenutku otkrovenja." Ovako je londonska Kraljevska akademija odbranila svoju odluku da u okviru izložbe Apokalipsa postavi i djelo Talijana Maurizija Cattelana, drugoplasiranog na listi najbolje plaćenih svjetskih umjetnika. Doduše, ovo je objašnjenje mala maca u odnosu na ono što ih očekuje kada neko postavi pitanje šta će u muzeju svastika sačinjena od 10.000 unakaženih dječijih tijela.

Cattelan je rođen u Padovi 1960. i nije pohađao umjetničku školu. Prvi umjetnički performans priredio je 1998, kada je platio glumca koji je sa predimenzioniranom maskom Pabla Picassa dočekivao posjetitelje njujorškog Muzeja moderne umjetnosti. Objašnjenje samog umjetnika bilo je da tim činom povezuje postmodernistički muzej sa Disneylandom. Ostatak umjetničke elite koja je izlagala u pomenutom muzeju nije bio nimalo oduševljen. Kao što američka javnost nije oduševljena time da su mu omiljene teme fudbal i Vijetnam, predstavljen znatno drugačije od onoga što nude američki filmovi na istu temu.

Za 49. bijenale u Veneciji Cattelan je napravio instalaciju u suradnji sa gradom Palermom na Siciliji. Iznad palminog drveća, maslinika i deponije smeća na obroncima iznad Palerma, podigao je repliku originalnog natpisa Hollywood visoku 23 i dugačku 170 metara. Ovo je ujedno bio i prvi put da je Venecijanski bijenale podržao projekat koji se odigravao van granica grada. "To je kao da prenesete san. Kompjuterskim jezikom - cut i paste", izjavio je čovjek koji svoja djela prodaje za sitnicu od 800.000 dolara.

FELIX GONZALES TORRES:Za dvije stotine hiljada dolara manje od Cattelana svoje radove prodaje Felix Gonzales Torres. Rođen na Kubi 1957, do svoje smrti od AIDS-a 1996. živio je i radio u New Yorku. Tokom svoje kratke karijere radio je djela koja su bila relativno jednostavna konstrukcijski, ali, kako kaže kritika, "vrlo bogata u emotivnom kontekstu". Njegova su djela predstavljena u nekoliko vodećih svjetskih muzeja kao samostalne izložbe. Prvu izložbu postavio je 1990. u galeriji "Andrea Rosen" u New Yorku, gdje je nastavio izlagati sve do smrti.

Kada je 1991. od side umro njegov partner Ross, Felix je poštovao njegovu posljednju želju, pa je prah, koji je ostao nakon kremiranja, razdijelio u stotine malih žutih koverata. Samo tri sedmice nakon toga, Felixu umire otac. Gonzales Torres se sa svojom vlastitom smrtnošću počinje razračunavati u radovima koji predstavljaju ljudsko poimanje vječnosti. Tako nastaje prvi u nizu radova Untitled (Bez naslova), koji predstavlja komadić mora. Untitled projekat nastavit će se plakatima postavljenim nakon njegove smrti na 24 lokacije u New Yorku. Vrlo jednostavno - svi su prikazivali nebo sa samo jednom pticom u letu.

ANDREAS GURSKY: Četvrti na listi najbolje plaćenih svjetskih umjetnika rođen je 1955. i odrastao u Düsseldorfu kao jedino dijete u porodici uspješnog komercijalnog fotografa. To je vjerovatno odredilo buduće zanimanje malog Andreasa. Najtraženiji umjetnički fotograf današnjice redovan je posjetilac fudbalskih utakmica, koji pri kupnji karata insistira na tome da dobije zadnji red. Hladno prati tok igre - njega fudbal zapravo i ne interesuje. Ono što njega zanima jeste "apstraktni poredak figura na terenu". Na snimljenoj fotografiji Gursky će obrisati loptu, likove zamijeniti totalnim fudbalskim amaterima, a zatim tu fotografiju prodati za 300.000 eura.

Njegovo istraživanje moderne kulture ljubitelje umjetnosti može koštati i do 500.000 dolara. Toliko, naime, plaća onaj ko želi u kući imati fotografije supermarketa, Pradine odjeće, rave partyja ili koncertne turneje Madonne. Kritičari kažu da vrijedi svakog potrošenog centa jer: "Gursky ima izvanrednu sposobnost istovremenog sprovođenja sinteze i analize, odmaka od stvari i njihovog sagledavanja iz drugog ugla."

PETER DOIG: Ovaj britansko-kanadski umjetnik slika prirodu. Onu koje se sjeća, koju je vidio ili izmislio. Njegove slike, koje se prodaju za sitnicu od 400.000 dolara, zabilješke su psihičkih i psiholoških putovanja. Radovi nastaju u serijama, a i pored sve imaginacije, neke od Doigovih radova prepoznat će i manje upućen posmatrač - stadion u Buffalu, ili završna scena iz filma Petak 13.

Rođen u Edinburghu 1959, preselio je u Kanadu kao dijete, da bi se u Britaniju vratio kao student na Wimbledonu. Nominiran je za Turnerovu nagradu 1994. i trenutno je jedan od najcjenjenijih britanskih umjetnika. "Ljudi mi često govore kako ih moje slike asociraju na scene iz pojedinih filmova ili na nešto što su već negdje vidjeli. Za mene je slikarstvo nešto drugo. Ne želim da se neko sjeti nečega, već da izrazim slikama ono što se ne da izraziti riječima - nešto lično. Činjenica da ljudi 'prepoznaju' krajolike govori mi samo da sam evocirao to nešto u njima", kaže Doig.