Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 265

12.
Juli
2002.


Arhiva Dani
265



Naslovna

Od razmjera Brajkovićevog kriminala i rasizma, te licemjernosti predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini koji ga podržavaju, odvratnije je jedino novinarstvo što ih opslužuje

 

Sedmi dan
 

Televizija OBN je konačno pronašla recept za domaću deprimirajuću stvarnost: u udarnom večernjem terminu, u prošlu subotu, odmah po završetku svoje informativne emisije, gledaocima je, valjda u nedostatku para za najnovija filmska dostignuća, ponudila 25 minuta bajke u slici i riječi. Tema: Aluminijski kombinat u Mostaru. Uz brižan odabir muzike, prelijepe hercegovačke pejzaže, smjenjivale su se slike uređenog vrta, vrijednih radnika i nasmijanog magistra Mije Brajkovića, pod čijim su se vodstvom, kako će nas uputiti čitač teksta, još u toku ratnih razaranja skovali planovi koji će tvrtku, u godinama koje su slijedile, poput feniksa izdići iz pepela.

Da, nekoliko je dragocjenih trenutaka potrošeno i na skromno upućivanje "o ratnim razaranjima koja su proizvela 250 milijuna maraka štete" te na "skupinu vrijednih radnika koji su baš u tom periodu fizički osiguravali tvrtku, ne štedeći svoju stručnost, hrabrost i privrženost kombinatu". Priznajem: bio je to prvi put da sam svojim ušima čula kako neko, pa makar u offu, Tutine i Šteline bojovnike zove fizičkim osiguranjem a zatočenicima s Heliodroma odaje priznanje za hrabrost i odanost kombinatu u kojem su ostavili godine i godine rada i u koji su iz logora dovođeni kao radna snaga. No, kako je odmah potom, dramatičnim glasom, spiker uz friško okrečenu zgradu u priču uveo velike svjetske tvrtke, stotine megavata električne energije, desetine miliona eura DaimlerCryslera, stotine miliona dolara Glencora, tone i tone glinice, najmoderniju tehnologiju, racionalizaciju manipulacije, proširenje anodne peći za četiri komore, novi postupak u čišćenju katodnih gnijezda, ali i novi sistem vođenja vatre, pa peći za kontaminiranu homogenizaciju i politiku kvalitete koja jedina zanima nasmijanog magistra pod šljemom…, nije mi preostalo ništa drugo do da i budna sanjam onih 30.000 ljudi što danas lijepo i sretno žive zahvaljujući činjenici da je 900 radnika izravno zaposleno u ovom hercegovačkom proizvođaču bijelog zlata.

Gospodarski ugled, dostignuta razina ekološke svijesti, tisuće četvornih metara ozelenjene površine, 180 vrsta biljaka u tvrtkinom vrtu, vlastiti ribnjak, vinski podrum, vlastita galerija, posebna skrb o svakom djelatniku i duh zajedništva bili su tek dio istog dekora u čijem su se kutu u jednom času prošetale i dvije ovce. Bilo bi posve tendenciozno ustvrditi kako je njihova mirna ispaša vrhunac simbolične poruke koju je Brajković bez šljema poslao svom negdašnjem drugu iz igre, danas federalnom premijeru Aliji Behmenu. No, rizikovat ću, ako ni zbog čega drugog, ono zarad podatka da se baš nekako oko tih ovaca i čitač teksta pozabavio vlasničkom strukturom Aluminijskog kombinata: danas je to dioničko društvo, reći će, koje "svoju šansu vidi u privatizaciji, nužnom preduvjetu da oni koji su ovu tvrtku podigli iz pepela zatraže svoj, ogromnim trudom i zalaganjem, zasluženi udio".

Ni slova o načinima na koje je upravo vlasnička struktura ovog Kombinata, u godinama koje su predstavljale vas krsenje feniksa iz pepela, neviđenim akrobacijama mijenjana upravo na račun onih koji su ogromnim trudom i zalaganjem još poodavno zaslužili svoj udio, ni glasa o nezapamćenoj shemi otimačine po kojoj je Aluminij postao decenijski sinonim za spregu kriminala i rasizma, ni aluzije na obaveze spram države na čijem se tlu nalazi, a čije zakone sustavno izigrava grupa uglađenih lokalnih tajkuna koji su umjeli prepoznati i debelo iskoristiti apetite moćnih zapadnih korporacija i upotrijebiti ih za vlastite lopovluke, ni pomena o razlozima zarad kojih je neviđenom bahatošću naj- -menadžer Brajković maršnuo Finansijsku policiju. A i zašto bi se, uostalom, Strikoman film d.o.o. bavio tako deprimirajućim stvarima kakav je Ustav kada se njime i njima ne bavi Vlada Federacije, kojoj je to i obaveza i posao?

Od razmjera Brajkovićevog kriminala i rasizma, te licemjernosti predstavnika međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini koji ga podržavaju, odvratnije je jedino novinarstvo što ih opslužuje. Njegova perjanica danas je OBN - sinonim za medijski diletantizam međunarodnih predstavnika, u koji su na ime pomoći Bosni i Hercegovini skrhane desetine miliona dolara što su ih u svoje džepove skrhali razni haselocki, koji se u ovom mandatu zovu sheareri. OBN je, napokon, zaokružio puni krug: od multimilionske dolarske ublehe postao je oruđe za legalizaciju multimilionskog kriminala hercegovačkih tajkuna.

 

Vildana SELIMBEGOVIĆ


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh