Arhiva Dani 265 LIČNOST U FOKUSU RIJEČ U FOKUSU Biti građanin Federacije na srbijanski način Trgovac drogom sa heklerom? Anonimci s matičnim brojem Kako su zagrebački taksista i hrvatski premijer naljutili Kineze Hrvatska: Od bh. građana traže 174 eura po danu Potraga za Radovanom uz gusle Tako odlaze hrabri…

---

LIČNOST U FOKUSU
Zoran Žigić

Zločin se, ipak, isplati. "Optuženi, njegova familija i osobe s kojima je živio prije nego što je pritvoren došli su do znatnih sredstava, koja su uglavnom stekli isplatom u gotovini od članova njihove odbrane, odnosno od nadoknade koju su oni primali kao advokati odbrane u ovom predmetu."

Zoran Žigić, jedan od osuđenih za zlostavljanje u Omarskoj, Keratermu i Trnopolju, osuđen je na 25 godina zatvora u novembru prošle godine; preostali troškovi žalbe iznose 32.000 dolara, međutim, on će te troškove morati sam da plati, pošto je sekretarijat Haškog suda prošle sedmice otpustio njegove advokate zato što su svoje honorare dijelili s njim. Žigić, čija je odbrana koštala nešto manje od milion i po dolara, sam je od svoje odbrane zaradio najmanje 175.000 dolara. Najmanje, jer su toliko uspjeli da otkriju istražitelji suda.

Žigiću, koji je u pritvoru od 1998, dodijeljen je advokat, pošto sam nije imao sredstava da se brani: vrijednost njegove pokretne i nepokretne imovine danas je 124.000 dolara. Istraga je otkrila da je njegov bivši branitelj, banjalučki advokat Simo Tošić, malo prije nego što je Žigić zatražio njegovu smjenu, organizirao plan podjele honorara između odbrane i optuženog. Tako je 80 posto honorara za dvojicu istražitelja odbrane, Svetozara Davidovića i Radovana Stanića, odbrana podijelila sa Žigićem, a Tošić je potom zatražio da mu sud dodijeli još dva istražitelja. I pored toga što su Jadranka Ivanović i Jasminka Jovišević imenovane kao istražitelji, one sve vrijeme nisu radile ništa, a novac namijenjen njima, u visini od 81.679, 65 eura, dobio je sam optuženi.

U međuvremenu, familija Žigić obnovila je kuću u Baltama pored Prijedora (prije obnove kuća je vrijedila 15.000, a danas 50.000 eura) i stekla cijeli niz nekretnina. Krajem 1998, njegova supruga kupila je stan u Zrenjaninu, u vrijednosti od 20.116 eura; dvije godine kasnije, pala je nova kupovina, ovaj put je to bio drugi stan u Zrenjaninu, vrijedan 37.580 eura. Žigićeva familija je od njegove odbrane stekla i tri automobila: "golf trojku", "Mercedes Benz 200" i "Mazdu 121 SDN". Žigić je kupio i tri laptopa, od kojih je posljednji Notebook Compaq Presario, čija je sadašnja vrijednost 1.000 eura. Članovi familije potrošili su tokom posjeta Haagu nešto više od 18.000 eura, dok je on sam u kantini u pritvoru potrošio 33.175,20 eura.

---

RIJEČ U FOKUSU
Alka
Piše: Mile Stojić

U eri novinske sezone kiselih krastavaca, evo jedne senzacije iz grada Zagreba. Hrvatski predsjednik Stipe Mesić odbio je sudjelovati na ovogodišnjoj Sinjskoj alci. Alkarskoj delegaciji grada Sinja, koja ga je molila da bude pokrovitelj tradicionalne manifestacije, odlučno je odgovorio da si nađu drugog pokrovitelja.

Da podsjetimo: Sinjska borbena priredba, što je svake godine u žestini srpnja izvodila konjanike u mrkoj čoji, kalpacima i korporanima na prašne ulice ovog gradića, uvijek se održavala pod okriljem vlasti. Nekad joj je pokrovitelj bio jugoslavenski kralj, potom gotovo pola stoljeća Josip Broz Tito, pa za vrijeme "nove demokracije" general Tuđman. Međutim, prošlogodišnja alka protekla je u odsustvu pokroviteljstva novog hrvatskog predsjednika, kojeg su lokalni hadezeovski eseri nazivali "komunjarom i Burdušom Ciganinom".

Na ulizičku ponudu da će hrvatskom predsjedniku sagraditi rezidenciju u Sinju, Mesić je ovih dana zajedljivo odgovorio da bi "njemu bio dovoljan i šator, jer je ionako Ciganin", te da nema namjeru zasad sudjelovati na sinjskoj viteškoj paradi, koja se zadnjih godina pretvorila u manifestaciju potpore desnici i primitivizmu. Na ironično pitanje alkarskog predstavnika jesu li trebali, kao u Titovo doba, pohapsiti potencijalne izgrednike, Mesić je bio direktan: "Pa onda bi trebalo pohapsiti cijelo vaše društvo". Tako se priča spomenu na jedno viteško natjecanje pretvorila u klasičnu balkansku farsu.

Sinjska alka je, naime, bila viteška igra koja se održavala u ovom gradu kao sjećanje na obranu grada od Turaka 1715. godine. Natjecanje se sastoji od gađanja alke koja visi na konopcu - i to kopljem, s konja u trku. Ta alka bila je metalni krug, podijeljena na četiri dijela - a pogodak kopljem u njezin centralni dio značio bi pogodak "u sridu" i najveći broj osvojenih bodova.

Imenica alka, halka, potječe iz turskoga jezika i znači metalnu napravu kojom se kuca na vrata, kucalo, zvekir. U muslimanskom vjerskom obrazovanju ona znači razred, klasu - tu su učenici, zavisno od postignutog uspjeha - uvezani u kolo, halku. U novije vrijeme riječ halka se u političkom žargonu Bošnjaka upotrebljava u značenju grupa, klan, mafijaška klika, zatvorena grupa političkih istomišljenika koji predstavlja neformalni centar vlasti. Taj se pojam posebno vezao za političku sljedbu Mladih Muslimana, grupu oko Alije Izetbegovića, koja je za vrijeme vladavine nacionalnih stranaka imala svu vlast i novac u svojim rukama.

Halka je inače i sinonim za okruglu vrstu naušnice, te se kao ženski ukras spominje u mnogim narodnim pjesmama. U starim bosanskim kućama ona je imala funkciju zvonca na vratima. Hej, ko to kuca halkom po vratima, halka mu se o glavu razbila!, govorila je očajna majka, uznemirena bukom mladića koji su joj razbijali san, hoteći doći do njezine kćerke. Od te buke u poznim godinama boljela ju je glava, a zaboravila je vremena mladosti kad joj je klepet halke predstavljao zvuk rajske muzike.

---

Trgovac drogom sa heklerom?

Čim je u ponedjeljak 8. jula zagrebački Večernji list objavio da je u Mostaru uhapšen Zeničanin koji je, navodno povezan sa terorističkom grupom iz ovog grada, pripremao napad na komandanta SFOR-a, američkog generala Johna Sylvestera, novinar Dana Esad Hećimović i novinar Dnevnog avaza Adnan Džonlić su istog dana oko 14 sati stigli pred roditeljsku kuću uhapšenog Adnana Kadrića u zeničkom naselju Pehare. Međutim, pošto na kući nije bilo ni vrata ni prozora, shvatili su da tu niko ne živi, pa su krenuli raspitati se "u komšiluku". U jednom dvorištu iza te kuće zatekli su grupu ljudi. Kada su im objasnili koga i zašto traže, najstariji među njima, navodno tetak Adnana Kadrića, kazao je novinarima da nema nikakve izjave i da nemaju šta dalje tražiti. Novinari su napustili dvorište Kadrićevih, ali je uskoro za njima na ulicu izašao "tetak" i počeo da prijeti. No, novinari su već saznali novu adresu Adnanovog oca, kao i to da je Adnan Zenicu napustio još prije rata, i da nije pripadao nijednoj ovdašnjoj vojnoj jedinici, i napustili su Pehare.

Uskoro je u Pehare stigla i ekipa Federalne televizije, ali i Kadrićeva rodbina je pozvala pojačanje. Nakon što je TV ekipa snimila kuću Kadrića, presrela ih je grupa nepoznatih napadača i oduzela kasetu sa snimljenim materijalom. Policija je dva dana nakon toga uhapsila Neđu Krajinovića i vratila kasetu.

Lokalni izvori koje su Dani kontaktirali vjeruju da nije riječ o pokušaju terorizma, nego o kriminalnoj pozadini slučaja. Adnan Kadrić je stigao u Zenicu na ljetni odmor prije petnaestak dana, a BMW u kome je uhapšen imao je bh. registraciju. Lokalni izvori čitav slučaj povezuju sa jednom kriminalnom grupom, povezanom sa trgovinom droge, iz naselja Blatuša, koje se nalazi sa druge strane Pehara, preko ulazne petlje u Zenicu, na magistralnom putu M-17.

---

Anonimci s matičnim brojem

Sarajlije su posljednjih dana bukvalno bombardirani porukama, što s plakata, što s radio i TV stanica: u toku je realizacija naučnoistraživačkog projekta "Socijalna karta domaćinstava Kantona Sarajevo 2002". Građani se pozivaju da podrže napore Vlade Kantona, koja bi, kao, da izgradi održiv i efikasan sistem socijalne zaštite. U praksi to izgleda ovako: anketari idu od vrata do vrata, pitaju i bilježe odgovore. Zanima ih sve - od broja domaćinstava u jednom stanu/ /kući do toga gdje ko radi, kolika mu je plaća, koliko troši na zdravlje, da li je zadovoljan (?!), šta bi mijenjao, od koga očekuje promjene… Ljubazni mladići i djevojke, kad se pojave, uljudno objasne ispitanicima da je riječ o anonimnoj anketi, a onda, negdje pri kraju treće stranice upitnika, zamole za ličnu kartu: treba im samo jedinstveni matični broj?! Kada se upravo anketirani slatko nasmije na stepen anonimnosti uz JMB, zbunjeni anketar umije pribjeći i ovakvom objašnjenju: "Znate, naši prave anonimnu anketu, a stranci hoće matični broj"?! Ovo zadovoljstvo ispitivanja, odnosno cijeli projekat, kako Dani saznaju, košta tričavih 1,2 miliona maraka. Pa nek' neko kaže da Vlada Kantona ne brine o socijalnom statusu svojih građana.

---

Kako su zagrebački taksista i hrvatski premijer naljutili Kineze

Prvog vikenda u mjesecu srpnju, 2002. godine po gregorijanskom kalendaru, Buda je po prvi put službeno posjetio Hrvatsku. Učinio je to u inkarnaciji tibetanskog duhovnog i političkog vođe Dalaj-lame, četrnaestog po redu. Održao je nekoliko predavanja, sreo se s nekoliko državnih i crkvenih velikodostojnika, poslao poruku mira i odletio dalje. Dalaj-lamina predavanja vidjelo je i čulo u Hrvatskoj na hiljade poklonika budizma, no daleko od toga da je Splitom i Zagrebom zavladala vjernička histerija.

Zagreb je, naime, u kontekstu Dalaj-laminog posjeta bio stjecištem više političkih silnica negoli duhovnih i sličnih. A to je tako skoro svugdje gdje se pojavi čovjek koji se prve dvije godine života - odnosno dok svećenici iz Lase, u potrazi za najnovijom inkarnacijom Bude, nisu došli k njemu i utvrdili da je pravi - zvao Lhamo Dhondrub.

Sva ta politička frka oko Dalaj-lame, jasno, tiče se utjecaja Kine u svijetu. Kinezi najviše mrze kad neko iole ozbiljno uzima Dalaj-lamu u obzir. U Hrvatskoj se već procjenjuje da bi Kina mogla iskoristiti svoje pravo na veto u Vijeću sigurnosti UN-a, te sapunicu oko Prevlake rastegnuti za još koju godinu, sve zbog susreta Ivice Račana i Dalaj-lame. Hrvatski je premijer, pak, u čudu slijegao ramenima kad su ga pitali kako to da je ipak ugostio Dalaj-lamu, i pitao zašto on ne bi čovjeka primio sasvim privatno. I nije to Račanova izmišljotina, to pravo na privatne susrete visokih državnih predstavnika; tako se političari širom svijeta pokušavaju ukloniti pred kineskim bijesom.

Ipak, bilo je još zanimljivije gledati premijera kako se i dalje pravi lud kad je fotografija sa tog "privatnog susreta" osvanula u novinama. A osvanula je tako što se zagrebački šef Reutersa dosjetio uvaliti fotoaparat jednom taksistu, koji je vozio visoke goste k Račanu.

---

Hrvatska: Od bh. građana traže 174 eura po danu

Građanin BiH, kada razmišlja o tome gdje provesti željno očekivani godišnji odmor, gotovo po automatizmu kaže kako će i ove godine na "naše" more. I pritom misli na Hrvatsku. Naslijeđe iz vremena kada do Dubrovnika nije trebalo nekoliko puta preći granicu podupiru i naši susjedi time što tokom ljeta za prelaz preko granice ne traže više od lične karte. Međutim, nije uvijek tako.

Upravo na putu prema Dubrovniku, na graničnom prijelazu iza Neuma, dakle na ničijoj zemlji, 5. jula zaustavljeno je vozilo u kojem su se nalazila dva nosioca bh. pasoša. Putnike nije zaustavio carinik, već policajac Policijske postaje Ston. Nakon što im je umjesto lične karte tražio pasoš, postavio nekoliko pitanja uobičajenih za carinika, ali ne i za policajca na ničijoj zemlji, policajac je putnike pitao i koliko novca unose u zemlju. Zašto? Zato što je, kako je kazao revnosni utjerivač reda, "na snazi nova odluka po kojoj svaki strani državljanin koji ulazi u Hrvatsku mora sa sobom nositi 174 eura po danu"?! Iako nisu imali "potrebnu" količinu novca, putnicima je dozvoljeno da nastave prema Dubrovniku, u kojem su oni odmah potražili pravnu pomoć. Međutim, advokat kojem su se obratili nije znao ništa o "novoj odluci", pa je turistima savjetovao da se obrate Carinskoj upravi. Ni carinici nisu znali ništa, niti su mogli preduzeti bilo šta, s obzirom da se ne radi o njihovom djelatniku. Efikasnim Bosancima nije bilo mrsko pa su posjetili i Policijsku postaju u Stonu, pod čijom je nadležnosti revnosni policajac, u kojoj im je saopćeno kako "nema pisane odluke, već se radi o usmenom internom dogovoru".

U praksi bi to značilo da kada krenete na odmor u Hrvatsku, sa sobom ponesete što je moguće više para, jer "usmeni dogovori" bi sa cifre od 174 količinu neophodnih eura mogli podići i na, recimo, 500. Ili hiljadu. A nikada čovjek nije siguran da li će i kada naletjeti na policajca koji je svoju dužnost (pre)ozbiljno shvatio.

---

Potraga za Radovanom uz gusle

I dok SFOR nastavlja svoju sve groteskniju potragu za Radovanom Karadžićem, za to vrijeme produkcija ploča, kaseta i suvenira posvećena "srpskim herojima" ne jenjava. Što se gusala tiče, najveći hitovi dolaze od Milomira Miljanića, koji je u posljednje vrijeme izdao, da se izrazimo estradnim rječnikom, dva albuma. Hoćemo li, moj đetiću, zapjevati Karadžiću, naslov je prvog, dok se drugi jednostavno zove Đeneral Ratko Mladić. Miljanićev kolega Blaško Jolić je na riječi izvjesnog Milorada Samardžića "odgudio" naslov Karadžiću novi Obiliću, dok je guslar s blues inicijalima B.B. Đukić predmetu pristupio nešto globalnije i svoj materijal nazvao Oj Srbine, prokleta nacijo. Ipak, apsolutni hit je izvorna grupa Srpski Talibani, a koja se potpisuje kao "ljudi bez ognjišta", dok za producenta predstavljaju Haški tribunal. Njihova kaseta se zove Slušajte dok vas ne uhvate za….

---

Tako odlaze hrabri…

"Probudile su me granate koje su udarile u Konak, onda je nekoliko palo na Luku, ja sam skočio, uzeo pušku i pošao." Ovako je, prije nepuna dva mjeseca, početak svog ratnog puta za Dane opisao Mostarac Azer Dželilović, prvo komandir čete, potom komandant bataljona u Prvoj mostarskoj brigadi, zatim Zlatni ljiljan, uvijek iskreni saborac i nadasve veliki drug. Skromno, bez velikih riječi, duboko ubijeđen da o svemu pa i ljudima najviše govore njihova djela, vodio je restoran na samoj obali zelene ljepotice oko čijih se mostova godinama provlačio krhkom linijom koja je dijelila život od smrti. I ronio: prošle nedjelje istraživao je jezero Hidroelektrane Salakovac zajedno sa svojim kolegom, prijateljem i nekadašnjim komandantom. Eso Humo posljednji put ga je vidio na dubini od 54 metra. Za Azerom kolege ronioci i dalje tragaju. Potpuno sigurni da je i u dubinu Crnog vrela krenuo isto onako hrabro kako je i živio. Naprosto, to je bio njegov stil.

---