Šta najviše brine svakog poštenog građanina Federacije u ovim toplim ljetnim mjesecima nego gdje će mu zastupnik iz Federalnog parlamenta na godišnji. I od čega, zaboga. Brigama je, konačno, došao kraj! Administrativne komisije Predstavničkog i Doma naroda Federalnog parlamenta vratile su miran san u federalni dio bosanskih domova. Dobit će nam zastupnici regres. I to u iznosu od 70 posto plaće - dakle, 665 KM. Tako će ljetovanje ukupno 95 profesionalno zaposlenih narodnih predstavnika narod koštati 63.175 KM. Narod ne treba da brine, s obzirom da će kolektivni godišnji odmor zastupnici koristiti u augustu, kada cijene aranžmana opadaju. Mirno spavaj, narode, jer će poslanici moći sebi priuštiti i hotele sa četiri zvjezdice u Turskoj, i hotele sa tri zvjezdice na španskoj rivijeri, a i pristojan smještaj na hrvatskom primorju. Ne može zastupnik svugdje ljetovati. Ako već zimuje i danjuje i noćiva u Holiday Innu u danima kada su sjednice. To što to Federaciju košta 70.000 KM više nego do sada? Ako. Narodni je to zastupnik. Koji ne treba da se bruka po inozemstvu, pa mu je povećana i dnevnica, ima i 185 KM toplog obroka i 44 KM za gradski prevoz, iako mu je plaćeno i gorivo za osobni automobil, amortizacija i parking za isti, a i paušal mu je sa bijednih 425 skočio na manje zabrinjavajućih 500 maraka. Narodu je sada dovoljno, ako mu zafali direktnih prenosa sjednica Parlamenta, da samo pogleda razglednicu ili kakvu reportažu sa Jadrana, i eto ga, poslanik do poslanika. Ako već narod ne može ili ne zna da pliva, neka barem ima svoje zastupnike u vodama slanijim od one iz bojlera ili lavora.

Nema ništa pogrešnije od stava predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Beriza Belkića koji je u intervjuu za beogradski Danas izjavio da na predstojećem sarajevskom samitu šefova država BiH, Hrvatske i Jugoslavije (Srbije i Crne Gore?) očekuje da "predsjednik Koštunica izrazi žaljenje povodom zločina počinjenih u ratu u BiH". Prvo, ako je htio da uputi poruku o svojim očekivanjima od jugoslavenskog predsjednika, Belkić je morao koristiti diplomatske kanale, onako kako to dolikuje državniku, a ne medije. Drugo, premda je razloga za takva očekivanja bilo i od hrvatskog predsjednika Mesića i premijera Račana, do izvinjenja nije došlo, iako i Mesić i Račan ne propuštaju nijednu priliku da se izvine Izraelu i Jevrejima za zločine počinjene prije više od pet decenija, za koje je odgovoran tadašnji hrvatski režim. Treće, Koštunica je u nedavnom intervjuu Radiju "Slobodna Evropa" jasno stavio do znanja da mu ne pada na pamet da se izvinjava. I na kraju, šta znače Belkićeva očekivanja da će Koštunica "iskazati žaljenje"?

Srbiji, ali samo demokratskoj Srbiji koja ima svijest o zločinima za koje je itekako odgovorna, pa tek onda Bosni i Hercegovini, ne treba nikakav "izraz žaljenja", već iskreno izvinjenje. Iskazivanje žaljenja nalažu elementarna ljudskost i pristojnost svakog gosta, makar on bio i iz Kostarike ili Nigerije i makar predstavljao državu koja nema nikakve odgovornosti za, recimo, Srebrenicu, 1.600 ubijene sarajevske djece ili koncentracione logore. Nažalost, Belkićeva "očekivanja" su tek izraz nerazumljive politike Sarajeva prema Beogradu, politike koja pristaje na lakiranje stanja u odnosima koje zadovoljava tek međunarodni pritisak na Beograd da mijenja višegodišnji odnos prema Bosni i Hercegovini.

Muju Demirovića, federalnog ministra obrazovanja i još koječega, trebalo bi zaista ostaviti na miru. Njegov učinak u stanju mirovanja je minoran, ali je samo ponekad štetan i sa posljedicama po džep širokih narodnih masa. A naročito je štetan kada se Demirović i njegovi puleni prihvate nečega u šta se baš najbolje ne razumiju. Ili se, pak, prave ludi, računajući kako je javnost poodavno stekla utisak kako su nesposobni, a time i bezopasni. Već tri mjeseca je prošlo od njihove nonšalantne odluke da oslobode plaćanja poreza na promet sveske štampane u "Herceg-tisku" iz Širokog Brijega. Da li su Demirović i zamjenik mu Lovrenović lucidno predvidjeli da će u te sveske biti zapisano nešto što će postati kulturno blago BiH, recimo, kakvo veliko književno djelo? Ili su imali osjećaj da će bjelina "Herceg-tiskovog" papira stimulativno djelovati na neotkrivene talente iz matematike, fizike, hemije, biologije…? Možda, ali prije će biti da od usklađivanja bh. obrazovnih sistema u Strasbourgu i predavanja na Yaleu nisu imali vremena upoznati se sa osnovama finansiranja jedne države, sa načinima kako se puni budžet i plaćaju računi koje prave. Njima očigledno nije baš najjasnije od kojih para dobijaju plaću ili se, pak, opet radi o nekom dobro osmišljenom talu u kojem samo naivni smatraju da ne vrijedi žrtvovati ugled i ministarsku funkciju zbog tričavih para iz poreza na promet pisaćih sveski.

BiH je ostala bez agenta u tužbi protiv Jugoslavije pred Međunarodnim sudom pravde u Haagu jer je Kasim Trnka podnio ostavku na ovu poziciju. Nakon silne prašine podignute oko (ne)usvajanja državnog proračuna zbog problema finansiranja ove tužbe, ispostavilo se da je Trnkina ostavka prirodni nastavak blamaže koja već sada dovodi u pitanje najvažniji sudski proces za BiH. Odlazak omiljenog Izetbegovićevog "pravnog eksperta" u hladovinu Ustavnog suda ne samo da razotkriva svo licemjerje lidera SDA kojima je spor oko finansiranja tužbe bio izvrstan povod da opale iz svih oružja po aktuelnoj vlasti jer su joj pare bile preče od nastavka procesa protiv agresorske države. Trnkine bolesne ambicije, koje je Izetbegović liječio ambasadorskim i inim savjetničkim funkcijama, pozicija "državnog advokata" pred Međunarodnim sudom pravde zadovoljavala je samo dok se na njoj moglo lijepo hajrovati i usput graditi karijera. Neizvjesnost dalje sudbine tužbe za Trnku nije bio motiv da se pokuša izboriti za njen adekvatan tretman. Naprotiv, epilog rasprave o plaćanju tužbe u Haagu on je shvatio kao signal da valja bježati, po cijenu daljeg usporavanja ovog preko svake mjere dugog procesa. Izgovor da, svakako, po sili zakona predstavljanje države prelazi u nadležnost pravobranioca BiH, samo je blef kojim želi izbjeći ključno pitanje: otkud taj do srži ispolitizirani i ideologijom jedne stranke instrumentalizirani pravnik na funkciji sudije Ustavnog suda BiH?

Period vladavine Muhidina Hamamdžića kabinetom gradonačelnika ostat će zlatnim slovima upisan u historiju Sarajeva. Pored toga što je glavni grad BiH dobio odbor za kandidaturu za olimpijadu 2010. i prezentaciju na internetu vredniju od hiljada maraka, Hamamdžićevo vrijeme bit će pamćeno i po smanjenju troškova za one izdatke koje štedljiva gradska uprava nije smatrala pretjerano značajnim. Tako ispada da dok je Hamamdžić gradonačelnik, Sarajevo neće dobiti biste Mirze Delibašića i Davorina Popovića. Odnosno, neće ih biti u ovoj godini jer tako nije planirano u budžetu. Budžet za iduću godinu bit će pravljen kad prođu izbori na kojima će pobijediti ili oni koji su, u najmanju ruku, rezervisani u pogledu bilo kakvih spomen-obilježja za dvojicu velikana Sarajeva, ili, pak, oni koji su spremni dati sve osim para za tu svrhu. Hamamdžić ne spada ni u jednu ni u drugu vrstu, pa njega, kakve li štete, ne bi trebalo gledati na čelu gradske uprave u 2003. godini. Jer ako ga bude, nema sumnje da će on i iduće godine spremno ponavljati istu beznačajnu rečenicu: "Ideja će sigurno biti realizirana, samo se iz objektivnih razloga malo mora sačekati." Umjesto da ono malo svog digniteta i ugleda koji uživa založi da bi se po svaku cijenu obezbijedio novac za "ideju koja će sigurno biti realizirana", Hamamdžić će spremno čekati sa makazama u ladici da bude pozvan na svečanost presijecanja vrpce. Makar to trajalo do olimpijade 2010.

"Socijaldemokratska stranka BiH smatra da je zakon o restituciji izuzetno značajan i da ima svoje ekonomske, socijalne i političke dimenzije, te da je ranija struktura vlasti učinila dvostruku grešku kad je riječ o tom zakonu." Autor ove rečenice i jedan od veterana Socijaldemokratske partije, Sabrija Pojskić, svjedok je vremena kada je preteča SDP-a potučena do nogu od nacionalnih stranaka, onih istih koje danas naziva "ranijom strukturom vlasti". Valjda u strahu da mu se isti scenarij ne ponovi po drugi put u životu, Pojskić je spreman da potroši sate napadajući sramno ponašanje prethodne vlasti jer nikada nije donijela zakon o restituciji. Pri tome, niti jednom riječju nije spomenuo fakat da je upravo njegova voljena stranka preuzela vlast zahvaljujući, između ostalog, obećanjima da će pitanje restitucije riješiti čim njeni kadrovi zasjednu u fotelje. No, kada su to i učinili, onda su se svim silama potrudili da odmah zaborave zakon o restituciji i da ovu vruću temu zaobilaze u širokom luku. Premijer Behmen, Pojskićev stranački kolega, postao je pravi maher u pronalaženju smetnji da zakon konačno dođe do Parlamenta Federacije, što, opet, Pojskiću nije nikakva smetnja da hrabro kaže kako SDP "očekuje da Vlada pripremi i Parlamentu predloži Zakon o restituciji…". zaista porazno zvuči ovo farbanje glasača koje, da stvar bude gora, nije ni izvedeno, recimo, po ugledu na esdeaovce, koji su znali deset puta perfidnije "udarati recke" sami sebi dok su, istovremeno, drmali jednim dijelom ove zemlje. (Ne)vraćanje nacionalizirane imovine će, nažalost, opet biti izborni ulog, pa bi bio red da neko iz SDP-a makar to javi Pojskiću. Ima i drugih tema gdje može doći do izražaja Pojskićev talenat za šuplje političke fraze.

Odluka Asocijacije elektronskih medija u BiH da pozovu svojih 150 članova na jednominutni prekid programa opravdano je snažni medijski protest protiv diskriminacije i potcjenjivačke politike koju provodi Izborna komisija i njen medijski pandan, famozna CRA - Regulatorna agencija za komunikacije. U svojim "Pravilima o medijskom predstavljanju političkih subjekata u izbornom periodu", ove dvije institucije su nametnule nekoliko potpuno iracionalnih, moglo bi se reći čak i glupih pravila kojima je, u pravom smislu te riječi, doveden u pitanje stabilan finansijski položaj, pa i opstanak komercijalnih elektronskih medija. Njima je, faktički, kao nekad iz CK-a, naloženo iz Izborne komisije da moraju pokrivati "predizborne aktivnosti političkih subjekata". U prevodu, moraju svoj skupi te komercijalno (a u nekim slučajevima) i profesionalno dobro iskorišteni prostor pokloniti dosadnim, neatraktivnim i za njihove slušaoce i gledaoce, potpuno irelevantnim gostima. Pored toga, Izborna komisija svojim pravilima je na krajnje uvredljiv način pokazala šta misli o kvaliteti novinara koji rade u elektronskim medijima, naglašavajući kako su dužni osigurati da informacija bude "činjenično tačna, potpuna, poštena, pravična i nepristrasna". Kakva je poruka ovog iskaza, izuzev što vrvi potcjenjivanjem i neznanjem? Pa ista onakva kakva bi bila kada bi nekome palo na pamet da napiše kako Izborna komisija u periodu izbora mora organizirati izbore!? Još gore od insistiranja na tome da informacija mora biti "tačna, potpuna…" jeste da takva mora biti u periodu od 60 dana prije izbora, kao i na dan izbora. Znači, ha se izbori završe, mediji mogu komotno širiti netačne, nepotpune, nepoštene, nepravične i pristrasne informacije? Nije pouzdano ni provjereno, ali sve liči na rukopis nekog od medijskih eksperata međunarodne zajednice. Oni su se u nekoliko navrata dokazali u nametanju besmislenih i ciničnih pravila "lijepog ponašanja".