ako je čak 90 posto sarajevskih narkomana nezaposleno, čini se, niko više od njih nema posla. I intelektualnog i fizičkog. Prvi se odnosi na svakodnevno dumanje kako zaraditi 20-30 maraka za dozu droge koja će ih srediti, a nakon što prethodno nabavljena prestane djelovati. Drugi se odnosi na fizičku realizaciju tog intelektualnog posla, i onda glavnu ulogu imaju noge i prsti. Jer, narkomani novac zarađuju uglavnom tako što kradu sve do čega dođu i onda to prodaju.

I da bi se zaradilo za samo jedno - dvadesetčetverosatno sređivanje nekom drogom, potrebno je bar dva puta u 24 sata poduzeti ovakvu intelektualnu i fizičku akciju. A, onda ni tu nije kraj. Kad se novac nabavi, valja nabaviti još i drogu. Nekad to ide dosta lako, a nekad teže i od samog "zarađivanja" para. Jer, "unutrašnji organi" u Kantonu Sarajevo po 24 sata "kvare" ćeif i jednim i drugim.

Zato u Sarajevu dileri svoje "radnje" skoro svakodnevno pomjeraju. Sa njima se pomjeraju i mušterije, ali i policajci. Tako u Sarajevu skoro da nema "preduzeća" za prodaju droge koje svoje "kancelarije" ima nekoliko dana zaredom na istom mjestu. Doduše, desi se da policajci znaju za neku lokaciju na kojoj se prodaje droga, ali je namjerno duže vrijeme ne "guše", jer čekaju priliku da u isto vrijeme na djelu uhvate i prodavce i mušterije.

Mobilni i dileri i mušterije Dileri droge u Sarajevu, zapravo, u posljednje vrijeme najviše koriste mjesta na kojima je puno ljudi. Pijace, naprimjer. Na takvim, frekventnim mjestima, dilerima je, kad spaze nekog iz policije, ili im se dojavi da dolazi, kako kaže Cvijetin Marić, načelnik Odjeljenja za sprečavanje i otkrivanje krivičnih djela zloupotrebe droge u MUP-u Kantona Sarajevo, lakše pobjeći, utopiti se u masu. Onda se miješaju kao ključevi, pretvaraju se u brižnog roditelja koji gleda patike za svoga sina ili mijenja bateriju na satu. Nakon toga, na "čistom" terenu, oni, kao pravi poslovni ljudi, šalju SMS poruku i obavještavaju klijentelu da se radnja seli.

"Mobiteli će nas glave doći. Otkako ih imaju i dileri i narkomani, sve nam je teže uhvatiti ih na djelu", kaže načelnik Marić, a onda se osmjehne, pogleda prema jednom fiksnom telefonu u svome uredu i kaže: "Moram reći da je telefon i nama puno pomogao. Otkako smo početkom aprila ove godine uveli otvorenu liniju za građane (033 211 214), a koji nas obavještavaju o zloupotrebi droge, dosad smo priveli oko pet stotina omladinaca i skoro nijedan od njih nije bio čist. Svaki je ili prodavao drogu, ili je konzumirao. Građani su ozbiljno shvatili ovu akciju i čak nas telefonima navode na prava vrata, na pravu adresu. Ponekad mi se čini da stoje negdje na krovovima i gledaju nas."

Ipak, načelnik Marić priznaje kako u Sarajevu, i pored velikih napora kantonalnog MUP-a, neke lokacije teško čiste od dilera i narkomana. On posebno ističe općinu Novo Sarajevo, odnosno parkove i pasaže u blizini Tržnog centra Mercator, Hitne pomoći, Pošte na Dolac-Malti, žutih i plavih nebodera na Trgu heroja, te parkova i garaža u Gradačačkoj ulici.

"U Gradačačkoj smo prije mjesec dana uhapsili četiri dilera. Sve su to mladi ljudi, između 20 i 24 godine, i svi su sad u zatvoru. Malo dalje odatle, prekoputa pijace Hepok, prošle nedjelje zatvorili smo jednog koji je prodavao heroin. Desi se da danima, nakon što nekog uhapsimo, na nekoj lokaciji ne bude nikog, ali poslije nekog vremena oni se opet pojave. Druga lokacija koja je stalno aktuelna je ona u ulici Sutjeska kod Druge gimnazije. Ali, tu nije samo leglo droge, nego i prostitucije. Mi to mjesto svako veče obilazimo, redovno hapsimo, i ono je opet redovno aktivno. Interesantno je da je prije šest mjeseci ponovo aktivirana lokacija iza Prve gimnazije, tj. dvorište Metalac, a aktuelno je i šetalište uz Darivu", pobrojao je načelnik Marić "aktivne" lokacije u Sarajevu, ali je napomenuo da ima i onih koje su u zadnje vrijeme očistili: "U Podtekiji kod Skenderije jedno vrijeme se preprodavala droga, ali to smo mjesto prije izvjesnog vremena očistili. Isto je i sa parkovima u blizini Mašinske škole, gdje smo, prije tri mjeseca, putem 'dežurnog telefona' dobili dojavu građana da je upravo u toku prodaja droge. Otišli smo tamo i pohapsili ih. Slično je bilo i sa grupom koja je prodavala drogu kod garaža iza Iskrinog nebodera na Drveniji. Evo, prošla su dva i po mjeseca i tamo više nema žive duše. Bilo je priče da se u Domu staraca na Nedžarićima, gdje su sada smješteni Romi, dila droga, i mi smo nekidan izvršili raciju, međutim, nismo našli ništa. A priča o Dobrinji kao leglu dilera droge je netačna. Zapravo, radi se o tome da narkomani odlaze u Republiku Srpsku, tamo kupuju drogu i onda, kada pređu u federalni dio, u strahu da je se što prije otarase, ali i u želji da se što prije srede, odlaze u prvi haustor. I na pijaci na Alipašinom Polju smo nedavno razbili jednu grupu dilera i sada je i to mjesto 'čisto'. Inače, mi nikad ne znamo gdje će se pojaviti nova lokacija i stoga naše ekipe svaki dan po nekoliko puta pročešljaju kompletan grad i kanton."

Marihuna i baseball A da je tako, uvjerili smo se već sljedeće večeri, u utorak 2. jula, dok smo sa jednom ekipom specijalaca Odjeljenja za borbu protiv droge kantonalnog MUP-a, koju su sačinjavali inspektor ili, kako ga kratko zovu, Profesor, i dva operativca, krenuli u jednu od njihovih uobičajenih akcija. Nekoliko minuta prije nas na teren su krenule još dvije ekipe.

Dok još nismo ni posjedali u auto, ekipa broj jedan je mobilnom radiostanicom obavijestila Profesora da na parkiralištu na Vrbanja mostu "ima posla".

Tamo smo ispred golfa sa tamnim staklima zatekli tri momka, jedva nešto starija od 20 godina. Najstariji od njih - vozač golfa, kod sebe je imao tri paketića marihuane i palicu za baseball. Drogu je, navodno, držao za svoje potrebe.

- Šta će ti ova palica, je li se to baviš sportom? - pitao ga je Profesor.

- Ma, ne bavim, nego, eto, onako, ako me neko napadne - odgovorio je momak zbunjeno.

- Ko će, bolan, da te napadne tako da ti moraš ovim da se braniš? Znaš li ti gdje živiš? - pitao je Profesor, oduzeo mu palicu i drogu, a uručio potvrdu o oduzetom. Još mu je napomenuo da novi zakon o javnom redu i miru samo što nije stupio na snagu, a shodno kojem će čak i kod kojih se samo nađe droga (bez obzira na količinu) kao i oni koji konzumiraju drogu na javnom mjestu, kazniti novčano u iznosu između 50 i 500 KM.

Onda su na red došli pratioci. Jedan je imao dokumenta, a nije imao ni droge i smatran je "čistim". Međutim, drugi, mlad momak sa loknavom kosom, nije imao nijedan dokument.

- Gdje ti je lična karta? Kako se zoveš? - pitao ga je Profesor.

- Ja sam A. Bečo.

Profesor je stao na trenutak, približio mu se još jedan korak i onda viknuo: "Nisi ti nikakav Bečo, ti si Zoran Vlaisavljević!" Na trenutak sam pomislila da je Profesor u Loknavom zaista prepoznao nekog Vlaisavljevića, a onda je momak zbunjeno upitao: "Kako to Vlaisavljević?"

"Lijepo", kazao je Profesor, "što bih ja tebi, kad nemaš lične, vjerovao da si nekakav Bečo."

Momak je klimno glavom, kao da je sve razumio, a onda se ekipa ljubazno pozdravila sa ovim društvancem i već smo bili na putu ka novoj lokaciji. Dok smo obilazili ruševine nekadašnjeg porodilišta na Jezeru, gdje se također skupljaju narkomani i preprodavci droge, ekipa broj dva obavijestila je Profesora da i u Buča Potoku "ima posla".

Tamo, na malom parkingu ispred jednog granapa na glavnoj ulici, u MUP-ovom automobilu već je sjedio pacijent - mladić između 25 i 30 godina, kratke narandžaste kose. Njega je ekipa broj dva našla sa plastičnom kesom u kojoj je bilo sedam paketića marihuane. Tvrdio je da droga nije njegova i da mu ju je "neko dao". Profesor i ostali nisu mogli da prikriju smijeh, ali su se nabrzinu presabrali i inspektor je nastavio sa ispitivanjem. Momak sa sobom nije imao dokumente i kazao je da je iz Podlugova. A kada ga je Profesor pitao kako će mu dokazati da je iz Podlugova, ovaj ga je mrtav-hladan pozvao da ga odveze do tamo i da mu pokaže.

Profesor je već sada bio ljut i vikao je: "Vidiš li ti igdje na ovim autima da piše 'taxi'? Pa, nisam ja taksista da te vozim u Podlugove!" I kako ni nakon nekoliko pitanja nije odgovorio odakle mu droga i šta radi s njom, Profesor mu je predložio da malo nasamo popričaju. Zatvorio je vrata automobila, a ostatak ekipe je čekao vani.

Za to vrijeme na parkiralište se dovezla grupa od četiri mladića u starom renou 5, bez prednjih registarskih tablica i bez svjetala. Bilo je očigledno da su to kupci. I mada je izgledalo da je Profesor zadubljen u razgovor sa momkom iz Podlugova i ne vidi šta se dešava vani, on je odjednom otvorio vrata i mirno kazao svojima: "Idite, pregledajte one iz renoa, kad su već sami došli." Trojica operativaca laganim korakom su prišli renou i pokazali policijske značke. Onda se vozač renoa uhvatio za glavu. Kakav peh! U ruci je još uvijek čvrsto držao papirnih pet maraka. Kad su ga upitali šta će s tim parama, odgovorio je da je pošao kupiti hljeb.

Auto je pretresen, putnici ispitani, sve je fino zapisano i oni su pušteni. Međutim, onaj što mu je neko dao drogu još je bio u golfu sa Profesorom. Onda je Profesor ponovo otvorio vrata i kazao jednom od operativaca: "Brzo idi iza ove kuće, vidiš onog minđušara, sigurno su u talu."

Jedan je otišao s jedne strane, drugi s druge, i "minđušar" je već bio tu. Iako je u početku tvrdio da je tu onako, da nikog ne zna, na kraju je priznao da je momka iz Podlugova povremeno viđao i da ga zovu Bakreni. Profesor je prišao golfu i zovnuo: "Bakreni!", i narandžasta glava je provirila iz auta. Profesorov osmijeh sve je govorio: sada je znao i kupce i potencijalnog dilera, ali i one što oko njih oblijeću.

Oduzeto je sedam paketića marihuane, zamotane u nečiju domaću zadaću iz matematike, i Profesor je još pri "pozdravljanju" Bakarnom kazao: "Bude li ijedno slovo u potvrdi o oduzimanju droge pogrešno napisano, sam ću te potražiti." Bakreni se kiselo nasmiješio i otišao. Pješice.

Drogiranje na rođendan Ekipe su se ponovo razdvojile i naša je sada išla prema Darivi. Prošli smo Aleju ambasadora i skrenuli na put koji vodi prema Republici Srpskoj. Ispod jednog, nikad završenog, mosta stajao je parkiran džip, a u njemu je sjedila jedna djevoka. Na samom mostu, kako kaže Profesor, družila se omladina. Međutim, do mosta se ne može doći autom i malo smo ga prošli kako bi okrenuli automobil. Tada je jedan operativac zavikao: "Gotovo je, skontali su nas", i mi smo vidjeli kako jedan mladić s mosta baca u provaliju pet-šest bijelih paketića. Prišli smo im i tamo smo zatekli četvoricu mladića i jednu djevojku. Djevojka je mirno sjedila i igrala se mobitelom, a momci su se pravili kao da se ništa ne događa. Rekli su da nemaju drogu, da su pod most bacili nekakvo smeće, ali su im operativci u džepovima našli rizlu za umotavanje droge. Profesor je pokupio svu rizlu i bacio je, kazavši: "Kad nemate droge, ne treba vam ni rizla." Niko nije ni riječi progovorio. Operativci su pregledali i džip, i ni druga djevojka nije progovorila ni riječi. Svi su posjedali u auto i - otišli. "Što su ovi fini", komentarisao je kroz smijeh Profesor.

Sljedeća naša destinacija bile su garaže na Čengić-Vili. Ispred zgrada se načičkao svijet, druži se komšiluk. Pored jednog golfa, neki momak nešto prebira po gepeku, a pored njega sa lijepo upakovanim poklonom stoji isto toliko lijepa djevojka. Sve izgleda sasvim normalno. Meni izgleda. I fotoreporteru Dana. Međutim, iskusnim inspektorima tako se ne čini. Oni u onom što se zarovio u gepek prepoznaju pacijenta od neki dan, kada su ga našli sa tabletama ecstasyja u garažama i Profesor naređuje da ga pretresu. Momak je mlad, kratko podšišan i uredan. Djevojka je zblanuta, i njeno lice postaje sve bljeđe dok operativci pretresaju njenog momka. Profesor ga pita ima li šta i on uporno odgovara da nema. Profesor ga uvodi u auto i mirno kaže: "Ti znaš da mi nismo budale, kaži šta imaš." Momak se malo misli i onda kaže da ima travu. Profesor ga začuđeno gleda i pita: "Šta će ti trava kad si na heroinu?" U tom trenutku shvatam da oni znaju svakog narkomana i narkofila "u glavu". Znaju čak i na čemu su. Momak šuti i gleda kako profesor pretresa njegov novčanik. Nakon nekoliko sekundi popušta i kaže: "Evo, ovdje je." Profesor vadi staniolski paketić sa heroinom i pita ga: "I šta ćemo sad?" Momak naivno kaže: "Jebiga, rođendan mi je." "A šta je bilo nekidan?", ponovo ga pita Profesor. "Isto to", tiho odgovara momak, na šta Profesor, pola u bijesu, pola u smijehu, kaže: "Pa, ja, tebi je tri puta sedmično rođendan. Doduše, danas ti jeste pravi rođendan, vidim to u ličnoj, ali, jarane, zakon još nikom nije dozvolio da se drogira na rođendan", i poziva jednog od kolega da mu "uzme mjeru". Tu ćemo još saznati i da momak studira saobraćaj i da su mu se Profesor i ekipa "posrali u ćeif".

Dok se vozimo dalje, naši domaćini u jednom crvenom fordu eskortu prepoznaju brata nekog dilera kojeg su prije neki dan priveli, i odlučuju da ga prate. Pošto taksi koji je bio ispred nas prelazi u drugu traku, ostajemo bez "pokrivača" i ford naglo povećava brzinu i prelazi iz trake u traku. "Skont'o nas je, nećemo ga dalje pratiti", kaže Profesor i, kao za sebe, dodaje: "Doći će on meni sam."

Već je skoro jedanaest uvečer i Profesor kani sumirati "pazar" iz ove akcije, pa poziva sve ekipe da se okupe u njegovom uredu. Dok idemo prema "zbornom mjestu", priča nam kako je kod nekog Roma Seje našao drogu, a ovaj se pravio lud i onda ženi govorio: "Ramiza, prodaj kombi, prodaj sve, nađi advokata Karkina, hoće ovaj u zatvor da me strpa", te o nekom momku koji je krajem prošle sedmice kod pijace na Ciglanama pojeo džoint: "Prilazim mu ja, on me skonto, i, luđak, onaj džoint okrenu jezikom i proguta ga. Kažem mu da otvori usta, on ih otvori, kad iznutra dim šiklja. I kaže mi - nema džointa, a ja mu još u džepovima nađem trave."

U policijskoj stanici već su svi došli. "Pazar" skupljen za nešto manje od pet sati je povelik. Na stolu je 16 paketića marihuane, jedan paketić heroina, korištena šprica sa posudicom u kojoj se "spravlja heroin", jedna čakija i baseball palica. Jedan operativac zamjećuje da je jedan paketić marihuane, koji su oni pronašli kod nekog maloljetnika na vodovodu Mojmilo, upakovan u istu domaću zadaću kao i oni nađeni kod Bakrenog. Pitam operativca iz druge grupe koji je našao marihuanu kod nekog maloljetnika, da li ga je odveo roditeljima i šta je bilo, na što on kratko odgovara: "Bio je marisol", i odlazi.

Profesor na kraju zaključuje da je za jedan utorak, dakle radni dan, "pazar" povelik, ali da, nažalost, zna biti i veći, ali i to da oni - policija - nikad ne mogu droge oduzeti koliko je dileri mogu nabaviti i narkomani "srediti".

Petomjesečni plijen

Samo u periodu od 1. januara do 10. juna ove godine u Kantonu Sarajevo podneseno je 15 krivičnih prijava protiv 22 osobe zbog neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga. Istovremeno je protiv 14 osoba određena mjera pritvora, te podnijeto 426 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka zbog neovlaštenog posjedovanja opojnih droga i 95 zahtjeva za pokretanje prekršajnog postupka zbog konzumiranja opojnih droga na javnom mjestu. U navedenom periodu u Kantonu Sarajevo pronađeno je i oduzeto 2.994 grama marihuane, 530 paketića marihuane, 159 ručno pravljenih cigareta sa marihuanom, tzv. "džointa", 70 paketića heroina, dva grama heroina u grumenu, 154 tablete "ecstasyja", 87 tableta lijeka iz grupe narkotika "Heptanon", tri paketića hašiša, 4,629 grama opijuma, dva paketića LSD-a, 54 paketića speeda i 4 grama speeda.

Arhiva Dani
264