Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 264

05.
Juli
2002.


Arhiva Dani
264


Gorica Čataković


Nas su terorisali!

 


"U ovom gradu od dolaska DNZ-a na vlast ništa se nije uradilo na rješavanju problema, sistematično se radilo na njihovom stvaranju, zbog toga i gube podršku svojih dojučerašnjih simpatizera"

 

Velika Kladuša
Ima li posla u Agrokomercu?
Krajina već odavno živi svoj politički život drugačije od ostatka Bosne: predizborna utrka opet je u znaku Fikreta Abdića, kojem traje suđenje u Županijskom sudu u Karlovcu, a istovremeno se u Sarajevu odvija proces u kojem je on glavni lik - kao meta atentata. DNZ je najavila veliki povratak svoga Babe i, kao i u svako predizborno predvečerje, obećava uskrsnuće nekadašnjeg giganta Agrokomerca, dok SDA vjeruje da je narodu dosta praznih obećanja i da će baš zato izbjegavati izbore

ulsko sunce pripeklo. Žega. Duž puta prema Velikoj Kla duši zasijana polja. Grad polu praznih ulica. Jedino je živo na gradskoj tržnici, gdje se prodaje sve i svašta, međutim, kupaca nema. U obližnjim kafićima, iz kojih se čuje jaka muzika, mladi, utonuli u svoj svijet. Rijetki automobili prolaze ulicom. Glas mujezina odjekuje s munare gradske džamije. U blizini šehidsko obilježje koje je ne tako davno uzburkalo duhove u ovom gradu i probudilo napola zacijeljene rane, sjećanje na sukob koji je podijelio kanton, grad, familije…

Specifičnosti Velike Kladuše ponovo dolaze u prvi plan - vrijeme izbora se bliži. Cijenu svojih političkih ubjeđenja ovdje su platili svi: neimaštinom, besperspektivnošću, golim preživljavanjem, životom u kojem dominira krajiški inat, inat i opet inat. Lideri vodećih političkih partija Demokratske narodne zajednice i Stranke demokratske akcije vjerovatno bi željeli da je stanje drugačije. Narod ogorčen, na ulici ni ne obraća pažnju na uporno novinarsko insistiranje da nam kažu kako se živi u ovom gradu. Malobrojni tek će reći: Ma, nije nam ni do čega, nema se posla, djeca gladna, država traži svoje. Teško sastavljamo kraj s krajem. Ma, nije narod podijeljen, dijele nas oni kojima je dobro i koji žive bolje nego ikad. Nas, sitnu raju, niko ništa ne pita. A svašta su nam obećavali i jedni i drugi. Te bit će 5.000 novih radnih mjesta, bolja infrastruktura, a pogledajte rupa na cestama, sramota!

Bitka za fotelju Fikret Abdić: da li će biti osuđen ili će se još jednom vratiti u Kladušu kao pobjednik? Uporno tražimo odgovor. Ljudi odmahuju rukom. Ne odlučujemo mi o tome, ko pita običan svijet? Bit će što mora. Kažu, brine ih što je povećan broj ubistava u ovom gradu, i što su ih uglavnom počinili mladi ljudi. Ne radi se, ne školuje se, nedavno se i na radiju veliki broj ljudi oglasio kritikujući stanje u ovom gradu. U štabu Demokratske narodne zajednice razgovaramo s Admilom Mulalićem, portparolom ove stranke. "Mi smo, s dvotrećinskom većinom koju smo dobili na izborima, vodeća politička snaga u ovom gradu. Nismo osvetoljubivi i cijelo ovo vrijeme cijenili smo trud i znanje i zalaganje naših političkih neistomišljenika, a za dobrobit ovoga grada i naših građana", kaže.

"Proces našem predsjedniku Fikretu Abdiću još se vodi u Županijskom sudu u Karlovcu. Pri kraju je, dva dana Abdić iznosi svoju odbranu. Uspio je dati sliku tadašnjeg stanja u državi i Okrugu Bihać. Danas će biti potpisane i zbirne liste naših kandidata za izbore 5. oktobra, a naš kandidat za člana Predsjedništva iz reda Bošnjaka je upravo on - Fikret Abdić. Tada će građani reći kakvi smo u proteklom periodu bili, jer nismo se prodavali za fotelje", siguran je Mulalić. Tvrdi i da su sve formalno-pravne prepreke otklonjene. Izbornoj komisiji trebalo je dostaviti od strane Županijskog suda u Karlovcu odgovor da li se proces pred sudskim vijećem vodi po takozvanoj Bihaćkoj optužnici koju je podiglo tužilaštvo Unsko-sanskog kantona (odnosi se na ratne zločine počinjene za vrijeme trajanja takozvane Autonomne pokrajine Zapadna Bosna, protiv civilnog stanovništva i ratnih zarobljenika), što je istina i da li se Abdić sam predao pravosudnim organima R Hrvatske, i to je, po riječima Mulalića, neupitno.

Ono što je dodatno usložnilo situaciju u Velikoj Kladuši je i nedavna smjena načelnika općine iz reda kadrova Stranke demokratske akcije Mehe Čauševića, a, kako tvrdi portparol DNZ-a, zbog učešća u otkrivanju Šehidskog turbeta u centru grada i pored policijske zabrane koja je bila na snazi. To je, decidiran je Mulalić, od dolaska DNZ-a na vlast 1998. godine prvi takav slučaj?!!! U Stranci demokratske akcije razgovaramo sa, sada već smijenjenim zamjenikom načelnika općine Mehom Čauševićem. On se, naravno, ne slaže sa onim što tvrdi Mulalić, te ističe: "U ovom gradu od dolaska DNZ-a na vlast ništa se nije uradilo na rješavanju problema, sistematično se radilo na njihovom stvaranju, zbog toga i gube podršku svojih dojučerašnjih simpatizera. Umorio se narod od praznih predizbornih obećanja. Od njih se ne živi, a i ne hrane gladna usta. Socijalno stanje građana je sve teže, izbori će pokazati da narod više nije igračka ni u čijim rukama, i, prema našim saznanjima, broj onih koji će glasati bit će znatno smanjen."


Fikret Abdić: Kandidat za člana Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka

Na pitanje šta očekuju od završetka suđenja Fikretu Abdiću, u SDA kažu da je to stvar suda na koju niko ne može utjecati i uzdaju se u pravdu. Od Općinskog vijeća očekuju da implementira izbor zamjenika načelnika, za kojeg je kandidat SDA Husnija Kudić, dugogodišnji aktivista. Još naglašavaju kako ovakvo stanje najviše odgovara načelniku općine Huseinu Deliću i izbornom štabu DNZ-a, jer sada ima punu kontrolu nad općinskim budžetom, što će olakšati predizbornu kampanju DNZ-a, koju će finansirati narod Velike Kladuše i to ne samo na području općine, već cijele BiH.

A šta će se jesti? Portparol Mulalić, pak, kaže da niko ne osporava ovo mjesto SDA, ali da mora na njega kandidirati kvalitetnog kandidata?! Mulalić još ističe da je međusobni odnos ljudi s političkog aspekta dobar, te da Kladuša više nije ono što je bila '98, nema progona, maltretiranja, i tu zaslugu pripisuju sebi. Po Mulalićevim riječima, narod je sada u iščekivanju da li će Abdić doći u Kladušu i stati na čelo Agrokomerca i da li će zaposliti ljude. A ljude sve manje interesuje gdje je ko bio u toku rata i kojoj je opciji pripadao, već šta će sutra jesti i kako će omogućiti budućnost svojoj djeci?!!!

Ko će i hoće li donijeti bolju budućnost ovoj općini na samoj granici s Hrvatskom, teško je reći. Ili će i naredni izbori malom broju povlaštenih u vlasti donijeti mogućnost da žive dobro, dok će na ulicama i dalje šetati mladi bez budućnosti, okrenuti alkoholu i drogi i drugim porocima. Korupcije će biti kao uostalom i drugdje, ni više ni manje, a ceh će plaćati građani kao i do sada.
Nas su terorisali!

Teško ćete u Bihaću doći do članova tzv. Bihaćke grupe, koju su uhapsili pravosudni organi Hrvatske zbog navodnog planiranja atentata na Fikreta Abdića, a sada ih se želi povezati sa slučajem "Pogorelica". Podsjećanja radi: u sudskom procesu, koji je, po njima, politička montaža, bez iti jednog dokaza osuđeni su na kazne zatvora od 1,5 odnosno godinu dana zatvora. Kako tvrde - jedini nad kojima je izvršen terorizam su oni sami. Kažu: prošli smo neviđenu torturu. Tukli su nas do besvijesti, u ćeliju su nas stavljali sa okorjelim hrvatskim kriminalcima koji su nas bukvalno ubijali, bilo je iznuđenih priznanja. Ne želeći da daju bilo kakve izjave za medije, ističu da su neki od njih ostali bez posla, a svi bez zdravlja, ugleda, poštovanja. Upućuju nas da kontaktiramo sa sutkinjom Županijskog suda u Rijeci Ikom Šarić, koja je, navodno, plakala dok im je čitala presudu. Ako smo teroristi i ako smo zaista učinili to što nam se stavlja na dušu, kako to da nismo pod pratnjom deportovani iz Hrvatske, već smo sami došli do granice ili su naši roditelji i rođaci došli po nas, pitaju. Ovo je njihova zajednička priča.

"Uhapšeni smo u Hrvatskoj kada smo se vraćali s mora, u rutinskoj saobraćajnoj kontroli. Nismo imali nikakvo naoružanje, a i svjedok u procesu u kojem nas je branilo osam advokata, među kojima i Anto Nobilo, davao je oprečne izjave. Što je u sudnici izazivalo salve smijeha, a da o atentatu i terorizmu nema riječi, to su utvrdili upravo oni. Što to nama vrijedi kada smo ostali bez šanse da to i dokažemo. Koliko naša presuda ima osnova govori i podatak da nikada hrvatsko pravosuđe naš predmet nije dostavilo Federalnom ministarstvu pravde. Nekome je u cilju da nas i dalje proganja, za ono što nismo učinili. Svoja prava odlučili smo da tražimo putem suda, a onima kojima je u cilju stvaranje novih afera ukazujemo na terorizam koji je organizirao upravo sam Fikret Abdić u novembru 1993. godine, kada je u Bihaću uhapšena grupa, koja je i osuđena. Cijeli dan su trajale borbe oko njenog hapšenja. Članovi grupe su osuđeni, nalogodavci nikada. Tada je jedan policajac ubijen, drugi teško ranjen, pucano je zoljom na stan tadašnjeg predsjednika kantona Mirsada Veladžića, a imali su podršku ljudi koji su i danas u Bihaću."


Arhiva Dani
264

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh