ugo će još restoran na Bembaši kod Fuada Čolpe biti jedini zatvoreni bazen u Sarajevu. Prošlogodišnja ideja kantonalnog ministra kulture i sporta Gradimira Gojera da pokrene akciju prikupljanja para za izgradnju zatvorenog olimpijskog bazena, po principu: jedan građanin - jedna marka, ugasila se skoro istog trenutka kada je i rođena. Jer, ministrovu ideju, kojom je želio spasiti Sarajevo "civilizacijske sramote", od prošlog ljeta pa do ovog nije podržao ama baš niko iz vlasti, a osim toga, sve da je ova zamisao i realizirana, od nje nikad ne bi ispao bazen. Jer, evo, uzmimo da je po jednu marku zaista dao svaki stanovnik Sarajeva, počevši od beba, preko učenika, studenata, nezaposlenih, zaposlenih, pa do onih na čekanju i penzionera, skupilo bi se oko 400.000 KM. A ko je još vidio da se za te pare može napraviti bazen, i to olimpijski?

Od prošle godine, također, ništa se nije desilo sa pokušajem menadžmenta Fakulteta za fizičku kulturu da nađe još milion i šesto hiljada maraka, koliko je potrebno za adaptaciju uništenog zatvorenog bazena na Koševu. Ovu sumu fakultetu je prošle godine obećala Vlada Grčke, koja je još ranije svojim sredstvima platila konzervaciju bazena od daljeg propadanja (stavljeni su krov i stakleni zidovi). Međutim, ove godine Grci su se nešto ušutjeli. Doduše, grčki ambasador u BiH je, prema riječima Besaleta Kazazovića, dekana Fakulteta za fizičku kulturu, obećao doći na fakultet i razmotriti pitanje donacije, ali je prije toga tražio da dekanat pripremi svu potrebnu dokumentaciju za adaptiranje. Profesor Kazazović veli da su svoju pomoć fakultetu ove godine obećali i iz norveške i holandske ambasade, te predstavnici njemačkog bataljona SFOR-a, međutim, on ne zna šta će od svega toga biti. On kaže: "Nažalost, i ove godine mi svoje vrijeme trošimo na prošnju novca, a vrijeme prolazi i studenti uopće nemaju priliku da tokom školske godine treniraju plivanje." Tek otvaranjem bazena na Bembaši studenti dobijaju šansu da zaplivaju u vodi. Oni koriste prve tople dane i odlaze na Bembašu rano ujutro, dok na bazenu još nema kupača, i nabrzake "treniraju" plivanje i onda polažu ispit iz, što rekli, istog.

Izabrano arhitektonsko rješenje bazena na Otoci Unutrašnjost budućeg bazena

Svoj bazen na svojoj zemlji Ipak, ministar Gojer ne očajava baš puno zbog svoje propale ideje. Prvo zbog toga što je shvatio da bi za onih 400.000 maraka mogao platiti tek izradu projektne dokumentacije, a drugo zbog toga što njegov stranački kolega i načelnik sarajevske općine Novi Grad Damir Hadžić ima puno, puno realniju ideju.

Naime, ovaj najmlađi općinski načelnik u Sarajevu također namjerava izgraditi zatvoreni olimpijski bazen, ali se njegov naum ne završava samo na maštanju. Dakle, općinski načelnik Damir Hadžić je krajem januara i početkom februara ove godine prema gradskim i kantonalnim vlastima pokrenuo inicijativu za izgradnju olimpijskog bazena u Sarajevu, na prostoru koji se nalazi u meandru Otoka, između dvorane Vistafon, stadiona i džamije. "Lokacija je urbanističkim rješenjem striktno određena i pozicionirana, ona je vlasništvo općine i niko sutra neće moći reći da je bazen napravljen na tuđem zemljištu", kaže načelnik Hadžić i ističe da je Općina uz pomoć najeminentnijih stručnjaka iz oblasti građevinarstva i arhitekture u Kantonu Sarajevo pravila kampanju za ovaj projekat. Kako je saglasnost odmah data, tako je općinska administracija odmah i raspisala javni konkurs za izradu idejnog rješenja bazena. Na konkurs se za kratko vrijeme javilo dvadesetak autora i njihovi radovi proslijeđeni su posebnoj komisiji sastavljenoj od stručnjaka iz Zavoda za planiranje i Arhitektonskog fakulteta, koja je sprovela javnu raspravu. Na kraju je kao idejno rješenje usvojeno ono koje je napravio arhitekta Faruk Kapidžić, a otkupljena su još tri, pošto, kako kaže Damir Hadžić, nijedno rješenje nije bilo idealno, pa su morali od svakog uzimati po nešto. Općina Novi Grad je tako samo za izradu idejnog rješenja iz svog budžeta već izdvojila 50.000 KM (prvo odabrano rješenje koštalo je 5.000 maraka).

Prema usvojenom rješenju, budući bazen trebao bi imati četiri etaže povezane liftom a koje bi sadržavale bazen, tribine sa 500 sjedišta, skakaonice, svlačionice, kupatila, terase, blagajnu, kafe-barove, te nekoliko prodavnica. "Prvo o čemu smo morali misliti bila je samoodrživost. Mi hoćemo da napravimo bazen za koji se sutra nećemo sekirati ko će ga održavati. Jer za održavanje jednog ovako velikog bazena godišnje je potrebno milion maraka. Zato smo išli na varijantu da uz bazen izgradimo i prodavnice, da tu bude i privremeni parking, kako bismo sticali i sporedne prihode. Osim toga, želimo da bazen koristi svima, a ne samo nekima. Stoga nismo ni pokušavali naći investitora jer ne želimo da se bazen komercijalizira i da sutra taj investitor postavlja uvjete ko može doći na bazen, a ko ne", kaže načelnik Hadžić.

Malo strpljenja i šest miliona maraka A koliko će koštati budući bazen i ko će finansirati njegovu gradnju? "Ovakav bazen, kakvog ga je zamislio arhitekta Kapidžić, košta između osam i dvanaest miliona maraka. Međutim, mi bismo išli na nešto jeftiniju varijantu i procjenjujemo da bismo ga mogli napraviti i za šest miliona. A tih šest miliona mislimo naći tako što bismo u finansiranje uključili sve četiri gradske općine plus Kantonalnu vladu. Mi smo taj prijedlog već uputili općinskim i kantonalnoj vlasti i sada čekamo da vidimo jesu li oni spremni da pomognu finansirati ovaj projekt, koji bi, zapravo, bio gradski projekt. Jer, sve glatko ide dok se samo govori o ideji, ali kada se dođe do para, onda tu nastaju problemi", govori načelnik Hadžić dok nam pokazuje ledinu na kojoj bi jednog dana mogao nići veliki bazen. On veli da je protiv njegove ideje u početku bio Bakir Izetbegović, direktor Zavoda za izgradnju grada, ali ne zato što bazen, recimo, ne zadovoljava građevinske ili urbanističke standarde i sl., već zbog toga što se bazen namjerava praviti tik uz džamiju: "Bila je to oštra polemika. Izetbegović mi je zamjerao što navodno hoću da obezvrijedim vjeru, ali ja nikad nisam ni mislio praviti otvoreni bazen. To bi bila ludost, da se ljudi dolje kupaju polugoli, a deset metara od njih ljudi klanjaju. Moja ideja od samog starta je bila zatvoreni bazen i mislim da to nikom ne treba da smeta. Na kraju se i Izetbegović ušutio, a što se tiče samih ljudi iz IZ-a i džamije, oni nikad riječi nisu progovorili protiv bazena."

Načelnik Hadžić nada se da će novac za izgradnju bazena ipak biti skupljen i da bi iduće godine bageri mogli ući u meandra. "Ako sve bude teklo ovako glatko, kako smo mi u Općini radili, onda bi Sarajlije u novembru ili decembru 2004. godine, ne gledajući je li hladno i ima li snijega, već mogle doći na kupanje u bazen na Otoci", kaže Hadžić.

A do tada? Do tada će se Sarajlije i dalje zimi kupati samo u kadi, a ljeti se boriti za onih 0,02 metra vodene površine, koliko na svakog od njih dođe kada se podijeli onih devet hiljada kvadratnih metara vodene površine u ona jedina dva gradska bazena - na Bembaši i Ilidži.

I, postoji još jedna opcija, kako je predložio ministar Gojer, građani bi mogli zapucati do bazena u Brezi, ili tamo prema Tuzli, pa pronaći bazen, koji je napravio "neki vlasnik".

Arhiva Dani
264