| |
Zašto je
davna ostavka Tadeusa Mazowieckog na funkciju specijalnog
izvjestitelja generalnog sekretara UN-a za ljudska prava još
uvijek tako aktuelna kao da se dogodila jučer? Zato što nakon
toga ljudski rod nije ničim drugim vrijednim pomena izrazio
pijetet prema masovnom ubojstvu deset hiljada Srebreničana
i ostalih Podrinjaca. Naprotiv, poratni "dosje Srebrenica"
krcat je najnezajažljivijim manipulacijama tom planetarnom
tragedijom: domaćim, međunarodnim, političkim, finansijskim,
povratničkim, emigracijskim…
Najsvježiji primjer tog
morbidnog odnosa je Donatorska konferencija koja je, pod pokroviteljstvom
federalne vlasti, održana u Sarajevu. Baš po svemu - nekonzistentnom
definiranju ciljeva i nosilaca njihove realizacije, improviziranoj
organizaciji i katastrofalnom odzivu donatora - ova sarajevska
predstavlja vjerodostojnu kopiju nedavne njujorške Donatorske
konferencije za Srebrenicu, Miliće, Bratunac, Cleina
i Ivanića…
Preživjele Srebreničane
i ostale Podrinjce posebno je zgrozilo saznanje da je "glavna
čivija" sarajevskog skupa bio Nurija Mehić. U
biografiji dotičnog gospodina, pored niza drugih švercersko-maherskih
dostignuća, stoji i da je sa svojom famoznom firmom "Sokolica"
sudionik afere i višegodišnjeg sudskog procesa zato što je,
uz pomoć bivših čelnika TK-a, nišane za srebreničke šehide
naplaćivao po dvostruko većoj cijeni od tržišne, a posebno
zbog naplate fiktivnih faktura, o čemu su Dani već
pisali.
Međutim, bolje poznavaoce
strategije pomoći aktuelne Federalne vlade povratku i povratnicima
u Podrinje, slučaj Mehić ni najmanje ne čudi. Kad je smijenjena
prethodna Vlada, štampa je bila preplavljena senzacionalnim
vijestima o zloupotrebama Sulejmana Gariba i njegovih
saradnika, da su, između ostalog, konvoji građevinskog materijala
odlazili u Srebrenicu i Bratunac, a nakon fiktivnog evidentiranja
netaknuti vraćani u Sarajevo. Sadašnja Vlada nije nimalo moralnija,
ali je maštovitija. Ona pijesak iz Visokog i Sarajeva doprema
u Podrinje, pa mu preko transporta nabije peterostruku cijenu
u odnosu na drinski. Još ako su tačna svjedočenja - da se
kamioni nakon istovara u podrinjskim povratničkim mjestima
napune novim pijeskom na Drini i prevoze do Sarajeva, da bi
se zatim, po već pomenutim cijenama, opet vraćali povratnicima
- onda su Bičakčić i Garib naspram ovih Alijansinih
stratega tek amateri.
Ako već predstavnici vlasti,
koji bi trebalo da budu odgovorni biračima, imaju takav odnos
prema parama namijenjenim povratku, onda ni ne čude informacije
o sumnjivim misionarskim projektima u Podrinju nevladinih
organizacija, koje nisu odgovorne nikome. Primjera radi, uza
sve uvažavanje ostalih aktivnosti Helsinškog komiteta građana
Tuzle i Sarajeva i Foruma građana Tuzle, čija je alfa i omega
Vehid Šehić, kako objasniti zašto su pomenute organizacije,
u kontekstu poznate holandske osjetljivosti srebreničkih rana,
dobile ček od 200.000 eura. Tako je navedeno u nedavnom izvještaju
holandske vlade.
Ako je već Vehid Šehić
ekspert za ljudska prava, demokraciju, izbore i medije, teško
je prihvatiti činjenicu da je on istovremeno i ekspert za
poljoprivredu, te da ima pokriće njegova ekskurzija po holandskim
plantažama, na čelu poljoprivrednika iz Janje. Imena Vehida
Šehića i njegovog poslovnog saradnika Džemala Avdića
- čija je humanitarna DRA, sa sjedištem u Goraždu, također
na holandskom budžetu - žestoko su napadnuta i na posljednjem
sastanku Udruženja poljoprivrednika u Janji. Naime, preko
DRA-e je tebalo da dobiju tri savremena traktora, sa svim
priključnim uređajima, u ukupnom iznosu od 100.000 KM. Međutim,
Šehić i Avdić su od beogradskog IMT-a kupili i u Janju dopremili
tri traktorčića, bez priključaka i registracije, u vrijednosti
od 34.000 KM. Ti neupotrebljivi traktori već godinama stoje
na drvenim klocama pored janjarskih njiva, željnih oranja.
Na pitanje iz Janje - kada će traktori biti kompletirani?,
Avdić je oštro upozorio: nemojte više ni slučajno da me nazivate!
Ili, organizacija "Viva
žene", koja je za navodno pružanje psiho-socijalne pomoći
raseljenim licima iz Srebrenice u kolektivnim centrima dobila
oko 1.000.000 KM. Koja crna psihološka pomoć kad se zna da
su neke žene u tim centrima nudile bubrege da im ne isključuju
struju, kad je hronično nedostajala voda, te minimum higijenskih
sredstava i hrane. I da li je baš ta organizacija morala doći
do superluksuznog prostora, opreme i voznog parka, dok se
njihove navodne štićenice sad pate po selima na Ozrenu i oko
Srebrenice?
Ako nas već domaći istražni
organi zasipaju informacijama o kriminalnim radnjama i pranju
novca, navodno razotkrivenim u potrazi za "terorističkom
arhivom" - nije li vrijeme da se pozabave i sveopćim
kriminalom iza kulisa srebreničke tragedije? Izvještaj holandske
vlade o tome kome je sve, koliko i zašto dala novac - dobar
je povod i polazište za opsežnu istragu. Nakon svega, izostane
li takva akcija, Srebrenica više neće dočekati ni novu donaciju,
niti nekog drugog Mazowieckog. |
|
