Opservatorij

Uprkos gravitaciji

U potrazi za identitetom 1992 2002, Collegium Artisticum; Sarajevo, 25.6. - 10.7. 2002.

Nakon deset godina postojanja, Internacionalni projekat Ars Aevi došao je u fazu produkcije izložbi na kojima se predstavlja domaća umjetnička scena. Po koncepciji i izboru kustosice Asje Mandić, priređena je izložba koja odslikava umjetnička promišljanja jedne grupacije mladih bh. likovnjaka u vremenskom rasponu od deset godina - periodu kroz koji je društvo u kome su odrasli ovi umjetnici dospjelo na ivicu propasti gotovo svih dotad poznatih obrazaca identifikacije. Stoga je sasvim razumljivo da se tematski okvir izložbe fokusirao upravo na elaboraciju potrage za identitetom: najrasprostranjenije društvene naracije u čijem se polju sažela sva tranzicijska muka bosanskohercegovačkog društvenog prostora.

Upravo sa ovom nesretnom umjetničkom generacijom desio se strukturni prelom u prirodi bosanskohercegovačke likovne umjetnosti. Naime, mimo volje samih protagonista inače izuzetno žive umjetničke scene, desio se okret ka umjetnosti kao socijalnoj praksi koja se ne bavi estetskim kategorijama svijeta umjetnosti, nego umjetničke procedure koristi za propitivanje svijeta i društvenog konteksta i svoga, individualnog i generacijskog, mjesta u prostoru. Nadneseni nad ontološkim bezdanom, umjetnici se pokušavaju otrgnuti gravitacijskim silama nacionalnih, etničkih, ideoloških, ratnih naracija koji svojim gromoglasnim diskursima pokušavaju definirati prostor zajedničke egzistencije.

Možda je ovu tjeskobnu situaciju najbolje definirao Dejan Vekić radom Oni dolaze. Fotografije svojih generacijskih prijatelja stavio je u tegle sa formalinom sugerirajući na taj način veliki naučni društveni eksperiment koji se desio nad ovom generacijom. Eldina Begić na ovu situaciju reagira gorko ironičnim radom Wanted, potjernicom za vlastitom glavom, odnosno umjetničkom osobnošću koja je, upravo birajući identitet umjetnika, stavljena u otpadničku poziciju izvan društva i zakona. Umjetnički tandem Kurt i Plasto podastiru svojim radom obilje dokumentacije o tome kako se kroz društveno-političke formacije kroz koje smo svojim životima svi prošli na različite načine formirao identitet pojedinaca. Multikulturalnim aspektima bosanskohercegovačkog društva, tom ključnom temom društvene drame posljednje decenije, bave se u svojim radovima Andrej Đerković i Damir Nikšić. Prvi dramu nacionalnih sukoba i premještanja naroda sa jednog teritorija na drugi ironijski interpretira kao društvenu igru čiji su akteri zapravo figure kojima upravlja neidentificirani a slućeni subjekt izvan prostora igre omeđene bojama džavne zastave. Damir Nikšić kroz rad Nebo na četiri vode govori o multikulturalnoj supstanci Bosne i Hercegovine izražavajući sumnju da se društvo uopšte može reintegrirati ako se i jedna strana krova ukloni sa zajedničkog doma. Kritičku i ironijsku distancu spram društvenog konteksta svojim radovima uspostavljaju i Anur Hadžiomerspahić, Anela Šabić, Merima Smajlović i Lejla Porobić.

Aspektima identiteta na duhovit način pristupaju Edin Vejselović, koji stavlja u pitanje granice identiteta i umjetničkog subjekta kroz dovođenje u pitanje CV-a kao elementa nužnog za poimanje umjetničkog rada, i Demis Sinančević video manipulacijom govori o relativnosti fizičkog identiteta naspram snage stvaralačkog duha koji se, po njegovoj interpretaciji, reinkarnira u različitim formama.

Bolnim aspektima ponovne izgradnje identiteta u svom radu bavi se Alma Fazlić tražeći u umjetnosti homeopatski arcanum biološke i mentalne konstitucije bića. Tek jedan manji broj autora bavi se analizom konstitucije samog umjetničkog djela u polju vidljivog i u kontekstu postojećeg umjetničkog sistema vrednovanja. Almedina Fehratović i Danilo Kreso kroz izlaganje dva potpuno ista umjetnička djela (Igrači karata) govore o susretu istovjetnih misli, legitimnoj pojavi u umjetnosti kada dvije umjetničke individualnosti, na različitim mjestima, rade istovjetne stvari. Ovim radom se otvara problemsko područje autorstva i umjetničkog subjekta.

Vedran Vražalić u kontekstu ontologije umjetnosti govori o novom prostornom statusu slike koja je uprkos novim medijima i dalje vrlo žilava na umjetničkoj sceni. Postavljajući kroz svoju umjetnost mnoga pitanja društvenog karaktera, baveći se umjetnošću kao socijalnom praksom, mladi se umjetnici zapravo pokušavaju oduprijeti represivnim društvenim mehanizmima koji marginaliziraju umjetnost i svaku kreaciju koja kritički govori o društvenim normama, kako u svakodnevnom životu, tako i u umjetnosti. To je zapravo otpor gravitacijskim silama društvenih ideologija koje su proteklih deset godina sudbinski određivale egzistenciju na bosanskohercegovačkoj društvenoj sceni.

Skulptura Danijela Premeca postavljena na platou Centra Skenderija na vizuelno ubjedljiv poetski način prkosi gravitaciji dajući nadu da je u ovom društvenom kontekstu jedino kroz umjetnost moguće osvojiti prostor kreacije i slobode duha. (A. Adamović)

Za publiku u nastajanju

Ove godine Mostar je dobio svoj prvi filmski festival. Opet je, kao i za druge stvari vezane za kulturu, u ovom gradu inicijativa potekla od strane kulturnih aktivista iz nevladinog sektora. Naime, Film klub Mladog mosta u suradnji sa Postpesimistima iz Mostara u aprilu mjesecu organizirao je trodnevni filmski festival pod nazivom Festival amaterskog filma (FAF). U okviru programa FAF-a prikazana su 23 kratka filma čiji su autori mladi filmski entuzijasti sa prostora Balkana. Što se tiče medija, ovaj festival je prošao prilično neopaženo, ali naišao je na neočekivano dobar prijem za filmom gladne mostarske publike. Na kraju, četiri filma su izdvojena kao posebno dobra: na prvom mjestu našao se petnaestominutni film Kultura toaleta autora Nebojše Đumića iz Banje Luke, Morana Komljenović iz Rijeke autorica je drugoplasiranog filma Naked Soul, Sarajlija Adis Arapović i njegov film Colors 2000 našli su se na trećem mjestu, dok je na četvrtom mjestu autor koji se potpisuje kao Diego Bosusco, dolazi iz Pule, a njegovo ostvarenje nosi naziv Mito i korupcija!MIK 2002.

Može se ovoj informaciji prigovoriti da je neaktualna, ali bilo je važno pomenuti FAF jer on je označio početak festivalske sezone u Mostaru. Nekoliko dana poslije FAF-a, otvorio se klub Alternativni institut, koji bi u budućnosti trebao postati jedan od centara kulturnih dešavanja u Mostaru. Klupski koncerti, izložbe, modne revije itd. zasigurno će u toku ovog ljeta za mjesto događanja imati ovaj šarmantni prostor lociran iznad Neretve pored pješačkog mosta Bunur. Otvaranje ovog kluba još uvijek je samo uvod u ono što će se desiti u Mostaru tokom ljetnih mjeseci. Najbolje tek slijedi.

Šestu godinu zaredom, u Mostaru će se održati Mostarski interkulturni festival (MIF). Ulicama grada na Neretvi od 6. do 15. jula odvijat će se nesvakidašnji kulturni događaji. Ako se zadesite u Mostaru tih dana, naići ćete na ulične cirkuske artiste, žonglere, klovnove, akrobate, srest ćete ljude čudnih frizura, rasplesane i vesele, svaki dan od jutra do mraka imat ćete priliku pratiti teatarske predstave, filmove, izložbe, po gradu ćete nalaziti instalacije, a navečer, kad uobičajena mostarska žega malo popusti, gledat ćete koncerte hip-hop, HC i etno bendova, a svim ovim ispunjen dan završiti plesanjem na nekom od mnogobrojnih partyja (uglavnom reggae, raga, roots & drum 'n' bass, no neće manjkati ni techno ili house partyja).

Info point i centralno mjesto MIF-a je nedovršeni sportski centar u blizini hotela "Ero". Događaji će se odvijati na raznim lokacijama po čitavom gradu. Otvaranje je u subotu 6. jula, počinje u 20 sati, a odigrat će se među zidinama negdašnjeg KUD-a "Abrašević".

Nije zgoreg napomenuti mnogobrojne radionice koje će se održati pod okriljem MIF-a, čiji će se čak jedan dio, u ponedjeljak 8. jula, izmjestiti u Nevesinje i prenijeti dio atmosfere multikulturalnosti u ovaj maleni i zabačeni hercegovački grad. Posebno interesantnu radionicu vodit će studenti elektroakustike iz Toulousea koji će učesnike upoznati sa suvremenom konkretnom muzikom. Naziv ovog eksperimentatorskog ansambla je Polytropes.

Učesnici festivala dolaze iz čitave Evrope, tako da će na jednom mjestu desetak dana živjeti i raditi zajedno dvjestotinjak ljudi iz BiH, Hrvatske, Srbije, Austrije, Španije, Francuske, Makedonije, Italije. Organizatori festivala su: RAI (Barcelona), Drugi most (Grenoble), Guernica A.D.P.E. (Toulouse), te mostarske nevladine organizacije Mladi most, Škart i Alternativni institut, a njima je entuzijazmom pripomoglo mnoštvo pojedinaca. Pristup svim događajima tokom MIF-a je besplatan. (M. Tomaš)

Terorizam sa sjekirom

Osveta (Collateral Damage); režija: Andrew Davis; glavne uloge: Arnold Schwarzenegger, Francesca Neri, John Leguizamo, John Turturro, Elias Koteas; SAD, 2002.

Američki narod će platiti svoje pogreške u inozemstvu tako što je inozemstvo došlo u Ameriku da se osveti. Ova prethodna rečenica je samo dio političkog govora u Osveti, filmu nastalom poslije 11. septembra, ašićare posvećenom vatrogascima poginulim u ovom terorističkom napadu. Iako filmska priča nije direktno vezana za samo zbivanje od jedanaestog, aluzija na njega i ono što je uslijedilo je itekako jasna. Žrtva je porodica vatrogasca iz Los Angelesa koja strada u terorističkom napadu u ovome gradu, ne od ruke Al Ka'ide, nego od nekakvih kolumbijskih revolucionara, što mu ga valjda dođe na isto jer su, kako vidimo, i Kolumbijci ljuti k'o puške i za dom spremni na svašta. Film ima i jasnu antiterorističku poruku koja je u skladu sa aktuelnom politikom SAD-a. Na terorizam uzvratiti osvetom. Mrskom neprijatelju treba uzvratiti udarac pa redatelj Andrew Davis (Opsada, Bjegunac, Savršeno ubojstvo…) u osvetu šalje nikoga drugog do Arnolda Schwarzeneggera, toliko puta provjerenog u opasnim misijama.

Kako umije ugasiti požar, je li, tako umije ući u po' Kolumbije, popaliti im tvornice kokaina, izbjeći potjerama zahvaljujući umijeću raftinga na vlastitim guzovima, nalaušiti sve te revolucionare i čak jednom stići uho odgristi, što je i na filmu postalo moderno otkako ga je na ringu protivniku odgrizao Mike Tyson. Arnie nemilosrdno atakuje na sve živo pa i na onu ćeliju kod gledaoca rezerviranu za sklonost prema umjetnosti. Ono jeste da je, iz razloga podilaženja toj ćeliji, redatelj Davis u film ubacio glumce poput Johna Turturra (Barton Fink, The Big Lebovski, Millerovo raskršće…) i Eliasa Koteasa (Sudar, Tanka crvena linija…), ali njihova uloga u svemu ovome nije uspjela film pomaći sa mjesta koje mu pripada na dnu septičke jame američke B produkcije. Stvari tako stoje uvijek kad se od drek scenarija pokuša napraviti pita, koju, da bi bila jestiva, moraš začiniti tonama pirotehničkih sredstava.

I još nešto. Iako nam je svojedobno Scarface predočio drugačiju sliku o Kolumbijcima, u Osveti, tek u jednoj sceni, u kojoj jednom guraju živu guju u usta, vidimo da toliko levata koliko ima u Kolumbiji majka nigdje više nije rodila. Tako to u lošim filmovima vaninstitucionalna borba običnog "malog" američkog čovjeka u osvetničkoj misiji koji u svom životu barata jedino šmrkom i sjekirom na kraju urodi plodom. I na kinoblagajnama uzme pare. Bez da u borbi protiv terorizma upotrijebi išta sofisticiranije od golih mišića i sjekire. Što se tiče poruke filma, može se reći da ako je terorizam okrutan, onda je antiterorizam naivan. A što je najgore, stvar se neće zaustaviti sa ovim filmom. Ovo teroriziranje će trajati sve dok se ne pojavi čovjek koji će temu apsolvirati na pravi način. Kako stvari u Hollywoodu danas stoje, to bi moglo da potraje. (N. Džanko)

Baščaršijske lude noći

Nema manifestacije koja kraće traje a da se više puta dovelo u pitanje da li je ona potrebna i gradu i građanima i posjetiocima (kao stranim turistima) i budžetu sirotog malog Kantonalnog ministarstva kulture kao što su to Baščaršijske noći. Ali sve i da su svi oni koji su pitali "treba li nam" odgovorili "ne treba" - pred nama su i ove godine uporne noći kulture u starom sarajevskom jezgru. I svaka im čast na upornosti. Kao i na tome da ove godine nema Jonnyja Logana. Zato ima svega drugog. Prije svega koncerata (od Bečkog koncerta, koji je prvog jula svečano otvorio ovogodišnju manifestaciju, do Mediteranske filharmonije, koja će je svečano zatvoriti 31. jula) i pozorišnih predstava. Izvedena je premijera Carevog vodonoše i cara bumbara Pozorišta mladih, a planirane su i praizvedba Sartreove Premijere, premijera Wolanda u Sarajevu Kamernog teatra 55 i premijera Romea i Julije u produkciji festivala MESS. Nastupit će ansambli iz BiH, ali i 15 drugih zemalja. Sarajevskim ulicama će, tako, prošetati duvački orkestri, horovi, tradicionalne nošnje, a na scenama za ovu priliku postavljenim po gradu, predstavit će se muzički talenti iz BiH, pjevači sevdalinki, Manu Chao i Adi Lukovac & Ornamenti. Očekuje nas i jedan performans u režiji Rijada Ljutovića - Pomračenje, večer starih napitaka "Da se ne zaboravi" i koncert Stefana Milenkovića. Svi programi će, kao i svake godine, biti besplatni. Na kraju, uopće nije bitno treba li nam ili nam ne treba. Bitno je da se okreće. Reče Galileo i izgubi glavu. Sretne vam lude noći baščaršijske, uz lubenicu - domaću! (V. Seksan)

Arhiva Dani
264

	Sadržaj Arhiva Pretplata Biblioteka DANI Marketing Galerija Impresum	DANI br. 264 05. Juli 2002.