Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 264

05.
Juli
2002.

LIČNOST U FOKUSU
Jasmin Imamović

Političku karijeru je započeo kao šef općinskih birokrata. No, i sa pozicije zapovjednika gradske administracije u Tuzli Jasmin Imamović je uspio postati prvo čovjekom iz sjene u najmoćnijoj lokalnoj vlasti u Bosni tokom rata, da bi u miru polako prešao ključnu fazu u osvajanju načelničkog kabineta. Za razliku od svog prethodnika Selima Bešlagića, nije se igrao ministra vanjskih poslova, nije širio demagošku žvaku o vječitim prioritetima niti je neučinjeno skrivao retoričkim akrobacijama čija je glasnoća obrnuto proporcionalna značaju izgovorenog.

Pravnik sa književničkim ambicijama u Tuzli je prepoznao skrivene potencijale, sagledao mogućnosti i svoj angažman i institucionalnu podršku usmjerio ka onome što bi nekadašnji industrijski centar moglo pretvoriti u kulturnu i još više kulturnjačku Mekku. Jasmin Imamović nije morao doći na vlast da bi otkrio kako je u prošlom vijeku Tuzlu napustilo nekoliko desetina talentiranih i uspješnih ljudi koji u vlastitom gradu nisu imali ni šta, ni za koga raditi niti od toga živjeti. Ali jeste morao doći do količine moći kojom se stvari mogu mijenjati.

Za njegovog mandata u Tuzli su se ponovo probudili uspavani umovi, oživjele reprezentativne institucije, pronašla nova energija i, što je najbitnije, sve izgleda ne kao incident dobrog, već kao početak velike priče. One u kojoj će posebno mjesto imati Tuzlanski književni susreti, manifestacija oko koje se već okupljaju relevantni pisci i teoretičari književnosti iz krajeva u koje se može ići bez prevodilaca i rječnika i koja po svome funkcioniranju pokazuje da nam diletantizam nije sudbinski dodijeljen. I koja, što je najvažnije, na najbolji mogući način podsjeća da je u Tuzli rođen i odrastao klasik (barem) južnoslavenske književnosti i kandidat za Nobelovu nagradu - Meša Selimović.


RIJEČ U FOKUSU
Ljeto
Piše: Mile Stojić

Nakon neuobičajeno hladnog proljeća, val nesnosnih vrućina podsjeća nas da smo duboko zakoračili u ljeto. Da podsjetimo, ovo godišnje doba na našoj, sjevernoj hemisferi traje od 21. lipnja do 22. rujna, dok na južnoj počinje 22. prosinca, a završava 22. ožujka. Tako ljudi u Australiji i Novom Zelandu novu godinu dočekuju početkom ljeta, a na plaže hrle u dugim zimskim mjesecima.

Ljeto je doba plodnosti i zrenja, razdoblje kad zriju zemaljski plodovi i priroda daje najbolje od sebe. Nije onda ni čudno da su naši preci po ljetima nazivali i brojali godine. Kaže se: imala je trideset ljeta. Piše se: ovaj zapis nastaje ljeta Gospodnjega dvijehiljadedrugoga. Anno Domini MMII.

Milenij zovemo tisućljećem, a deceniju desetljećem. Kroniku ljetopisom. Najslavnija naša povijesna kronika je Ljetopis popa Dukljanina, objavljena u Mlecima 1666. Napisao ju je nepoznati svećenik dukljansko-barske nadbiskupije na temelju izgubljenih slavenskih listina iz 11. i 12. stoljeća.

Ljetopisci, pak, posljednjega desetljeća našega stoljeća ostavit će svjedočenje našim potomcima o tome kako su naši dani protekli bez ljeta i bez sunca. Kako je crna zima izišla iz diluvijalnih ledenih prostranstava i naselila se u ljudska srca. Podsjećanje na desetljeće rata i nemira pokazuje, zapravo, samo jedno vrijeme rasapa, bezvlašća i bezakonja, koje su kurvini sinovi iskoristili za svoje bogaćenje, devalviravši i u blato bacivši sve najuzvišenije što jedan ljudski život i svijet može imati.

Ali, pustimo sad to. Ljeto nije vrijeme presabiranja ni svođenja računa. Upijajmo ga, stoga, svim čulima, uživajmo njegovu "gustu ljepotu", o kojoj je pjevao srpski pjesnik Dušan Matić. Uživajmo u mirisima. Sommer, somertime, ponovno je hit sezone. Ali, čuvajte se sunca, preporučuju liječnici i upozoravaju na nekakve sablasne ozonske rupe: nikakvi kozmetički preparati neće vas zaštititi od sunčeva opasnog ultraljubičastog zračenja.

Pa, ipak, vi ponesite sva ulja i losione, kakav uzbudljivi roman iz vaše mladosti (može Kundera, ili barem Nabokov, ne može Selimović, nikako Krleža).

Naš tip: prvi dan po dolasku na ljetovanje kupite svežanj razglednica. Netko će navečer ponovno svirati bučno na nevidljivoj terasi u zatonu, a vi za to vrijeme pišite prijateljima, poznanicima, bivšim ljubavima, ispunjajte poleđine tih šarenih slika pune drvenih magaraca i akvamarina. Poštari će se čudom čuditi: tolika gomila brižljivo ispisanih karta, a sve bez adrese.

Ponovo ljeto! Ponovo "rubom vode i pijeska prolaze lijepe mlade žene sa zavrnutim nogavicama. Znam da je zakon vjerojatnosti na mojoj strani, da je među njima barem jedna koju bih mogao nagovoriti bez većeg napora, bez znatnijih tehničkih poteškoća. Ali ne slijedim ih pogledom. Jer, meni se više ništa ne može dogoditi što već nisam živio. Ništa što već nisam umro"


Ujedinjene Nacije novi američki talac

Taman kad se učini da je neuračunljivost aktuelne američke administracije dosegla svoj maksimum, ona svojim odlukama demantira izrečeni utisak. Najnovija glupost Bushove administracije vezana je za odluku da zbog oficijelnog početka rada stalnog Međunarodnog krivičnog suda (ICC) blokira sve mirovne misije Ujedinjenih nacija i to svojim zahtjevom za izuzeće američkih državljana od nadležnosti ovog suda. Ni rezultat glasanja u Savjetu sigurnosti od 14 naprema 1, kojim je odbijen američki zahtjev, nije urazumio američku administraciju i natjerao je da odustane od zahtjeva. Poslovično nesretna Bosna i Hercegovina i Misija Ujedinjenih nacija u njoj imale su peh da prve budu dovedene u pitanje, ali ništa manji znak pitanja ne visi i nad nastavkom ukupno 14 mirovnih misija Ujedinjenih nacija širom svijeta.

Protiv čega je to ustvari radikalna republikanska desnica u američkom Kongresu i van nje i zbog čega za Amerikance traži status kakav za svoje državljane ne traže ni najbliži američki saveznici, poput Velike Britanije ili Njemačke, pa čak i države koje imaju razloga za rezerve prema ICC-u, poput Kine i Rusije? Istinske mogućnosti, shodno Statutu ICC-a, za suđenje američkim državljanima su, kako to ocjenjuje i londonski The Economist, tek malo veće od ništavnih. Naime, s obzirom da cjelokupan personal UN-ovih misija već uživa kompletan imunitet u zemljama u kojima se misije nalaze, ukoliko bi neki pripadnik misije počinio zločin protiv čovječnosti, recimo, bio bi deportovan u domovinu i tamo bi mu bilo suđeno. Lista krivičnih djela za koja ICC ima nadležnost svakako je veoma uska, a čak i za ta djela ICC bi imao nadležnost u samo dva slučaja: ukoliko počinilac zločina ne bi bio procesuiran pred domaćim sudom ili ukoliko bi postojali uvjerljivi dokazi da se radi o "sramno traljavom sudskom procesu" koji za cilj ima oslobađanje počinioca od odgovornosti. U zemljama snažne pravne tradicije, u kojima postoji zavidan uticaj javnog mnijenja, a SAD jeste takva država, mogućnosti da se ovo dogodi su skoro nikakve.

Ipak, sve naprijed navedeno nije bilo dovoljno da zbog insistiranja na povlaštenom položaju isključivo i jedino američkih državljana ("mimo čitavog dunjaluka"), George "double 0" Bush u pat-poziciju dovede kompletne Ujedinjene nacije, njihovu ulogu u očuvanju mira i 14 mirovnih misija, među kojima i bosanskohercegovačku. Zahvaljujući administraciji, čiji potencijal da čitavu zemaljsku kuglu zavije u crno očito još ni izbliza nije potrošen, ICC, kao najveće dostignuće u historiji čovječanstva u prevenciji najmonstruoznijih zločina protiv humanosti, nalazi se pred velikim iskušenjem. Bit će zanimljivo, ne samo za Bosnace i Hercegovce, vidjeti hoće li kompletan sistem Ujedinjenih nacija i međunarodnih institucija doživjeti krah pred koncentričnim talasima bezumlja koji se od useljavanja aktuelne administracije u Bijelu kuću šire svijetom.

"Zašto nas mrze širom svijeta?", često je pitanje koje dobri, humani, prostodušni, pomalo naivni i o svijetu podobro neinformirani Amerikanci, a takvih je većina, postavljaju sebi i strancima. Odgovor im nikada nije bio bliži nego je to sada: uglavnom zbog politika neuračunljivih predsjednika, čiji je šampion upravo aktuelni stanar Bijele kuće. Kako je "Double 0" krenuo, uskoro islamski svijet neće biti jedini dio čovječanstva koji će biti bombardovan skupim naručenim medijskim propagandnim porukama čiji je cilj da poprave imidž Amerike i Amerikanaca u očima prosječnih muslimana. State Departmentu bi valjalo da već krene sa naručivanjem odgovarajućih poruka i za Britance, Francuze, Kanađane, Nijemce... ili kraće, za čitav svijet, sa izuzetkom Sharonovih sljedbenika.


 

Skuplje Pale od Sarajeva

Za rubriku "vjerovali ili ne" je činjenica da je skuplji kvadratni metar kuće ili stana na Palama nego u sarajevskom naselju Dobrinja! U centru Pala, ili kako ih još zovu Srpsko Sarajevo, cijena kvadratnog metra stambenog prostora je 1.200 KM, dok je na Dobrinji od 700 do 800 KM. No, to je samo zvanično.

S obzirom na opću "nestašicu" novca, oni što žele ostati na Palama ne mogu prodati stanove u onom što zovu federalno Sarajevo, te se obrate nekoj od agencija za nekretnine. A agencija ih putem zamjene dovede do željenog cilja. U tom slučaju oni dobiju kuću na Palama čija je vrijednost tridesetak hiljada KM, a u Sarajevu ustupe stan koji je procijenjen na šezdesetak hiljada KM. S obzirom da kod nas ništa nije kao što izgleda, ni to nas ne treba čuditi.

U sarajevskoj agenciji za nekretnine "Gala" kažu da je evidentan pad cijena nekretnina. Taj trend će se nastaviti, tvrde, sve dok se ne završi otkup stanova. Trenutno je prosječna cijena stana od 60 kvadratnih metara oko 50.000 KM. Dodaju da je jedan od razloga za smanjenje vrijednosti nekretnina u prijestolnici BiH velika ponuda a mala potražnja. Uzrok ovom potonjem je, naravno, besparica. Povratnika iz dijaspore, s džepovima punim para, skoro da više i nema, a s obzirom na ovdašnji životni standard, rijetko ko drugi može sebi priuštiti takav luksuz kao što je krov nad glavom.

No, bez obzira što su cijene nekretnina snižene, stanovi nikada zapravo nisu bili skuplji. Jer, nekada su se, kako god da to zvučalo, dobijali besplatno.


Radovan ostavio papire, a SFOR Radovana

Stabilizacijske snage SFOR-a nisu u utorak ujutro izvršile premetačinu samo Karadžićeve kuće na Palama. Dani iz izvora na samim Palama saznaju da je tog jutra pretresena i vikendica kod hotela "Panorama", a u kojoj je ratni zločinac Radovan Karadžić boravio od 1992. do 1995. godine. Vikendica je inače vlasništvo sestre Karadžićeve supruge Ljiljane i ona, otkako je Radovan odselio, stoji zatvorena. Naš izvor kaže da su vrata i prozori vikendice odvaljeni, a drvene tarabe oštećene. "Po povaljanoj travi vidi se da je 'provalnik' netom otišao", kaže naš izvor i ističe kako ni paljanska policija, a niti bilo koja druga, uopće nije došla da izvrši uviđaj. On kaže: "Svi znaju da je vikendica pretresena, ali svi se prave budale i šute."

Ili je sve to, zaista, dio scenarija? Onog što su ga u svojoj prepisci napravili Ljiljana Zelen- -Karadžić i komandant stabilizacijskih snaga u BiH John Sylvester!

Naime, na Palama, ali i šire u Republici Srpskoj, sve je više uvriježeno mišljenje da je prilikom prepiske, zapravo, došlo do deala prema kojem je Karadžić SFOR-u trebao ostaviti dokumente, a ovi ih pokupiti i onda ga pustiti na miru.

"Karadžića zapravo SFOR nikad nije ni namjeravao uhapsiti; ipak, da bi dali javnosti do znanja da nešto rade, nagodili su se s njim. On im je ostavio papire, a oni su ostavili njega", tvrdi izvor Dana.

Međutim, Karadžić nije vojnicima SFOR-a ostavio bilo šta. Videokasete, diskete i hard diskovi zapravo su, tvrdi izvor Dana, sve sami kompromitirajući materijal protiv Slobodana Miloševića, pa čak i Ratka Mladića. "Javna je tajna da građani Republike Srpske, njih većina, vjeruju da su svi srpski generali koji su danas u Haagu tamo prije svega zbog toga što ih je Karadžić zavalio. I sad to isto on ponavlja sa Miloševićem i Mladićem i istovremeno pere sebe. SFOR, garantujem, nije našao ni slova o Karadžiću", tvrdi izvor Dana.

Pa neka sad neko kaže da esforovci lažu kada kažu da "akcija nije bila povezana sa hapšenjem Radovana Karadžića".


Pljušte krivične prijave i padaju ministri

Ostavka koju je u ponedjeljak podnio predsjednik Unsko-sanskog kantona Amir Avdić dočekana je kao nešto već očekivano. Nakon što je Kantonalno tužilaštvo podnijelo krivične prijave protiv čelnika ovog kantona a u toku su istražne radnje, ponuđena ostavka više je iznuđeni nego moralni korak učinjen od strane predsjednika Avdića, a na uporno insistiranje OHR-a. Na ponuđenu ostavku, koju će verificirati Skupština kantona, prvi je reagirao Kantonalni odbor Liberalno demokratske stranke, smatrajući kako je "džentlmenski i širokogrudi odlazak sa funkcije licemjerstvo, a ne moralni čin predsjednika kantona, jer je već ranije bio obaviješten od OHR-a da će ako se sam ne povuče sa ove funkcije do 1. jula biti smijenjen od strane Visokog predstavnika Ashdowna". Zajedno sa predsjednikom Avdićem, sa političke scene i iz vlasti odlazi i ministar zdravlja, socijalne politike, izbjeglih i raseljenih lica Muhamed Kasumović. On je, uz ministra policije Muhameda Babića drugi smijenjeni ministar do okončanja istražnog postupka u tužilaštvu. Ista sudbina mogla bi zadesiti i predsjedavajućeg Skupštine kantona, Muhameda Beganovića. Zbog kojih krivičnih djela je podnesena krivična prijava protiv čelnika kantona, kantonalna tužiteljica Fikreta Džanić nije željela govoriti. Jedino što je za Dane kazala bilo je to da "će se sve znati kad se istraga završi". Nije čak željela komentirati ni sumnju koju je Amir Avdić iznio u pogledu rada tužiteljstva.

Ipak, Dani saznaju da se predsjednika kantona Amira Avdića tereti za pronevjeru prilikom štampanja zdravstvenih knjižica 1997. godine, u čemu nije usamljen. Ministru policije, koji je suspendovan do okončanja istražnog postupka, prigovara se da je kočio proces povratka, a Muhamed Kasumović i Muhamed Beganović terete se za štetno sklapanje ugovora pri kupovini CT aparata za Kantonalnu bolnicu u Bihaću.

Sve u svemu, niko nije kriv dok se suprotno ne dokaže. Datum održavanja vanredne sjednice Skupštine kantona od zvaničnika nismo mogli saznati, kao ni to ko će zamijeniti smijenjenog ministra zdravlja. Svi zvaničnici u vrijeme kada smo ih tražili bili su na nekom "sastanku". O čemu su na njima razgovarali, nije teško pretpostaviti.

Tek što je Kanton uspio dobiti verifikovanu Vladu, ostao je bez predsjednika Kantona i ministra. Do izbora je samo tri mjeseca, šta će i hoće li se dotad u vlasti Unsko-sanskog kantona stanje srediti, teško je reći. Raduje, međutim, činjenica da je vladavina zakona postala izvjesna. Milom ili silom, sada je manje važno.


Svećenik prikuplja novac za Ferhadiju

Pravda - uspjela je ujediniti islam i kršćanstvo prvi put u historiji. Pravda je bila motiv da se anglikanski svećenik Donald Reevs zauzme za izgradnju Ferhat-pašine džamije u Banjoj Luci. Naime, Reevs je direktor britanske organizacije The Soul of Europe, koja djeluje u Banjoj Luci, i on je u saradnji sa Islamskom zajednicom BiH počeo prikupljati novac za izgradnju Ferhadije.

"Veliki broj zemalja u Evropi zainteresiran je za ovaj projekat, tako da ćemo uskoro imati spisak evropskih vlada koje će obezbijediti glavnicu novca za izgradnju džamije", kazao je agilni Reevs prošlog petka u Sarajevu.

Po projektnoj dokumentaciji, koju je izradio Arhitektonski fakultet u Sarajevu, a koja je već uručena Ministarstvu za urbanizam i građevinarstvo u Republici Srpskoj, za ponovnu izgradnju Ferhadije potrebno je 12 miliona KM, ukoliko se ne bude trebao plaćati porez. Iako je trenutno konto za ovaj projekat na nuli, banjalučkog muftiju Edhema ef. Čamdžića tješi činjenica da je pored vlč. Reevsa, novčanu pomoć za Ferhadiju obećao i engleski princ Charles.


 


Arhiva Dani
264

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh