LIČNOST
U FOKUSU
Jasmin Imamović
Političku
karijeru je započeo kao šef općinskih birokrata. No, i sa pozicije
zapovjednika gradske administracije u Tuzli Jasmin Imamović
je uspio postati prvo čovjekom iz sjene u najmoćnijoj lokalnoj
vlasti u Bosni tokom rata, da bi u miru polako prešao ključnu
fazu u osvajanju načelničkog kabineta. Za razliku od svog prethodnika
Selima Bešlagića, nije se igrao ministra vanjskih poslova,
nije širio demagošku žvaku o vječitim prioritetima niti je neučinjeno
skrivao retoričkim akrobacijama čija je glasnoća obrnuto proporcionalna
značaju izgovorenog.
Pravnik
sa književničkim ambicijama u Tuzli je prepoznao skrivene potencijale,
sagledao mogućnosti i svoj angažman i institucionalnu podršku
usmjerio ka onome što bi nekadašnji industrijski centar moglo
pretvoriti u kulturnu i još više kulturnjačku Mekku. Jasmin Imamović
nije morao doći na vlast da bi otkrio kako je u prošlom vijeku
Tuzlu napustilo nekoliko desetina talentiranih i uspješnih ljudi
koji u vlastitom gradu nisu imali ni šta, ni za koga raditi niti
od toga živjeti. Ali jeste morao doći do količine moći kojom se
stvari mogu mijenjati.
Za
njegovog mandata u Tuzli su se ponovo probudili uspavani umovi,
oživjele reprezentativne institucije, pronašla nova energija i,
što je najbitnije, sve izgleda ne kao incident dobrog, već kao
početak velike priče. One u kojoj će posebno mjesto imati Tuzlanski
književni susreti, manifestacija oko koje se već okupljaju relevantni
pisci i teoretičari književnosti iz krajeva u koje se može ići
bez prevodilaca i rječnika i koja po svome funkcioniranju pokazuje
da nam diletantizam nije sudbinski dodijeljen. I koja, što je
najvažnije, na najbolji mogući način podsjeća da je u Tuzli rođen
i odrastao klasik (barem) južnoslavenske književnosti i kandidat
za Nobelovu nagradu - Meša Selimović.
RIJEČ
U FOKUSU
Ljeto
Piše: Mile Stojić
Nakon
neuobičajeno hladnog proljeća, val nesnosnih vrućina podsjeća
nas da smo duboko zakoračili u ljeto. Da podsjetimo, ovo godišnje
doba na našoj, sjevernoj hemisferi traje od 21. lipnja do 22.
rujna, dok na južnoj počinje 22. prosinca, a završava 22. ožujka.
Tako ljudi u Australiji i Novom Zelandu novu godinu dočekuju početkom
ljeta, a na plaže hrle u dugim zimskim mjesecima.
Ljeto
je doba plodnosti i zrenja, razdoblje kad zriju zemaljski plodovi
i priroda daje najbolje od sebe. Nije onda ni čudno da su naši
preci po ljetima nazivali i brojali godine. Kaže se: imala je
trideset ljeta. Piše se: ovaj zapis nastaje ljeta Gospodnjega
dvijehiljadedrugoga. Anno Domini MMII.
Milenij
zovemo tisućljećem, a deceniju desetljećem. Kroniku ljetopisom.
Najslavnija naša povijesna kronika je Ljetopis popa Dukljanina,
objavljena u Mlecima 1666. Napisao ju je nepoznati svećenik dukljansko-barske
nadbiskupije na temelju izgubljenih slavenskih listina iz 11.
i 12. stoljeća.
Ljetopisci,
pak, posljednjega desetljeća našega stoljeća ostavit će svjedočenje
našim potomcima o tome kako su naši dani protekli bez ljeta i
bez sunca. Kako je crna zima izišla iz diluvijalnih ledenih prostranstava
i naselila se u ljudska srca. Podsjećanje na desetljeće rata i
nemira pokazuje, zapravo, samo jedno vrijeme rasapa, bezvlašća
i bezakonja, koje su kurvini sinovi iskoristili za svoje bogaćenje,
devalviravši i u blato bacivši sve najuzvišenije što jedan ljudski
život i svijet može imati.
Ali,
pustimo sad to. Ljeto nije vrijeme presabiranja ni svođenja računa.
Upijajmo ga, stoga, svim čulima, uživajmo njegovu "gustu
ljepotu", o kojoj je pjevao srpski pjesnik Dušan Matić.
Uživajmo u mirisima. Sommer, somertime, ponovno je hit sezone.
Ali, čuvajte se sunca, preporučuju liječnici i upozoravaju na
nekakve sablasne ozonske rupe: nikakvi kozmetički preparati neće
vas zaštititi od sunčeva opasnog ultraljubičastog zračenja.
Pa,
ipak, vi ponesite sva ulja i losione, kakav uzbudljivi roman iz
vaše mladosti (može Kundera, ili barem Nabokov,
ne može Selimović, nikako Krleža).
Naš
tip: prvi dan po dolasku na ljetovanje kupite svežanj razglednica.
Netko će navečer ponovno svirati bučno na nevidljivoj terasi u
zatonu, a vi za to vrijeme pišite prijateljima, poznanicima, bivšim
ljubavima, ispunjajte poleđine tih šarenih slika pune drvenih
magaraca i akvamarina. Poštari će se čudom čuditi: tolika gomila
brižljivo ispisanih karta, a sve bez adrese.
Ponovo
ljeto! Ponovo "rubom vode i pijeska prolaze lijepe mlade
žene sa zavrnutim nogavicama. Znam da je zakon vjerojatnosti na
mojoj strani, da je među njima barem jedna koju bih mogao nagovoriti
bez većeg napora, bez znatnijih tehničkih poteškoća. Ali ne slijedim
ih pogledom. Jer, meni se više ništa ne može dogoditi što već
nisam živio. Ništa što već nisam umro"
| Ujedinjene Nacije novi
američki talac |
Taman
kad se učini da je neuračunljivost aktuelne američke administracije
dosegla svoj maksimum, ona svojim odlukama demantira izrečeni utisak.
Najnovija glupost Bushove administracije vezana je za odluku da
zbog oficijelnog početka rada stalnog Međunarodnog krivičnog suda
(ICC) blokira sve mirovne misije Ujedinjenih nacija i to svojim
zahtjevom za izuzeće američkih državljana od nadležnosti ovog suda.
Ni rezultat glasanja u Savjetu sigurnosti od 14 naprema 1, kojim
je odbijen američki zahtjev, nije urazumio američku administraciju
i natjerao je da odustane od zahtjeva. Poslovično nesretna Bosna
i Hercegovina i Misija Ujedinjenih nacija u njoj imale su peh da
prve budu dovedene u pitanje, ali ništa manji znak pitanja ne visi
i nad nastavkom ukupno 14 mirovnih misija Ujedinjenih nacija širom
svijeta.
Protiv
čega je to ustvari radikalna republikanska desnica u američkom Kongresu
i van nje i zbog čega za Amerikance traži status kakav za svoje
državljane ne traže ni najbliži američki saveznici, poput Velike
Britanije ili Njemačke, pa čak i države koje imaju razloga za rezerve
prema ICC-u, poput Kine i Rusije? Istinske mogućnosti, shodno Statutu
ICC-a, za suđenje američkim državljanima su, kako to ocjenjuje i
londonski The Economist, tek malo veće od ništavnih.
Naime, s obzirom da cjelokupan personal UN-ovih misija već uživa
kompletan imunitet u zemljama u kojima se misije nalaze, ukoliko
bi neki pripadnik misije počinio zločin protiv čovječnosti, recimo,
bio bi deportovan u domovinu i tamo bi mu bilo suđeno. Lista krivičnih
djela za koja ICC ima nadležnost svakako je veoma uska, a čak i
za ta djela ICC bi imao nadležnost u samo dva slučaja: ukoliko počinilac
zločina ne bi bio procesuiran pred domaćim sudom ili ukoliko bi
postojali uvjerljivi dokazi da se radi o "sramno traljavom
sudskom procesu" koji za cilj ima oslobađanje počinioca od
odgovornosti. U zemljama snažne pravne tradicije, u kojima postoji
zavidan uticaj javnog mnijenja, a SAD jeste takva država, mogućnosti
da se ovo dogodi su skoro nikakve.
Ipak,
sve naprijed navedeno nije bilo dovoljno da zbog insistiranja na
povlaštenom položaju isključivo i jedino američkih državljana ("mimo
čitavog dunjaluka"), George "double 0" Bush
u pat-poziciju dovede kompletne Ujedinjene nacije, njihovu ulogu
u očuvanju mira i 14 mirovnih misija, među kojima i bosanskohercegovačku.
Zahvaljujući administraciji, čiji potencijal da čitavu zemaljsku
kuglu zavije u crno očito još ni izbliza nije potrošen, ICC, kao
najveće dostignuće u historiji čovječanstva u prevenciji najmonstruoznijih
zločina protiv humanosti, nalazi se pred velikim iskušenjem. Bit
će zanimljivo, ne samo za Bosnace i Hercegovce, vidjeti hoće li
kompletan sistem Ujedinjenih nacija i međunarodnih institucija doživjeti
krah pred koncentričnim talasima bezumlja koji se od useljavanja
aktuelne administracije u Bijelu kuću šire svijetom.
"Zašto
nas mrze širom svijeta?", često je pitanje koje dobri, humani,
prostodušni, pomalo naivni i o svijetu podobro neinformirani Amerikanci,
a takvih je većina, postavljaju sebi i strancima. Odgovor im nikada
nije bio bliži nego je to sada: uglavnom zbog politika neuračunljivih
predsjednika, čiji je šampion upravo aktuelni stanar Bijele kuće.
Kako je "Double 0" krenuo, uskoro islamski svijet neće
biti jedini dio čovječanstva koji će biti bombardovan skupim naručenim
medijskim propagandnim porukama čiji je cilj da poprave imidž Amerike
i Amerikanaca u očima prosječnih muslimana. State Departmentu bi
valjalo da već krene sa naručivanjem odgovarajućih poruka i za Britance,
Francuze, Kanađane, Nijemce... ili kraće, za čitav svijet, sa izuzetkom
Sharonovih sljedbenika.
|
Skuplje Pale od Sarajeva
Za rubriku "vjerovali
ili ne" je činjenica da je skuplji kvadratni metar kuće ili
stana na Palama nego u sarajevskom naselju Dobrinja! U centru
Pala, ili kako ih još zovu Srpsko Sarajevo, cijena kvadratnog
metra stambenog prostora je 1.200 KM, dok je na Dobrinji od 700
do 800 KM. No, to je samo zvanično.
S obzirom na opću "nestašicu"
novca, oni što žele ostati na Palama ne mogu prodati stanove u
onom što zovu federalno Sarajevo, te se obrate nekoj od agencija
za nekretnine. A agencija ih putem zamjene dovede do željenog
cilja. U tom slučaju oni dobiju kuću na Palama čija je vrijednost
tridesetak hiljada KM, a u Sarajevu ustupe stan koji je procijenjen
na šezdesetak hiljada KM. S obzirom da kod nas ništa nije kao
što izgleda, ni to nas ne treba čuditi.
U sarajevskoj agenciji za nekretnine
"Gala" kažu da je evidentan pad cijena nekretnina. Taj
trend će se nastaviti, tvrde, sve dok se ne završi otkup stanova.
Trenutno je prosječna cijena stana od 60 kvadratnih metara oko
50.000 KM. Dodaju da je jedan od razloga za smanjenje vrijednosti
nekretnina u prijestolnici BiH velika ponuda a mala potražnja.
Uzrok ovom potonjem je, naravno, besparica. Povratnika iz dijaspore,
s džepovima punim para, skoro da više i nema, a s obzirom na ovdašnji
životni standard, rijetko ko drugi može sebi priuštiti takav luksuz
kao što je krov nad glavom.
No, bez obzira što su cijene
nekretnina snižene, stanovi nikada zapravo nisu bili skuplji.
Jer, nekada su se, kako god da to zvučalo, dobijali besplatno.
Radovan ostavio papire,
a SFOR Radovana
Stabilizacijske snage SFOR-a
nisu u utorak ujutro izvršile premetačinu samo Karadžićeve kuće
na Palama. Dani iz izvora na samim Palama saznaju da je
tog jutra pretresena i vikendica kod hotela "Panorama",
a u kojoj je ratni zločinac Radovan Karadžić boravio od
1992. do 1995. godine. Vikendica je inače vlasništvo sestre Karadžićeve
supruge Ljiljane i ona, otkako je Radovan odselio, stoji zatvorena.
Naš izvor kaže da su vrata i prozori vikendice odvaljeni, a drvene
tarabe oštećene. "Po povaljanoj travi vidi se da je 'provalnik'
netom otišao", kaže naš izvor i ističe kako ni paljanska
policija, a niti bilo koja druga, uopće nije došla da izvrši uviđaj.
On kaže: "Svi znaju da je vikendica pretresena, ali svi
se prave budale i šute."
Ili je sve to, zaista, dio
scenarija? Onog što su ga u svojoj prepisci napravili Ljiljana
Zelen- -Karadžić i komandant stabilizacijskih snaga u BiH
John Sylvester!
Naime, na Palama, ali i šire
u Republici Srpskoj, sve je više uvriježeno mišljenje da je prilikom
prepiske, zapravo, došlo do deala prema kojem je Karadžić
SFOR-u trebao ostaviti dokumente, a ovi ih pokupiti i onda ga
pustiti na miru.
"Karadžića zapravo
SFOR nikad nije ni namjeravao uhapsiti; ipak, da bi dali javnosti
do znanja da nešto rade, nagodili su se s njim. On im je ostavio
papire, a oni su ostavili njega", tvrdi izvor Dana.
Međutim, Karadžić nije vojnicima
SFOR-a ostavio bilo šta. Videokasete, diskete i hard diskovi zapravo
su, tvrdi izvor Dana, sve sami kompromitirajući materijal
protiv Slobodana Miloševića, pa čak i Ratka Mladića.
"Javna je tajna da građani Republike Srpske, njih većina,
vjeruju da su svi srpski generali koji su danas u Haagu tamo prije
svega zbog toga što ih je Karadžić zavalio. I sad to isto
on ponavlja sa Miloševićem i Mladićem i istovremeno pere sebe.
SFOR, garantujem, nije našao ni slova o Karadžiću", tvrdi
izvor Dana.
Pa neka sad neko kaže da esforovci
lažu kada kažu da "akcija nije bila povezana sa hapšenjem
Radovana Karadžića".
Pljušte krivične prijave
i padaju ministri
Ostavka koju je u ponedjeljak
podnio predsjednik Unsko-sanskog kantona Amir Avdić dočekana
je kao nešto već očekivano. Nakon što je Kantonalno tužilaštvo
podnijelo krivične prijave protiv čelnika ovog kantona a u toku
su istražne radnje, ponuđena ostavka više je iznuđeni nego moralni
korak učinjen od strane predsjednika Avdića, a na uporno insistiranje
OHR-a. Na ponuđenu ostavku, koju će verificirati Skupština kantona,
prvi je reagirao Kantonalni odbor Liberalno demokratske stranke,
smatrajući kako je "džentlmenski i širokogrudi odlazak sa
funkcije licemjerstvo, a ne moralni čin predsjednika kantona,
jer je već ranije bio obaviješten od OHR-a da će ako se sam ne
povuče sa ove funkcije do 1. jula biti smijenjen od strane Visokog
predstavnika Ashdowna". Zajedno sa predsjednikom Avdićem,
sa političke scene i iz vlasti odlazi i ministar zdravlja, socijalne
politike, izbjeglih i raseljenih lica Muhamed Kasumović.
On je, uz ministra policije Muhameda Babića drugi smijenjeni
ministar do okončanja istražnog postupka u tužilaštvu. Ista sudbina
mogla bi zadesiti i predsjedavajućeg Skupštine kantona, Muhameda
Beganovića. Zbog kojih krivičnih djela je podnesena krivična
prijava protiv čelnika kantona, kantonalna tužiteljica Fikreta
Džanić nije željela govoriti. Jedino što je za Dane
kazala bilo je to da "će se sve znati kad se istraga završi".
Nije čak željela komentirati ni sumnju koju je Amir Avdić iznio
u pogledu rada tužiteljstva.
Ipak, Dani saznaju da
se predsjednika kantona Amira Avdića tereti za pronevjeru prilikom
štampanja zdravstvenih knjižica 1997. godine, u čemu nije usamljen.
Ministru policije, koji je suspendovan do okončanja istražnog
postupka, prigovara se da je kočio proces povratka, a Muhamed
Kasumović i Muhamed Beganović terete se za štetno sklapanje ugovora
pri kupovini CT aparata za Kantonalnu bolnicu u Bihaću.
Sve u svemu, niko nije kriv
dok se suprotno ne dokaže. Datum održavanja vanredne sjednice
Skupštine kantona od zvaničnika nismo mogli saznati, kao ni to
ko će zamijeniti smijenjenog ministra zdravlja. Svi zvaničnici
u vrijeme kada smo ih tražili bili su na nekom "sastanku".
O čemu su na njima razgovarali, nije teško pretpostaviti.
Tek što je Kanton uspio dobiti
verifikovanu Vladu, ostao je bez predsjednika Kantona i ministra.
Do izbora je samo tri mjeseca, šta će i hoće li se dotad u vlasti
Unsko-sanskog kantona stanje srediti, teško je reći. Raduje, međutim,
činjenica da je vladavina zakona postala izvjesna. Milom ili silom,
sada je manje važno.
Svećenik prikuplja novac
za Ferhadiju
Pravda - uspjela je ujediniti
islam i kršćanstvo prvi put u historiji. Pravda je bila motiv
da se anglikanski svećenik Donald Reevs zauzme za izgradnju
Ferhat-pašine džamije u Banjoj Luci. Naime, Reevs je direktor
britanske organizacije The Soul of Europe, koja djeluje u Banjoj
Luci, i on je u saradnji sa Islamskom zajednicom BiH počeo prikupljati
novac za izgradnju Ferhadije.
"Veliki broj zemalja
u Evropi zainteresiran je za ovaj projekat, tako da ćemo uskoro
imati spisak evropskih vlada koje će obezbijediti glavnicu novca
za izgradnju džamije", kazao je agilni Reevs prošlog
petka u Sarajevu.
Po projektnoj dokumentaciji,
koju je izradio Arhitektonski fakultet u Sarajevu, a koja je već
uručena Ministarstvu za urbanizam i građevinarstvo u Republici
Srpskoj, za ponovnu izgradnju Ferhadije potrebno je 12 miliona
KM, ukoliko se ne bude trebao plaćati porez. Iako je trenutno
konto za ovaj projekat na nuli, banjalučkog muftiju Edhema
ef. Čamdžića tješi činjenica da je pored vlč. Reevsa, novčanu
pomoć za Ferhadiju obećao i engleski princ Charles.
|