Da li će se i Paddy Ashdown početi igrati licemjerne igre popuštanja liderima Republike Srpske? Da li će to i ovaj, sa velikim očekivanjima dočekani Visoki predstavnik krenuti svijetlim stopama svog prethodnika Wolfganga Petritscha? Naime, Ashdown je prvo donio dvije Odluke o izmjenama i dopunama Zakona o ličnoj karti građana BiH i Zakona o centralnoj evidenciji i razmjeni podataka u kojima se ukida unošenje naziva entiteta u ličnu kartu. Preporuke ovakvog tipa, podsjećanja radi, dalo je Vijeće Evrope u svom izvještaju o zaštiti ličnih podataka građana. Potom su uslijedili burni protesti političara iz Republike Srpske, koji su jedva dočekali da u ovom Ashdownovom potezu prepoznaju elemente njegove antisrpske politike. I, nažalost, kao što je to bivalo i za Petritschevog mandata, uslijedili su razgovori OHR-a sa predstavnicima Vlade RS. Konačno, Ivanićev Biro za odnose sa javnošću saopćava kako će naziv Republika Srpska biti sadržan u rubrici Ministarstva unutrašnjih poslova RS-a. I šta, naposljetku, znači ovo saopćenje? Ashdownov ustupak Ivaniću zbog kritika koje su uslijedile iz bloka nacionalističkih stranaka RS-a? Zamazivanje očiju biračima pred izbore tvrdnjom koja je obični falsifikat jer Republike Srpske, kao ni Federacije, ipak neće biti u ličnim kartama? Ili će to "MUP RS" biti posebno naznačeno kako se stanovnici ovog entiteta ne bi našli smrtno uvrijeđenim, jer, zaboga, nema im otadžbine u ličnoj karti? Ili su ovaj Ashdownov potez i reakcije koje je proizveo samo ispipavanje pulsa političara i javnosti u RS-u za mnogo značajnije odluke i ukidanje državnih prerogativa RS-a u vezi sa najznačajnijim pitanjima?

Ima li šta gore nego kad razočarani opozicionar drži bukvicu o tome šta bi on radio da je na vlasti. Vjerovatno to što je taj opozicionar nekad bio na vlasti i pokazao sve što je imao pokazati, pa njegova današnja naklapanja služe samo za popunjavanje predizborno-propagandnog programa. Sulejman Tihić, istina, nikad nije bio od neke velike demagogije, barem ne u mjeri u kojoj je bio i još uvijek jeste njegov počasni predsjednik, ali je u intervjuu svom omiljenom Ljiljanu pokazao da je dostojan Izetbegovićev učenik. "Ivanić nije htio da razmišlja, nije htio da razgovara sa međunarodnom zajednicom ako nije SDS u vlasti i međunarodna zajednica je 'klepnula ušima' i pristala da SDS bude u vlasti. Naši lideri, Haris Silajdžić i Zlatko Lagumdžija, otresli su se SDA i pristali da prave vlast bez SDA." Ma, sram ih bilo! Kakav je to bezobrazluk lidera Alijanse da tek tako odbace SDA i sve tekovine njene najteže desetogodišnjice. Vispreni Tihić, međutim, razotkriva prave motive ovog nesvakidašnjeg licemjerja "njegovih lidera": "(…) Oni su se nas odrekli samo radi svojih ličnih i uskostranačkih interesa, da se oni poredaju na tim foteljama. " Zaista podlo i neljudski: oni se redaju na fotelje u kojima su do jučer sjedile Tihićeve uskostranačke kolege. Ili pak koalicioni partneri. Kao Momčilo Krajišnik. Ili Boro Bosić. Ili Spasoje Tuševljak. Ili neko od inih kolega iz SDS-ovog arsenala bez kojih SDA nije mogla ni uoči, a ni poslije rata. I koje je upravo njegov počasni predsjednik ostavio u političkom životu jer je međunarodna zajednica "klepnula ušima", pristavši na poslijeratni SDS sa Karadžićem u šumi i Krajišnikom u Predsjedništvu BiH.

Kada porezna uprava pokloni oduzetu kafu penzionerima, onda je to veliki gest prema najsiromašnijem sloju stanovništva, ali ni na koji način ne utiče na to da li će se švercovana i neoporezovana kafa i dalje prodavati. Ono što su federalni poreznici učinili prije nekoliko dana, sasvim sigurno će značajno uticati na to da se u ovoj zemlji ili barem jednoj njenoj polovini počne poštovati zakon. Makar onaj o autorskim pravima. Više od 100.000 piratskih audio i video kaseta i CD-ova zaplijenjenih od ilegalnih proizvođača i dilera, pogaženo je i smrskano gusjenicama bagera na sarajevskoj deponiji smeća. "Poreznici su robu pronašli u nekoliko stanova i kuća u sarajevskim naseljima Bojnik i Otes, te u Busovači, gdje je bila smještena prava ilegalna tvornica piratskih kaseta", rekao je za Oslobođenje prvi čovjek Poreske uprave Federacije Midhat Arifović. Vrijednost robe koju su federalni poreznici izuzeli posljednjih nekoliko mjeseci prelazi pola miliona maraka. Koliko je ovakva akcija "šokantna", pogotovo za one koji su direktno oštećeni prodajom piratskih audio i video kaseta i CD-ova, najbolje svjedoči nevjerica suvlasnika produkcijske kuće In takt Nevzeta Jukića, na čije se - kao i na apele inih autora, pjevača ili kompozitora, trgovaca ovom robom - niko do sada nije obazirao. Iako je BiH do sada bila eldorado za pirate, a zbog njihove niske cijene ova situacija pogodovala i širokim narodnim masama koje ne mogu izdvojiti tridesetak maraka za originalni CD, odricanje od tog jeftinog zadovoljstva je cijena koju će svi morati platiti zarad uzvišenog cilja - vladavine zakona.

Kantonalni ministar Gradimir Gojer je izjavio da će podnijeti ostavku ukoliko se nastavi gostovanje pjevača iz Srbije i Crne Gore u Sarajevu. Udruženje građana "Bosnae - Zelene beretke" je podržalo Gojerovu izjavu, ali je ostalo nejasno da li samo zbog protivljenja održavanju, recimo, koncerta srbijanskog pjevača Ace Lukasa u dvorani Vistafon ili i zato što bi voljeli da Gojer podnese ostavku. Bilo kako bilo, "gostovanje pjevača koji su sokolili agresorske horde u krvavim pohodima na Sarajevo i BiH", kako stoji u saopćenju "Zelenih beretki", već godinama diže prašinu u estradnim krugovima, a, evo, priključuju im se i prvoborci protiv agresije. Istine radi, ovaj problem je davno mogao biti riješen samo kada bi se i Gojer i oni koji ga podržavaju više bavili stvarima zbog kojih se pojavljuju u javnosti. Ministar je imao, za ovdašnju kulturu, važnijih prilika da iskaže svoju spremnost na davanje ostavki, a "Zelene beretke" su, umjesto podrške Gojeru, mogle od njega javno zatražiti da konačno profunkcioniše davno predloženi Zakon o estradnoj djelatnosti. Još je u njegovom nacrtu precizno definisano da se "organizovanjem javnog izvođenja estradnih programa, odnosno posredovanjem u izvođenju estradnih programa u inostranstvu ili sa inostranim estradnim umjetnicima na području Kantona može baviti samo organizator i posrednik koji je registrovan za obavljanje ove djelatnosti uz prethodno pribavljeno mišljenje Udruženja i odobrenje opštinske službe nadležne za kulturu na čijem području se djelatnost obavlja". Udruženje koje se spominje je ono koje okuplja estradne izvođače Kantona Sarajevo i trebalo bi biti odgovorno za promociju ili zabranu nastupa svojih prekodrinskih kolega. Ali ne: lakše je skupljati predizborne poene jeftinim parolama nego provoditi i promovirati zakon.

Konačno evo jedne tmurne bosanske priče koja nije postala dio crne ekonomske statistike. Trideset godina jedna od najpoznatijih svjetskih automobilskih kuća postoji u Sarajevu i izgleda da će tu definitivno i ostati, unatoč više puta najavljenom povlačenju iz BiH kao zemlje "visokog rizika" za strana ulaganja. Doduše, nivo poslovanja firme koja nosi ime njemačkog automobilskog giganta daleko je od predratne godišnje produkcije od oko 45.000 vozila. Daleko je čak i od nivoa proizvodnje jer su se u Vogošći prije rata vozila zaista proizvodila, a sada je u pitanju tzv. SKD montaža. Dakle, tih 300 "golfova" četvrte generacije, popularnih "četvorki", za biznis u kojem se broj proizvedenih auta mjeri milionima, jesu zanemarljivi, ali su oni za oporavak uništene bosanske privrede više od simbola. Njima se "golf", kao daleko najpopularniji i najprodavaniji automobilski trade mark, vraća na velika vrata u Sarajevo i BiH koja su širom otvorili Preventovci - Nijaz Hastor na vanjskom i Nihad Imamović na domaćem terenu. Još značajnije je to da priču o feniksu bh. auto-industrije nisu promovirali ambiciozni i glasova gladni političari, kao što je to počesto bio slučaj, niti su je iskoristili kako bi obećali megalomanske i definitivno nerealne izvozne projekcije desetina hiljada u Sarajevu sklopljenih "škoda". Za promjenu, najavljena je sasvim realna proizvodnja dijelova za potrebe fabrika u Njemačkoj, a, također za promjenu, bit će dovoljno da "četvorke", a u skoroj budućnosti i "petice" zadovolje makar dio ovdašnjeg tržišta i time, zbog povoljnih, 13 posto manjih cijena, natjeraju uspavanu konkurenciju da i ona pokrene svoju proizvodnju u BiH.

Federalna televizija je u svom kratkom vijeku napravila sijaset "provala", ali ono što je priuštila očima i mozgu svojih nesretnih gledalaca u povodu manifestacije "Novinar godine 2001" definitivno spada u vrh top-liste šund ostvarenja. Po ko zna koji put zloupotrebljavajući činjenicu da gazduju haračem koji prikupljaju kroz račune za struju, čelnici FTV-a su odlučili da udarni termin ove javne televizije potroše na prikazivanje tragikomične parade likova koji su se okupili u Holiday Innu kako bi propratili izbor "nečega" što je ponajmanje to što se zove - najbolji profesionalac ili najbolji medij u ovoj državi. Nakon propasti projekta izbora najboljeg novinara i medija u kojem su trebala učestvovati sva novinarska udruženja sa prostora BiH, čak je i usporenom Predsjedništvu BiH postalo jasno kako ne treba da ima ikakve veze sa ovom skarednom manifestacijom, pa se brže-bolje odreklo pokroviteljstva nad istom. Ali, ne lezi, vraže, zarad promocije glanc nove frizure Midhete Kurspahić i par minuta priče bivšeg laureata, a sadašnjeg direktora FTV-a Jasmina Durakovića, vrijedi skršiti pretplatâ i pretplatâ. Ipak, spikerica i direktor nisu bili zvijezde večeri: to je, po svemu, bio grandiozni Vlastimir Mijović, to jest ono malo što je ostalo od ovog nekada ozbiljnog novinara. I konačno, kao šlag na papazjaniju koja je te večeri izašla iz Mijovićevih usta, došlo je prikazanje izvjesnog gospodina Rokše, za kojeg su pouzdani izvori sa govornice ustvrdili da je predsjednik organizatora sijela - Saveza novinara BiH. Od ove opskurne organizacije, oni koji se, za razliku od Rokše, zaista bave ovom profesijom navikli su i na daleko gore stvari od ove iz Holiday Inna, ali zato FTV polako prevazilazi i najcrnje slutnje u vezi sa kvalitetom pretplatom plaćenog programa.

Taman tamo gdje profesionalne televizijske stanice započinju svoj prilog, na Federalnoj televiziji slijedi - rez. Najsvježiji primjer mogao se vidjeti na malim ekranima i to usred najgledanije emisije, Dnevnika, u utorak drugog jula, kada je emitiran snimak događaja iz Radakova, gdje su demobilizirani vojnici protestirali u strahu da im obećane otpremnine neće biti isplaćene. Više od 200 sada već bivših pripadnika Vojske Federacije blokirali se put M 17, nezadovoljni što čekaju obećanih 10.000 maraka, pregovarali dva sata i potom odbili da se sklone. Intervenirala je specijalna jedinica policije, u Zenici već više puta okušana na sličnim poslovima "odgurivanja i čupanja iz mase". No, upravo kada su specijalci krenuli sa čupanjem - nestalo je i slike i tona, prilog je okončan bez ta - kako dnevna štampa tvrdi - manje od dva minuta policijske efikasnosti. Zašto? Da se javno mnijenje ne uznemiri brzinom i spretnošću koju specijalci iskazuju u obračunu sa demonstrantima koje je, po njihovoj procjeni, predvodila jedna samohrana majka? Ili iz mnogo prozaičnijeg i nadasve praktičnijeg razloga - dodvoravanja aktuelnoj politici u čijim skutima valja tražiti kartu za dalje traćenje pretplatničkih para za ono što osmisli inventivni tandem Topić - Duraković. Sudeći po najnovijem primjeru, vrhunac domišljatosti posuđen je iz arhiva albanske televizije iz doba Envera Hoxhe, a da se inventivni dvojac udubio u analizu i ostalih metoda propagiranja predsjedničkog sistema Hoxhina tipa, nedvojbeno pokazuju i ini drugi, nadasve suptilni navijački agitprop prilozi.