DJ-Convict ima 18 godina i odlučio je da bude "robijaš do groba". Kada želi da raspravlja sa drugim Robijašima, kako sebe nazivaju najvjerniji i najglasniji navijači Čelika, DJ-Convict, ili Dino, kako je pravo ime ovog mladog Zeničanina, ode na forum Robijaša na njihovoj web-stranici i pokrene novu temu. Rasprave se vode pod pseudonimima i potpuno slobodno. Tako je i Dino 5. juna počeo novu raspravu: "Kako svi znate, ovih dana digla se velika bura oko vlasništva nad stadionom Bilino polje. Općina je uzela Bilino polje pod svoje ruke i tako donosi velike gubitke Čeliku, tj. oko 20-30 hiljada KM mjesečno! Iz pouzdanih izvora sam čuo da se trenutno vode pregovori da se stadion vrati Čeliku. Al' općinske vlasti nemaju baš puno razumijevanja (jer nam je pola zvaničnika sa nekog sela, a ne iz Zenice). Čujem da udruženje navijača sprema neku peticiju, a mislim da bi trebali organizovati i neke proteste kako bi pomogli rješenju tog pitanja." Već sedam minuta kasnije, odgovorio je moderator grupe pod pseudonimom Gazometrax072: "Ma, čuo sam za to, mater im seljačku. Treba organizovano otići pred općinu i svima j… mater, od gradonačelnika do sekretarica. Mater im, sve došlo niotkud i kontaju ovo njihov grad. VRATIĆE ONI NAMA BILINO, AKO NEĆE MILOM, HOĆE SILOM!"

Magla nad Bilinim poljem Tri sedmice kasnije, na peticiju Udruženja navijača Čelika se potpisalo 15.000 građana. Kada se Robijaši nekom najave pod prozor, to treba shvatiti ozbiljno (vidi okvir "Robijaške priče"). Načelnik zeničke općine prof. dr. Zakir Pašalić (SDP), naravno, nije seljačina. Čitav svoj životni i radni vijek, osim studija u Ljubljani, posvetio je Zenici. On je suočen sa bijesom navijača, peticijom građana i pritiskom svojih stranačkih kolega iz uprave Čelika i SDA, sada opozicione stranke koju predvodi bivši gradonačelnik Zenice Besim Spahić. Općinska organizacija SDA Zenica je javno zatražila da se u dnevni red sjednice Vijeća Općine Zenica, zakazane za 27. juli, 2002. godine, uvrsti i zahtjev navijača i prijatelja NK Čelik za vraćanje u njegov posjed stadiona Bilino polje. Najavljeno je da će takav zahtjev podržati svi vijećnici SDA u Vijeću Općine Zenica. Prihodi sa stadiona su za vrijeme vlasti SDA u gradu i klubu išli u Čelikovu kasu, ali su Alijansina većina u Općinskom vijeću i SDP-načelnik već u prvoj godini po dolasku na vlast počeli promjene i Čelik je ostao bez prihoda od zakupa za prostore na stadionu. Posmatrači vjeruju da je to bio način da se osigura smjena ranije SDA-uprave Čelika, ali u Općini negiraju takve motive. Formirano je Javno preduzeće za upravljanje i održavanje sportskih objekata, kome su dati prihodi od stadiona, bazena, teniskih terena, parkinga i niza sličnih sportskih, rekreativnih ili sajamskih prostora. U novu Čelikovu upravu ušli su političari SDP-a, ali odluka nije promijenjena. "SDP je očito prepustio Čelik kao interesnu zonu bivših članova UBSD-a", kaže jedan posmatrač sportsko- -političkih prilika u gradu. Predsjednik Upravnog odbora Čelika je postao Mehmed Rahmanović (SDP - ranije UBSD), direktor Ugostiteljske škole, a direktor NK Čelik je postao Nermin Salkanović, profesor tjelesnog odgoja i - rukometni sudija. Upravni odbor je 12. juna podnio kolektivnu neopozivu ostavku Skupštini kluba. Petnaest članova Upravnog odbora, među kojima većinu sada čine političari SDP-a i Alijanse, naveli su za to deset razloga. Ti razlozi se svode na činjenicu da općinske i kantonalne vlasti, niti nakon promjene sastava Upravnog odbora, nisu promijenili odnos prema Čeliku - izostala je podrška vlasti i preduzeća; nije promijenjena odluka o tome ko ubire prihode od zakupnina prostora na stadionu; nije deblokiran račun Čelika. Uprava Čelika u svojoj kritici općinskih vlasti direktno proziva predsjednicu Općinskog vijeća Ljiljanu Cicmil, načelnika Pašalića i sekretara Selvera Kelešturu.

"Želimo da se sa ovim činom upozna zenička i šira javnost te da se shvati da nogometaši i stručni štab nisu bogataši niti je NK Čelik samo klub nogometaša, uprave, radne zajednice i navijača 'Robijaša', nego je to ipak širi društveni interes za koji bi općinske i kantonalne vlasti morale biti daleko zainteresovanije", poručila je uprava svojom ostavkom. Priča o širem društvenom interesu je uvijek navlačila dovoljno magle na Bilino polje, tako da se nikad nije znalo ni odakle dolaze pare, niti ko ih i zašto troši. Ni danas se ne zna iz kojih para je napravljen sam stadion: vjeruje se da je većina para izvučena iz "crnih fondova" za izgradnju Željezare "Zenica" ali i iz sredstava općinskog samodoprinosa. U zemljišnim knjigama je kao vlasnik upisan Jedinstveni sindikat radnika i službenika. Pravni izvori tvrde da je to bio samo formalni upis u socijalističko vrijeme, kada nije postojalo realno vlasništvo. "Općina je jedini stvarni vlasnik stadiona kao javnog dobra. Ona je platila eksproprijaciju zemljišta", kažu ovi pravni izvori. U sukobe se umiješao i Sindikat zeničke željezare, čiji je direktor Safet Berbić također član Upravnog odbora Čelika. Član Upravnog odbora u ostavci Asim Demiri, predsjednik Udruženja navijača Čelika, organizirao je navijače u grupu za pritisak, prikupljajući potpise za peticiju općinskim vlastima. To je iskoristila SDA. Fudbalskim rječnikom rečeno, SDA-opozicija je iskoristila neslogu SDP-a i u kontranapadu dala važan gol prednosti pred predstojeće izbore, uz podršku 15.000 - birača.

Raspad kostura Dok je fudbal dodatno zagrijavao Zeničane na ljetnim sparinama, fudbaleri su se razilazili. "To je raspad sistema. Svi su nas ostavili i nemamo se kome ni obratiti. Podnijeli smo pismene zahtjeve tražeći ispisnice iz Čelika. Dali smo upravi rok da se izjasni do prošlog petka u 14 sati, ali kad smo došli na Bilino polje, tamo nije bilo nikoga. Samo nas razvlače. Ljudi su ostavljeni u teškoj situaciji, ostali su bez para. Ostat će samo onaj ko bude morao, ostat će samo onaj ko ne nađe nikakvo drugo rješenje. Igrači su jako nezadovoljni i ogorčeni takvim odnosom. Niz igrača je već našao za sebe rješenje u drugim kantonima i mjestima. Trojica-četvorica odlaze u 'Žepče', četvorica u Tuzlanski kanton… Prelazni rok je počeo i većina igrača će otići. Raspao se kostur tima", očajan je Elvedin Beganović, stoper i kapiten Čelika.

Na stadionu je čekalo novo iznenađenje: u klupskim prostorijama nije bilo niti jedne fotografije ranijih, proslavljenih legendi fudbala sa Bilinog polja i nekadašnje Blatuše. Neko je izbrisao Čelikovu prošlost. Jedan od veterana ovog kluba kaže da se to dogodilo još početkom rata: "Tada su rekli da istorija Čelika počinje od 1992. godine. Kakva budalaština! Oni su se tada odrekli skoro 60 godina istorije Čelika. Samo su rekli - Čelikova istorija počinje od danas, i sve su skinuli sa zidova!"

Prijedlog ugovora o načinu korištenja stadiona Bilino polje općinske vlasti su dostavile Čeliku 24. septembra 2001. godine, ali je njegova uprava odbacila ugovor. "Naravno da nismo prihvatili ugovor jer su uslovi bili potpuno neodgovarajući", kaže Mirnes Huseinagić, sekretar kluba.

Sukob oko zakupnina Od 1. decembra prošle godine počela je naplata zakupnina i to je ključna tačka nesporazuma Općine i NK Čelik. "U javnosti se govori da je Općina oduzela Čeliku stadion, ali to nije tačno. Spor se vodi oko toga ko će ubirati zakupnine za poslovne prostore na stadionu. Općina nije mogla dozvoliti da prihode sa sportskog stadiona, koji je javno dobro, ubire sportski klub, koji je sada privatno vlasništvo članova Udruženja građana NK Čelik. Stadion je javno dobro, koje se ne privatizira, a klub je sada privatno udruženje građana", tvrdi jedan pravni izvor, upoznat sa raspravom između Čelikove uprave i općinske vlasti. U upravi Čelika objašnjavaju da klub mjesečno košta oko 100 hiljada maraka ili godišnje 1,2 miliona maraka. "Prihod od zakupnina je mjesečno iznosio oko 25 hiljada maraka", kažu u Čeliku, dok u Općini tvrde da taj prihod ne prelazi 10 hiljada maraka. Brojke o tome koliko košta Čelik i odakle dolaze pare se razlikuju. U svojoj ostavci, uprava tvrdi da su prihodi od zakupnina iznosili oko 40 posto potrebnih mjesečnih sredstava za rad Čelika, što bi značilo da klubu mjesečno treba 40-50 hiljada maraka. Pod pritiskom javnosti, u Općini su pripremili novi, kompromisni prijedlog za privremenu finansijsku potporu za NK Čelik. Predloženo je da se privremeno, od 1. jula do 31. decembra ove godine, 80 posto prihoda od zakupnina sa stadiona Bilino polje ustupi za NK Čelik. Od Čelika je zatraženo da 50 posto tako dobijenih sredstava upotrijebi za tekuću likvidnost kluba, a 30 posto za tekuće održavanje stadiona.

Nekada su Zeničani bili ponosni na Bilino polje kao najljepši, pravi fudbalski stadion u bivšoj Jugoslaviji. Zvjezdan Turkić, zenički arhitekta koji je proljetos postao član Upravnog odbora NK Čelik, pripremio je idejni projekat preuređenja stadiona za kandidaturu BiH i Hrvatske za Evropsko prvenstvo 2008. godine. Takav projekat preuređenja ruiniranog stadiona je razbudio navijačku maštu mnogih u Zenici. Niko, naravno, nema ideju iz kojih bi para bilo finansirano renoviranje stadiona i preuređenje grada. Većina vjeruje da će to platiti neko drugi: ili država, u ime višeg društvenog interesa, ili FIFA i UEFA. Stvarnost je drugačija. Načelnik zeničke općine je potpisao sa NS BiH protokol koji predviđa da će UEFA "biti izuzeta od odgovornosti u vezi bilo kakvih mogućih zahtjeva za naknadu štete vezane za korištenje stadiona za završni turnir Evropskog prvenstva". "Posebno primamo na znanje i prihvatamo da stadion mora biti dostupan UEFA-i besplatno i bez ikakvih komercijalnih obaveza, kao što su sponzorstvo, prodaja ovlaštenja za prodaju ili dobavljački ugovori", stoji u izjavi koju je potpisao načelnik dr. Pašalić, u ime vlasnika stadiona.

Legende pod zabranom U stvarnosti, na Bilinom polju je ostala samo jedna od njegovih legendi: Kemal Hafizović, nekadašnje lijevo krilo i trener Čelika koji je predvodio njegov posljednji preporod, danas prebire po videotrakama. "Oni su mene već ubijedili da ja ni nisam vodio Čelik kada je prošle godine povećana posjeta sa 150 na 20.000 gledalaca. Ubijedili su me da nisam vodio Čelik ni kada sam prošle godine napravio seriju od deset pobjeda i dva neriješena rezultata. Kada mi je 20.000 ljudi skandiralo na utakmici sa belgijskim Gentom, znao sam da će mi prisjesti", kaže Hafizović. Kada su tu utakmicu proglasili sportskim događajem prošle godine u ovom kantonu, priznanje su preuzeli ljudi koje Hafizović tog dana nije ni vidio na stadionu. Sada Hafizović provjerava na videotrakama da li je uopće tog dana bio na stadionu. Njegov ugovor sa upravom je bio jednostavan: stručni štab i igrači će se plaćati iz prihoda od prodatih ulaznica. Nakon pobjedničke serije, igrači i treneri su svaka tri dana išli na blagajnu po platu.

Jedna od Čelikovih legendi koja bi željela da obnovi nekadašnju slavu Bilinog polja je zenički povratnik Alojz Renić - Rena 9. Hafizoviću je barem ostao kafić na istoku, dok Rena ne može ni da vrati pod zakup nekadašnji popularni kafić na zapadnoj strani stadiona. Nedavno je poslao svoju prijavu na konkurs za izbor novog direktora Čelika. "Stigle su tri koverte, ali još nisu otvorene. Ne znamo ko se prijavio. Koverte ćemo otvoriti iduće sedmice. Ako kandidati ne budu ispunjavali uslove, konkurs će biti poništen", kažu u upravi Čelika. Očekuje se birokratsko odbacivanje Renićeve prijave na mjesto direktora, jer ova legenda Čelika nema završen fakultet. "Po njihovoj logici, ni Džajić, ni Zajec ne bi mogli da budu direktori Čelika. Oni neće čovjeka koji je fudbalska legenda, jer bi onda bilo jasno da ljude koji sada vode klub niko ne prepozna ni kada prošetaju gradom", kaže jedan od Čelikovih veterana iz doba kada su ovaj klub i Zenica imali i prošlost i budućnost. Bilino polje danas svjedoči da se poricanjem prošlosti ukida i vlastita budućnost.

Robijaške priče

Robijaše možete naći i u virtualnom svijetu interneta, a ne samo na utakmicama Čelika. "ORTeam, Online Robijaši Team, nije ili nisu zvanični predstavnici Robijaša - ne još. Mi smo grupa od 11 mladih ljudi, od 18 do 24 godine, rasutih po svijetu, koji su jedan dan odlučili da naprave nešto za svoj klub, grad i, naravno, Robijaše, jer smo našli zajednički moto koji je glasio: 'Čelik i Robijaši to zaslužuju.' Uložili smo vlastita finansijska sredstva da bismo sve to pokrenuli, a projekat koji smo započeli nije ni izdaleka završen. Nadamo se da će biti do početka nove sezone. Vjerovatno ste i sami imali priliku vidjeti na šta su ličile web stranice o Čeliku ili Robijašima prije pojavljivanja sitea www.robijasi.com. I bez predznaka 'oficijelna' web stranica, zadobili smo simpatije i povjerenje Robijaša - o www.robijasi.com se govori i priča", kaže Samir Frljak, jedan od administratora web-sitea Robijaša. Posebnu pažnju, osim rasprava na forumu, privlači kolekcija robijaških priča o čuvenim utakmicama i neredima. Većinu priča napisao je Robijaš pod pseudonimom "Robija do groba". Predstavljajući se za Dane, kaže da ima 17 godina, da se bavi košarkom i sada živi u Americi, gdje je došao prije godinu i po… Evo kako su sami Robijaši opisali jedan od najpoznatijih nereda poslije Čelikovih utakmica: Neredi u Bugojnu 2002. "Ne velika utakmica, ali vrlo 'memorijalna' i vrlo važna za Čelik. Čelik mora nekako da izvuče pobjedu, ili izjednačen rezultat iz Bugojna, kako bi osigurao opstanak u ligi 2002. godine. Oko 200-300 Robijaša išlo je u Bugojno. Kada su došli pred stadion, smješteni su na južnu tribinu. Na stadionu oko 2000-3000 gledalaca. Sve je spremno, utakmica počinje. U prvom poluvremenu, jedan od igrača Iskre ulazi u ofsajd, koji sudija nije vidio, i Iskra dolazi u vodstvo od 1:0. To pali Robijaše i sudija dobija manji kamen u glavu od strane Robijaša. Mali prekid, zamotali mu glavu, i tekma se nastavlja. Prvo poluvrijeme se završilo, a u međuvremenu jedna manja grupa Robijaša izaziva incident vrijeđanjem i psovanjem u gornjem dijelu tribine. Ubrzo počinje kamenjanje sa bugojanske strane, na što Robijaši odlučno odgovaraju. Drugo poluvrijeme dolazi, na kojem se ništa posebno ne dešava, sem nekoliko neiskorištenih šansi Čelika. Igrači izlaze iz stadiona i neredi tek počinju. Kamenjanje počinje sa strane navijača Iskre, na šta Robijaši opet odgovaraju. Jedan od drotova dobija kamen u glavu i on je ubrzo izvučen sa stadiona. Robijaši, revoltirani ponašanjem policije koja je slabo organizirala utakmicu (a bilo ih je svega 15-ak), izlaze sa tribina kamenjanjem navijača Iskre. Što se tiče toga, policija ni prsta nije pomakla. U toku kamenjanja navijača Iskre, jedan od policajaca dobija letvu u leđa i pada u nesvijest. Kamenjanje se završava, jedan od Robijaša je povrijeđen, jer se zaletio previše ulijevo, gdje su ga Bugojanci dočekali i prebili, dok ga je jedan tip letvom udarao u leđa. No, brzo su ga oslobodili i nekih težih povreda nije imao. Ubrzo policija gubi kontrolu i moli Robijaše da ne divljaju, na šta Robijaši uzvraćaju pljuvanjem, daljim kamenjanjem, a jedan drot je i izgubio svoj pendrek! U međuvremenu, Bugojanci gađaju prazne autobuse, a šofer, prepadnut, bježi u rikverc i probija ogradu. Stvari se smiruju i drotovi sprovode Robijaše preko terena ka autobusima, i kada su svi mislili da je sve gotovo, i kad su Robijaši ušli u buseve, počelo je opet kamenjanje sa njihove strane. Svi Robijaši izlaze iz autobusa i ganjaju Bugojance, ali ovog puta gađajući i udarajući policiju što ih neće zaštititi, dok su to Bugojanci iskoristili i pobjegli. Mnogi kažu, da su Robijaši mogli da pređu mostić koji ih je dijelio od centra grada, Bugojno bi bilo dobro oštećeno. Vraćajući se nazad u autobuse, jedan drot, iznerviran i bespomoćan događajima, vadi pištolj na Robijaše, a to se pretvara u revolt, iz čega je nastalo prevrtanje klupa na stadionu, rušenje golova, skidanje i paljenje zastava na stadionu. Čak je i velika Iskrina zastava zapaljena i dignuta na jarbol da bolje gori. Robijaško divljanje po stadionu trajalo je još otprilike jedan sat i tek onda su se Robijaši ponovo vratili u buseve."

Arhiva Dani
263