"Ne znam šta da mislim, rekla je Snežana dok smo pregledale rukopise. Ja sam danima prije toga bila ravnodušna i obeshrabrena. Mislila sam da je urađeno tako malo i da sve to skupa zapravo ništa ne valja. Snežana mi je, kad je pročitala vremeplov, vratila samopouzdanje. Bila je tako deprimirana da sam se uplašila. 'Nije mi ništa, Radmila, samo sam potresena onim što sam pročitala, zar je naša istorija morala da bude tako mučna?'. Zagrlila sam je od sreće. 'Potreslo te, znači, ima smisla, ima sadržaja?!'..."

Ovaj dramatični ulomak koji neodoljivo podseća na sentimentalne seanse iz venecuelanskih sapunica o psihoanalizi - deo je uvoda za nedavno objavljenu knjigu (izdavač: Organizacija žena "Lara", Bijeljina), čiji misteriozni naslov Ženski vremeplov One Svjedoci vremena (ispisano jedno ispod drugog, bez ikakvih znakova interpunkcije) dokazuje da su urednice ovog izdanja, Radmila Žigić i Snežana Jakovljević, i te kako imale sve medicinske razloge da budu ravnodušne, depresivne i obeshrabrene. Da se, recimo, knjiga zvala "One: Svjedoci vremena" ili samo "Ženski vremeplov", još bih pomislio da su tragovi elementarne pismenosti u Bijeljini i široj okolini ipak mogući; ovako, aktuelni naslov knjige "Ž.V.O.S.V." savršeno je primjeren njenoj sadržini - indukovano ludilo garnirano feminističkim ambicijama spram hedonističkog čišćenja u Republici Srpskoj!

Sasvim logično pitanje: zbog čega pišem o ovoj knjizi, odnosno da li sam i ja potresen kao Snežana ili bez samopouzdanja kao Radmila - traži precizan odgovor. Malo je knjiga u istoriji civilizacije koje su, kao ova, imale ambiciju da na 206 strana sumiraju Žensko Pitanje, što istorijskom analizom (od Francuske revolucije), što intervjuima sa Svjedocima Vremena (recimo: s Vericom Rakočević, modnom kreatorkom za TV Pink); u međuvremenu, ambicije oblikovane bijeljinskim feminizmom (definicija: to je ono kad lijepo pišeš o ženama...) krenule su u smjeru koji jedino umije da opiše Radmila: "Istraživali smo, otvarale kaveze još zaključane u našoj psihi, i u svijesti ljudi oko nas. Tragajući za ženama koje su te kaveze razbijale, koje su kršile pravila živeći kako žele a ne kako im stereotipi nalažu, i same smo pronalazile put koji nije nov, put osvješćenja, ali je vjerovatno civilizacijski okvir još takav da svaka žena taj put sama mora da otkrije."

Žensko-srpski vremeplov Iz tih otvorenih kaveza psihe, na stranice knjige "Ž.V.O.S.V." spustila su se poglavlja koja izgledaju kao da su preuzeta iz čitanki za prvi razred u Osnovnoj školi "Momčilo Krajišnik - Momo": zar privlačno ne izgleda tematska jedinica koja se kliče "Žena i njen društveni status u 19. i početkom 20. vijeka na prostoru koji će ući u sastav Kraljevine Jugoslavije" i u kojoj, recimo, stoji: "Ako bi se sa susjedovog prozora mogle vidjeti prostorije u kojima se zadržavaju Muslimanke, on (muž, Musliman) bio je dužan da taj prozor zazida ili zakuje daskom. Ako je susjed s voćke mogao vidjeti Muslimanku, bio je dužan (susjed, ne muž) da unaprijed javi kad će se na voćku penjati kako bi se one (Muslimanke) mogle sakriti." Radmila & Snežana preskočile su drugačiji scenario: što radi muž Srbin kad na trešnji otkrije golog susjeda Srbina koji tvrdi da je ovisnik o trešnjama? Da li je onda (muž, Srbin) dužan da zakuca dasku ili susjeda, ili da - jednostavno - u odbrani svog voajerskog ognjišta sekirom poseče jebanu trešnju?

Čitavih 75 strana utrošeno je na pričam-ti- -priču o sledećim aspektima The Women: "Žena u seoskoj porodici", "Učešće u radničkom pokretu", "Društveni status oficirskih žena u Kraljevini Jugoslaviji" (nedostaje: društveni status žena koje su udate za kuvare, obućare, predratne-internet-operatere, psihijatre, pesnike i televizijske radnike), "Antifašistički pokret žena" (s legendarnom rečenicom: "Što naša Partija jasnije i odlučnije postavlja žensko pitanje - to feminizam sve više gubi svoje opravdanje"), "Aktivnost žena posle rata" (Drugog svetskog), "Organizovane akcije žena u posljednje tri decenije XX vijeka"... a onda, dolazi ono najbolje: izbor žena "sa ovih prostora" koje su postale Svjedoci Vremena.

Koristeći avangardne literarne forme kao što su tipična bijeljinska reportaža (koja se obično završava primijenjenom poezijom kao na strani 85: "I tako, iz dana u dan, u trci između vjetrova i oblaka, proljeća i jeseni... iz godine u godinu...") ili nadahnuti policijski dosje ("...Drugu godinu studirala u Harkovu. Početkom juna Pravda je objavila tekst Rezolucije IB. Sugestije dekana bile su presudne da se spakuje i krene za Beograd. Po povratku u Jugoslaviju nastavila je studije...") ili kratki, mini-interview, priređen po strogim profesionalnim kriterijumima zagrebačkog Imperijala (sa sofisticiranim, osmišljenim i komplikovanim pitanjima poput: "Čega se najradije sjećate iz svog djetinjstva?", "Kakva je uloga ljubavi u vašem životu?", "Koliko dugo ste u braku?", "Koliko zarađujete, ako nije tajna?", "Kako sve postižete?", "Da li vas je ta vaša lična priča, da ste bili samohrana majka i razvedena žena, učinila - senzibilnom?", "Na kraju, šta smatrate vašim najvećim uspjehom?", "Kako ste se vi borili s muškim šovinizmom?", "Da li se ovdje dešava ženski pokret?", "Srbija je, dakle, imala problem s identitetom?", "Šta se s nama dogodilo i zašto?", "Da li ste vi doživjeli emancipaciju u svojoj porodici?")... Radmila & Snežana predstavile su Žene-Paradigme koje su svojim radom obilježile istoriju "naših zajedničkih prostora", šta god to geografski značilo.

Oprostiće mi pokoljenja što nikad nisam čuo za Miru Kesić, ženu koja je u Banjaluci osnovala Dom za nezbrinutu decu; stidim se što nisam imao pojma da je Nada Simeunović već stoljećima - "legenda" Poljoprivredne škole u Bijeljini; ošamućen od sramote, otkrivam da su postojale osobe koje su se zvale Cvjetana Jevtić, Zora Đukanović... i da su one, prije svih, bile Svjedokinje Vremena. Ali, prošlost je - prošlost, trešnje su trešnje, znaju autorice da su nam najzanimljiviji savremenici: popis imena - Vesna Pešić, Sonja Lokar, Mirjana Karanović, Svetlana Velmar-Janković, Mirjana Bobić-Mojsilović, Žarana Papić, Ljiljana Habjanović-Đurović, Ljiljana Mijović, Gordana Kuić, Nevenka Trifković, Neda Arnerić ili Verica Rakočević - šizofren je baš koliko i naslov "Ž.V.O.S.V.". Po čemu je glumica Neda Arnerić (danas poslanik u Skupštini Srbije), osebujna figura u ovom Ženskom Brevijaru? Kakve posebne zasluge posjeduje arhetipska kič-figura, Ljiljana Habjanović-Đurović, nekadašnji biograf dr. Mire Marković? Po kakvim se kriterijumima u knjizi našla čuvena Verica Rakočević, modni idol srpskih folk-domaćica? Na koji je način one Radmiline kaveze razbijala Mirjana Bobić-Mojsilović, danas predvodnica Mir-Jam ideologije i dosljedni borac protiv mondijalizma i "Soroševaca" koji "truju srpsku kulturu"? Tako što je 1990, u svoje TV emisije usred Sarajeva, u goste dovodila Vojislava Šešelja?

Letimičan pogled na listu pokazuje da Hrvatice nisu imale šta da traže u ovakvom izboru; Slovenke - zahvaljujući Sonji Lokar - nisu sasvim zaboravljene; za Bošnjakinje, zbog malog obima knjige, nije bilo mesta; Albanke, poznato je, nisu Svjedokinje Vremena, nego zloglasnog NATO-bombardovanja, ali je zato tu izabrani političko-glumačko-literarni korpus from Serbia, tek da se vidi koliko nas ima, i da dokažemo da je svaki Ženski Vremeplov, u stvari, a šta drugo, Žensko-Srpski Vremeplov!

Minimalističko-literarni perfromance Najbolje ostaje za kraj: među gorepomenutim Ikonama XX stoleća, ugodno se smestila - Biljana Plavšić! Žustra i odlučna Radmila Žigić ovako je u uvodu obrazložila prisustvo haškog optuženika u njenoj knjizi: "Izbio je spor u vezi sa Biljanom Plavšić. Neke žene su rekle, ako je ona u knjizi, mi tamo ne želimo. Uslijedila je nova rasprava, ovaj put o haškoj optužnici protiv nje, onome što je uradila i onome što je mogla a nije uradila. Neko je morao da prelomi dilemu. To sam učinila ja. Sjetila sam se svih žena koje su se 1997/98. upravo zbog Biljane Plavšić osmjelile da uđu u politiku. Sjetila sam se mitinga, straha, nade i energije koje je ona tih godina pokrenula..." U odjeljku o Biljani Plavšić - pisanom kao da je riječ o suhoj biografiji za konkurs sekretarice u lokalnoj Mesnoj zajednici na Palama - saznajemo da će "feministički orijentisane istoričarke cijeniti da su Biljanu muškarci zloupotrijebili", otkrivamo koje je škole Bilja završila, gde je putovala, kad se udala a kad razvela... a o ratu u Bosni ukupno jedna (slovima: 1) rečenica: "U ratu je bila potpredsjednica RS, ali poznavaoci političkih prilika smatraju da nije imala gotovo nikakvog uticaja na politiku koju su vodili Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik."

Ovakav minimalističko-literarni performance, da se sa 27 riječi i 156 slovnih znakova opiše jedan od najkrvavijih ratova u prošlom veku... i amnestira drugarica Biljana, apsolutni je trijumf čitavog bijeljinsko-feminističkog fronta koji je zaboravio šta je gospođa Plavšić nekad izjavljivala: "Srbi u Bosni su, naročito u graničnim područjima, razvili i izoštrili sposobnost da osjete opasnost po naciju i da razviju mehanizam zaštite. I zapamtite: taj mehanizam odbrane se ne stvara brzo: za to su potrebne decenije, vekovi... Ja sam biolog, pa znam: najbolju moć adaptacije i opstanka imaju one vrste koje žive kraj drugih vrsta i koje su njima ugrožene" (Borba, 28. jul 1992) ili: "Ja bih više volela da potpuno očistimo istočnu Bosnu od Muslimana. Kad kažem očistimo, nemojte da me niko uhvati za reč pa da misli da govorim o etničkom čišćenju. Ali, oni (međunarodna zajednica) su nam jednu sasvim prirodnu pojavu podmetnuli pod taj naziv 'etničko čišćenje' i okvalifikovali to kao neki ratni zločin" (Svet, septembra 1993).

Konačno, tek da znate, ova dragocjena knjiga koja je Snežanu (na početku teksta) inspirisala na potresnu primedbu o "mučnoj istoriji", nije izašla bez neophodne međunarodne podrške. Ženska organizacija "Kvinna till Kvinna", jedna od mnogih koje očajnički traže partnere po ovim devastiranim prostorima - a sve u severnjačkoj naivnosti da su ljudi & žene from Bijeljina došli k sebi, osvestili se... mogla bi da nam objasni makar jednu malecku dilemu: otkud u knjizi o "intelektualnim gromadama" - čitavo poglavlje o Biljani Plavšić? Zbog "pomirenja" ili "hedonizma", odlučite sami!

Arhiva Dani
263